VICTOR Posted March 30, 2013 Share Posted March 30, 2013 More! Mora se do mora! A ja volim more drukčije oddrugih. Volim ga na hip, tren, kao impresiju lirske minijature, kao šumpjenovita vala, kao zvon kamenog zvonika. A ne volim ga kao dosadno prženjena suncu, kao vrelinu promiješanu s cvrljenjem zaštitnih krema i losionavisokog faktora, kao primitivne poskočice što odjekuju u kasni noćni sat negdjeiz starogradske jezgre. Ne volim ga ni kao mjesto duljeg boravka niti bi uza njmogao živjeti. Zadrti sam kontinentalac koji sanja svoje panonsko blato, svojebožićne snjegove i tihe cvrčke naspram rojeva zaglušujućih zrikavaca. No, pro pax in domus na more se mora. Čak i na otok. Trajektom! Pa onda, neka mi bude sitno zadovoljstvo da do svog neomiljenog a dosuđenog cilja stignem – vlakom. I bi tako. 13. dana kolovoza prošle godine zamene i moju najbolju suprugu na svijetu parkirala se na zagorski kolosijek GK-aklasična garnitura Bee-ova vučenih elektrom. Putnika ne baš mnogo, taman toliko da se svak ugodno smjesti u svom kupeu. Bit će naš sljedećih osam sati. Baš točno krenusmo, nekih 20 minuta prije 11. Na kolodvoru su gdjegdje uočavaju pripremni radovi za konačnuobnovu signalizacije. Prvi puta vlakom prema jugu i tome čini radosnim. Već sam prelazak Savske, mahanje Zagrepčanki i truckavomiljenje Zelenim mostom dječački diže adrenalin. Već je puno vremena prošlo otadpa neću navoditi sve detalje jer su pomalo i iščezli iz sjećanja. Do Karlovcasmo putovali tečno, ali nekako prazno. Trasa je dosta šumovita, a odsjajstakla poprilično omete fotografiranje itek čistine, livade, polja i naselja razbiju tu monotoniju. Tužan pogled prema sada nepostojećoj pruzi za Sisak na pragu Karlovca i veselje zbog puževa kontaktnemreže koje prvi put doživljavam iz vlaka, a ne automobila. Grad na četiririjeke pretovaren šoping-centrima. Čudan grad na međi nizinske i planinskeHrvatske s jednom od dopadljivijih kolodvorskih zgrada. Novo stajalište, još izvan upotrebe. Otužnametafora HŽ-a na kojem se promjene i poboljšanja događaju puževim korakom.Nakon oštrog desnog zavoja napuštam grad zelenila i socrealističkih limenki. Duga Resa se kupa u zelenilu.Gledam u vrtove kraj pruge ne bih li našao radionicu gospodina Antuna Šuteja,hrvatskog i svjetski poznatog graditelja bubnjeva. Gledam prilaze kolodvoru tražeći našegsjajnog snimatelja Vortu. Nema ga. Tek izgrafitirani mađar što se prži na suncui nenamteljiva crkva. Za sretan put putniku namjerniku. Odjednom pruga postajezavojitija, stisnuta uz Mrežnicu. Zaista vrlo lijepi prizori osvježenja u ovajvrući kolovoški dan. Nježni slapići omeđeni šašom i litice sakrite vegatacijom. Vlak usporava. Crveni signalZvečaja. Generalski Stol. Mjesto kaostvoreno za pravopisne diktate. Sve je više brežuljaka, pitoresknih i ljupkih,s mnoštvom lugova, kućica i razbacanih polja. I prve veće gore što prijete. Oštarije. Još se ne mogu načuditi da se tamo ne mijenja lokomotiva i time sprječava vožnja u kontra-smjeru. No,Ogulin je očito važniji. Od toga gradića imao sam većaočekivanja. Lani sam ga posjetio i nadam sam se većoj raskoši. Nije neuredan,ali je nekako zguren i postiđen mističnošću Brlićkinog Kleka. A svega se tu nađe za railfana:ličanki, šveđana, drezina, novih pragova, depoa, radnih vlakova. No sve tonekako depresivno, zaraslo u visoku travu i ambroziju. Quote Samo je jedan lučni zagrebački željeznički most: ZELENI MOST (ili Most "Sava")!!! Link to comment Share on other sites More sharing options...
VICTOR Posted March 30, 2013 Author Share Posted March 30, 2013 Otkvačeni i prikopčani na nošunovu gazdaricu, već legendarnu 2062 055. Sad će ona urlikati i dimiti sveudilj.Neka. No, odmah započe neugodnotruckanje jer je taj zapadni krak triangla vraški neravan. Tek na njegovu spojuprelazimo s makadama na asfalt. Čudesna razlika. Čekanje u Josipdolu, kasnije i Plaškom.Zdesna nas prati elegantna Dalmatina na vijaduktima. Vrijeme se kvari, sve većivisovi mame tmaste oblake. Sparina s okusom dizela. Namah –neprocjenjivo. Prvi most i prvi tunel. Kratki.Guste šume i stijene Rudopolja, a potom sjajan lijevi zavoj na nasipu.Djevičanska ljepota rane Like. Stapanje žutila netom pokošenog žita, sivezmijave ceste i tamnog bogatog zelenila. Crvenica nas prati još od Karlovca, ali ovdje se nameće svojom bakrenom bojom s kamenim otočićima. Morenije daleko, ali ima još puno do njega. I neka. Na obronku ugurane Vrhovine. Znam što je blizu. Mitski objekt kojeg sam proučavamo na svim mogućim zemljovidimaotkad znam za sebe. Tri crtice, a dva kilometra. Crni Sinac više je vršni negobazni tunel. Releji ispred i iza. U zemljinoj smo utrobi kroz koju ličankasuvereno riče poput međedice što pazi na svoje mladunce. Svi mobitelipokrepali, ali ona nas izdati neće. Autocesta i pruga se igraju skrivača, no prva ide kudikamo ravnije, dok se druga muči po nemilosrdnimzavojima, kao zmija hvata svoj rep pa se opet nekako vragometno otkine u sasmaneočekivanom smjeru. Ne može se dolinom jer bi se brda morala svladavatidugačkim baznim tunelima. No, uskoro dolazi smiraj. Nadvladan je autoput,promijenjene strane. Lagana nizbrdica dolinom Perušića i Gospića. Upadljivo suvremeniji obnovljen gospićki kolodvor djeluje pomalonestvarno u ne prebogatu okruženju. Prvi mrki velebitski visovi stražare nadLikom i morem. Vlak ide brzo, najbrže dosad, kao po špagi. Ne mari ni za sadveć čuveni Zir slijeva. Autocesta nas prelazi i odlučuje se obračunati s velebitskom grdosijom, a nas čeka Gračac. Svakako jedno odnajvećih iznenađenja puta. Pamtim ga kao križanje u nizini iz doba sad većdavnih vrtićkih pohoda na otok Silbu. Ništa od toga ovdje, kolodvor (dostaprometan) opako stisli bregovi, napose slijeva. Hrpa novih signala izvanfunkcije koji nas prate još od Josipdola. Oni tako već godinama stoje besposleni i slijepi, a njihovu ulogu preuzimaju rijetki svjetlosni, a češći likovni signali.A negdje se i skretničar treba protegnuti ne bi li privolio vlak u svojedvorište. A sada, najbolji i meni najmističniji dio. Pružni pravac prekida veliki dvostruki zavoj u priličnomusponu , forsira cestu prema Obrovcu i hvata se obronka planine. Slijedikoloplet usjeka i tunela, nevjerojatnihzavoja i uspona i dizelka pomalo gubi sapu. Bori se medvjedica, ali prirodnesile su jače. Lokomotiva urla, tračnice cvile, vagoni škripe. Vani planinaprijeti kamenjem pa su neke stijene prelivene betonom tvoreći tako dojmljiveapstraktne skulpture. Iz boja bilja i kamena rađa se krš. Veliki desni zavoj iličanka može odahnuti u Malovanu. Izgubljen u prostoru. Znam otprilike gdje sam , ali me zavoji opili i dezorijentirali. Terapeutske supitome visoravni Zrmanje. Križanje s teretnim vlakom u kontejnerskom kolodvoru.Trava požutila sasma, poklekla vrelini ljeta, zelenu spašava sve rjeđe bilje iborovi i gore u daljini. Kratkotrajno je to smirenje bilo, opet prijete vrletii provalije Čupkovića, najljepšeg vijadukta na cijelome putu. Prokunuh zlusreću:da se u Ogulinu nije mijenjao smjer kretanja, bio bih u zadnjem vagonu islikao većinu vlaka, a ovako...ah.... Na vratima Dalmatinske zagore. Malo ravnice pa opet bregovi kojima se vlak šulja oko Knina kao mačka oko vrućekaše. Mnoštvo tunelića umjesto jednog poštenog koji bi skratio put. Tužan mi je hrvatski kraljevski grad. Bez pretjerano mnogo ljudi, sa nekim snažnim osjećajem teškoga života. Ktome i unska pruga donese nesretan miraz, neupotrebljivu kontaktnu mrežu. Sve jenekako na pola koplja. Sjetna naselja i zaseoci prate nas sve do Drniša kojipruga tek ovlaš dotakne pa zaobiđe velikim desnim zavojem iza kojega se sasvimnenadano otvori ogroman stjenovit ponor. Tako nestade dopadljivo drniško polje. Novo križanje s teretnim u Žitniću i eto nas veću Perkoviću. Simpatična kamena zgrada i jedini kolodvor ukojem rade i novi signali. Najvažnije čvorište nakon Knina u ovome kraju. Ljeska se pruga prema Šibeniku.Pejsaž opet nemirniji, opet se uzbunile gore, krš je sve nemilosrdniji. Sve to opet tjera prugu na obronke, naposljedni uspon. Sve češće nas prate suhozidi. Na susjednom brdu cesta sepijano penje i ruši i vijuga, omamljena valjda popodnevnim zvizdanom koji nepopušta ni iza 17 sati. Zadnji tuneli oskrvnljuju brda i nakon LabinaDalmatinskog otvara se pogleda na – more. Brda se smiruju, sve su blaže njihovepadine, kao da se umiljavaju velikoj plavoj vodi. Tužne Rudine i mjesta se sve višepribližavaju pruzi. Vinogradi, voćnjaci i vrtovi u prkosu ljetu, no sve više ihzamjenjuju ceste, jumbo-plakati, dimnjaci Kaštelanskog zaljeva. Žitnjak namoru. Kolodvor i depoi u Solinu i loše sakriven nesretni nagibnjak. Iznenađensam veličinom kolodvora i brojem vagona. Sve blizu mora koje više liči na baru. Splitski tunel (ukop mi zvuči odveć ružno) i putovanju je kraj. Snen i skroman splitski kolodvor naspramsolinskog, isključivo namijenjen putničkom prometu. Još par stotina metara itračnice bi završile u moru. Nikad nisam volio slijepe pruge. Treba se sadtrgnuti iz umora putovanja, pozabaviti se prtljagom i pretrčati do trajekta zaBrač. Najljepši dio putovanja je svršen nakon 8 sati. Predugo i premalo u istimah. Na peronu se dočekuju dragi gosti, a brundalica je već otkačena i stenjeod umora. Nema se vremena ni za koju usputnu sliku. Quote Samo je jedan lučni zagrebački željeznički most: ZELENI MOST (ili Most "Sava")!!! Link to comment Share on other sites More sharing options...
VICTOR Posted March 30, 2013 Author Share Posted March 30, 2013 U nastavku donosim još poneštoslika koje neka govore mjesto mene. KONEC Quote Samo je jedan lučni zagrebački željeznički most: ZELENI MOST (ili Most "Sava")!!! Link to comment Share on other sites More sharing options...
Pfaff Posted March 30, 2013 Share Posted March 30, 2013 Što jes', jes'... ovo si predivno sročio. Nazirem nešto prefesionalne devijacije, al' uz ovako lijep uradak Ti je sve oprošteno. Hvala! Quote "Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"Sunger meteo Link to comment Share on other sites More sharing options...
seabral Posted March 30, 2013 Share Posted March 30, 2013 Prekrasno !!! Davno je to bilo kad si nas ovdje po prvi put iznenadio svojim specifičnim literarnim izričajem. On tako lijepo prati tvoje sjajne fotke i daje potpuno drugu dimenziju tvojim putopisima. Milina za čitati i gledati ... Quote --> Schaffner sei, des war amoi wos; so wird's nie wieder sei, des ist des Schaffnerlos --> Zwickts mi ganz wurscht wohin Link to comment Share on other sites More sharing options...
Portos Posted March 30, 2013 Share Posted March 30, 2013 Dugo smo ga čekali ali smo ga dočekali. Odlično. Hvala. Quote Dinamika vozila i Okretna postolja KONČAR – Električna vozila d.d. Link to comment Share on other sites More sharing options...
ZlayoZg Posted March 30, 2013 Share Posted March 30, 2013 Kada sam vidio naziv teme i Vikija kao autora,očekivao sam puno više fotografija,ali sa ovakvim tekstom to i nije tako važno.Bravo! Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
zagi988 Posted March 30, 2013 Share Posted March 30, 2013 Nekaj novo, putopis by Victor. Sviđa mi se mada sam i ja očekival više fotki! Quote Moji željeznički filmići Link to comment Share on other sites More sharing options...
Stanley Posted March 30, 2013 Share Posted March 30, 2013 Sve što je trebalo rekli su moji prethodnici, pa mogu samo dodati da sam uživao i u slikama i u tekstu. Quote Serija 05 je zakon! Link to comment Share on other sites More sharing options...
STIB Posted March 30, 2013 Share Posted March 30, 2013 Ja ću (kao urednik putopisa) posebno pohvaliti VIktora baš zbog omjera teksta (i njegove kvalitete) i fotografija koji (omjer) bi zapravo takav i trebao biti jer ovo je podforum Putopisi (a ne Fotopisi). No, to ne znači da su svi dosadašnji puto-/foto- -pisi (uključivo i moji vlastiti ) manje vrijedni. Quote _______________________ Pozdrav iz Zagreba Link to comment Share on other sites More sharing options...
VICTOR Posted March 30, 2013 Author Share Posted March 30, 2013 Svima vam puno hvala. Da, moja intencija jest prije svega putopis kao literarna forma, a fotografije su tu tek kao ilustracija. I ja sam se nadao da ću staviti koju fotku više, ali fotkanje iz vlaka zna biti katkad vrlo frustrirajuće pa sam odabrao samo one (recimo tako) najkorektnije. Otvaranje prozora mi nije baš privlačno, posebno kad je je ambrozija na vrhuncu, a ja propisno alergičan na istu (vjerojatno se sjećate varaždinskog putopisa pred koju godinu, mislio sam da ću riknuti u Marofu koliko sam kihao). Quote Samo je jedan lučni zagrebački željeznički most: ZELENI MOST (ili Most "Sava")!!! Link to comment Share on other sites More sharing options...
Levente Posted April 19, 2013 Share Posted April 19, 2013 Hvala prvom i najvećem umjetniku foruma da je s nama podijelio svoje djelo. Kao što je seabral rekao, milina za čitati. Prema meni, nije trebalo nimalo više slika, ovoliko je baš dosta uz ovakav prilog. (Ili baš obrnuto, slike su prilog uz predobar tekst.) Još jednom, zahvaljujem. Quote Levente -- pozdrav iz Mađarske Link to comment Share on other sites More sharing options...
dnovakovic Posted April 20, 2013 Share Posted April 20, 2013 Ostaje mi samo da se pridružim pohvalama mojih prethodnika i dodam jedno veliko hvala za jedan zaista neuobičajen putopis. Quote Pozdrav iz Osijeka ! Link to comment Share on other sites More sharing options...
Zoran_ST Posted July 8, 2013 Share Posted July 8, 2013 Quote ... dokol budu svitit zvizde, teći vode... zzoric72@gmail.com Link to comment Share on other sites More sharing options...
tram4 Posted August 5, 2013 Share Posted August 5, 2013 Zbilja lijepo i slikovito opisano kroz nadahnut lirski izričaj, Viktor imaš smisla definitivno, iako slike govore tisuću riječi tvoje riječi govore jako puno, a fotografje s mora dođu kao pravo osvježenje za kraj. Ne treba više slika, nego više ovakvih tekstova koji dočaravaju ljepotu našeg hobija. Quote Moje fotografije: http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/14887-tramvaji-od-trama4-galerija/ Link to comment Share on other sites More sharing options...
decec Posted August 5, 2013 Share Posted August 5, 2013 Jako lijepo. Očekujem nastavak sa južnijih pruga. Quote Link to comment Share on other sites More sharing options...
Recommended Posts
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.