Stanley

Naravno. Sada se lupam po čelu jer sam morao znati da to nije Sveti Juraj, jer taj ubija zmaja.

Pruga u smjeru Đurmanca: Ne znam je li ovo dječji vrtić ili vikendica: Nešto plavo se kotrlja prugom: Ista ona Macosa koja me dovezla u Đurmanec: I za kraj snimka iz Zaprešića - stiže moj vlak za Harmicu i zasluženog hladnog pivkana prije ručka:

Paučina daje naslutiti da preko mosta ne ide baš puno vlakova: Ipak se tračnice sjaje, a to je vjerojatno od prekograničnih putničkih vlakova SŽ-a Đurmanec - Celje: Stajalište Hromec izgleda relativno pristojno: Kad ste sve tako sredili mogli ste staviti i novu ploču. Ova je valjda još od pokojne kraljevine: Ovu obavijest sam našao na podu i stavio sam je na klupu. Vjerojatno su štedjeli na selotejpu:

Hromec je posljednje službeno mjesto na ovoj pruzi sa hrvatske strane, nastavak vodi u Sloveniju. Do državne granice ima 2.724 m, a do tunela Lupinjak cca 2.200 m. U planu je bilo da se uputim do tunela i vratim se na vlak u Hromecu, ali se pokazalo da mi nedostaje vremena. Raspored mi je bio poremećen u Đurmancu jer sam morao čekati da se Macosa makne kako bi mogao fotografirati zgradu i tu sam izgubio 15-20 minuta. Stigao bi samo ako bi dio rute trčao, a takav sport - k tome po suncu - bi za moju dob bio prilično sumanut. Pruga u smjeru granice: Kad već nisam stigao do tunela Lupinjak, a na internetu nisam našao ni jedne jedine njegove fotografije, objavljujem ovu seriju od tri slike (već ih imamo na forumu u povijesnom dijelu). Nastale su 1976. godine, a snimljene su sa ceste iznad ulaza u tunel. Na fotografijama je teretni vlak od 16 vagona, vjerojatno tovaren kvarcnim pijeskom za tvornicu stakla ''Straža'' u Humu na Sutli (odredišni kolodvor Rogatec). Vlak ima tri lokomotive serije JŽ 51, od kojih su dvije na začelju kao rivalice: U akutnom napadu mojih sjećanja na ovu prugu slijedi i jedna stara slika sa slovenskog dijela, a na njoj je putnički vlak s lokomotivom serije JŽ 53 nedaleko kolodvora Mestinje 1964.godine: Dok ne stigne moja Macosa idem baciti pogled na ovaj mostić i potok ispod njega:

Još jedan ŽCPR poljoprivrednog tipa. Slično kao u Brdovcu i ovdje je brzina preko prijelaza ograničena, a međusobni razmak između signala ograničenja i opoziva je nekih dvadesetak metara: Pružni signal ''približavanje stajalištu'' djeluje osvježavajuće: Iz jednog naselja u drugo: Hromec i Đurmanec su ista općina, ali nogostupa više nema: ŽCPR vu kuruzu: Sudeći po pružnoj opomenici blizu je još jedan: I evo me na cilju druge etape. Kilometarski položaj 24+248, Đurmanec - Hromec ''od vrata do vrata'' 3.198 m:

Nešto za Portosovce: Nema druge nego pržinariti po suncu: Ovdje svaka skupina kuća ima svoj ŽCPR: Pruga je u priličnom usponu: Zanimljivo ime usputnog lokala: Za neupućene, copernica na zagorskom znači ovo: Ovdje je uspon već 12 promila: A i vidi se da je pruga u nagibu:

Po njemu je nazvano i šetalište uz potok Putkovec: Općina zna zagrabiti u državnu kesu: Osnovna škola izgrađena 1983. godine. Uz nju je i veliki dječji vrtić, ali njega nisam snimao. Vrag ne spava, nisam htio završiti u buksi pa dok se ti s njima objasniš odoše svi vlakovi: Jedna stara kuća iza pruge: Zagorci, za razliku od nekih, čuvaju uspomene na antifašističku borbu u Drugom svjetskom ratu: Nema više šetališta i moram preko pruge na cestu:

Putkovec skreće pod prugu i teče na sastanak s Maceljčicom: Klupa u hladu došla je kao naručena da se malo odmore stare kosti. Ne ide više kao nekada, 10+km u komadu i bez zastajanja. Kada sam se registrirao na forum imao sam 57, a sada je redoslijed brojki obratan. Ipak nisam nezadovoljan kako me noge služe, a odmor je trajao samo pet minuta: Oni gore ne čekaju kod križanja, a ne brinu ih ni ograničenja brzine: Oduvijek sam volio šetati uz potoke, naročito kada u njima ima životinjskog svijeta: Mostićem do ŽCPR: Točnije do ŽTPR (željezničko-travnatog prijelaza u razini). Na ovom mjestu i po mojoj prosudbi Andrijin križ je potpuno suvišan: Spomenik lokalnom mladiću poginulom u ratu 1991. godine:

Da vidimo što imamo u ovoj zgradi: Ima ovo: Đurmanec je općina u sastavu Krapinsko-zagorske županije s površinom od 58 km2 i 13 naselja. Prema popisu iz 2021. godine općina broji 3.781 stanovnika, od kojih u sâmom Đurmancu 780. Zastava općine s grbom općine Đurmanec: Đurmanec na Google Earthu: Đurmanec ili Gjurmanec je navodno dobio ime po jednom čovjeku, kome duguje nastanak i razvitak, a zvao se Đuro. Bio je imućan, a sve što je imao ulagao je na korist onima koji su tu živjeli i koji su prolazili iz Štajerske u Zagorje i obratno. Naselje se prvi put spominje u pisanoj ispravi iz 1598. godine pod imenom Gurmanec. U to vrijeme krapinsko vlastelinstvo bilo je podijeljeno na tri velike općine ili sučije, od kojih je jedna bila Đurmanec. Nažalost, svi stari spisi koji su se odnosili na Đurmanec, a koji su bili pohranjeni u župi Petrovsko, izgubljeni su u požaru potkraj Drugog svjetskog rata kada su Nijemci zapalili župni dvor. Đurmanec je samostalna općina od travnja 1993. godine. Župna crkva Svetog Jurja, zaštićeni spomenik kulture: Vatrogasni dom: Tu sam imao kratak susret s jednim ''lokalcem''. Upravo sam uperio objektiv pod krov zgrade kada se pokraj mene zaustavio automobil koji je izlazio iz parkirališta. Vozač je otvorio prozor i razgovor je tekao otprilike ovako: - Dobar dan. Zašto slikate? - Dobar dan. Slikam za svoj gušt. - Za svoj gušt kažete? - Da. A zašto vâs zanima zašto slikam? - Zato jer sam ja predsjednik Društva pa me zanimalo. - Vi ste predsjednik DVD-a? - Da. - Bez brige, nemam nikakve mračne namjere. Slikam meni zanimljive motive i upravo sam se spremao slikati Svetog Jurja kada ste vi naišli i prekinuli me. Tu smo se obojica nasmijali i razišli se. Izgleda da ni u Đurmancu nisu navikli na lutajuće fotoreportere. Evo Svetog Jure koji pod krovom bdije nad svojim štićenicima: Nije bilo vremena za temeljitiji obilazak razvučenog i razbacanog naselja, valjalo je poći uz prugu prema Hromecu i Lupinjaku. Imao sam na raspolaganju udobno i lijepo uređeno šetalište uz potok Putkovec:

Sastaju se potoci Maceljčica i Putkovec... ... i nastavljaju teći udruženim vodama kao Krapinica: Ovo je središte Đurmanca: Lijepo obnovljena stara zgrada: Ovdje se ne možeš izgubiti:

Nema bika vulgo prsobrana, samo ovaj znak da nema dalje: Peta i posljednja skretnica: Da putnici znaju gdje su: Došlo je vrijeme da se pozdravim s kolodvorom i uputim se u kratko razgledavanje naselja po kojem je dobio ime: I.N.R.I: ŽCPR Đurmanec s obje strane: Otvorena pruga u smjeru Slovenije:

Elementi nekakve mosne konstrukcije: Ovdje je nekada bilo pretovara tereta: Onaj izloženi vodonapojnik bio je ovdje: Na zapadnoj strani kolodvora ima i slijepi kolosijek: Ovdje se bar vidi broj: Izlaz iz kolodvora u smjeru državne granice:

Ovo bi bila skretnica broj 1. Pločica s brojem je toliko zahrđala da se vidi samo crni kvadratični entitet pa zaključujem po logici: Ova iskliznica ne pamti kada je zadnji put otvarana: Krećem se prvim kolosijekom prema drugom kraju kolodvora: Nemam blage veze što je ovo, ništa ne piše: Jedan žuti vagon u daljini: Izbliza: Ni on jadan ne zna koliko dugo stoji ovdje, napušten i zaboravljen:

Za hidrologe bi ovo bilo ušće: Pločica s brojem skretnice je toliko zahrđala da se jedva očitava broj 2: Ulaz u kolodvor iz smjera Krapine: Koktel signalnih oznaka: Tu je i jedan most... ... a premošćuje riječicu Krapinicu: Krapinica je rijeka duljine 26 km, a nastaje spajanjem potoka Maceljčica i Putkovec u Đurmancu. Utječe u Krapinu kod Zaboka. Most sa druge strane:

Macosa se vraća u Zabok u 10:09: Trag prošlosti, stari vodonapojnik: Htio sam snimiti zgradu i sa civilne strane, a to se pokazalo malo težom zadaćom. Nisam htio gaziti visoku travu jer nisam baš u prijateljskim odnosima s krpeljima, a do ceste vodi jedva prepoznatljiva staza: Ipak obavljeno: Vraćam se gore i krećem u obilazak kolodvora: Najprije na istočnu stranu, a tu je kolodvor u zavoju: Pogled unatrag: Nekada željeznička zgrada, danas lijepo uređen dom: