Jump to content

Stanley

Moderatori
  • Posts

    19031
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    46

Stanley last won the day on May 25

Stanley had the most liked content!

2 Followers

About Stanley

  • Birthday 21.06.1949

About Me

  • Sex
    Male
  • Location
    Šenkovec, Zagrebačka županija

Recent Profile Visitors

33306 profile views

Stanley's Achievements

5,2k

Reputation

  1. Stanje vandaliziranja je za sada umjereno: Stupić (nov novcat) u stanju nepotrebnosti(?): Brzina preko ŽCPR je još uvijek ograničena: Predsignal kolodvora Savski Marof je još uvijek u žutom stanju. Neće dugo... ... jer dolazi moj Som za Harmicu: U vlaku nas je bilo tek troje-četvoro. Nije čudo jer danas putuje samo luđak, ili onaj tko mora. A ja sam morao jer je trebalo platiti košnju trave na gruntu:
  2. Na kratko u Brdovcu, 30. svibnja 2024. Jutros sam otišao u Brdovec, samo do bankomata koji je srećom vrlo blizu željezničkog stajališta, tako da je boravak trajao manje od pola sata. Ponio sam fotoaparat za svaki slučaj, a kako nije bilo nekih događaja na pruzi zabilježio sam nekoliko impresija sa stajališta. Već neko vrijeme primjećujem ''rascvjetana'' stakla na objektu stajališta: Izgleda kao da ih je netko propucao: I preko je isto: Ovdje je stradala samo jedna strana: Nešto je čudom ostalo i čitavo: Bio sam jedino živo biće na stajalištu:
  3. U Plasama. Kolodvor se zove Plase, a ne Plas ili Plasa. Bez zamjere, ali pogrešan izraz se pojavljuje više puta i valja ga ispraviti (isti slučaj smo imali i kod kolodvora Blata na Ličkoj pruzi). Inače pratim ovaj putopis s užitkom jer je pun zanimljivih motiva.
  4. Tema ima preko 13.600 (trinaest tisuća i šest stotina) pregleda i ti se pitaš da li ovo uopće netko čita? Šteta jer što niste stigli obići još neke lokacije poput kolodvora Begov Han, Nemila i Jelina. Ovaj posljednji je dobio ime po djevojci imenom Jelena, sudionici radne akcije na izgradnji pruge Šamac - Sarajevo, koja se utopila u rijeci Bosni. A propustili ste i tunel Vranduk, najdulji na ovoj pruzi. Samo ti nastavi, biti će komentara koliko hoćeš kada završiš turneju po Sjedinjeno-razjedinjenim Bosanskim Državama.
  5. To sam i ja pomislio u prvi mah. Zvuči logično, ali ima jedna nevolja - žicovod je usmjeren na kontra stranu, u smjeru Gornjih Dubrava. Skretnica je u smjeru Kukače. Ili su napravili neko ''koljeno'' pa negdje okrenuli žicovod za 180°? To već zvuči nelogično. Ili je štitni signal bio negdje kod stajališta? Skretnica je udaljena odokativno oko 1 km.
  6. Nemam baš serpentofobiju, ali ne volim zmije u svojoj blizini. Zmijoljupci su i inače rijetka bića, a prosječan homo sapiens ima averziju prema svim gmizajućim stvorenjima. Zmija sam se u životu nagledao, a oko Sutjeske, na jezeru kod Virovitice i u Odranskom polju bile su doslovce na svakom koraku. Ne plaše me i ne ubijam ih ako ih sretnem nego ih nastojim otjerati. Prije nekoliko godina, nedugo nakon useljenja u kuću u Šenkovcu, našao sam malu zmijicu neutvrđene sorte u sobi gdje je inače boravila moja unuka. Lansirao sam je tamo gdje spada - u prirodu (čitaj susjedov voćnjak ). Na putovanjima mi jednostavno ne prija pomisao da me pikne kakav poskok, ili neka druga puzajuća ili leteća neman (naročitu averziju imam prema stršljenima), jer bi to poremetilo plan i upropastilo doživljaj. As simple as that.
  7. To je onda super. Meni su se kolosijeci učinili previše zapuštenim, ali je vjerojatno riječ o talogu prašine od obrade kamena.
  8. Jedan pogled niz peron: Možda je ovdje nekada bila brklja?: Umjesto šlipera stare palete: Stari natpis je dijelom izbrisan. Ostavljeno je samo ''industrija'' da ne bi netko pomislio kako je riječ o poljoprivredi: Jedini teretnjak danas. Zapravo jedini kojeg sam uhvatio jer ih je putem bilo više - po jedan u Generalskom Stolu i tri u Gornjim Dubravama. Ovog smo pretekli u kolodvoru Draganići: Za kraj pozdrav od vašeg izvjestitelja:
  9. Onaj cestovni nadvožnjak mami na obilazak: Naravno da nisam odolio napasti: Cesta vodi u veliki kamenolom: Eksploatacija vapnenca u kamenolomu Tounj počela je usporedno s izgradnjom željezničke pruge Karlovac - Rijeka 1870. godine. Kamen je korišten za izgradnju gornjeg sloja pruge i za razne željezničke objekte, a kasnije za održavanje. Igrađen je i industrijski kolosijek za utovar i otpremu kamenog materijala. Izgradnjom visokih peći u Željezari Sisak vapnenac je korišten i za njezine potrebe. Od 1950. godine kamenolom se nalazio u sklopu poduzeća ''Granit'' iz Zagreba kao samostalni pogon, a od 1957. djeluje kao samostalno poduzeće pod nazivom ''Industrija kamena Tounj'''. Nakon 1990. godine, tokom ''slavne'' pretvorbe i privatizacije, kamenolom je mijenjao vlasnike (od kojih su neki kazneno gonjeni zbog prijevare) i pao pod stečaj da bi 2013. dobio koncesiju 350.000 m3 kamena godišnje do kraja 2028. godine. Danas je u sastavu riječkog poduzeća ''Rudar d.o.o. pogon Tounj''. Ako postoji prijevoznik podesan za prijevoz proizvoda od kamena to je željeznica. No industrijski kolosijeci se po svemu sudeći ne koriste: U neka bolja željeznička vremena služili su svrsi: Uhvatilo se i nešto živog prometa:
  10. Evo me napokon na cilju: Tounj je stajalište na pruzi M202 Zagreb Glavni kolodvor - Rijeka, na kilometarskom položaju 520+107. Najveća dopuštena brzina vlakova u prolazu je 75 km/h, kao i na cijeloj dionici Donje Dubrave - Oštarije. Zgrada je bogomdana za neki film strave i užasa: Ovdje je bio neki žicovod, vjerojatno za brklju negdje. Jer što će Tounju signal?
  11. Prešao sam otprilike trećinu puta i shvatio da neću imati vremena spustiti se skroz dolje i vratiti se na vrijeme, stoga samo jedna snimka špilje iz daljine: Kad sam već tu vrijedi zabilježiti i pogled na jedno ugarsko građevinsko nasljeđe: Nakon malo motanja simte-tamte našao sam još jednu ciljanu građevinu: To je župna crkva svetog Ivana Krstitelja: Zapis o ovoj zanimljivoj građevini prenosim sa web stranice Grada Ogulina: Na mjestu današnje crkve bila je starija župna crkva čija se gradnja spominje nakon odlaska Turaka oko 1700. godine. 1827. obnovljena je i dograđena, ali je zbog dotrajalosti 1895. srušena i zalaganjem tadašnjeg župnika Josipa Broza, na istom mjestu 1897. izgrađena je današnja neogotička crkva. Osmog studenog iste godine posvetio ju je ogulinski župnik Ante Perković. Smještena je u središtu starijeg naselja, na povišenom mjestu. U blizini crkve je župni dvor iz 1824. godine. Projekt je izradio Hermann Bollé, graditelj zagrebačke katedrale, pa vanjski izgled crkve ima dosta detalja i sličnosti s katedralnom crkvom u Zagrebu. U zidu starog tornja-zvonika napravljen spojni otvor i izrađene su stube radi povezivanja s novom crkvom. Građevina je puna velikih lučnih prozora, raznih izbočenja i detalja. Arhiktet Bollé nadzirao je kompletnu gradnju i napravio nacrte za opremu, osim za glavni drveni oltar koji je 1902. projektirao Stjepan Podhorsky. Crkva je trobrodna građevina s križnim stropom oslonjenim na četverokutne stupove ugrađene u bočne zidove. Podijeljena je u pet segmenata, od kojih je završni suženi polukružni prostor i sakristija. Iza glavnog oltara stoji velika slika Sv. Ivana dok krsti Isusa na rijeci Jordanu. Pokrajni oltari posvećeni su Majci Božjoj i Srcu Isusovom. Ulaz je ispod balkona s pjevalištem i orguljama. https://www.ogulin.hr/zupna-crkva-sv-ivana-krstitelja-tounj/ Hermann Bollé: Još dvije slike crkve: Uz nju su i ostaci neke davne građevine: I došlo je vrijeme za povratak na prugu. Imao sam dosta teškoća dok nisam našao domoroca koji me uputio u pravom smjeru, preko ove asfaltne baze:
  12. U istoj zgradi je i poštanski ured. Sudeći po radnom vremenu spao je na niske grane: Spomenik kamenolomcu, hranitelju tounjskih obitelji: Za oko mi je zapeo ovaj lijep mural na zgradi preko puta općine: Malo lokalne faune: Jedan pogled na predivan okoliš: Zaintrigirale su me prve dvije lokacije na smjerokazu: Ne čini se predaleko pa se spuštam niz ovu stazu. Oprezno, jer su zmije ovdje česta pojava:
  13. Slijedeći uputu sa prethodne ploče ovdje sam skrenuo lijevo: Dva ruralna motiva: Što, zar opet dobrodošlica? Shvaćam, napravio sam pokret u obliku udice. Dobro vas našao i drugi put: Ovo mu dođe kao glavna ulica: U njoj je zgrada u kojoj je sjedište općine: Tekst mi izgleda malo smotan, ali nećemo cjepidlačiti: Općinu čuva rimski vojnik, replika jednog kipa sa mosta:
  14. Tounj Tounj je sjedište istoimene općine površine 95 km2 s 7 naselja - Gerovo Tounjsko, Kamenica Skradnička, Potok Tounjski, Rebrovići, Tounj, Tounjski Tržić i Zdenac. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine na teritoriju općine živjela su ukupno 1.002 stanovnika, od kojih u samom Tounju 323. U odnosu na popis iz 2011. općina je izgubila 13% stanovništva. Tounj je jedna od minijaturnih općinićica koje su po Hrvatskoj iznikle kao gljive poslije kiše, a kopne kao snijeg na suncu. Dan Tounja je 24. lipnja na dan rođenja sv. Ivana Krstitelja. Naselje se nalazi na Jozefinskoj cesti Karlovac - Josipdol - Senj (danas državna cesta D23 Duga Resa - Josipdol - Žuta Lokva - Senj). Zastava s grbom općine Tounj: Tounj na satelitskoj snimci: Prema narodnoj predaji, u pećini iz koje izvire rijeka Tounjčica utvrdile su se protiv Turaka tri hrvatske obitelji - Fumić, Juraić i Rebrović. Oni se smatraju osnivačima i prvim graditeljima grada Tounja. Ime Tounja potječe od riječi Htone što označava jezero ili duboku vodu. Grad Tounj spominje se prvi put u povijesnim spisima 1481. godine kao vlasništvo kneza Stjepana II. Frankopana. S vremenom je grad bio napušten, a 1577. je pripojen krajiškoj graničarskoj upravi i ponovo naseljen. Za vrijeme Vojne Krajine pripadao je Ogulinskoj pukovniji. Krajem XVIII. stoljeća kroz Tounj je izgrađena Jozefinska cesta koja spaja Karlovac i Senj. Tada je Tounj dobio svoju najpoznatiju znamenitost, dvokatni most koji premošćuje kanjon rijeke Tounjčice. Nadgrobna ploča Stjepana II. Frankopana: Stari grad Tounj u XVIII. stoljeću, autor crteža Václav Anderle: Stari grad Tounj 1895. godine, autor nepoznat: Da vidimo što nam nudi današnji Tounj. Za početak nudi gomilu smjerokaza kojih ima gotovo više nego stanovnika. Ali su vrlo korisni za orijentaciju među brežuljcima po kojima je naselje rasuto:
  15. Dok sam prelazio sa jedne na drugu stranu mosta prepala me kolona od desetak ''Anđela pakla''. Jurili su preko stotke: Jedna od spomen ploča. Svi kipovi i obje ploče rekonstruirani su nakon Drugog svjetskog rata: Na drugom kraju mosta... ... i pogled u dubinu: Dobro vas našao:
×
×
  • Create New...