Stanley

Meni ne treba nikakav ortofoto snimak jer mi je pamćenje još uvijek (gotovo) fotografsko, a prošao sam tuda u sedamdesetim i osamdesetim godinama najmanje pedeset puta. Bršadin nije bio ukrižje nego je bio KOLODVOR s 4 kolosijeka. Često sam u njemu viđao teretne vlakove iz smjera Borova koji su čekali na križanje, a lokomotive na njima su bile serija 11 i 33. Kolodvor je očito stradao u borbama oko Vukovara 1991. i nikada nije obnovljen, a objektivno nema ni potrebe. Usput, kolodvor je nekada davno bio i Nuštar, što se i danas vidi po zgradi.

Sve ja to znam i sve sam to vidio, ali me zanima kolodvor Bršadin (ne -Lipovača) koji se nalazio koji kilometar dalje prema Nuštru. Sve mi se ćini da ću to morati osobno pronjuškati.

@Toma, jesi li vidio kakve tragove bivšeg kolodvora Bršadin? U vrijeme mojih putovanja tu je skoro uvijek stajao neki teretni vlak i čekao križanje. Kolodvor je imao 4 kolosijeka.

@Duh u močvari Hvala na informaciji!

Iz smjera Savskog Marofa još nema nikakve akcije: Malo šetkanja po peronu: I onda je dozujao on, odokativno 100+ km/h. Danas baš nemam sreće s vlakovima, samo se došuljaju pa ih ti lovi: Eno mi vlaka za Sutlu. Nije neka relacija, ali štedi vrijeme i cipele: Netko bi se u HŽPP mogao pobrinuti da stakla budu čišća:

Ovaj teretnjak se podmuklo došuljao pa slike nisu baš reprezentativne, ali neka ih: Znam, znam, Laduč je u Hrvatskoj: Predsignali uzlaznih signala kolodvora Savski Marof (ovo sam stručno definirao, ha?): Biciklinfra: Potok kojem i dalje ne znam ime:

Pruge drijemaju, ali neće dugo: Krenuo sam biciklističkom stazom u smjeru stajališta Laduč. Ostaci rimskog naselja već se dobro vide: Približavanje stajalištu: Som iz Harmice klopara prema istoku: Iako je već podne na ovim lokvama se još vidio tanak ledeni pokrivač (ujutro je u našoj kuruzi bilo -4°C): Krtice su hiperaktivne:

Šetnja do Laduča 26. prosinca 2024. Danas je blagdan Svetog Stjepana, po naški Štefanje, u paketu s božićnim praznovanjem. Lijep i sunčan zimski dan, premda je bio prohladan, mamio je na šetnju pa sam malo protegnuo krakove do susjednog Laduča. Zapravo sam išao u kupovinu do lokalne benzinske stanice koja je jedina radila i onda sam spojio ugodno s korisnim i produžio do željezničkog stajališta Laduč da se vratim vlakom. Najprije ide mali osvrt na današnji praznik. Za Božić znam što predstavlja, ali kao indiferentan prema vjeri nisam znao tko je bio Sveti Stjepan i po čemu je poznat. U početku sam se pitao je li to prvi ugarski kralj Stjepan (I. István magyar király) i je li jedan od titulara zagrebačke katedrale koja nosi ime Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava. Stoga sam malo prozujao internetom. I utvrdio sam da postoje dva sveta Stjepana. Onaj prvi, kome je posvećen današnji blagdan je Sveti Stjepan Prvomučenik (engleski Saint Stephen, talijanski Stefano Protomartire, francuski Étienne, njemački Stephanus, španjolski Esteban, grčki Πρωτομάρτυρας Στέφανος - Protomartiras Stefanos). Jedan je od sedmorice đakona izabranih u počecima Crkve. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusova nauka i pripadništvo zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do židovske osude za bogohuljenje, a potom i do smrti kamenovanjem. Zagrebačkoj katedrali titular je Sveti Stjepan Prvomučenik, a I. Istvan je ostavljen Mađarima. Giotto, Santo Stefano, Firenca oko 1330.-1335. godine: I. István magyar király: Pitanje titulara današnjeg blagdana smo dakle riješili pa možemo u šetnju. Na početku gospodarska zgrada dvorca Vranyczany: Pogled na Marijagoričko pobrđe: Visokogradnja gradskog tipa prodire i u naš kraj: Ovdje ću desno, ali ne u Drenje ni reciklažno dvorište: Netko je duboko zaorao: ŽCPR Drenje Brdovečko:

Skužio sam. 😉

Yeah.

Tu je jedan ćoravi kolosijek: Nije baš u blistavom stanju: Završava bikom: Industrijski kolosijeci kod tvornice stočne hrane zatrpani su vagonima za žitarice. Imaju li produktivno bavljenje ili su samo nagurani ovdje (kao u Savskom Marofu i još nekim kolodvorima) ne bi znao reći: Vlak za povratak vozio je na idealnoj relaciji Ivanić Grad - Harmica: I tako, milošću Svetog Duha okrijepljen i ljepotom kloštarskih crkava ozaren, svima vama koji slavite želim

Nekadašnje robno skladište. Bilo je i jedno veliko uz prvi kolosijek dalje prema Deanovcu, tipska žuta zgrada od cigle kakve je MAV posijao po brojnim kolodvorima pod svojom upravom: Ovih Tadds-z ima u kolodvoru za 2-3 vlaka iz Plaškog do Vrhovina: Došli su od istočnih susjeda: Ovdje je nekada bio ŽCPR preko sva četiri kolosijeka jer je glavna cesta Ivanić - Čazma prolazila ovuda ravno i bez zavoja kod kolodvora. Ne sjećam se da sam ikada vidio brklju podignutu: Napuštena stara željeznička zgrada: Tvornica za proizvodnju stočne hrane u sastavu RWA - Raiffeisen Ware Austria, međunarodne trgovačke, uslužne i investicijske grupe iz Austrije: Izlaz iz kolodvora u smjeru Deanovca:

Skretnice broj 5 i 6: Ovdje je nekada bila kućica skretničara koji je ujedno bio i brkljačar. Jedan od njih bio je i naš susjed Jelovčan, koji je od dede kupio kuću moje prabake. Taj je volio popiti, a jednom sam ga vidio kako trči i bjesomučno spušta rampu dok su zadnji vagoni teretnog vlaka već ulazili u kolodvor: 😁 Starog Jelovčana nemam na slici, a ovdje su u društvu buraza i mene njegovi sinovi, braća-blizanci Ivica i Štef s kojima smo svakodnevno igrali nogomet. Fotografija je iz 1963. godine: Poslije ove male digresije evo nas na otvorenoj pruzi. Lijevo je poznati ivanićki zavoj u smjeru Prečeca gdje je brzina (bila) ograničena na 80 km/h, a desno industrijski kolosijek za INA-u: Pogled na kolodvor sa ŽCPR-a: Dvije snimke sa južne strane kolodvora, a na prvoj je gumenjak tj. autobusni kolodvor: U ovoj zgradi je nekada bila osnovna škola, zatim stanica milicije, a me znam što je danas unutra: Vrijeme je za hodnju prema drugoj strani kolodvora:

Vrijeme je za šetnju kolodvorom, a krenuo sam najprije na zapadni kraj u smjeru Prečeca. Ovo su ostaci ostataka iz nekih starih vremena: Od prvog kolosijeka produžuje se industrijski kolosijek za pogon INA-e. Sjećam se kada se gradio i kada je parnjača serije 26 gurala po njemu vagone-cisterne. Danas sam iz vlaka tamo vidio tri 4-osovinske cisterne, znači kolosijek se koristi: Ovdje je nekada bila kuća u kojoj je živio šef kolodvora. Danas je to nešto poput parka: Koliko je samo paketa, pisama i novina prošlo ovim daskama... Prijepodnevni vlak Zagreb - Novska imao je putujuću poštu, a poštar je dolazio s velikim kolicima da obavi razmjenu. Svake srijede stizala je friška ''Arena'' i ja bi je od poštara kupio. Ako je u kolodvoru bio kakav teretnjak nije mi se žurilo doma: Izlaz iz kolodvora u smjeru Prečeca. Svi signali su u crvenom, a teretnjaka nema jer je pruga oko Popovače zatvorena zbog radova:

Stigoh do cilja svih ciljeva: Ivanić Grad je međukolodvor na pruzi M103 Dugo Selo - Novska, na kilomeraskom položaju 66+740. Od susjednog kolodvora Prečec u smjeru Dugog Sela udaljen je 8 km, a od kolodvora Deanovec u smjeru Novske 5 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 2. i 3. kolosijeku, ovisno o smjeru vožnje, iznosi 642-652 m. Najveća dopuštena brzina kroz kolodvor, prema Izvješću o mreži za 2025. godinu, je 20 km/h. Civilna strana: Tri motiva iz prometnog ureda: Malo ćemo zaviriti i ovdje: Putnički prostor je udoban i dobro zagrijan: