Leaderboard

Hvala! Hodajući natrag prema peronima Vinkovačkog kolodvora; bio sam naime na njegovoj zapadnoj strani, fotkam vagone, i uočavam poznato lice! @Domagoj Vu je naime isto bio tamo; pa smo lijepo popričali do polaska mog vlaka za Vukovar! Vlak 2906 je krenuo iz Vinkovaca točno u podne. Pruga je dobra, no činjenica je da je projekt nezavršen, iako je službeno otvoren. Niti jedan ŽCPR (ili možda jedan radi, hm...) ne radi, signali su pokriveni, a skretničari dočekuju vlak u Vukovar-Borovu Naselju i Vukovaru. Silazim u Vukovar-Borovu Naselju Vlak nastavlja prema Vukovaru Odlazim prema ŽCPR-u i čekam Somića u povratku Ne znam što je ovo... blockhaus možda? Uglavnom, nalazi se na samom ulazu u tvornicu Borovo. Pješačim na sjever do vodovoda, odkud se spuštam prema Dunavu, uz koji ću prema Vukovaru. Hodajući uz Dunav obilazim kompleks Borova s jugozapadne strane, i prošavši Koloniju prilazim pruzi. Tako dolazim i do kolodvora Vukovar. Ostaci stare zgrade Jedan zaista star bik! Godina je 1878! Štimalo bi, obzirom da je pruga Dalj - Borovo - Vinkovci -Slavonski Brod otvorena te godine; ogranak do Vukovara je otvoren je 1891. Penjem se na nadvožnjak s kojeg fotkam staru zgradu... Nakon šetnje centrom i ručka vraćam se na kolodvor. I... Točan ko' švicarski sat, dolazi popodnevni vlak iz Vinkovaca... Ukrcavam se, presjedam u Vinkovcima i u 22:05 sam u Zagrebu. Statistike su porazne... Do Vukovara mi je ujutro trebalo 6 sati i 21 minuta, popodne natrag 5 sati i 42 minute. Ukupno sam u Vukovaru proveo par minuta manje od 4 sata. Kad sam ujutro u vlaku 741 kondukteru rekao da idem do Vukovara, čovjek me iskreno sažalno pogledao! Btw - o modernizaciji... Mislim da je stvarno glupost bez presedana bila otvarati nezavršenu prugu. Uz to, debilno je da izvlačnjak na jugoistočnom kraju Vukovarskog kolodvora nije elektrificiran. Novaca je bilo (projekt je koštao €61 milijun), moglo se napraviti svašta - spustiti kolosijek, eventualno čak sagraditi novi nadvožnjak... Naravno, nije se napravilo ništa od toga, i ovo je rješenje debilno. Uz to, jadno je da se u velikoj modernizaciji pruge nije obnovila stara zgrada Vukovarskog kolodvora, ili se ista konzervirala i sagradila nova. Danas je kolodvor u prilično neadekvatnoj zgradi skladišta. Na kraju - peron u Vukovaru je dug 80 metara; i vlak za Zagreb koji ima 5 pulmana na peron stane sa samo tri vagona. Također - debilno! Postoji prosta, no prilično točna uzrečica 'lako je s tuđim ku..em po gloginjama mlatiti'. Upravo tako, Europa plaća, a mi smo preglupi i isprojektirati nešto kako treba. 😕 pozdrav toma

Drugi dan 2025. godine odlučio sam otići u Vukovar, i pogledati novo elektrificiranu dionicu Vinkovci - Vukovar. Iako sam, zbog vremena putovanja, ozbiljno razmatrao otići autom, na kraju je odabir ipak pao na putovanje vlakom. Naime, prije ovog puta sam bio na jednom drugom putu, pa nisam bio najodmoreniji, i ideja drijemanja u vlaku činila se privlačnom. S obzirom na prilično ograničen broj mogućnosti, plan je bio odvesti se vlakom 741 do Vinkovaca, tamo pričekati vlak 2906 i otići do Vukovara. 741 je točno stigao u Vinkovce; no vrijeme putovanje je bolno dugo – 4 sata I 38 minuta! U Vinkovcima je živahno... 2605 iz Osijeka Dva Carga za Šid 2132 i 2062 kod depoa 2906 za Vukovar je postavljen Brena koja je dovukla 741 ide na drugu stranu Šved za Županju Žicari Vectron Cargov U-tz 744 za Zagreb Nastavak slijedi! pozdrav toma

Pruga: M502-2 Km lokacija: 50-54. km od Zagreba Obrađeno: 2.5/116km Obrađeno na RH mreži: 13.5km. Još ostajemo na mostu jer se ima štošta za vidjeti. Hrđa na primjer Pa još malo Još mrrrrvicuuu Ova ograda dolje desno...mrzim ju. Kad sam shvatio da je stvar složena tako da ne mogu normalno na drugu stranu mosta, vratio sam se na početak i htio preko ograde prijeći. Mlad sam, pokretan i prilično spretan. Ali nisam očekivao da će mi ograda biti ozbiljan protivnik. Imao sam otežavajuću okolnost nošenja torbe, ali prava nesreća je bila u tome da je ograda raspala, zahrđala i skliska, pa i nestabilna. Taman kad sam je prekoračio i htio jednom nogom na stati na tlo, pomaknulo se težište, ograda nagnula i druga noga je odslizala po hrđavom i uništenom metalu. Raspao sam se ko vreća ali srećom bez posljedica osim kratkih bolova. Ova postavnica nekada je bilo radno mjesto čuvara (valjda), sada je radno mjesto grafitera. Inače, ako bolje pogledate, ova pruga nije dirana jako dugo. Radili su taj šlampavi remont od Grede do Sunje a ovdje ništa. Vlak se bezveze vucarao 20/h. Odmah na lijevoj strani se nalazi kompletno zabarikadirano područje INA naftne industrije. U idućem postu će zato biti mnogo zanimljivije već pa ostanite na temi. Naravno, nije onakva situacija kakvu očekujete vi, niti kakvu sam očekivao ja. Sjetite se moje crtice... Prije kritike, pričekajte i vidite sami zašto je napisana Vrijeme je da se oprostimo od mosta Okrećemo se tunelu, kojeg ću istražiti jednu nedjelju. Na lijevoj strani se nalazi puteljak kojim sam popratio tunel s boka i u idućem postu razgledavamo Sisak Caprag - upoznati ćemo njegove dobre duhove prošlosti i zle duhove sadašnjosti i budućnosti.

Kolodvor sam još pogledao izvana. I sa druge strane putnički dio Mrtvi kolosijek, zarastao skroz Okret i pogled na kolodvor Gledamo sad prema Capragu No prva destinacija nije bila Caprag, već mrtvi kolosijek koji se iz kolodvora odvaja na lijevu stranu. Oduvijek me zanimalo što je to, je li aktivno, u kakvom je stanju...sad sam uspio odgovoriti na ta pitanja. Radi se o industrijskom kolosijeku za staru luku Galdovo, koja se razvila u proteklih 200 godina koje sam spominjao. Tražilo se već tada načine efikasnog prijevoza pa su navodno integrirali riječni i željeznički prijevoz. Također, neke usputne tvornice imaju svoje odvojke. Kasnije je korišten kao izvlačenjak za vagone, koje bi samo parkirali usred ničega. Pogledati ćemo sad to malo detaljnije. Pogled na kolodvor I prema staroj luci Kolosijek je u zlatno doba bio dugačak 2km. Pošto je luka već dugo nepostojeća, tako se i dužina vidljivog kolosijeka skratila za cca 800m. Te sam ostatke dokumentirao.

Treči Cargo se krije između dvije 1141. Evo moja fotka 'skrivenog Carga' u odlasku....

Polako se približavamo dijelu gdje su potencijalno vagoni. Ovdje je postalo skroz jasno da nema ničega, no išao sam vidjeti koliko daleko je moguće pratiti kolosijek. Ovdje se još vidi odvojak u tvornicu. Imala je direktno vezu sa lukom Galdovo. Postrojenje je iza ovog brijega, tu nasipa Ovdje ga čak i po zimi već gubimo...ne sluti na dobro. Iza onog crvenog bagera blago skreće na desno i nekada davno bi izbio direktno na rijeku. No ako i postoji dalje kolosijek od bagera, dobro je sakriven. Ne osjećam ga niti pod nogama. Nisam zato trošio vrijeme da dalje istražujem kroz gustiš. Dovoljno ću se nahodati po Sisku. Vraćam se na kolodvor te, kako se po željeznički lijepo kaže, vršim promjenu sastava.

Dobar dan. Evo na ovu temu da se nadovezem. Ostalo je još nešto pragova a i nešto tračnica . Meni je to bila trasa šetanja kad sam bio mali i kad sam se znao isplakati od Škole koju nisam volio pa samo šetali kasnije po toj pruzi jer je jako rijetko išao vlak. Skoro se izgubio život, jedanput mi je prijatelj vikao da stanem nakon sta smo sjeli na bicikle kod Trnska 11 gdje je između zgrade i garaže prilazio. Evo par slika da nacim

Ovaj teretnjak se podmuklo došuljao pa slike nisu baš reprezentativne, ali neka ih: Znam, znam, Laduč je u Hrvatskoj: Predsignali uzlaznih signala kolodvora Savski Marof (ovo sam stručno definirao, ha?): Biciklinfra: Potok kojem i dalje ne znam ime:

Sa vodostaja rijeke Kupe idemo natrag na željeznicu. Kratko sam proučavao početak pruge za Petrinju, a kad sam se okrenuo, još jednom sam uhvatio prizor rafinerije. Podsjećam, izvještaj je "unatrag". Na ovom žcp-u su nastale slike A prije dolaska na žcp sam pogledao kolosijek koji se odvaja prema starom postrojenju rafinerije. Sve je ograđeno i već dugo zaboravljeno Strojovođe koji su ovuda vozili vjerojatno uživaju u penziji ili nas gledaju odozgo Ovo je Ina-in kompleks...tornjevi, naftovodi, cijela infrastruktura. Nekada je to upošljavalo puno ljudi i donosilo gradu i državi blagostanje. Danas je sve propalo i posvuda "ukrašeno" solarnim ćelijama, koje su zimi neuporabljive. Tragikomedija. Spuštamo se do kolodvorske zgrade koja je... ...da, u Capragu je vrijeme stalo i jako puno toga je i prije potresa postalo ovakvo. Stanje zgrade - očaj.

Pruga: M502-2 Km lokacija: 50-54. km od Zagreba Obrađeno: 0/116km Obrađeno na RH mreži: 11km. Bacio sam pogled na desktop verziju foruma da vidim koliko se gleda ova tema. S obzirom na broj postova, mislim da čak i nije tako loše. Iskreno ne znam kako je sa drugim takvim temama, ali mi neki vražičak nije dao mira pa danas ide nastavak. Nažalost nemam baš niti jedan cijeli dan za provesti na putovanju pa mora malo po malo. Za sada. Kako sam rekao, promijenio sam sastav i krenuo polako dalje. Vlakom 5001 krenuo sam za Caprag te šetao natrag do Siska, tamo na vlak za Volinju. Dobio sam 017 kojem ne radi internet, čudno cvili pri 140km/h i iza upravljačnice isijava hladnoću kakvu dugo nisam osjetio u vlaku. To je odlika Končara...raspad. Kroz sam Sisak pruga je odvojena od svega nasipom pa je malo teže doći na nju, vrlo je uočljivo ako hodam gore a na kraju krajeva je i opasno. Ali iskreno, nije nešto jako zanimljivo. Koga baš zanima svaki milimetar, neka si slobodno pogleda moj video s te pruge. Bitno je reći da je razmak između kolodvora Sisak i Sisak Caprag 4.5km, ima 3 zavoja, 1 most i 1 tunel kroz brdo. S putopisom nastavljam unatraške, kroz jedno 7-8 postova će biti jasno i zašto. U nekom trenutku sam se morao odvojiti od pruge, da ne hodam po njoj. Imao sam osjećaj da će doći teretni (došao je za 15 minuta, nevjerojatno kako osjećam željeznicu). Na tom se mjestu mi spajamo s prugom. Nalazimo se na zavoju kod ispred mosta. Do tu je brzina 60, na mostu je lagana vožnja 20. Gledamo prema Sisku Još uvijek, samo sa druge strane Ovo je komunalno pristanište, na koje vjerojatno nije još pristao niti jedan brod. Rijeka je dosta velika, malo me iznenadilo. Spustio sam se na obalu da uslikam derutni most u punoj veličini. Izgrađen je 1862. te do sada samo povremeno održavan. Ubrzo će ga biti potrebno srušiti, ili će on to sam. Most me naravno okupirao kao dobar motiv za slike pa je nastalo sve i svašta. Ove daske su trule i škripave, molio sam se na 8 jezika da suh dođem na drugu stranu. Ovdje vidite i zašto, Kupa je ogromna (za hrvatske prilike) i ne bi bilo ugodno kupanje A naravno da se morala poslikati i željezna struktura. Optički mi se most sviđa, samo je HŽ zaboravio na održavanje i njegu. To se nažalost odlično uklapa u sliku grada. Od nekada jakog trgovačkog i industrijskog mjesta, sada je ostala pustoš i raspad. U svom dnevniku sam napisao sljedeće i s tom crticom završavam ovaj post: "...Ni ostatak Siska ne izgleda mnogo bolje, nastradao je u ratu, potresu i cijelo vrijeme gubi stanovništvo i kapital. Čitao sam da je pred 200 godina zbog položaja na dvama rijekama bio važan trgovački grad s 2-3 luke te kad su Mađari povukli željeznicu je došla i industrija. Zanimljivo, kad je došla Hrvatska, nestalo je i jedno i drugo, a željeznice odumiru. Hrvatska je ovom dijelu Banovine donijela slobodu - slobodu da napuste ovu crvotočinu i svoje znanje prodaju negdje drugdje za više novaca te si omoguće pošten život u uređenom društvu..."

Meni ne treba nikakav ortofoto snimak jer mi je pamćenje još uvijek (gotovo) fotografsko, a prošao sam tuda u sedamdesetim i osamdesetim godinama najmanje pedeset puta. Bršadin nije bio ukrižje nego je bio KOLODVOR s 4 kolosijeka. Često sam u njemu viđao teretne vlakove iz smjera Borova koji su čekali na križanje, a lokomotive na njima su bile serija 11 i 33. Kolodvor je očito stradao u borbama oko Vukovara 1991. i nikada nije obnovljen, a objektivno nema ni potrebe. Usput, kolodvor je nekada davno bio i Nuštar, što se i danas vidi po zgradi.

Pruge drijemaju, ali neće dugo: Krenuo sam biciklističkom stazom u smjeru stajališta Laduč. Ostaci rimskog naselja već se dobro vide: Približavanje stajalištu: Som iz Harmice klopara prema istoku: Iako je već podne na ovim lokvama se još vidio tanak ledeni pokrivač (ujutro je u našoj kuruzi bilo -4°C): Krtice su hiperaktivne: