Savski Marof - Brdovec - Zaprešić Savska, 6. travnja 2015.

[Stanley]

Dok normalni ljudi preživaju delicije koje su jučer utrpali u sebe ili, što je vjerojatnije, tamane ostanjke uskršnje gozbe jedan railfan-veteran je iskoristio lijepo jutro i prijepodne da bi se uputio u novu hodnju. Plan je bio: vlakom Vrapče - Savski Marof, zatim pješice do Brdovca i vlakom do kuće. Ali je put na krakati pogon zbog obilja raspoloživog vremena, HŽ-u i voznom redu za blagdane hvala, produljen sve do stajališta Zaprešić Savska.

Da sam išao prugom put bi iznosio oko 4,6 km, no s obzirom da sam išao cestom i uz brojna vrludanja procjenjujem da sam pješice prevalio cca 7 km. Sasvim dovoljno za početak sezone. Od željezničkog prijevoza koristio sam prigradske vlakove broj 8014 i 8041.

 

Jutro u Vrapču. Somina ide u krivom smjeru, ali ćemo se još vidjeti:

 

 

Jedna usputna iz vlaka - na ovu lokaciju ćemo se još vratiti:

 

 

Savski Marof i dalje pješice

 

Evo me na prvom odredištu:

 

 

Malo iz dalje perspektive:

 

 

Neki vrag ide:

 

 

A to je on:

 

 

Pogled prema Sutli i državnoj granici:

 

 

Da bacimo pogled na ove vagone:

 

[Stanley]

Uk-ž skladište. Reklo bi se nekada bilo:

 

 

Nisam se puno motao po kolodvoru Savski Marof jer je već više puta kvalitetno prikazan od drugih forumaša. Ali me uz ovaj kolosijek vežu posebna sjećanja jer sam njime puno puta proputovao za Kumrovec i natrag (tada nije bilo zapadne skretnice na današnji kolosijek za Harmicu):

 

 

Na tom kolosijeku dvije paralelne tračnice od različitih proizvođača:

 

 

 

Sjetih se Bajage i ''442 do Beograda''. Ovdje je 4 km više:

 

 

Industrijski kolosijek očito odavno nije vidio prometa:

 

 

 

Isklizalo:

 

[Stanley]

Jedan pogled na pusti kolodvor:

 

 

Koloplet skretnica koje, bojim se, polako gube svrhu postojanja:

 

 

I tu je završilo moje kratko bavljenje u kolodvoru Savski Marof. Za oko mi je zapala ova oglasna ploča…

 

 

… i naročito uže područje moje današnje rute:

 

 

Dok hodam prema cesti koja prelazi prugu bilježim dva lokalna sportska motiva:

 

 

 

Eto me na ŽCPR u pravi čas:

 

 

Ništa posebno, to se mađaron koji me dovezao vraća u Zagreb:

 

[Stanley]

Krećem prema sjeveru do glavne ceste Zaprešić - Harmica i prisjećam se forumaške dvojbe u kojem naselju se zapravo nalazi kolodvor Savski Marof i kakvo ime bi trebao imati. Nakon što sam ovo vidio preporučam da više ne razbijamo glavu takvim pitanjima - ova škola je titulirana lokacijom koju vidite, a nalazi se u Kolodvorskoj ulici naselja Prigorje Brdovečko:

 

 

Guska i railfan:

 

 

Evo me na glavnoj cesti i vidim poštanski ured 10291 Prigorje Brdovečko. Otvoren je devedesetih godina, a u pripremama (i finalnoj gozbi) je sudjelovala i moja malenkost:

 

 

Ne mogu vjerovati da postoje stajališta autobusa koja nisu pošarana:

 

 

Jedan pogled prema jugu - lijevo Okić grad, u sredini Plešivica i desno Samoborsko gorje i Japetić:

 

 

Na ovom raskrižju skrećem prema sjeveru:

 

 

Cesta za Mariju Goricu:

 

 

I evo me pred ovim vratima:

 

[Stanley]

Dvorac Januševec se smatra jednom od najvažnijih građevina klasicističke arhitekture u Hrvatskoj. Izgrađen je 1830. godine za baruna Josipa Vrkljana, a nakon toga je često mijenjao vlasnike. Teško je oštećen u Drugom svjetskom ratu, ali je obnovljen i danas služi kao spremište Hrvatskog državnog arhiva.

 

Dvorac Januševec vrijedi više od jedne slike:

 

 

 

 

Reklo bi se da je ono bivši vojni objekt koji je također bio spominjan na forumu:

 

 

Pogled na šumovitu padinu Marijagoričkog pobrđa:

 

 

Put za pješačenje je siguran i relativno udoban:

 

 

Uboga Miša nalazi se na doslovce svakom stupu uz cestu, pa objavljujem potjernicu i ovdje:

 

 

Pogranična zona:

 

[Stanley]

Brdovec

 

O Brdovcu će biti nešto više riječi, uz napomenu da podaci koji slijede dijelom potječu sa internetske stranice općine Brdovec i dijelom iz mojeg pamćenja.

Brdovec je središte istoimene općine koja zaprema površinu od 37,6 km2, a prema popisu od 2011. godine broji 11.143 stanovnika. Najveće naselje je Brdovec s oko 4.000 stanovnika, a u sastav općine još ulaze naselja Javorje, Prigorje, Zdenci, Prudnice, Laduč, Drenje, Ključ, Šenkovec, Harmica i Vukovo Selo.

Brdovec je veoma staro naselje. Župa Svetog Vida, jedna od najstarijih u Zagrebačkoj nadbiskupiji, utemeljena je 1334. godine. Sjedište župe u prošlosti se nalazilo na brežuljku (otud ime) gdje i danas stoji kapela Svetog Križa, koja sada pripada župi Marija Gorica. Kasnije je sjedište župe preneseno u nizinu gdje je sagrađena današnja župna crkva. Selo Brdovec se u XVI. stoljeću spominje kao Verdovecz.

Na području današnje općine Brdovec rođeno je ili živjelo više znamenitih ljudi iz hrvatskog povijesnog i kulturnog života. Jedan od njih je bio Ilija Gregorić (oko 1520. - 1574.) rodom iz Ribnika kod Karlovca. Istaknuo se kao vojnik protiv Turaka još od vremena bana Petra Keglevića i bio je triput zarobljen. Sva tri puta je uspio pobjeći iz turskog ropstva pa je dobio nadimak ''Prebjeg''. Nastanio se u Brdovcu, a kao iskusan vojnik dobio je dužnost glavnog zapovjednika seljačke vojske u Hrvatsko-slovenskoj seljačkoj buni 1573. godine. Nakon poraza njegove vojske kod Krškog i Šempetra ob Sotli pokušao je pobjeći na turski teritorij, ali je uhvaćen kod Jasenovca i 1574. pogubljen u Zagrebu.

 

Nažalost na internetu nema ni jedne slike Ilije Gregorića, pa umjesto toga karta Seljačke bune:

 

 

U Šenkovcu je rođen Baltazar Adam Krčelić (1715. - 1778.), povjesničar, teolog i pravnik. Bio je zagre­bački kanonik i rektor Hrvatskog kolegija u Beču. Pisao je na la­tinskom jeziku i kajkavskom narječju, a glavna su mu djela posvećena zagrebačkoj crkvenoj povijesti do polovice 17. stoljeća i političkoj po­vijesti Kraljevine Hrvatske do 1564. godine. Nakon Pavla Rittera Vitezovića najista­knutija je ličnost hrvatskog kulturnog života svoga doba.

 

Baltazar Adam Krčelić:

 

 

U Harmici je rođen publicist Ivan Perkovac (1826. - 1871.), urednik ''Pozora'' i ''Vienca'', zastupnik u Hrvatskom saboru i tajnik Matice hrvatske.

 

Ivan Perkovac:

 

 

U selu Prudnice već godinama živi književnik Josip Palada (Trogir 1935.), autor brojnih romana, pripovjedaka i zbirki pjesama. Uz Gustava Krkleca, Vjekoslava Majera, Vesnu Parun i druge jedan je od utemeljitelja legendarnog Jutra poezije u buffetu Tingl-Tangl. U javnosti je zasigurno najpoznatiji po prelijepim dječjim knjigama ''Pisma'' i ''Iz poštanske torbe'' koje su do početka devedesetih bile obavezni dio školske lektire.

 

Josip Palada:

 

 

Ovdje dodajem i sasvim osobni zapis. Joža i ja smo ne samo dugogodišnje kolege iz bivšeg PTT poduzeća Zagreb (radio je u PTT radionici kao rukovoditelj gradilišta TT mreže) već i osobni prijatelji. Između ostalog surađivali smo kao novinari i bili smo u istom timu u operativnom štabu PTT za vrijeme Univerzijade 1987. godine. Sretali smo se i nakon njegovog umirovljenja 1992. godine jer je često putovao vlakom na relaciji Savski Marof - Zagreb i obratno. Posjetio sam ga nekoliko puta u njegovoj kući u Prudnicama, a prije desetak godina sam objavio opširan intervju s njim u mojem sindikalnom glasilu. Znao me provesti po okolici, pa smo između ostalog posjetili i župnu crkvu u Mariji Gorici gdje sam prvi put saznao za povijest ovog marijanskog svetišta.

 

Joža mi je poklonio nekoliko svojih knjiga s posvetom:

 

 

Vraćamo se na današnju hodnju. Ovaj gazda sigurno voli Rolling Stonese:

 

 

Ova ploča me zamalo prevarila. Naime, kad u nekom naselju naiđeš na ulicu koja se zove Kolodvorska ili Željeznička ona obično vodi do kolodvora ili stajališta. Srećom sam se raspitao u onom Route 66 i saznao da trebam skrenuti desno dvije ulice dalje:

 

 

I bi tako:

 

[Stanley]

Pogled prema Savskom Marofu. U daljini se vide konzole kontaktne mreže na kolodvoru:

 

 

Nekoliko foto-zapisa iz stajališta Brdovec:

 

 

 

 

 

 

 

To smo obavili pa mažemo dalje, južno od pruge:

 

[Stanley]

U sjevernoj Africi bi se ovo suho korito zvalo wadi:

 

 

Usputni pogled na stajalište Brdovec sa civilne strane:

 

 

Cilj skretanja prema jugu bila je jedna lijepa sakralna građevina.

Nekoliko riječi o župnoj crkvi Svetog Vida. Barokna građevina potječe iz XVII. stoljeća i posvećena je 1679. zaštitniku župe Svetom Vidu Mučeniku. Narodna predaja govori da su mještani jednog ju­tra na mjestu gdje stoji današnja crkva pronašli kip Svetog Vida koji je doplutao Savom i zaustavio se na vrbi, te su odlučili na tom mjestu sagraditi crkvu. Sveti Vid se danas slavi kao zaštitnik duševnih i očnih bolesnika, ljudi s govornom manom, zaštitnik od gro­ma i zla vremena, a slave ga i podrumari, pivari i proizvođači kotlova.

 

Dvije slike crkve Svetog Vida:

 

 

 

Vrijeme mi je poći natrag na glavnu cestu. U jednom trenutku čulo se cin-cin i izronila je ova krupna riba:

 

 

ŽCPR:

 

 

Jedan potočić:

 

 

I evo dokle sam mic-po-mic dogurao:

 

[Stanley]

Zaprešić Savska

 

Ova se zmijurina od ulice proteže kilometrima:

 

 

Oproštajni pogled na Marijagoričko pobrđe pri ulasku u dolinu rijeke Krapine:

 

 

Prigorje je poput Hrvatskog Zagorja bogato starim dvorcima. Jedan od njih je Lužnica, izgrađen u drugoj polovici 18. stoljeća. I on je kroz vrijeme mijenjao vlasnike, a od 1925. godine je u vlasništvu Družbe sestara milosrdnica Svetog Vinka. Danas u njemu djeluje Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor. Ovo je snimka izdaleka:

 

 

Nad Medvednicom se gomilaju kumulusi:

 

 

U jednom trenutku sam kroz sporednu uličicu ugledao prugu, pa rekoh - idem pogledati izbliza:

 

 

Pogled prema Brdovcu…

 

 

… i prema Zaprešiću. Pružne oznake najavljuju da je stajalište Zaprešić Savska udaljeno jedan kilometar:

 

 

Slika je muljava, ali potvrđuje da sam potrefio pravi trenutak za izlazak na prugu:

 

[Stanley]

Jedan pogled unatrag. Što jes' - jes', odvalio sam priličan komad puta:

 

 

Što mogu kad volim potoke… Ovom na internetu nisam uspio pronaći ime:

 

 

Samo naprijed za nosom prema konačnom cilju:

 

 

Negdje u zoni Januševca nazvao sam na mobitel Portosa i pitao ga što radi, pa ako mu je dosadno neka mi se pridruži. No on je već bio s društvom na biciklu prema ovom odredištu:

 

 

Dvije usputne asocijacije na djetinjstvo kod bake i dede:

 

 

 

Kraj pješačke rute? Još ne:

 

[Stanley]

Ovaj mađaron će me vratiti doma, a za sada ide u kontra-smjeru:

 

 

S obzirom da imam dosta vremena idem pogledati izbliza ono što mi je jutros iz vlaka zapelo za oko:

 

 

Malo hodanja nepravilnim kolosijekom, uz stalno osvrtanje unatrag - sigurno je sigurno:

 

 

To je ono što me zanima:

 

 

A naročito ovaj vagon, za koji bih se gotovo okladio da je nekada bio poštanski i da je početkom sedamdesetih vozio putujuću poštu Zagreb - Osijek - Zagreb:

 

 

 

Ima tu i drugih zanimljivih vagona. Svi su kasirani:

 

[Stanley]

 

 

 

Sada je zbilja dosta laufanja, vrijeme je da se sjedne i dočeka vlak za Vrapče. Ja čekam na stajalištu Zaprešić Savska, a preko je službeno mjesto Ljubav je pobijedila:

 

 

Oblaci kažu da je krajnje vrijeme za povratak:

 

 

I za kraj još jedna snimka iz vlaka. Ovdje ima svega i svačega, pa bi se isplatilo jednom obići lokalne railfanovske delicije:

 

 

Dok vi ovo čitate, za slučaj da me netko traži ja sam kod kovâča - upravo mi čekićem ravnaju leđa.

[seabral]

Lijepo si se nahodao ... čestitke starom prekaljenom izviđaču

 

Kao i uvijek, zanimljive si nam priče ispričao. Osim željeznice, moje interese si potrefio i sa spominjanjem dvaju dvoraca: Januševca i Lužnice. I dok u Januševcu nisam nikad bio unutra, a zbog bujne vegetacije oko njega sam ga rijetko mogao i fotkati, u Lužnici sam bio nekoliko puta i prošetao njegovim perivojem. Lijepo je časnim sestrama tamo unutra ...

 

Lužnica prilikom posjeta 19.09.2010. Sorry na upadu, ali mislim da ovaj dvorac zaista vrijedi vidjeti.

 

 

 

Usred interesantnog teksta se potkrao i jedan tipfeler koji je seljačku bunu prebacio u 20. stoljeće.

 

Nastanio se u Brdovcu, a kao iskusan vojnik dobio je dužnost glavnog zapovjednika seljačke vojske u Hrvatsko-slovenskoj seljačkoj buni 1973. godine. Nakon poraza njegove vojske kod Krškog i Šempetra ob Sotli pokušao je pobjeći na turski teritorij, ali je uhvaćen kod Jasenovca i 1574. pogubljen u Zagrebu.[/size][/font]

Znam da je to bilo nenamjerno, ali iskreno, ne bih rado da sam bio suvremenik Tahija, Gašparića, Gubeca i ostalih. Ipak mi je draže ovo doba interneta

[Stanley]

Hvala na upozorenju, tipfeler ispravljen.

Nije da ti vraćam lopticu već se jednostavno poklopilo: Gašparić = Gašpar Alapić.

Šalu na stranu, baš lijepo od tebe što si dopunio temu crticom i lijepim slikama dvorca Lužnica.

[.Laurus.]

Odličan putopis!

 

.....

 

 

http://i.imgur.com/TnTsp50.jpg

http://i.imgur.com/kmpEcU2.jpg

http://i.imgur.com/AYACTra.jpg

http://i.imgur.com/tfy7LG6.jpg

http://i.imgur.com/JWH55Cf.jpg

http://i.imgur.com/RwdkTtH.jpg

http://i.imgur.com/9ETFh5Q.jpg

http://i.imgur.com/Dxg1U8L.jpg

 

.....

 

Zanima me koja je točna lokacija ovih vagon(čića)?

[drstoka]

45°51'09.29"N 15°48'07.68"E

 

https://goo.gl/maps/BiA4m

[Crna Guja]

Onaj industrijski kolosijek u Marofu je Pliva, vidi on dosta prometa. Po njemu ide Melasa i to sezonski...

[mali.paja]

Na tom kolosijeku dvije paralelne tračnice od različitih proizvođača:

 

Huta je nekad bila grdić blizi Krakova u Poljskoj a danas je dio samog grada. Tamo sedamdesetih je naš tada nadbiskup (nije još bio kardinal) na poziv krakovskog nadbiskupa kardinala Vojtile (kasnije pape Ivana Pavla II) održao misu na mjestu izgradnje nove crkve. Tada im je tijekom propovijedi rekao da je nedelja samo njihova i da vlast nema pravo da im to uzme. Kako je tada bilo na razne načine šikaniranja i progona vjere onda su vlasti nedeljom izmišljale razne obaveze kako ljudi ne bi išli u Crkvu. Poslije 1945. Staljin je dao (financirao) da se kompleks željezare poveća.

[mali.paja]

Dvorac Januševec se smatra jednom od najvažnijih građevina klasicističke arhitekture u Hrvatskoj. Izgrađen je 1830. godine za baruna Josipa Vrkljana, a nakon toga je često mijenjao vlasnike. Teško je oštećen u Drugom svjetskom ratu, ali je obnovljen i danas služi kao spremište Hrvatskog državnog arhiva.

 

Dvorac Januševec vrijedi više od jedne slike:

 

 

 

 

Reklo bi se da je ono bivši vojni objekt koji je također bio spominjan na forumu:

 

U Januševcu se nalazi dosta željezničkog arhivskog materijala. Na žalost dosta je to neadekvatno zaštićeno. Ogromni novci bi trebali da se uedi kako treba.

Do ovih skladišta je dolazio industrijski kolosijek. Od '76 na dalje ne sjećam se da je bilo išta dostavljano u vagonima. Početkom devedesetih za vrijeme Domovinskog rata HV je tu imala nekakvo skladište sa raketama ili tako nešto.

[DB]

...

Guska i railfan:

 

 

...

 

Rvati inače obožavaju martinjske i one u magli - al Martinje je odavno prošlo, a od magle niti traga, pa da te malo podučim razlici između guski i patki (po domaći: raca) an face:

 

[mali.paja]

Jedna usputna iz vlaka - na ovu lokaciju ćemo se još vratiti:

 

Ovo su željezničari nazivali sa 2 imena. Stariji su to nazivali GORTAN. Ime je bilo po GP Gortan. U vrijeme izgradnje autoputa BRATSTVO i JEDINSTVO malo južnije od ovih hala su bili industrijski kolosijeci. Vadio se šoder za autoput. Tu su snimane i neke scene serije Kuda idu divlje svinje.

Drugo ime koje se i sada koristi je Regeneracija. Željeznica je u svoje vrijeme na tom velikom kompleksu dala izgraditi sve potrebno za remonte pruga. Tu su se popravljali svi radni strojevi od bivšeg ŽTP-a Zagreb, kako od remonta tako i od pojedinih pružnih sekcija. Osim ŽTP-a Zagreb dolazili su i strojevi od ŽTP-a Sarajevo na popravke. Pružni strojevi za remonte su se i tu garirali u vrijeme prekida radova. Osim toga tamo su se skladištile sve kupljene tračnice za ŽTP Zagreb. Kod remonta pruga stare tračnice su se dovozile i obnavljale (one koje su se još mogle iskoristiti) i ugrađivale na sporedne pruge. Obnova se sastojala od brušenja tračnica. Znali su nekad i sa magistralnih pruga skinuti tračnice i nakon brušenja vratiti natrag na ugradnju. U Zaprešiću u se tračnice i varile u dugačke trakove. Tamo je i specijalni vlak za prijevoz istih. Sastoji se od 12 plato vagona koji su svi jedna cjelina. U svoje vrijeme tamo su se u Jugoslaviji varile najduže tračnice u jednom komadu. Sad je to dole uglavnom prodato. Nisam siguran ali čini mi se da je vlasnik isti iz Samobora kao i u Kninu i brodogradilišta u Splitu. HŽ njemu plaća najam. Rekli su da željeznici to ne treba.

[Stanley]

...da te malo podučim razlici između guski i patki (po domaći: raca) an face:

 

Pa sad… Znam nešto o tome jer je moja baka u Ivaniću držala race, a susjedi su imali guske. Kojih sam se bojao jer su me ganjale po ulici, a buraza je gusak uštipnuo za rit pa je pobjegao na stablo.

Onu plemenitu životinju i buduću pečenku zabilježio sam u brzini, a zaboravio sam je legitimirati. Ako ti kažeš da je raca, nemam ništa protiv.

Uostalom i guska i patka, vulgo raca, pripadaju istoj obitelji - Guščarice (Anseriformes).

[thomcro]

.... Ako ti kažeš da je raca ...

... i meni izgleda da je raca (po kljunu) :ne zna: .

 

Sviđaju mi se ovakve kratke destinacije koje kod nas (malo južnije) i nije baš samo tako za opisat.

 

[Portos]

Lijepi obliazak. Jedino mi nije jasno kuda si prošao između Brdovca i Zaprešić-Savske. Da li po glavnoj cesti ili makadamskoj južno od pruge? Vidim da si propustio obići i poslikati nasip bivšeg odvojka do skladišta u Januševcu, u ovo postzimsko vrijeme je dosta dobro vidljiv i prohodan.

Šteta što smo se mimoišli ali išao sam na biciklijadu u Samobor a poslije se zadržao u okolici i tek kasno poslijepodne vratio u Zaprešić.

[Stanley]

Lijepi obliazak. Jedino mi nije jasno kuda si prošao između Brdovca i Zaprešić-Savske. Da li po glavnoj cesti ili makadamskoj južno od pruge? Vidim da si propustio obići i poslikati nasip bivšeg odvojka do skladišta u Januševcu, u ovo postzimsko vrijeme je dosta dobro vidljiv i prohodan.

 

Između Brdovca i Zaprešić Savske sam išao glavnom cestom. Za onu južno od pruge nisam ni znao, jer da jesam išao bih onuda (volim upoznavati nove krajeve).

Razmišljao sam da li da odem potražiti taj nasip, ali sam odustao jer me više zaintrigirao onaj kompleks HŽ Infre s kasiranim vagonima.