mali.paja

Nekad je to bilo vlasništvo ili je koristila firma PPK Maksimir. Cement se iz Solina dopremao slonićima. Kada je bio prekinut promet u devedesetim za Dalmaciju cement se vozio vlakom iz Trbovlja. Kako sam već 10 godina u mirovini nisam upoznat sa sadašnjim stanjem. Neka upućeniji napišu vozili se još kakav cement u Sesvete. Nekad je odmah preko pruge na zapadu sa južne strane bila i firma Price cutters. Koliko se sjećam stalno je imala reklame u kvizu Kviskoteka. Tamo sam negdje krajem osamdesetih kupio veliku željeznicu u mjerilu "G". Bla je u pitanju lokomotiva na baterije sa radio upravljačem, 3 vagona i velikm krugom tračnica od firme Bachmann. Čak je to bilo u to vrijeme dosta povoljno. Tamo su prodavali sve i svašta. Radi prodaje kopija nekih svjetskih marki bila je i velika afera i mislim da je sve propalo. Da li ima što sada u tom prostoru?

Osim po imenu Regeneracija koristi(o) se i naziv Gortan. Nekada sam sa voznom lokomotivom Velikom Karavelom dole vršio manevru kao rukovac manevre, ja i skretničar.

Samo sam prenio podatke koje je na televiziji kazao akademik Paar a ptisutan sam bio i na njegovom predavanju gdje isto to pričao.

Što znači ime Grenland? Zelena zemlja. Od kuda zeleno a tamo je led i snijeg.? Prije nekih tristotinjak godina se na Grenlandu sijala pšenica. Kako to da je bilo toliko topla a nije bilo toliko ni stanovnika niti zagrijavanja?

Koliko me sjećanje služi bilo je nekih planova nekad davno za produžetak iz Stubice.

Prvi put vidim materijalni vlak sa elektrom. Obično su bili sa TMD-om ili dizel lokomotivom.

Malo mi je čudno da pijesak drže u vrećama. Zar nemaju silose za to kao što ima depo na Glavnom?

Rekao bih kako nema listica na vagon(u)ima da je to sve praznina. U grubo to bi bilo otprilike oko 600t.

Formalno pravno za sve se ispostavi račun ali se nikad ili skoro pa nikad stvarno ne plaća. Sve se to prebija. Kako već 10 godina ne radim ne mogu ti precizno i točno odgovoriti. Oni nama troškove struje i vuče za taj ficlek mi njima za to što oni vuku do Čakovca, Đurmanca Šapjana itd. Troškovi dizela se tačunaju nešto više ali sve skupa je to otprilike tu. Prometnik u Dobovi ima direktnu vezu sa našim CDU-om (Centar daljinskog upravljanja) i nema potreba za posrednikom.

Prije su Baat vagoni imali brzinu 100km/h. Neki su se tako ljuljali i zabacivali lijevo desno da nisi mogao sjediti normalno. Čak si imao osjećaj da će se prevrnuti. Ako se ne varam u osamdesetim je njima ograničena brzina na 80km/h.

Opet Goša! Ne smiješ to koristiti to je samo od Roberta.

Dok sam bio Šef HŽ zastupstva dbova od 01.10.1992. formalno je most kao i pruga iza mosta pripadala ŽG-u Ljubljana i oni su to trebali održavati (kasnije SŽ). Dogovor je bio da ostaje sve kako je bilo za vrijeme JŽ-a neovisno o granici. Tek kada se politički granice odrede trebalo je doći i do preraspodjele pruga i objekata između navonastalih uprava. Nemam pojma kako je sada. Prije par postova kukao si da nema u kanalima vode. Vidiš kada hoćeš možeš i vodu pronaći

Prigradski vlakovi od S.Marofa ne voze nili po lijevom niti desnom kolosijeku nego po svojoj pruzi a to je prema Kumrovcu!

Ako dobro pamtim za 12 sati (! smjena) najviše je prošlo nekih 57 vlakova. Samo tada su tamo bili i ulazni signali kao i potiskivalica u Volinji. Vlakovi su se potiskivali uglavnom sqa nezakvačenom lokomotivom do Kostajnice. Sada se vlakovi MORAJU voziti sa zapregom do Majura. Potom skidanje lokomotive i gubljenje vremena. Znalo se dogovoriti sa kolodvorom B.Novi (ako je bio strojovođa koji je to htio raditi) da će biti prolaz bez zaustavljanja. I danas su neki strojovođe znale vratiti se malo sa vlakom prema Bosni i onda sa zaletom uz brdo sa lokomotivom. Obično bi poslali skretničara na prvi prijelaz prema Kostajnici radi osiguranja istog. Po KVR tamo je predviđeno zaustavljane. Nekad bi i strojovođa iz ŽRS-a znao pogurati vlak do izlaznih skretnica. Uglavnom to je sve bilo "ilegalno". Čak nam je znala policija znala zabraniti potiskivanje. O tome kasnije ću napisati.

Nakon oluje kada je pruga otvorena prošao bi jedan ili nijedan vlak dnevno. Volinja je radila samo do 18 sati Kasnije je to prešlo na otprilike 2 para vlakova dnevno. Kada je krenuo brzi noćni vlak za Sarajevo Volinja je počela raditi 24 sata dnevno. Tada bi u 24 sata prošlo nekih 4-4,5 pari vlakova. Ovo pol vlak nije bilo samo pola nego primljen je vlak iz BiH a nije predat tamo nijedan. Uglavnom bi tada mi vlak izvukli u Majur ili Sunju i tamo vlak jednostavno ostavili a lokomotivu vratili u Volinju. To je bilo iz razloga toga što smo iz Volinje skoro pa sve vlakove morali izvlačiti sa 2 lokomotive. 1 lokomotiva je bila na teretnom vlaku a drugu smo koristili od brzog vlaka za ispomoć i morali smo je vraćati u volinju bo brzog. Onda bi izvukli vlak u Majur ili Sunju i lokomotive vratili po drugi teretni vlak. Taj teretni bi u Majuru ostavio lokomotivu od brzog vlaka koja se MORALA vratiti u Volinju a teretni je onda produžavao sa lokomotivom dalje. Problem je na toj pruzi bio i taj što su na teretnim vlakovima morala biti po dvojica jer nije bilo pokriveno sa RDV-om. Brzi vlak nije imao taj problem jer se kondukter u vlaku bio vlakopratioc. Po noći smo znali uzeti iz zagrebačkog čvora Veliku kružnu lokomotivu i poslati u Volinju. Velika (tako se zvala pa pišem velikim slovom) najčešće je bila lokomotiva serije 2o63 (preko 99%). Ona nije imala problem sa drugim čovjekom jer je bila dvoposjed.