Ekipa 3S+P opet na kotačima - ekspedicija 22. svibnja 2014.

[Stanley]

Za početak kratko podsjećanje na ekipu 3S+P. Ime je nastalo od nickova seabral, Stanley, STIB + Portos. Jedan od nas je administrator, a ostala trojica smo moderatori. Svi smo veterani foruma i zajedno smo nakupili 51.144 posta (stanje od jutros u 5.30). Specijalitet nam je željeznička arheologija pa smo vam otkrili i predstavili mnoštvo tragova nekadašnje željezničke infrastrukture, a svoje nalaze objavili smo u putopisima.

Za vrijeme nedavnog susreta u pivnici Medvedgrad ekipa se dogovorila da ponovo i nakon poduljeg vremena krene u zajedničku akciju. Utanačili smo i okvirni datum - 22. svibnja popodne. S obzirom na kratko raspoloživo vrijeme odlučili smo se za lokacije u relativnoj blizini Zagreba. Glavni cilj nam je bilo nekadašnje službeno mjesto uz koje mnogi od vas protutnje sa 120-140 km/h i ne znajući da je tu nekada bio kolodvor (točnije ukrižje), no zahvaljujući Medomobilu i dobrim cestama obišli smo i još nekoliko lokacija.

Ekipi se pridružio i Lovac_na_pruge pa smo ovom prilikom hvatali željezničke motive kao 3S+P+L. Četvorica koji rade i jedan penzić, svi u različitim dijelovima grada, trebalo je sve uskladiti vremenski i po lokacijama. Portos je to obavio izvanrednom preciznošću, a sa svake pozicije susreta kretali smo ranije nego je bilo planirano. Kod tako iskusne ekipe zakašnjenja ne dolaze u obzir osim u slučaju više sile.

Krenite zajedno s nama na put koji ćemo prikazati kronološkim redom.

 

Naš vozač Portos i njegovo legendarno prometalo:

 

 

 

Portos i Lovac pokupili su me na kućnoj adresi u Malešnici. Stigli su ranije od dogovorenog vremena, upravo sam izašao iz dućana i vidio ih već parkirane. Idući je bio STIB koji nam se pridružio na benzinskoj crpki u Slavonskoj aveniji - i on je stigao nekoliko minuta ranije:

 

 

Na kraju smo ukrcali seabrala koji nas je već čekao na parkiralištu njegove firme. I put pod noge do prvog odredišta, a to je Gradec na pruzi Dugo Selo - Koprivnica. Prvi izlazak iz Medomobila i prve snimke:

 

 

Malo pješačenja do zgrade koju želimo pogledati jer se upravo obnavlja. Za neupućene - Gradec je nekada bio kolodvor sa tri kolosijeka, zatim je pretvoren u stajalište, a postoje izgledi da će opet imati funkciju kolodvora (ako se izgradi pruga Gradec - Sveti Ivan Žabno):

 

 

Tipični objekt MAV, danas nečiji udoban dom:

 

 

Trasa nekadašnjeg drugog kolosijeka dobro je vidljiva:

 

 

STIB u potrazi za tragovima prvog ili manipulativnog kolosijeka. U pozadini se vidi navoz za pretovar tereta:

 

[Stanley]

Peron ne izgleda baš reprezentativno:

 

 

Da se vidi gdje smo:

 

 

Očito je da su radovi u toku. Gradilište je ograđeno pa nisam prilazio bliže:

 

 

Klupa koja puno toga pamti:

 

 

Rijedak doživljaj - kada ovako nešto prozuji pokraj tebe sa 140 km/h:

 

 

Portos se probio kroz barikade i proučava vozni red:

 

 

Još jedan željezni konj u punoj brzini - odokativno 90-100 km/h:

 

 

I za kraj iz Gradeca putnički Zagreb - Koprivnica. Primijetili smo da je izašla lijepa gomila putnika. A našem prijatelju Zeusu mora da se opako štucalo koliko smo ga spominjali (kad vidi u čemu se ovi voze na putničkom skočil bu tri metra u zrak):

 

[Stanley]

Eto nas na glavnom cilju našeg puta - bivšem službenom mjestu Prikraj koje više ne postoji na mapi HŽ Infrastrukture. Nalazi se na pola puta između kolodvora Dugo Selo i Vrbovec, stoga je tu u vrijeme parne vuče bilo ukrižje s dva kolosijeka. Elektrifikacijom i modernizacijom pruge Dugo Selo - Botovo postalo je nepotrebno, a malobrojni putnici gravitiraju obližnjem stajalištu Božjakovina. Za razliku od bivših kolodvora Gradec i Vojakovački Kloštar koje je nova tehnologija pretvorila u stajališta, Prikraj je otišao u povijest:

 

 

Vratimo se malo unatrag. Pristupni put smo lako našli:

 

 

Dok se seabral nabrusio na neku foto šansu i proučava okoliš…

 

 

… STIB nešto pokazuje, a što to reći će nam sâm čim se sastane sa slobodnim vremenom:

 

 

Zgrada ex ukrižja Prikraj, civilna strana i autor ovog teksta:

 

 

Zgrada nije napuštena već je nastanjena obiteljima izbjeglica, sudeći po govoru iz Bosne. Početna znatiželja ubrzo se pretvorila u srdačnost pa smo ugodno popričali. Imali smo stanovitih poteškoća pri objašnjavanju pojma railfan, ali smo i to sredili. U zgradi stanuju dvije obitelji - jedna u krilu i jedna na prvom katu. Bio je i jedan stanovnik u prizemlju, ali taj je preminuo:

 

 

 

Detalj iz okolice:

 

[Stanley]

I ovo spada u arheološke iskopine (MAV Infra):

 

 

Lovac se udobno smjestio i nešto konta:

 

 

Još jedna neman sa cca 140 km/h:

 

 

Tko dira cvijeće zdrmaće ga 25 kV:

 

 

Tu smo imali prvi susret s kućnim neljubimcima vrste Cullex Pipiens, vulgo komarica obična (jer grizu samo ženke). Močvara iza pruge im je idealno stanište. Naši domaćini mora da su već oguglali na tu napast:

 

 

I to smo obavili, došlo je vrijeme da promijenimo lokaciju:

 

 

Susjedno, prijateljsko i jednako oronulo stajalište Božjakovina:

 

 

[Stanley]

Portos je odlučio obradovati Riječane njihovim omiljenim motivom, a ja sam ga ovjekovječio u toj plemenitoj misiji:

 

 

Imali smo još dovoljno vremena svratiti do željezničkog mosta na Lonji između Prečeca i Ivanić Grada. Pa smo krenuli cestom prema istoku via Prikraj - Gornja Greda - Lupoglav - Prečec. Ja nisam odolio napasti da slikam ovu ploču jer mi je zamirisao zavičaj mojih predaka po maminoj strani:

 

 

Društvo se odmah razvilo u strijelce:

 

 

Preko je selo Lipovac Lonjski. Tu imam neke daleke rođake:

 

 

Cestovni most na Lonji:

 

 

Željeznički most. Nekada je imao rešetkastu konstrukciju poput onog na Česmi između Novoselca i Ludine:

 

 

Portos je našao informaciju da dolazi putnički vlak iz Ivanića s podnošljivim zakašnjenjem od šest minuta. Pa smo ga dočekali, sveudilj mlatarajući rukama u obrani od invazije komarica:

 

 

I za kraj oproštajni pogled na Lonju (stari Ivanićani je zovu Lojna), rijeku mog djetinjstva. Nekoliko kilometara nizvodno teče kroz Ivanić:

 

 

Toliko od moje malenkosti za početak. Suputnici će ubrzo obogatiti putopis svojim riječima i slikama. Nije nepoželjno u međuvremenu upasti kakvim komentarom.

[dnovakovic]

Trasa nekadašnjeg drugog kolosijeka dobro je vidljiva:

 

 

 

 

Prvo da pozdravim stare prijatelje i pohvalim na novoj akciji i zanimljivom putopisu.

Inače ovom prugom sam puno puta prošao ali uvijek gledano iz jurećeg vlaka.

 

Imam i pitanje za Stanley-a, dali je ovaj nekadašnji drugi kolosjek na tvojoj slici bio samo kroz stanicu ili je ova pruga nekada bila dvokolosječna na ovoj dionici?

[Politikolog]

Lepo za sad Svaka cast na prestavljanju jednog od S! Nestrpljivo cekam ostale...

 

Zgrada nije napuštena već je nastanjena obiteljima izbjeglica, sudeći po govoru iz Bosne. Početna znatiželja ubrzo se pretvorila u srdačnost pa smo ugodno popričali. Imali smo stanovitih poteškoća pri objašnjavanju pojma railfan, ali smo i to sredili.

 

U ovakvim situacijama ja koristim termin vlakoljubitelj(tj. vozoljubitelj), jes da me tek onda gledaju ko budalu ali railfan nemaju pojma sta je pa su i ozbiljni, a mene mrzi da im objasnjavam(jer jelte ne znaju engleski) i onda opet dolazim do reci vozoljubitelj...

[Prakticar]

A da jednostavno kažeš "lud za vlakovima/vozovima" ili "ljubitelj vlakova/vozova"?

[Stanley]

@ dnovakovic Nije bilo dvokolosječne pruge. Riječ je o tragu drugog ili mimoilaznog kolosijeka kolodvora Gradec. Konfiguracija je bila: 1. manipulativni, 2. mimoilazni i 3. prolazni kolosijek.

@ politikolog Nismo ni koristili doslovno pojam ''railfan'' (taman posla), već smo se predstavili kao ljubitelji željeznice. To im nekako nije sjelo pa smo im objasnili da nemamo veze sa željeznicom, ali volimo slikati vlakove i željezničke objekte.

Nego, kad se već javljam evo izvoda iz voznog reda 1965./1966. gdje se vidi službeno mjesto Prikraj na dionici Dugo Selo - Križevci (već je objavljeno na forumu u temi o starim voznim redovima). Vidi se da je Prikraj točno na pola puta između Dugog Sela i Vrbovca (po 8 km):

 

[Pfaff]

Lijepo! I zanimljivo. Simpa je vidjeti stare vukove ponovno na okupu...

Jedino se primjećuje da ih pomalo nagriza zub vremena pa itinereri nisu više onako epski obuhvatni kao nekoć

[crhav]

Nisam znao da "moja" (zivio sam u Dubravi kod Gradeca) zeljeznicka stanica Gradec je pretvorena u "nista".....prije nekih 55-60 godina ta stanica je bila velika. Sjecam se jos

 

stare zgrade. Kad sam bio klinac uzivao sam gledati parnjace sto prolaze..........(tu su zeljeznice postale pojam za mene)............od 11-tica, 22-ice, i jos neke kojih se ne sijecam. Sa tima istima putovao sam u Zagreb.

 

To je to.....

 

Velimir

[STIB]

Za sada samo jedan video - "Hitri Varaždinec" u punoj brzini prolazi kroz Gradec (cca 25 sekundi):

Pruga djeluje vrlo dobro - nema nikakvog kloparanja niti škripanja, čuje se samo zujanje (i osjeti vjetar)

Bit će i poneka slika (ali ih prvo moram probrati da se ne ponavljam s motivima koje je "prvi S" već postavio).

[seabral]

Stanley je sve skupa izuzetno dobro opisao, začinio pikanterijama iz prošlosti i sadašnjosti, a ja ću dodati par fotki sa svoje strane.

STIB je jedini od nas propisno odjeven i označen



Staza do stajališta Gradec



Na putu do Gradeca, svaki je u svojim mislima ...



Sustiže nas Brena i pet lijepih vagona



Stajalište Gradec me je ugodno iznenadilo. Pamtim ga samo kao tamnu ruševinu, s džunglom koja raste kroz sve njegove pukotine



Za ovu perspektivu trebalo je malo dublje zagaziti u travu ( .... i odmah nakon toga početi se boriti s prvim ovogodišnjim alergijama )

[seabral]

Nije ophodar, ali prugu voli više od svih njih zajedno ...

 

 

... a on možda još i više. Ne zove se bez razloga lovac_na_pruge

 

 

Bivše ukrižje Prikraj s civilne strane ...

 

 

... i s one "prave" strane

 

 

Railfanovi, svaki u svojim mislima ...

 

 

... i na hrpi u Božjakovini

 

 

Primijetili smo da je ispod natpisa Božjakovina nekad bio još jedan sličan natpis, ali sa širim slovima

 

[seabral]

Cestovni most ispred Ivanića

 

 

Stanley iskušava strminu prema potoku. Zaključio je da je onaj potok na vojvođansko-hrvatskoj granici ipak bio strmiji

 

 

Njega smo čekali u sačekuši

 

 

Na kraju, milenijska sa čitavom ekipom

 

 

Toliko od mene ...

[Portos]

Evo i nešto mojih fotki.

 

Gradec - pogled prema Vrbovcu

 

 

i prema zgradi stajališta Gradec i Križevcima

 

 

Ovako trenutno izgleda zgrada

 

 

Razlog je:

 

 

Nadam se da će se za godinu-dvije ispred nadstrešnice nalaziti kolosijek za prugu prema Sv.Ivanu Žabno i Bjelovaru

 

[Portos]

Hitri Varaždinec s 140km/h

 

 

 

Potom je prošla Cargo lokomotiva s kiper vagonima

 

 

Te na kraju putnički

 

[Portos]

Prikraj. Pogled prema Božjakovini i Dugom selu

 

 

Prema Vrbovcu

 

 

Zgrada iz malo drugačijeg kuta

 

 

Ovaj zatezač je skoro na maksimumu. Zagi javi ocu da ga dođe podesiti.

 

 

Evo i putničkog prema Zagrebu.

 

[Portos]

Božjakovina stajalište. Predaleko od mjesta Božjakovina, možda bi neko drugo ime za stajalište bilo prikladnije.

 

 

Za Pfaffa

 

[Portos]

Cca 4 km zapadno od Ivanić grada kod mosta preko Lonje završit ćemo današnji ekšn.

 

Medomobil čeka

 

 

 

a vlak prolazi...

 

 

[Portos]

Milenijsku ste već vidjeli ali evo još dvije:

 

3S+P

 

 

3S+L_N_P

 

 

U Zagreb smo se vratili autocestom. Do idučeg ekšna ekipe pozdrav forumašima!

[STIB]

I još nekoliko motiva od mene:

Ovoga se baš nismo držali, ali smo ipak bili stalno na oprezu:

 

Klimatizirani vagon na putničkom vlaku, s odrazom drveća u prozoru:

 

Telefonski ormarić u Gradecu, vjerojatno funkcionalan:

 

Telefonski ormarić u Prikraju (ne vjerujem da je u funkciji)

 

Po položaju ograde mosta može se zaključiti da je negdje na ovom mjestu bio kraj sporednog kolosijeka dok je u Prikraju još bilo križanja vlakova:

 

Božjakovina osim stare table ima i novu:

 

Pogled unatrag nakon dolaska na Lonju

 

Ovako izgleda gornja strana mosta na Lonji kod Ivanića

 

A ovako izgleda kad preko njega prelazi vlak:

[Zeus]

Bravo ekipo. Odlično ste odradili ekšn i što je najvažnije, pri tome se dobro podružili. Falilo je na forumu vaših zajedničkih akcija i nadam se da je to prva u nizu (nakon poduže pauze).

A našem prijatelju Zeusu mora da se opako štucalo koliko smo ga spominjali (kad vidi u čemu se ovi voze na putničkom skočil bu tri metra u zrak):

Vaš prijatelj Zeus više ne skače u zrak zbog takvih stvari, jer kad bi svaki put skočio u zrak zbog nebuloza by HŽ, imao bi toliku količinu treninga, da bi vjerojatno konkurirao za prvaka države u skoku u vis.

 

Jednostavno sam se pomirio s tim da tako mora biti i da nema koristi od živciranja.

 

Hvala vam da ste me se sjetili, a još više vam hvala na lijepom putopisu.

[Stanley]

Kad sam bio klinac uzivao sam gledati parnjace sto prolaze..........(tu su zeljeznice postale pojam za mene)............od 11-tica, 22-ice, i jos neke kojih se ne sijecam. Sa tima istima putovao sam u Zagreb.

 

Isto kao i ja nekada u Ivaniću.

Što se tiče parnjača siguran sam da si viđao seriju 01 jer je ona vukla putničke vlakove Zagreb - Koprivnica - Zagreb, a znala se naći i na ubrzanom Zagreb - Osijek - Zagreb. Od ostalih serija vjerojatno si viđao 20, 26 i 33, a možda i 37 i 38 (za zadnje dvije nisam siguran).

[Stanley]

Božjakovina stajalište. Predaleko od mjesta Božjakovina, možda bi neko drugo ime za stajalište bilo prikladnije.

 

To pitanje je i mene zaintrigiralo.

Stajalište imenom Božjakovina nalazi se u selu Prikraj, točnije na njegovom rubu. Selo Božjakovina je udaljeno nekoliko kilometara, a nalazi se jugoistočno od ceste Dugo Selo - Vrbovec između Lukarišća i Brckovljana.

Dakle, logično ime stajališta je Prikraj. Ime Božjakovina je vjerojatno dobilo jer je riječ o puno starijem i povijesno poznatijem naselju, a ime Prikraj je iskorišteno za bivše ukrižje.

Sličnih primjera na prugama HŽ-a ima još, recimo kolodvor Plavno koji se nalazi u selu Oton-Bender, a sâmo Plavno je podosta udaljeno od pruge.

Božjakovina je vrlo stari toponim. Prvi put se spominje 1209. godine kao ''zemlja Svetog Martina'', a ime naselja potječe od crkvenog reda ''božjaci'' (templari). Imanje i nekadašnji kaštel (utvrda) promijenili su mnoštvo upravljača i vlasnika - među njima templarski red, red ivanovaca, hrvatski banovi, plemićke obitelji Berislavić, Tahy, Karlović, Zrinski, Janković, Oršić i Drašković, a na kraju državna uprava Austro-Ugarske. Današnji dvorac izgrađen je u 18. stoljeću, a uz njega su vezana dvije zanimljivosti - u njemu je 1939. potpisan Sporazum Cvetković-Maček, a od 1941. do 1944. upravitelj dvorca bio je poznati književnik Slavko Kolar.

 

Dvorac Drašković u Božjakovini (foto madmarx72):