Tin Expressom do Harmice i natrag, 3. prosinca 2013.

[Stanley]

Danas je krenula prva ovogodišnja vožnja popularnog Tin Expressa, dječjeg božićno-novogodišnjeg vlaka koji je već postao lijepa tradicija. Vulgo, tko kaže da HŽ ne mogu smisliti nešto pametno.

S obzirom da su ugođaj i slijed zbivanja svake godine manje-više isti, ovaj put si dopuštam pomalo nekonvencionalni uvod.

 

Alzo dakle, ustanem ja jutros i tražim gdje je ta magla i niska naoblaka što nam obećahu meteorolozi. Umjesto toga visoko na nebu Arktur, malo niže na jugoistoku Spica ili Klas, a pred svitanje i pogled na nebeski promet:

 

 

Dok ženski dio obitelji obavlja pripreme za uobičajeni dnevni protokol ja se spuštam pred zgradu svog prebivanja, a nalazi se na adresi:

 

 

Vani se čini kao da Krležin ''Kumrovec hrče''. Oni zaposleni uglavnom su već otišli svojim putem, dok su se penzići i nezaposleni - bar većina njih - samo prevrnuli na drugu stranu i nastavili snivati slatki sanak. Pogled prema sjeveru…

 

 

… i prema jugu:

 

 

Komadić rane zime u Malešnici:

 

 

Ako se netko upitao koga vraga sam šetkao pred zgradom, evo odgovora - čekao sam nju:

 

 

Moja Dinči je školarka-prvašić. Pametna je curica i dobro se snalazi u vremenu i prostoru, ali je deda ipak svakog jutra prati u školu (za povratak povremeno dođe ispomoć). Škola je blizu, ali do nje treba prijeći vrlo prometnu ulicu Ivane Brlić Mažuranić:

 

 

I evo nas kod škole. Bok deda, vidimo se popodne:

 

[Prakticar]

Jao, što ti je slatka unučica!

 

Tu negdje po tom kvartu se muva i moj sinčić u drugom razredu, no prvašići u njegovoj školici već govore u basu i briju se Brzo je prošlo.

 

Dok su moji bili mali, nismo imali sreće s Tin Ekspressom. Prvi put je vožnja bila otkazana jer je dan prije Tin imao nesreću, na jednom ŽCPR-u pokupio je jedan auto (žena je, nažalost, poginula i to su djeca vidjela) i vlak je morao na popravak, a drugi put, taman kad sam došao na šalter kupiti karte, prodavač me gledao zeleno-prijekornim pogledom i upitao: "Pa zar vi ne znate?" "Ne znam što?", ja već nervozan, jer sam jurio dalje. "Pa umro je Tuđman". Malo mi je falilo da ga upitam "i zar je to razlog za otkazivanje dječjeg vlaka?", no zaključio sam da je pametnije ipak reći "oh, oprostite, nisam znao."

 

Eto, malo glup način da doznaš da je umro Veliki vođa.

[Stanley]

Nakon obavljene obiteljske zadaće valjalo je poći na željezničko stajalište Vrapče. Naime, obećao sam malom.paji da ću i ove godine popratiti perom i kamerom prvu vožnju Tin Expressa, u kojem naš forumaški prijatelj ponovo zabavlja dječicu u plemenitoj ulozi Svetog Nikole i Djeda Mraza. Po starom dobrom običaju prva vožnja posvećena je djeci s posebnim potrebama.

Na vlak koji iz Vrapča kreće u 8.00 nisam mogao stići, dobar mi je i onaj u 8.20, pa mi se nije previše žurilo i iskoristio sam priliku da predočim štovanim forumaškim kolegama poneki motiv iz mojeg kvarta.

 

Idem ovuda ravno prema sjeveru:

 

 

Lucijanka, gimnazija ''Lucijan Vranjanin'':

 

 

Na stajalištu Vrapče nije bilo gužve. U daljini se ukazao lik elektre, pa kad si već tu:

 

 

Bogami je dugačak:

 

 

 

Da se ZET-ovci ne potuže kako su zanemareni:

 

 

Moje oduševljenje ovakvim motivima već je poznato:

 

 

A i Macosu su propisno obradili:

 

[Stanley]

I evo me na prvom peronu Zagreb-Glavnog. Tin opet ima elitnu garnituru:

 

 

Po običaju, svatko će znati gdje treba ući:

 

 

 

Jedna s leđa:

 

 

Stari znanac iz prošlih godina. Nisam znao da je po zanimanju strojovođa (nikada ga nisam vidio ''u civilu''), o tome pri kraju:

 

 

Evo nam i malog.paje kao Svetog Nikole:

 

 

Uigrani tandem:

 

 

A tu je i klaun. Taj me cijelo vrijeme zadirkivao zašto sam u žutoj jakni umjesto u crvenoj odori, valjda nije znao da sam tek pomoćno osoblje:

 

[Stanley]

Prije polaska valja uspostaviti dobre diplomatske odnose s majstorom:

 

 

Vidi ti njega…

 

 

… a on je legendarni Daco. Svetog Nikolu odavno pozna, valjda po modelarskoj liniji:

 

 

Fešta za dječicu počinje dijeljenjem balona. Putem se više puta čulo bum-pras, ali takve stvari se događaju:

 

 

Društvo na putu pravila nam je i TV ekipa. Čak mislim da sam ih vidio više, pratite večeras TV programe:

 

 

Čizma s blagom:

 

 

Prije starta navratio sam u cockpit:

 

 

Majstor se bavi nekim papirima:

 

[Stanley]

Još malo i krećemo uzvodno:

 

 

Ova je majstoru za uspomenu (dobio je mailom šest slika, nije cic begija kako bi rekao jedan moj znanac):

 

 

Mali putnici su uzbuđeni u iščekivanju dobrih djedica:

 

 

Ovdje je prilično gužvovito:

 

 

Dečko je poželio da ga slikam, pa budi mu udovoljeno:

 

 

Klaun se malo glupira, a to mu je i posao:

 

 

Ne znam zašto me ovo asocira na arku Darija Šimića:

 

[Stanley]

Nekoliko detalja unutarnje dekoracije:

 

 

 

 

 

Logistika:

 

 

I tako krenusmo, evo nas već na Zapadnjaku - ex Črnomerec T.K:

 

 

Dio društva u veselom raspoloženju:

 

 

Lebdeći snjegović iznad Krapine:

 

[Stanley]

Sveti Nikola u svom elementu:

 

 

 

Nemoj nikome reći da mi je vruće:

 

 

Što ne znači da nećemo malo zaplesati:

 

 

Ovaj iz susjednog medija zacijelo ima za tu spravu oružni list:

 

 

Pogled kroz prozor negdje oko Brdovca:

 

 

Sveti Nikola neumorno dijeli poklone i priča sa svojim malim suputnicima:

 

 

[Stanley]

Svaki sa svoje strane, pa susret na pola puta:

 

 

Još jedan pogled kroz prozor. Tko pronađe Mokrice ima pravo častiti pivom:

 

 

Već pred ciljem osjetio sam da je vrijeme za brzopotezni predah u mirnom kutku vlaka:

 

 

Območje državne meje, vulgo most preko Sutle na X. koridoru. Dalje je susjedna i prijateljska Slovenija:

 

 

I evo nas na odredištu - stajalištu Harmica:

 

 

Ove unutra ne zanima gdje to vlak ima bavljenje:

 

 

Stari šarmer nije zanemario ni odraslu populaciju:

 

 

Ovaj mladi gospon je, koliko sam čuo, alfa i omega vlaka. Po mojim dojmovima vrlo ljubazan i susretljiv čovjek:

 

[Stanley]

Još poneki detalj iz vožnje u povratku:

 

 

 

 

 

U jednom trenutku je Djed Mraz obznanio nešto kao: pardonček, moram ići. Pa sam izdaleka opazio kako je maknuo mladog majstora sa stolice i sjeo za upravljački pult:

 

 

To mora da je bio prizor - Djed Mraz upravlja vlakom. Od pomisli da se prišuljam i okinem koju fotku odustao sam, dajući prednost znatiželjnoj dječici koja su u smjenama ulazila u kabinu i gledala to čudo:

 

 

I evo nas opet na Glavnom. Ova je još jedna majstoru za uspomenu:

 

 

I na kraju pozdrav svima od vašeg izvjestitelja (foto: Sveti Nikola, malo kontra sunca):

 

[mali.paja]

Sv. Nikola je zadovoljan sa izvješćem.

[Stanley]

Sv. Nikola je zadovoljan sa izvješćem.

 

U tebe nisam ni sumnjao. Da čujemo što kažu drugi.

[Portos]

Što bi rek'o Đole: "Princip je isti sve su ostalo nijanse"

[seabral]

Vidjeli smo svetog Nikolu, klauna ... a kud se izgubio Krampus ?

[Pfaff]

Vidjeli smo svetog Nikolu, klauna ... a kud se izgubio Krampus ?

I sveta Luca s loncem žerave...

[Gruber]

Pozdrav!!

 

Stanko, moram priznati da u ovoj žutoj jakni ličiš na opakog, namrgođenog komunalca :kul3

 

 

pozdrav,

 

Petar

[Stanley]

 

Stanko, moram priznati da u ovoj žutoj jakni ličiš na opakog, namrgođenog komunalca

 

 

Znao sam da će se netko prije ili kasnije zakačiti za tu jaknu.

Dobio sam je u vrijeme dok sam još radio - dakle ima najmanje 4 godine - od Hrvatskog sindikata pošte. Na lijevoj donjoj strani piše malim slovima ''Hrvatski sindikat pošte''. Tu mu dođe nešto kao službena zimska uniforma/odora sindikalnih profesionalaca. Stavio sam je u ormar (u originalnoj ambalaži) i potpuno sam zaboravio na nju do prije mjesec-dva kada smo imali veliko spremanje. Najprije sam pomišljao da to nekome poklonim ili jednostavno bacim, a onda sam je za svaki slučaj isprobao i ustanovio da je lagana, komotna i topla. Pa sam odlučio da je zadržim i da ne bacam novce na nešto drugo kad već imam ono što mi treba. Unučica mi kaže da sam joj smiješan ovako u žutoj boji, a još je premlada da joj objašnjavam kako deda više ne kani impresionirati komade već je važno hodati zimi u odgovarajućoj odjeći.

[hyperion]

 

Još jedan pogled kroz prozor. Tko pronađe Mokrice ima pravo častiti pivom:

 

 

Evo

 

 

Sad dobivam pivo?

[DB]

...

 

Tko pronađe Mokrice ima pravo častiti pivom:

 

 

...

 

Evo

 

 

Sad dobivam pivo?

 

Ne - sad Stanleyu plaćaš pivu!

[hyperion]

Pažljivo sam pročitao već na početku, to se zovu balkanska posla.

[DB]

Pažljivo sam pročitao već na početku, to se zovu balkanska posla.

 

Hudič frdamani!

 

Sad sam se i setil da nigde u reportaži nema krampusa.

[Stanley]

Sveti Nikola, alias Deda Mraz/Božičnjak, alias mali.paja, ima jedan trik (ne za djecu s posebnim potrebama, već za ''komercijalne'' male putnike):- Danas dijelim poklone samo djeci koja su bila zločesta. Tko je sve bio zločest neka digne ruku. - I odmah počne vika: - Ja, ja, ja, ja...

Krampus je odlukom Ministarstva za zabavljanje djece isključen do Sudnjeg dana iz vožnji Tin Expressom.

[Stanley]

Pažljivo sam pročitao već na početku, to se zovu balkanska posla.

 

Sad si me povukao za jezik pa sam se sjetio jednog kompanjona iz vojske u Prizrenu, a tvog zemljaka. Prezivao se Fink i bio je iz Mirne na Dolenjskem.

Taj Fink je uvijek žicao od drugih cigarete, a kada si njega pitao za duhan odgovarao je: - Nemam. - Bio je skrban i štedljiv tip, po balkanski škrtica na kvadrat. Svoje cigarete vadio je poskrivečki, uvijek negdje izvan oka.

Jednom smo ga zaskočili upravo dok je otvarao novu kutiju i naravno navalili da nas počasti. Tada nije imao kud i morao nam je dati po cigaretu. A najbolji mu je bio komentar: - Grebatorji!

(Ispričavam se sâm sebi za Off Topic).

[hyperion]

 

Prezivao se Fink i bio je iz Mirne na Dolenjskem.

Da nije u stvari bio s Gorenjske?

[josip]

Upravo je u Županijskoj panorami bio prilog o Tin expressu, na kraju priloga naš mali.paja aka Sv. Nikola daje izjavu.
Što se ovog putopisa tiče, odlično kao i uvijek, riječi hvale nije potrebno ni spominjati više.