Od stajališta Vrapče, uz potok Vrapčak, do Medvednice

[Stanley]

E onaj stakor je stvarno Bizamski. Zive uz vodu i imam cijelu jednu familiju u izvoru pored kuce.

Hrane se biljem i u stvari su vrlo simpaticne zivotinje za razliku od obicnih stakora.

Baš ti hvala na potvrdi moje pretpostavke. A i meni je ta životinja djelovala puno simpatičnije i pitomije od običnog štakora.

Usput, poslao sam mailom nekoliko fotki (uz popratni tekst) Hrvatskom društvu za zaštitu prirode. Neka im se nađe, od viška glava ne boli, a nekako se pribojavam da ne bi kakva budaletina zatukla ovaj lijepi primjerak faune usred grada Zagreba. Za sada me ne doživljavaju, valjda su spojili nedjelju i praznik...

[Stanley]

Glup potez, a da stvar bude ljepša tako su nas i slikali za ''bukvice''. Imam negdje tu sliku, zvao sam je foto-groza.

Kad sam već najavio… neka je ovdje, iako bi prije spadala u temu ''Malo zabave''.

Snimka je nastala u veljači 1974., otprilike mjesec dana nakon šišanja na nulericu.

Onu pakosnu primjedbu dopisao je (čini mi se) moj buraz:

 

[dfranc]

Da si kod onog putokaza išel malo dalje za par minuta bez napora dođeš do Družinca

 

 

a da nema one glupe streljane za 20 minuta bi mogel doći do slapa Sopot

 

 

Uploaded with ImageShack.us

[Stanley]

Da si kod onog putokaza išel malo dalje za par minuta bez napora dođeš do Družinca... a da nema one glupe streljane za 20 minuta bi mogel doći do slapa Sopot.

To planiram za neku od idućih tura. S time da idem do gore busom, pa dalje pješaka.

Kod slapa Sopot sam bio više puta, nažalost u vrijeme kada nije bio prebogat vodom. Najbolje bi bilo otići poslije neke poštene kiše, bumo vidli.

[krkan1]

Lijep putopis.

Zanima me da li je i koliko Medvjednica obilježena ovim planinarskim stazama koje direktno iz rubnih dijelova grada idu u planinu (ona oznaka "zabranjen saobraćaj za sva vozila", stoji, kako mi se čini, na banderi u blizini nekog autobusnog stajališta)? Visina i veličina planine djeluju idealni za kružne pješačke ture do 30-ak kilometara sa krajnjih okretnica u podsljemenskoj zoni.

[Stanley]

Zanima me da li je i koliko Medvjednica obilježena ovim planinarskim stazama koje direktno iz rubnih dijelova grada idu u planinu (ona oznaka "zabranjen saobraćaj za sva vozila", stoji, kako mi se čini, na banderi u blizini nekog autobusnog stajališta)? Visina i veličina planine djeluju idealni za kružne pješačke ture do 30-ak kilometara sa krajnjih okretnica u podsljemenskoj zoni.

Pretpostavljam da misliš na kružić s crvenim obodom i bijelim poljem u sredini. To nije prometni znak već je planinarska markacija, odnosno oznaka planinarske staze.

U pravu si, onaj stup s planinarskom markacijom nalazi se nedaleko autobusnog stajališta.

Na Medvednici postoje 72 (sedamdeset i dvije) označene planinarske staze. Najdulja je staza broj 1, koja se proteže od krajnjeg jugozapada do krajnjeg sjeveroistoka. Duga je 45 km i prelazi se za 15-20 sati hoda.

Sve važnije staze koje vode na hrbat Medvednice, naročito iz smjera grada Zagreba i neposredne okolice, počinju s autobusnih ili tramvajskih (linija 15) stajališta ZET-a, većinom krajnjih ali i nekih usputnih. Primjerice, iz Jablanovca vodi planinarska staza na Kamene svate, iz Podsuseda na planinarski dom Susedgrad, iz Gornjeg Stenjevca na dom na Glavici, iz Mikulića i Lukšića na dom Risnjak, iz Šestina, Gračana i Dolja na Sljeme, iz Planine Gornje na Lipu… Mogućnosti za kombiniranje planinarskih tura, kraćih ili duljih, od jedne do druge točke javnog prijevoza zaista su brojne.

Kad smo već kod planinarske teme budi spomenuto da sam 1966. propješačio u jednom danu od Dolja (krajnja stanica tramvaja broj 15, tada 21) preko vrha Sljemena do Gornje Stubice. Kući sam se vratio vlakom, pa nije Off Topic. Ne znam koliko je to iznosilo u kilometrima, ali su me moji kod kuće sutradan morali čekićem ravnati.

Evo i jedne slike Medvednice, neka se nađe:

 

[fran]

Ja se mogu pohvalit svojim putovanjem biciklom do Gornje Bistre ,od tamo pravac Sljeme,a sa Sljemena sam se spustio na Risnjak pa onda dole kroz šumske putove na slap Sopot ,a na kraju sam završio na Zelenoj magistrali i doma na zasluženi odmor. To je jedno od putovanja,a bio sam skoro svigdje kaj se tiče zapadne Medvednice.

[krkan1]

Ma znam da je markacija,zato sam i stavio opis u navodnike (planinarske markacije moraju biti u crveno - bijeloj boji).

Pretpostavio sam da Zabreg ima dobre uslove za jednodnevno i kružno planinarenje kao i Novi Sad.

Ovaj put do Stubice trebalo bi da je dug oko 30-35 km - moj tetak mi je pričao da je relacija Mikulići - Stubica 27 km; on je išao prije nekoliko godina. Povratak je naravno bio vozom.

Planinarenje i željeznica uvjek nađu dodirnih tačaka - evo, najveći planinarski događaj u Vojvodini (pješački maraton na Fruškoj gori) organizuje Planinarsko-sportsko društvo "Željezničar" iz Novog Sada.

[Stanley]

Jutros me put opet nanio uz (bolje rečeno niz) potok Vrapčak, pa evo nekoliko usputnih impresija.

Ovdje je obitavala ondatra, po domaći bizamski štakor. Gdje je simpatična životinja sada i je li preživjela vrućinu i sušu ne bih znao reći:

 

 

U potoku je unatoč kišurinama malo vode, očito su nešto zeznuli kod regulacije:

 

 

Ovo je ipak željeznički forum, a ne vodoprivredni, pa evo i jednog ''brzaka'' na brzaka. Iskrsnuo je naglo iza drvoreda pa sam ga mogao uhvatiti jedino u odlasku:

 

 

Za kraj dva legendarna željeznička most(ić)a. Za neupućene (ako takvih ima): prvi je od nekadašnjeg izvlačnjaka RK Vrapče, a drugi od pokojnog Samoborčeka. Rekao bih da je ono blato naneseno kišurinom uz blagu pomoć vjetra:

 

 

[Stanley]

Danas sam ponovo obavio inspekciju mojeg omiljenog šetališta, pa kad već imamo temu neka bude pribilježeno.

Najprije je dedin ''jesenski Fritz'' (malička malo šmrca i kašljuca) otpremljen u vrtić:

 

 

Zatim sam produžio do Vrapčaka, a ono što sam vidio nije mi se dopalo. Palo je dovoljno kiše da ovdje teče neka voda, ali vode nema. Očito su nešto gadno zabrljali kod ''regulacije'' :

 

 

Uboge divlje patke uživaju u ostatku ostataka nekada raskošnog vodotoka:

 

 

 

Na kraju i po običaju, da ne budemo sasvim Off Topic, jedna slika ZET-ovog busa u bijegu prema toplom domu:

 

[dfranc]

Voda stalno teče do ulice Horvatnica, a možda i niže. ja mislim da je skrenut tok u kanalizaciju i da potok dalje ide kad dostigne određeni nivo. Tak su mi nekaj nagovjestili tam neki susedi, trebam to provjeriti. Btw to nije mogel samo jedan napraviti, neču reči kaj da ne ispadnem prost.

[Stanley]

Danas sam se ponovo uputio u razgibavanje pogonskih motki i trčećeg stroja, a kako je riječ o poznatoj stazi ne vidim smisla otvarati novi putopis već nastavljam ovdje.

Što reći u uvodu? Dan je prelijep, unučica otpraćena u vrtić - i put pod noge. Dosta se čamilo u kući dok je bila ona zimurina i sve što uz nju ide.

Još kao mali klinac obožavao sam šetati uz vodotoke (na to me navukao potok Žeravinec u Ivaniću) pa i penzićke šetnje najviše volim uz neku žuboreću trasu. Osim kada sam na pruzi, ali to je iz drugog filma. Stoga nisam imao dvojbi kamo se uputiti - zanimalo me kako izgleda Vrapčak sjeverno od pruge.

Današnja trasa bila je u odnosu na onu prethodnu nešto skraćena. Šetnja je trajala oko sat i pol, bez odmora i zastajkivanja osim radi snimanja. Kilometražu nisam računao, no kako je moj hod nešto brži od prosječnog pretpostavljam odokativno da sam prevalio nekih 5 km.

Zanemarivanje željezničkih motiva na ovom forumu značilo bi blasfemiju, vulgo svetogrđe, pa sam kao početnu točku ponovo odabrao stajalište Vrapče.

 

Čitam jučer na webu Večernjaka kako se ljudi bune i kunu/beštimaju/psuju jer nisu znali za novu regulaciju prometa zbog radova na Glavnom kolodvoru. Pa tko vam je kriv kada ne gledate dalje od nosa, jer ovakvi plakati samo što vas ne ugrizu za oko:

 

 

Ovo mi je zapelo za oko zbog jednog lapsusa, pa tko ga otkrije ima pravo popiti pivu na vlastiti račun:

 

 

Na stajalištu me posebno zanimalo stanje na parkingu. Taj je radnim danom obično prepun, automobili se naguravaju gdje stignu, no danas se nađe i poneko prazno mjesto. Dijagnoza bi glasila: dio putnika ostao je vjeran HŽ-u i ZET-u, a dio se za svaki slučaj odlučio za prijevoz do posla autom:

 

 

 

Nema pravog putopisa bez vlaka:

 

 

 

Mog prijatelja štakora (bizamskog) iz prethodnog putopisa nema i ne vjerujem, nažalost, da će se ovdje opet nastaniti:

 

 

Na prijelazu preko Ilice bilježim sa štovanjem ZET-ove autobuse:

 

[Stanley]

Vrapčak je veseo kao i ja, rijetko je u njemu toliko vode:

Na dijelu sjeverno od Ilice očuvana je stara flora…

… i fauna:

Izvještaj o vodostaju:

Ovo je ipak forum za promet, a ne za vodoprivredu, pa za svaki slučaj jedan bus na liniji 125:

Jesam bio u izviđačima, ali ovu biljku ne prepoznajem:

Još jedna vrapčanska Nijagara u dvije slike:

[Stanley]

Ulica Potok, pogled nizvodno:

 

Da nije smeće rekao bih da je torpedni čamac:

 

Ovdje će biti posebno zanimljivo…

 

…zbog ovih slatkica, koje zaslužuju više od jedne fotografije:

 

Dakle, zatekao sam još jedan bračni par Anas Platyrhynchos (vulgo: divlja patka). Gore je mužjak dolje ženka, lako se razlikuju po boji perja:

 

Tri zaveslaja ispred mene, silo neč'sta:

 

Krpe snijega podsjećaju da ovdje već počinje Medvednica:

 

Ljubljana ima Tromostovje, a Vrapčak troslap:

 

[Stanley]

Podsjećanje da ovdje prevladava najopakije živo biće na svijetu, koje sebe nekom pomutnjom naziva Homo Sapiens:

Ovo je najsjevernija tj. najdalja točka do koje sam danas došetao. U povratku ću skrenuti lijevo, u Vrapčansku ulicu. U daljini izviruje toranj župne crkve u Gornjem Vrapču, a desno i ona nakaza koju je izgradio neki prapotomak Franje Tahija:

Pogled sa susjednog brijega na ulicu Potok i u njoj Vrapčak:

Dašak starog Vrapča:

I tako sam se opet našao u džungli na asfaltu. Krenuo sam uz Ilicu prema stajalištu Vrapče:

Ako vam adresa glasi 10090 Zagreb-Susedgrad poštar vam dolazi odavde:

ZET-ov minibus na okretištu linije 143:

Ostataka snijega ima i u dolini. Ova ex-gromada je na nasipu ex-Samoborčeka:

[Stanley]

E sad, ja ne bih bio ja kada ne bih zasolio nekom pričicom iz mog kvarta.

Nakon što sam se uvjerio da je Marino Tartalja još uvijek Tartaglija (pogrešku na ploči nitko ne doživljava) vratio sam se uličici kojom sam od 1990. do 2009. išao na posao i s posla, a i danas idem od kuće prema stajalištu Vrapče:

 

Jest da ovdje negdje stanuje Božo Sušec, ali je O.P. zaslužio neku bolju lokaciju od ovog ficleka:

 

Oton Postružnik (Maribor 1900. - Zagreb 1978.) je bio poznati slikar, jedan od utemeljitelja grupe Zemlja i profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Stoga za kraj, umjesto zakovica, filtera za ulje i datuma revizije, nekoliko njegovih slika.

 

Dalmatinski pejsaž:

 

Kompozicija:

 

Krajolik:

 

Oboreno stablo:

 

Pejsaž:

 

Toliko za danas. Kad poraste vegetacija i priroda se do kraja probudi, eto mene opet ovdje.

[seabral]

Ovo mi je zapelo za oko zbog jednog lapsusa, pa tko ga otkrije ima pravo popiti pivu na vlastiti račun:

http://i1286.photobucket.com/albums/a606/Dina1102/Beograd/Vrapcak/P3050004_zpsf4be7293.jpg

Pivu ćemo popiti 27-tog

 

BTW ... drago mi je da te je sunce izmamilo na landranje. Nadam se da imaš dosta ideja, a i slobodnog vremena da ih realiziraš

[Pfaff]

Pivu ćemo popiti 27-tog

Limburga?

BTW ... drago mi je da te je sunce izmamilo na landranje. Nadam se da imaš dosta ideja, a i slobodnog vremena da ih realiziraš

Ajde mi, molim Te, pokaži penzića koji ima slobodnog vremena...?

[Adam]

Lapsusa su dva, jer piše i 10-tim, umjesto 10-im.

[Stanley]

Rekao sam da ću se još vraćati na ovu rutu, pa evo impresija s današnje penzićke šetnje.
Ovaj put zakoračio sam malo dublje u čari Medvednice. Ne bih to nazvao planinarskim pohodom već običnom šetnjom po nešto drugačijoj ruti. Kada bi se usporedilo s mojim mladenačkim izviđačko-planinarskim putešestvijama (recimo od Šćepan Polja do Tjentišta) to bi izgledalo kao vožnja vlakom od Maksimira do Trnave u usporedbi s relacijom Pariz - Istambul.
Od željeznice i općenito javnog prijevoza ima malo i više reda radi, tek da me moderator ne izgrdi zbog offtopičarenja.

Sat na stajalištu Vrapče je odavno vandaliziran, ali pokazuje točno vrijeme:



Prijelaz s betona na drvo:



Biljke i željeznica:



Dok čekam bus na liniji 125 za Gornje Vrapče evo jednoga s linije 121 Gajnice - Črnomerec via Karažnik:



Odvezao sam se do okretišta kod streljane u Gornjem Vrapču. A tamo prizor glup - ograda, stražarska kućica i vojnik u maskirnoj odori na straži. Kao što je glupa i ideja da se usred parka prirode utrpa vojni kompleks i izvodi pucnjava. O prekidu planinarsko-turističkih staza da se ne govori.
Bježim ja od te nakarade nizvodno, slijedeći moj Vrapčak:



Nismo sasvim Off Topic, jer ono desno neodoljivo podsjeća na željeznički nasip:



Sada se kažiputi mijenjaju, rekao bi Šime Drmačić iz Šenoine ''Seljačke bune'':



Planinarska staza počinje uz ovu šumsku cestu:



O tome svjedoči planinarska markacija:



(Slijede nastavci. Nema upada dok ne završim)

[Stanley]

Putem sam naišao na jedan simpatični izvorčić:

Planinarska staza, šumska cesta, vododerina… izaberite što vam odgovara:

Znao sam što me čeka pa sam osigurao odgovarajuću vuču - 47-001 i 47-002:

U slučaju potresa ne bih htio biti ispod ovoga:

Tu se skreće ulijevo tj. prema zapadu. Desno se pruža lijepi vidik na strelište, ali tu rugobu nisam htio slikati. Tim prije jer je dolje bilo i pucnjave:

S desne strane pojavio se ljepši prizor:

Sveudilj uživajući u žuboru potoka naišao sam na PPPR (planinarsko-potočni prijelaz u razini):

Ima i špilja:

Sada sam posve blizu cilju današnje šetnje:

(Slijedi nastavak)

[Stanley]

A cilj je on - slap Družinec:

Podnožje slapa:

Otjecanje potoka ispod slapa:

Još jedan pogled na ovu krasotu Medvednice:

Tko želi dalje prema izvoru, ima oko 5 minuta hoda (ja sam to ostavio za drugu priliku jer mi se žurilo na bus), mora slijediti ovu stazu:

Ličani bi rekli: 'ko s' penje o'đka taj je…

Šala mala, no hard feelings za forumaške prijatelje - planinare. VO je inače kratica za Vrapčansku obilaznicu.

Nego, tu sam našao ovu objavu koju potpisujem i osobno:

Još jedan pogled na prelijepi slap Družinec…

… i na potok koji produžuje strmo niz brijeg. Pozdrav i obavezno piši kad stigneš u Crno more:

(Slijedi završetak)

[Stanley]

Na povratku mi je zapela za oko usporedna planinarska staza, kao stvorena za mačetu i prijatelja seabrala :

Nije zastava Austrije već je planinarska markacija na kamenu:

I tako sam opet sišao u (jako uvjetno rečeno) civilizaciju:

Neka Vrapčak žubori ovako veselo još koju milijardu godina:

Ovaj sada ide uzvodno, ali ćemo se za koju minutu opet sresti:

I bi tako:

Završetak ove pričice budi posvećen gospodinu vozaču ZET-ovog autobusa garažnog broja 191.

Zasigurno me primijetio kako snimam bus još dok se penjao prema krajnjem stajalištu. Kada sam upao u vozilo (na prva vrata) pokazao mi je mimikom znak snimanja, a onda me pitao ''za koga vi to slikate?''. Rekao sam da snimam za svoj gušt. Već sam se pripremio za slučaj da me izgrdi, no on mi se požalio da ima malo slika s posla. Pa sam u to ime napravio nekoliko fotografija majstora u vožnji. Rado bih mu poslao te slike za osobnu uspomenu, ali mi u prometu nije mogao dati mail adresu. Dakle, ako netko poznaje dotičnog gospodina budi umoljen da mi dojavi njegov mail preko PP. A za ovu priliku dvije fotografije:

[sittingbull]

E sad, ja ne bih bio ja kada ne bih zasolio nekom pričicom iz mog kvarta.

Nakon što sam se uvjerio da je Marino Tartalja još uvijek Tartaglija (pogrešku na ploči nitko ne doživljava) vratio sam se uličici kojom sam od 1990. do 2003. išao na posao i s posla, a i danas idem od kuće prema stajalištu......

 

malo OT, ne zamjerite mi... je je pišu ploče s hrpom pogrešaka, sram ih bilo...

 

ali stari dobri Tartaglia je još uvijek Tartaglia a ne "Tartalja" vidi:

 

Tonko Maroević: Monografija, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 2003.

Igor Zidić: Marino Tartaglia (1894 - 1984), Moderna galerija, 2009.

Grgo Gamulin: Hrvatsko slikarstvo XX stoljeća, Naprijed, Zagreb 1987. itd...

[Stanley]

stari dobri Tartaglia je još uvijek Tartaglia a ne "Tartalja"

 

Pa znam(o) da se prezime piše Tartaglia (bez j), a čita se ''Tartalja''. Ja sam prezime napisao fonetski da se bolje vidi u čemu je pogreška.

Krivo napisano prezime nalazi se na raskrižju sa Samoborskom. Na ostalim pločama piše ispravno: Ulica Marina Tartaglie.