Od stajališta Vrapče, uz potok Vrapčak, do Medvednice

[Stanley]

Mog prijatelja bizamskog štakora odavno nema:

 

 

Pogled svisoka na javno gradsko prometalo:

 

 

Ponovni susret s Vrapčakom uz ulicu Gornje Vrapče:

 

 

Iz Gajnica via Karažnik:

 

 

Žubori on i nije ga briga što se oko njega zbiva - daleko je od majke Medvednice do Save:

 

 

 

Na onom raskrižju ću desno…

 

 

… jer hoću slijediti potok:

 

[Stanley]

 

A ulica se zove:

 

 

Obožavam cvijeće, a ovdje ga ima na svakom koraku:

 

 

 

Nema nogostupa, ali uz malo pažljiviji hod lako se prolazi:

 

 

Dašak starog Vrapča:

 

 

Još jedna arhitektonska šaka u oko. Izgleda da Gornjevrapčanci (ili možda neki doseljenici) obožavaju kule i tornjeve:

 

 

Salvador Dali je napravio ''Mekanu konstrukciju s kuhanim grahom'', a ovaj tvrdu polukonstrukciju sa željezničkim tračnicama:

 

 

 

 

[Stanley]

Nekoliko usputnih vodenih impresija:

 

 

 

 

 

Ovdje prelazimo na drugu stranu:

 

 

 

 

I evo nas ponovo u ulici Gornje Vrapče:

 

[Stanley]

Onu urbanističku blasfemiju u pozadini već sam prikazao, ali ju je pojeo Imageshack:

 

 

Creedence Clearwater Revival:

 

 

Jedan I.N.R.I:

 

 

Župna crkva Svete Barbare u Gornjem Vrapču:

 

 

Poštar se nije htio slikati, ali nije imao ništa protiv da ovjekovječim njegovo prometalo:

 

 

Rekao bih da je ovo nekada bio farof, vulgo župni dvor, sada je napuštena poluruševina:

 

 

Idem ja dolje do potoka:

 

 

Spomenik antifašistima i žrtvama fašističkog terora iz Gornjeg Vrapča:

 

[Stanley]

Moja trenutačna lokacija:

 

 

Tu se nalazi zanimljiv objekt koji prvi put vidim:

 

 

 

Za neupućene - ovo je terenski depo za poštonošu u koji se dovozi automobilom i stavlja ono što ne stane u poštansku torbu. Prije nego netko dobije griješne primisli preventivno upozoravam da tu nema love već su samo pisma i razglednice, računi, ovrhe i kojekakav reklamni materijal:

 

 

Vratimo se našem Vrapčaku:

 

 

 

Psine su nanjušile starog poštarčinu i lajale k'o nezdrave:

 

 

Ne znam tko je bio taj Trzun…

 

[Stanley]

… a ni gdje su te pećine. Na internetu sam našao samo podatak da postoji ulica pod tim imenom, a to je ova:

 

 

Još jedan komadić starog Vrapča:

 

 

I tako sam nakon sat i pol neprekidnog hoda stigao do odredišta - pod Medvednicu:

 

 

 

 

 

 

Za povratak sam koristio uslugu ZET-a. Ipak nisam u cvijetu mladosti i podosta kilometara pješačenja, večinom uzbrdo, je za danas sasvim dovoljno:

 

[nodlehs]

Slučajno naletih na članak, pa ću ga staviti ovdje, nadam se da Stanley neće zamjeriti Na linku se nalazi i pokoja fotografija.

 

http://www.vecernji.hr/zg-zivot/700-serticu-opet-na-razanj-i-rostilj-put-gostionice-u-stenjevcu-od-sertica-i-banije-do-norina-1088915

 

K 'Sertiću' ponovno na ražanj i roštilj

Gotovo zaboravljen, objekt na početku Samoborske ceste uskoro će početi novi život, po uzoru na onaj iz prošlog stoljeća – bit će restoran i svratište, tj. hostel. Tvrtka Lindner u objekt koji je bio važna gastronomska destinacija ulaže velik novac, a obnova bi trebala biti završena potkraj godine.

Danas u rubrici koju radimo s grupom na Facebooku Zagreb kakav je bio nekada imamo odličan povod za temu. U više je navrata ondje tema bila – gostionica ili svratište Sertić na Stenjevcu. Riječ je o vrlo popularnom odredištu Zagrepčana koje će mnogi pamtiti i po proslavama kojih je ondje znalo biti.

Velika terasa, sjajan jelovnik i živa glazba činili su to mjesto gotovo kultnom destinacijom. Fotografija iznad teksta potječe iz 1915. kada se mjesto zvalo Gostiona k postaji Stenjevec, vlasnika J. Sertića. Podignuta je potkraj 19. stoljeća, ipak nakon postaje. Povijest joj je neraskidivo vezana uz željeznicu i obližnju postaju. Vjerojatno zbog nje u jednom trenutku i postaje Svratište Sertić, Stenjevec.

Bilo mu žao što propada

Druga je zanimljivost kako je mjesto mijenjalo i kvart gdje jest – Stenjevec, pa Vrapče, da bi zadnja adresa bila – Malešnica! Riječ je o samom početku Samoborske ceste. Sertić se spominje i napisom u stenjevečkoj crkvi koju je darivao početkom 30-ih. Unatrag nekoliko godina, što zbog lošeg poslovanja a što zbog neriješenih imovinskih odnosa to nekad popularno mjesto stajalo je zapušteno, na žalost mnogih. No, lijepa će se priča ipak ponoviti jer se objekt obnavlja. Zaslužni za to su Vladimir Majcen iKrešimir Jukić, direktori tvrtke Lindner koja je vrata do Sertića.

– Kako je to ista parcela gdje se nalazi i naša tvrtka, bilo mi je žao gledati kako propada. Kako smo i mi ozbiljna tvrtka, bolje je da u susjedstvu imamo neštoreprezentativno. Nekretnine su vrijedan dio našeg poslovanja i lako smo se odlučili otkupiti zemljište i objekt – kaže Majcen dodajući da je uložen i određen napor.

– Mjesto je imalo nekoliko sljednika, Lovački rog Milana Šećkovića te nekoliko Sertića izravnih nasljednika staroga vlasnika. No, uspjeli smo se dogovoriti i mogli smo započeti s obnovom. Učinit ćemo to po uzoru na ono što je Sertić bio kada je bio svratište. Imat će kat sa sobama te nuditi sve tradicionalno kao nekad na velikoj terasi – kaže investitor pa nastavlja da posao nije jeftin.

– Stajat će nas između 700.000 i milijun eura, a trebali bismo biti spremni za otvorenje najkasnije do Nove godine. No, kako se ne bavimo ugostiteljstvom, odlučili smo dati novi objekt u najam nekome tko to zna bolje – govore Majcen i Jukić upoznajući nas sIvanom Ahmetovićem koji će na mjestu starog Sertića pokušati oživjeti njegov stari gastro duh.

Stari kesteni...

– Na katu će biti hostel, no želim da novi Sertić bude prepoznatljiv po ponudi koja treba biti kakva je bila i prije, kvalitetna i tradicionalna – kaže Ahmetović, ugostitelj koji želi mjestu vratiti šarm.

– Sjećam se kada sam ondje dolazio kao mladić i točno znam gdje je stajala glazba, kako je sve izgledalo. Bit će opet roštilja i ražnja, ali i sjajnih kolača jer je poznati zagrebački ugostitelj pristao uključiti svoju ponudu. Kad vidim stare kestene, odmah mi na pamet pada ime, neka se zove Maroon’s – kaže Ahmetović, inače osnivač Lida.

Put gostionice u Stenjevcu: Od Sertića i Banije do Norina

Kroz povijest je mjesto mijenjalo imena, zvalo se Gostiona k postaji Stenjevec pa Svratište Sertić, onda K Sertiću, pa nakon toga Banija 70-ih godina prošlog stoljeća i na kraju Norin, ime koje je dobilo 90-ih, no nije predugo trajalo. Mnogi mjesto pamte po odličnim jelima s ražnja i roštilja ali i po prekrasnoj hladovini koju pruža staro drveće.

[Stanley]

Što bih zamjerao, naprotiv - hvala ti na lijepoj vijesti. Kako sada izgleda mislio sam da će zgradu srušiti) kad ono... Eto nam lijepog prostora za poneki railfanovski susret, naročito u toplo doba godine u hladu onih golemih kestena.

[thomcro]

Lijep kraj , možda za posjetiti u nekom od budućih ekšna ... npr. kad padne beli pokrivač