Jump to content

krkan1

Članovi
  • Posts

    176
  • Joined

  • Last visited

About Me

  • Sex
    Not Telling
  • Location
    Novi Sad

Recent Profile Visitors

The recent visitors block is disabled and is not being shown to other users.

krkan1's Achievements

0

Reputation

  1. Ima Preko još jedan otočić koji ga brani od pučine: Galovac (ili Školjić, kako ga još nazivaju). E tu sam kao prvačić ljetovao daleke 1988. Danas, kako čitam na netu, tu više i nije moguće ljetovati, jer je otočić vraćen u vlasništvo samostanu koju se na njemu nalazi. Nije "Mardešić" propao, ne boj se. Neki dan sam kupio cijeli karton njegovih sardina. Nisam obraćao pažnju nikad šta piše na kutiji, sve dok ne pročitah ovaj putopis, mislio sam da je to neka nova tvornica, kao ona u Nišu. "Mardešić" konzerve pakuje u tvrde kartonske kutijice, za razliku od Rovinja, koji ima samo celofansko-papirnu oblogu; nisu mi pri ruci sada, ali čini mi se i da je neto težina veća nego kod rovinjskih: 125g:100g.
  2. krkan1

    ZGK

    Jedna stvar mi zapade za oko tek sad, gledajući ovu novu opremu u kancelarijama otpravnika i dispečera. Vidim na pojedinim slikama (postovi #17-#20) da dispečeri gledaju u kolosječnu šemu preko ekrana koji je ustvari sastavljen od tri monitora u portrait položaju. Interesuje me, zašto je to tako? Nedostatak sredstava za neke velike monitore ili tako jednostavno mora biti?
  3. Ma znam da je markacija,zato sam i stavio opis u navodnike (planinarske markacije moraju biti u crveno - bijeloj boji). Pretpostavio sam da Zabreg ima dobre uslove za jednodnevno i kružno planinarenje kao i Novi Sad. Ovaj put do Stubice trebalo bi da je dug oko 30-35 km - moj tetak mi je pričao da je relacija Mikulići - Stubica 27 km; on je išao prije nekoliko godina. Povratak je naravno bio vozom. Planinarenje i željeznica uvjek nađu dodirnih tačaka - evo, najveći planinarski događaj u Vojvodini (pješački maraton na Fruškoj gori) organizuje Planinarsko-sportsko društvo "Željezničar" iz Novog Sada.
  4. Lijep putopis. Zanima me da li je i koliko Medvjednica obilježena ovim planinarskim stazama koje direktno iz rubnih dijelova grada idu u planinu (ona oznaka "zabranjen saobraćaj za sva vozila", stoji, kako mi se čini, na banderi u blizini nekog autobusnog stajališta)? Visina i veličina planine djeluju idealni za kružne pješačke ture do 30-ak kilometara sa krajnjih okretnica u podsljemenskoj zoni.
  5. Evo sad istražih po izvorima dostupnim na netu, nesrećna diverzija se dogodina 14.07.1993. u okolini Gline. Provjerom na interaktivnom kalendaru utvrdio sam da je taj dan bio srijeda, što je sajamski dan u Glini. Nisam, naime, siguran da li je šinobus, i kad je vozio, išao svaki dan, ili samo pojedinih dana u nedjelji.
  6. Znam, ali sam tek sad uvidio grešku u kucanju. O ovom konkretnom slučaju je i DTD između pruge i sela, a ima 3km zračne linije. Nego da se vratimo pomalo na temu: vidim da su se pružni prijelazi (mislim na šine koje prelaze preko asvalta) očuvali i po desetak-petnaest godina poslje rata. Nikad mi neće biti jasno zašto cestari, ako je već pruga izvan pogona, ne izvade tih 10m šina na mjestima pružnih prelaza. Nerjetko se dešava da čitava pruga bude dignuta, a šine ostanu samo na mjestima pružnih prelaza (opet, primjer u Vojvodini je pruga Vrbas-Bečej, čiji prelazi i poslje 30 godina stoje na izlazu iz Vrbasa i Srbobrana). Da li neki propisi određuju ovakav razvoj situacije ili je samo u pitanju aljkavost?
  7. Pruga najprije na početku rata nije radila, a onda se uspostavilo nešto prometa, valjda na relaciji Petrinja - Vojnić. Saobraćaj na pruzi je potpuno zaustavljen nakon nesreće sa podmetnutom minom, kojom prilikom je poginulo troje ljudi. Nemam predstavu gdje je mina podmetnuta, ali mi se čini da je to bilo negdje na Kordunu. Takođe sam zaboravio i koje godine se to desilo; mislim da je bilo 1993., najdalje 1994. Nakon rata, područje kuda pruga prolazi praktično je opustjelo, tako da mi djeluje sasvim logičnom da je sve zaraslo i propalo. Baš neki dan mi je otac pričao da je na pruzi NS-Subotica, koridor 10, prije samo 12 godina, postojala čitava stanica Rumanka, koja je ubrzo poslje toga ukinuta. Danas jedva iz voza možete razaznati mjesto gdje se stanica nalazila. I sve to nadomak Novog Sada, tako da nije čudo da su dignute čitave sekcije pruge koja prolazi kroz polupusta područja.
  8. Ne, to su autohtoni stanovnici. Samo selo Maja je (najveći dio sela) uz cestu, ali prema Dvoru (vi bi sa pozicije tzv. Lagera - kako lokalno stanovništvo zove stanicu i predio oko nje u Maji - možda i mogli da vidite zgradu škole, i red kuća, koji se nalaze oko kilometar na jugozapad). Maja je uglavnom naseljena Hrvatima. Kad je počela obnova kuća poslje rata, iste su obnavljane u kvadraturi sukladnoj broju članova domaćinstva, a pošto su romske porodice brojne, dobili su i najveće kuće. Šta mislite da su radili oni koji su se čitavu noć klackali na posao, ili nazad, nego smišljali ovakve priče... Dodatni je fazon ako je prelaz bio upravljan ručno...(Uzgred, držanje koza koje ste usput sreli je postalo masovnije na Baniji tek poslje rata u Hrvatskoj, dolaskom izbjeglica iz Bosne). Inače, na ovom potezu od Maje do Siska, bilo je nekoliko prelaza, od kojih su tri bila sa rampom: jedan u blizini ovog kolodvora Maja, jedan negdje u šumi iznad Hrastovice, jedan na ulazu u Petrinju. Sjećam se par "juriša" kolima kroz Zelenu dolinu, ukoliko bi opazili/sreli voz oko Grabovca, da dođemo na rampu prije nego li se zatvori. Inače je taj prelaz bio vrlo nezgodan, voz izranja pravo niotkuda, krivina, nepregledno... Zanimljivost je i da je jedan od pružnih radnika - rukovaoc rampom - tih godina navodno bio i neki lokalni harmonikaš-amater, koji je, opet navodno, po čitavu noć "rastezao" čekajući vozove... Evo i jednog, po pričama mog učitelja, istinitog događaja: Nedugo poslje rata, gimnazija, valjda sisačka, nabavila je jedan drndavi autobus kojim su đaci putovali. Bio je jako star i često se kvario. Jednom, dok je prelazio preko pružnog prelaza (čini mi se baš ovog u Petrinji), ugasi se motor baš na prelazu - i nikako da upali! U autobusu nastane panika, i đaci krenu da iskaču kroz prozore, razbijajući ih pritom. To je bio i kraj ovom sokoćalu. Nama je priča ispričana kao ilustracija panike, jer voza, tj. neposredne opasnosti, nije bilo vjerovatno kilometrima.
  9. Kad su izgrađene željezara/rafinerija u Sisku, to su bile jedine velike tvornice u kojima su radnici mogli raditi u to doba. Autobuski saobraćaj još nije bio toliko razvijen (cesta Glina-Dvor je asvaltirana sredinom šezdesetih), ili je bio skup. Pojedinci su na posao vozom išli čak iz sela na bosanskoj granici (Brubanj, Žirovac...). Oni bi između ponoći i dva sata ujutro pješke/biciklima krenuli do najbliže željezničke stanice Maja (do Maje je iz Šamarice vodila i šumska pruga, kokom su se ljudi i vozili; pitanje je da li je vozila u gluvo doba noći), iz koje bi u cik zore krenuli vozom za Sisak. U povratku sve obrnuto. Oni najudaljeniji kod kuće su bukvalno samo spavali... Postoje brojne legende i doskočice vezane za brzinu putničkih vozova na Baniji. Evo nekih: Kolodvor Sisak. Spiker sa razglasa najavljuje voz: "Ekspresni voz za Karlovac stoji na prvom peronu, odmah pored klozeta. Kasni u polasku sat i TRISTA minuta!" Kako se u banijskom šinobusu obavlja nužda dok je voz u pokretu? Sjednete u prvi vagon, ako/kad bude gusto, iziđete van, obavite potrebno (živica pored pruge zamijeniće ćenifu, a suva trava toalet-papir), i vratite se u drugi vagon. Banija je mješovito nacionalno područje; pritom, svi Srbi su štokavci, a veći dio Hrvata (a i oni ispreko Kupe) kajkavci. Poznato je da kajkavci ne prave razliku između glasova Ć i Č, preferirajući upotrebu ovog prvog. Elem, ide voz iz Petrinje, a u njemu jedna baka iz Bačuge. Kondukter u vozu, kajkavac, otvara vrata i uzvikuje: "Evo je BAĆUGA, se skida ko?", što bi u "prevodu" na štokavštinu imalo značiti "Bačuga, ko silazi?". Baka, čuvši šta ovaj kaže, pomisli u sebi: kad će ovaj tako, ode ja do Grabovca! (poslje je morala pješačiti nekoliko kilometara). Za kraj, jedna saobraćajna nesreća! Željeznički prelaz u Petrinji. Rampa je spuštena, a čekaju jedna zaprežna kola, jedan auto iza njih i pješak koji vodi kozu. Voz nikako ne nailazi. Uto na prelaz dolazi motociklista, koji pretiče i auto i zapregu, i sad je on prvi do prelaza. Voza i dalje nema, a motociklista, bijesan, poče da turira u mjestu. Konji se uplaše, stuknu nazad i zaprega razbije nešto na autu. Nastane svađa između tri strane, na kraju pozovu miliciju. Voza i dalje nema. Kako je jedini nezavisni očevidac bio pješak, milicija odluči da od njega uzme iskaz. Pošto voza ionako nema, kozu privežu za rampu dok ovaj razgovara sa vlašću. U međuvremeno se voz konačno pojavi, a rampa se digne i objesi kozu. Kako su na kraju ispetljali, ne zna se...
  10. Ni sam siguran da li se na ovoj slici gdje pruga ide preko livade vidi drvo, ili lokomotiva kako gura teretni voz, tj. dim. To se inače koristilo na dijelu pruge preko Hrastovičke Gore, Meni su neki stariji rođaci pričali da je jednom tako došlo do nesreće, u Grabovcu valjda, kad je lokomotiva u povratku sa guranja na pružnom prelazu ubila konja i kočijaša.
×
×
  • Create New...