Od stajališta Vrapče, uz potok Vrapčak, do Medvednice

[ICE-3M]

Lijepo, uvijek mi je zanimljivo pogledati tvoje šetnje po meni nepoznatom dijelu grada. Vlak nije Lisinski, on ima samo tri vagona, nego 415 iz Zürich-a za Zagreb, a prvi vagoni idu iz Villach-a za Beograd.

[Stanley]

Dok forumaške kolege bruse optiku za hvatanje senzacionalne pojave na ličko-dalmatinskoj pruzi - naime vlaka i to s pravim vagonima - ja se držim uobičajenih šetnica. Pa budi pribilježeno nekoliko današnjih impresija.

 

Vrapčak za sada ima dosta vode:

 

 

 

 

Moja današnja šetnica:

 

 

Biljka i potok:

 

 

Jedan pogled nizvodno:

 

[Stanley]

Vrapčanske Plitvice:

 

 

Dva bliska susreta na stajalištu Kožinčev put:

 

 

 

Konačno malo hlada - Vrapčanska putina:

 

 

Som numero 101:

 

 

Došuljao se i bus iz Podsuseda:

 

[Stanley]

Ma che koza:

 

 

Nekoliko impresija iz nemoguće usvinjenog stajališta Vrapče:

 

 

 

 

 

I za kraj jedna prilično primamljiva ponuda:

 

[Pfaff]

Miran dan u Black Rocku!

[seabral]

I za kraj jedna prilično primamljiva ponuda:

 

[]http://i.imgur.com/A65SEiN.jpg]

Mislim da bi bila još primamljivija da se (opet) može putovati vlakom skroz do Daruvara, bez korištenja buseva.

[Ante-vž]

"Bivša vojarna Taborec" - heh, kaj se sve dogodi mimo tebe pa čovek ne stigne pratiti.

 

Godine 2001. sam posjetio tu vojarnu i to baš kao muzičar. Nas nekoliko iz vojarne u Dugom Selu imali smo rock band i gostovali smo upravo u Taborecu. Nismo svirali sami jer je Taborec imao svoj domaći bend pa smo imali zajednički koncert. Zanimljivo, s menom u bendu je svirao jedan bivši član Zadruge, a u bendu iz Taboreca je svirao jedan sadašnji član Zadruge. Zanimljive stvari život poklopi.

 

Uh, s ovakvim sjećanjima zvučim sam sebi kao da ulazim u seniorsku forumašku gardu. Ma, nek, sam nek je zdravlja i dobre volje!

 

Fala, Stanley na obnovi putopisa i zanimljivom detalju koji je donio novu pričicu.

 

Bok!

 

Ante

[Stanley]

Oproštaj od jedne lijepe jeseni

 

Za uvod pjesma Grupe 220, poznata starijoj generaciji:

 

https://www.youtube.com/watch?v=Xh9nBNkGzkU

 

Jučer sam odlučio iskoristiti posljednji topli jesenji dan i malo prošetati rubnim područjem Medvednice, jer najavljeno (i kako vidim kroz prozor pogođeno) zahlađenje s kišom i snijegom ne obećava ugodan ambijent za protezanje nogu. Ruta je bila uobičajena: pješice do stajališta autobusa na liniji 125 Črnomerec - Gornje Vrapče i dalje čizmatransom, pa istim putem natrag.

Dok sam hodao Vrapčanskom putinom, odmah iza željezničkog stajališta Vrapče, netko mi je zatrubio. Okrenem se i vidim pick-up vozilo iz kojeg mi maše nasmiješeni mladić. Učinio mi se nekako poznatim ali nisam odmah znao kamo da ga smjestim, iako sam odmah zaključio da mora biti netko sa foruma. I bi tako - predstavio mi se kao fran i obojici je bilo drago da smo se konačno upoznali ''uživo''. Iskoristio sam njegovu ljubaznost da se luksuzno provezem onih nekoliko stotina metara do nadvožnjaka na Oranicama i uhvatim raniji autobus nego sam planirao.

 

Ovo je Fran u društvu sineka, a fotografiju sam popalio sa njegovog profila na Facebooku:

 

 

Po izlasku iz autobusa na predzadnjem stajalištu linije 125 svježi zrak me zamalo oborio s nogu. Mirisi šume i planine, uspomene na mlade dane i veranja kojekakvim bespućima… Ali je skromnom i pomalo zahrđalom penziću dovoljna i skromnija ruta.

 

Ovo je već ranije opisano, a slike govore kako je izgledalo jučer:

 

 

 

 

 

 

 

Sunce je objavilo štrajk:

 

[Stanley]

Pogled na susjedno brdo:

 

 

Još jedna austrijska zastava:

 

 

PPPR (planinarsko-potočni prijelaz u razini):

 

 

Blizu sam odredištu…

 

 

… a to je slap Družinec:

 

 

 

I sa povratka dvije slike vegetacije kasne jeseni AD 2015.:

 

 

[seabral]

Ali je skromnom i pomalo zahrđalom penziću dovoljna i skromnija ruta.

 

Srećom, ovo šta si napisao nije istina, imajući u vidu koliko si hodopisa i šetnjopisa objavio u zadnje vrijeme

 

Lijepo si iskoristio zadnji dan toplog razdoblja jeseni ... obzirom na današnje vremenske prilike i one kakve nas očekuju idućih dana, ljepše je ostati s unutrašnje strane prozora.

[Stanley]

Danas je dan Svetog Stjepana (grčki Πρωτομάρτυρας Στέφανος), zvanog još i Sveti Stjepan Prvomučenik, drugi dan blagdana Božića poznat u nas kao Štefanje. Stjepan je bio jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve, koji je nakon Isusove smrti nastavio propovijedati njegovo učenje zbog čega je osuđen za bogohuljenje i kamenovan do smrti.

 

Sveti Stjepan:

 

 

Toliko za uvod o današnjem blagdanu, a meni je kao penziću svaki dan ionako neradni. Dan je bio tako lijep da bi bilo grehota ne iskoristiti ga za laganu šetnju okolišem, dokazano najbolji način da se očuva fizičko i duševno zdravlje. Prošetao sam uobičajenim stazama moje Malešnice, stoga dodajem nešto sličica u ovu temu.

 

Pogled na moju ulicu Tomislava Krizmana:

 

 

Nekoliko dojmova sa šetališta u ulici Ivane Brlić Mažuranić:

 

 

 

 

 

 

[Stanley]

 

 

 

Slijedi kratka ruta uz Vrapčak…

 

 

 

… do susreta s prugom:

 

 

Uslijedilo je iznenadno ukazanje konkurencije HŽ Cargu:

 

 

[Stanley]

Nekadašnja trasa legendarnog i neprežaljenog Samoborčeka:

 

 

Zna li netko što je pisalo na ovoj pločici prije ove švrljotine?:

 

 

Nekada možda i jesmo bili Europa, ali smo danas zasigurno Bronx:

 

 

 

 

Al' se nekad ovdje dobro jelo baš:

 

 

Gimnazija Lucijan Vranjanin na zimskom suncu:

 

 

I za kraj Tukijeva predizborna graba u očekivanju snijega:

 

[DB]

...

Zna li netko što je pisalo na ovoj pločici prije ove švrljotine?:

...

 

MAMIĆU

CIGANE

?

[DB]

...

I za kraj Tukijeva predizborna graba u očekivanju snijega:

 

 

Moram priznat da mi je ovo prilična enigma.

[Stanley]

Moram priznat da mi je ovo prilična enigma.

 

Pa razriješimo enigmu, iako sam negdje već pisao o tome.

Provedbenim urbanističkim planom (PUP) i planom izgradnje naselja Malešnica-Stenjevec, izvod iz kojeg sam imao u rukama kada sam birao lokaciju stana (1990.), tu je bila predviđena izgradnja sportsko-rekreacijskog kompleksa s nekoliko igrališta za različite sportove (možda čak i bazena, ali u to nisam siguran).

Ranih devedesetih godina, pred lokalne izbore, pojavili su se radnici i strojevi pa je u vrlo kratkom roku nastalo ovo što se vidi na slici. Iskopan je i izravnan dio terena i posut šljunkom, zasađeno je raslinje i imamo ovo što imamo. Zato ga mi (neki) zovemo predizborna graba.

Ta graba je djelo stanovite političke stranke koju neću imenovati jer valja izbjegavati politiku na forumu, a prezime predsjednika te stranke je počinjalo slovom T. Dalje se fućka…

[Stanley]

Nije baš neki putopis, nema ni jednog javnog prometala (čak ni ZET-ovog busa), ali kad tema već postoji mali zimski dodatak neće smetati. Danas je 7. siječnja, sunčan dan, temperatura 1°C, snijeg se topi pa vrijedi zabilježiti malo zimskog ugođaja iz mog kvarta - dok ga još ima.

 

Modelari bi rekli da je ovo diorama:

 

 

Ulica Ivane Brlić Mažuranić:

 

 

Park između ulica Saliha Alića i Stjepana Draganića:

 

 

 

Nekoliko sličica sa šetališta uz ulicu Ivane Brlić Mažuranić:

 

 

 

 

[Stanley]

Na željeznici bi se ovo zvalo spremnik fekalija:

 

 

Još malo usputnog zimskog ugođaja:

 

 

 

 

 

 

 

Vrapčak u zimskom izdanju:

 

[Stanley]

Voda je kristalno čista:

 

 

Šetalište uz Vrapčak:

 

 

Mostić - jedan od mojih uobičajenih puteva do Trešnjevke ili Zapadnjaka:

 

 

Još dvije sličice Vrapčaka u zimskom ugođaju:

 

 

 

Igralište dječjeg vrtića u Malešnici:

 

 

Led se polako topi:

 

 

Pažljivo oko će primijetiti povodanj sa krova:

 

 

I za kraj autogram vašeg izvjestitelja:

 

[hyperion]

Ulica Ivane Brlić Mažuranić:

 

 

Nekoliko sličica sa šetališta uz ulicu Ivane Brlić Mažuranić:

 

 

 

 

Ovuda prolazim kad idem bicom do prijatelja u Knežiji.

[Stanley]

Nekoliko jučerašnjih slika na +7°C:

 

 

 

 

 

 

 

 

[seabral]

http://i.imgur.com/9qN8p8O.jpg

Snijeg i hladnoća su se malo povukli, pa se i pačja populacija ponovno udostojila pojaviti

[Stanley]

Dok se netko ne javi putopisom sa nekakve pruge dopunjujem ovu temu sličicama iz današnje penzićke šetnje.

 

Post nubila phoebus (za one koji markiraju latinski - poslije kiše dolazi sunce):

 

 

 

Vrapčak se nešto naljutio, pače i zapjenio:

 

 

A njima je baš lijepo:

 

 

Jedan kakbirekli po domači selfie:

 

[Stanley]

Vrapčak uzvodno…

 

 

… i nizvodno:

 

 

Bormeš ga praši:

 

 

Na Medvednici je snijeg:

 

 

Dvije alibi fotke - javni gradski prijevoz, vulgo ZET:

 

 

 

I za kraj asocijacija na željeznicu - rasputnica za bicikliste:

 

[Stanley]

Od otvaranja putopisa sa ove rute prošle su četiri godine, no kako su mi slike u međuvremenu preselile na Ahiret obnavljam temu novim foto-impresijama.

Danas sam, naime, odvalio dobar komad penzićke šetnje od svoje domicilne zgrade u naselju Malešnica do ulaza u Park prirode Medvednica iznad Gornjeg Vrapča. Trasa je vodila uz potok Vrapčak, najveću podsljemensku tekućicu u zapadnom dijelu Zagreba i moje omiljeno šetalište.

 

Za uvod jedna slika iz davnina - Vrapčanke peru rublje u potoku:

 

 

Prvi današnji motiv je žalostan - još malo i nema više legendarnog ''Sertića'':

 

 

 

A nekada je bio poznato i ugledno svratište:

 

 

Prolaznik većeg kalibra, recimo mojih 1.910 mm, ovdje se mora dobro sagnuti:

 

 

Na stajalištu jedan Mađar. Uskoro bi i on mogao postati raritet:

 

 

Pogled na stajalište iz donje perspektive:

 

 

Dokotrljao se i on, pa kad je već tu…