Leaderboard

Od Volinje do šume Medjejak 1914. je izgrađena 760 mm pruga duga 4.9 kilometara kojom se vuča obavljala konjima. 1924. pruga je produljena i duljina joj je iznosila 7 kilometara. Prije izleta znao sam da je pruga postojala, ali nisam znao ništa više o njoj... S obzirom da sam za izlet spremio sendvić, u Volinji sam potražio neko mirno mjesto gdje ga mogu smazati. Dvjestotinjak metara sjeverno od kolodvorske zgrade, s lijeve strane ceste u smjeru Kostajnice vidim neko ugibalište, i uvezem se autom unutra - samo koji metar od male stare pilane - i naravno - uskotračni kolosijek! Ne bi ga uopće vidio da kotačem auta nisam zapeo za njega pri ulasku u ugibalište. Nakon obilaska pilane sam shvatio da se može uči u nju, i da se i unutra vidi komad kolosijeka... Sad sam bacio oko na aviosnimke iz 1968, no nisam pronašao neki vidljiv trag ove pruge... Sendvić pojeden, i odlazim natrag; ispijam još jednu kavu u Kostajnici i razmišljam što ću dalje. Nikad nisam vidio Barišićev spomenik Gordanu Ledereru na Čukuru iznad Kostajnice, pa kad sam već tu... Spomenik je dobro uklopljen u pejzaž, i ideja razbijenog objektiva je super, no začudile su me njegove dimenzije. Mislio sam da je sve zajedno nijansu manje. Odlučujem da ću 5109 čekati negdje na potezu Majur - Sunja... Graboštani su manje-više OK varijanta. Nastavak slijedi! pozdrav toma

Pandemija mi je gadno poremetila poslovne i slobodne aktivnosti. 2019. sam gotovo svaki vikend bio u Sloveniji, vrlo često na meni omiljenoj Soči, vrlo često u Italiji i Austriji… I sad od svega toga ništa! Dakle, ne preostaje mi drugo no istraživati Hrvatsku! Spomenuo sam Soču – taj dio Slovenije zaista volim, bio sam puno puta, posjetio dosta lokacija vezanih uz Sočansko bojište. Zato sam danas odlučio otići na Baniju! Kakva je veza, pitate se… Dakle, najznačajniji vojskovođa na Soškom frontu na strani Austrougarske je bio Svetozar Boroević, kako je sam govorio – Hrvat pravoslavne vjere s Banije. Boroević je rođen u Mečenčanima kraj Umetića 1856. godine; školovao se prvo u Sremskoj Kamenici, a onda i na raznim drugim vojnim školama u Monarhiji. Dogurao je do feldmaršala, no politika je okrenula ishod rata protiv Boroevića, i umro je zaboravljen i shrvan obiteljskom tragedijom samo dvije godine nakon završetka sukoba u Klagenfurtu. Od Zagreba sam se odvezao, djelomično autoputom (koji je još uvijek besplatan radi potresa na Baniji) do Siska, prošao kroz grad, nastavio prema Komarevu, da bi skrenuo prema jugu i u Blinji opet skrenuo prema jugoistoku. Do Blinje sam mogao doći nešto brže i kraće preko Petrinje, no išao sam ovako. Nastavio sam vozeći po D30 do Umetića, da bi tamo skrenuo prema Mečenčanima. Do Mečenčana ima sa Šalate 87 kilometara. U centru Mečenčana grupa domaćih na 1. maj ispija pivo ispred dučana, i odlučujem ih pitati gdje je groblje. Upućuju me, ali krivo sam zapamtio detalje. Boroevićevi roditelji nisu naime pokopani u Mečenčanima (potrošio sam više od pola sat tražeći spomenik), već u Petrinji. OK – to ostavljam za dugi put! Odlazim s groblja, i provjeravam na netu (signal je užasan) kako izgleda Borovićeva kuća. OK – saznam za izgled, no ne i za lokaciju. Pitam nekog stričeka za kuću, no nema pojma – ne samo za kuću, nego nema pojma niti o Boroeviću. Samo mi uz smiješak veli – ‘Kojeg Borojevića kuću tražiš, pa svi smo mi Borojevići’… Ovdje treba spomenuti razliku u pisanju prezimena: naime, prezime se piše sa ‘j’, no dotični feldmaršal, kao i njegov otac Adam su vjerojatno ‘j’ izostavili u dokumentima, jer su obojica bili oficiri Austrougarske vojske. Vozeći se kroz mjesto (Zagrebačka registracija je pobudila dosta interesa među domaćima, što mi zna jako ići na živce), ugledam rodnu kuću – na samom je početku Mečenčana, na ulazu u selo iz pravca Umetića. Izlazim, a u vrtu kuće do sjedi neka bakica. Pozdravljam je i pitam je li to rodna kuća Boroevića, na što on odgovara da je. Zna baka! Pitam smijem li fotografirati, i baka ljubazno veli da mogu. Susjed od preko puta nije susretljiv – urlao je iz dvorišta da nema fotografiranja, a dodao je da nema niti korone, i ljubazno primijetio da sam budala i što glumim. Razljutio me drznik, no s takvima je bolje ne ulaziti u konflikt. Ipak je majmun na domaćem terenu. Misija Mečenčani je izvršena, pa razmišljam kuda dalje... Mogu s D30 nastaviti dalje prema Hrvatskoj Kostajnici. Do Kostajnice ima nekih 12 kilometara, a možda dolje bude nekog prometa. Dolazim do stajališta... Pogled prema Sunji Ispijam kavu (dobru) u kafiću preko puta stajališta, i odlazim do centra u kojem je crkva sv. Antuna Padovanskog. Razmišjam što dalje... Prometa koliko vidim nema, pa je jedna od mogućnosti otići do Volinje. To je još 6 kilometara, pa kad sam već tu... U Volinji me vrlo ljubazan prometnik obavještava da prometa do putnika 5109/5116 neće biti. Fotkam kolodvor... Nastavak slijedi... pozdrav toma

Imaju, ili možda bolje rečeno, imali su, al ju je meteorologija i biologija reducirala i prikrila.

Ostali samo drveni pragovi. Tu je neka žičana ograda. Na dosta dijelova je i strgana gdje se može preskočiti preko nje, no ja nisam preskočio. Tamo je neka kuća, nije zapuštena. Našao nešto. ⚠️ Nastavak sljedi. ⏬ ⚠️

Danas je lijepi dan za šetnju gradom Još jedna sramota u centru grada je zapušteni Studentski dom, propada desetljećima! Ugledao sam dizalice iza škole u Križanićevoj pa sam otišao pogledati što se radi? Ne radi se na školi već na jednoj novoj zgradi iza nje Stariji dečki haklaju na školskom igralištu Davno su prošla vremena kad sam ja tu završio osnovnu školu Najbolje je šutjeti i ne gledati ovo.... Žalosno je vidjeti brojne napuštene male dućančiće u Križanićevoj (kao i u cijelom gradu)

Kada se spušta cestom sa Treskavca prema bašćanskoj dolini naiđe se na jedan stari izvor hladne planinske vode Napravljeno je proširenje ceste pa se nekoliko vozila može parkirati. Ranijih godina sam znao ovdje stati i napuniti nekoliko većih flaša tom divnom vodom za prijatelje u Zagrebu. 30-ak metara niže je jedan restoran-bar Mošuna koji se ranije zvao Fortuna (dok je bio disko-klub) Ja ga se sjećam od početaka 80-ih, radio je do jutra tako da bi se razna društva kad bi se sve zatvorilo u Baškoj nalazila tamo.

Neki zapušteni željeznički objekat. Welcome To The Jungle ---- Guns N' Roses I kod tog objekta nema smeća, osim ovog velikog kamena. ⚠️ Nastavak sljedi. ⏬ ⚠️

I toranj je udaljen samo nekih 15-20-tak metara Uz postolje grobnice je višlji dio grobnice srušen na tlo..... kako je granje i trava zarasla morao sam ih isčupati ali zemlju nisam uspio ukloniti. Ovo je koliko sam uspio. Nastavljam tražiti, tako da sam pronašao ono što tražim a ja idem tražit dalje džunglu nastavljajući hodati prema zapadu. Nemam pojma koji je ovo jarac!??' Nastavljam se probijati kroz šikaru. ⚠️ Nastavak sljedi. ⏬ ⚠️

Ne nekim dijelovima se tračnice teško vide Popeo se na neko malo brdo i na dosta dijelova RK-a tračnica nema. I konačno sam se probio do tornja s reflektorima, gdje se nalazilo groblje. ⚠️ Nastavak sljedi. ⏬ ⚠️

Danas sam opet odlućio malo skoknut na Ranžirni kolodvor u obilazak prije nego se opet pretvori u džunglu. Počinje sve rasti. Ovoga puta sam saznao gdje je groblje pa ću tako ovoga puta otići do tornja s reflektorima. Pogled prema "hauptbahnofu" Vinkovci. Prema Zagrebu Novi ---- Stari Nemogu odmah ravno do tornja pa ću ja ukoso. ⚠️ Nastavak sljedi. ⏬ ⚠️

14 godina nakon prvog putopisa odlučio sam jedno popodne iskoristiti za krug Banijom. Kretao sam se rutom Zagreb - Pisarovina - Prkos Lasinjski - Skakavac - Utinja - Vojišnica - Crevarska Strana - Bović - Lasinja - Pisarovina - Zagreb. Tragovi pruge su mnogo manje vidljivi no prije 14 godina, kolodvori i postaje su u ruševnom stanju, kolosijeka nema gotovo nigdje... Na prugu sam izbio nešto istočnje od kolodvora Skakavac. Pogled prema zapadu. Stajalište Udbina-Sjeničak Kod sela Manjerović, pedesetak metara od ceste se nalaze ostaci mosta (nisam pronašao ime vodotoka). Kolodvor Utinja Spomen ploča poginulima u NOB-u Peron Ikonografija iz 1991 pozdrav toma

Ja sam u tu zgradu dolazio još kao klinac, jer je moja teta punih 40 godina radila u Sektoru za razvoj u tadašnjem PTT-u i često sam dolazio k njoj na posao, a u toj zgradi su testirali i montirali svu opremu. To je i opredijelilo moj životni i profesionalni smjer, jer nakon toga sam znao što želim studirati i čime se želim baviti. Često sam u toj zgradi boravio i tokom svojeg studiranja u prvoj polovici 80-tih, prvo na praksi, a kasnije dok sam pripremao i pisao diplomski rad. Bio sam tamo i na razgovoru za posao 2001. godine kad sam se iz Austrije vraćao u Hrvatsku, no na kraju sam se ipak zaposlio u njihovoj konkurenciji. U tim godinama kad sam tamo često je zgrada bila dobro čuvana i pazilo se gdje tko kamo ide, što mi nije bilo ni čudno obzirom na svu tu opremu. Takav sličan pristup sam vidio i u bečkom Arsenalu, gdje su smješteni mnogi bitni dijelovi infrastrukture Telekom Austrije. Obzirom na prirodu svojeg posla u austrijskom Ericssonu 1990-tih godina, tada sam dobio trajnu propusnicu za Arsenal i pristup čitavoj zgradi, no nije mi palo na pamet vrludati po katovima u kojima nije bila smještana oprema za koju sam bio zadužen.

Na ulazu u čekaonicu piše: Objekt je pod videonadzorom? To nije točno! Izložene slike u čekaonici su moje i ja sam ih postavio. Nešto sam i maknuo jer su neki stakla od slika polupali. Tamo gdje je automat za kavu sam maknuo sliku jer su istu zagradili. Šef kolodvora koji je mene nasljedio u Zaprešiću je stavio natpis da je pod videonadzorom. Kad sam ja postavio slike on je kupio lažnu kameru za 20kn i istu postavio kako bi ljudi mislili da ih snimaju ukoliko nešto trgaju. Ma nije ništa to vrijedilo. Inače mjesto sadašnje čekaonice je bilo prometni ured negdje do 1972.

U početku nakon što su izvadili kolosijek, trasa je bila baš lijepo očišćena, kao biciklistička staza, neki su ljudi znali ići biciklom iz Siska do Petrinje i obratno. Danas, trasa zarasla u gore stanje nego sto je bila kada je kolosijek postojao. Iskreno, na neki način sam optimist i nadam se jednom Švedu na toj pruzi u nekoj budućnosti ali opet.. teško. U Capragu je bilo u planu također i 1.kol uključit u APB i staviti signale upravo zbog Šveda koji bi prometovao Caprag-Petrinja, ali na kraju je ostalo samo na planovima, ništa se do sada nije pomaknulo. Isto tako i uključivanje 7.kol u APB i postavljanje signala i ugradnja automatskih skretnica, no da neidem dalje u off topic.. Htio bi samo još reći da sam ovaj putopis čitao još i prije nego sam bio registriran na forum i mogu samo reći jedan VELIKI palac gore i barem nek ostane zapisano i ovjekovječeno kako je sve izgledalo dok je pruga još postojala, s obzirom da je danas izvađeno komplet sve..

Za ove povađene tračnice u Banskom Grabovcu prije bi rekao da je netko mrknuo.Nije Hž-ov stil vađenja šina.Oni su povadili dio od Karlovca do Utinje,ovo dalje im nije bilo zanimljivo jer su to već prije bile stare tračnice.Jesu li srušili još koji kolodvor osim Gvozda i Topuskog?

Odlican putopis,svaka cast.Gledajuci sve ovo sjetio sam se jedne anegdote vezane za "Micansku prugu" kako smo je od milja zvali tj.prugu Sisak Pred.(Caprag)-Karlovac.Krajem 80.-tih putovao jedan covjek koji je poslije II sv.rata kao djete kolonizirao u Vojvodinu,i ide malo u posjetu rodjacima na Baniju.Kako je presjedao u Capragu na sinobus za Glinu zamoli strojovodju da sjedne kod njega da malo vidi rodnu grudu.Ovaj mu dozvoli i kad su izlazili iz Capraga prema Petrinji neposredno iza rampe stoji signalna oznaka APB sa strelicom na dolje (svrsetak APB-a).I pita on strojovodju sta znaci ta tabla sa slovima APB a ovaj mu odgovori u zafrkanciji "Autonomna Pokrajina Banija".I covjek to prihvati odusevljeno uz komentar:"svaka cast nisam znao da su dobili Pokrajinu."