Meni koji sam davno doživio brojna maltretiranja to ne izlazi iz glave, ne zaboravlja se. Bilo je ponekad dovoljno da me
drugovi vide sa foto aparatom (i u futroli) da im postanem sumnjiv. Obavezno legitimiranje, pitanja što tu radim i kamo
idem, što ću slikati? Svaka šetnja noću je bila sumnjiva, pristojan svijet ne izlazi poslije 11-12 sati u noći.
I dan danas se osjećam nelagodno kada slikam vlakove na kolodvorima, kao da očekujem da će netko viknut na mene....