Kroz Zagorje do Konjšćine, 22. veljače 2010.

[Stanley]

Ne znam kako je s vama, ali meni snijeg prija ako padne na Badnjak i počne se topiti na dan Nove godine.

Inače ga mogu gledati samo na slikama. Davno su prošla vremena kada sam uživao u sanjkanju, a skijati žalibože i stjecajem okolnosti nikada nisam ni pokušao.

Stoga mi se ovo zimsko vrijeme popelo na vrh glave. Jedva sam dočekao da snijeg okopni. Što bi rekao Zvonko Lepetić u jednom davnom filmu: i Bogu bi dopizdija.

Ovih dana zima je konačno otegnula papke. Željan pokreta i akcije odlučio sam jutros nekamo otići na ''špancirung''. Kamo? Pa i nisam dugo razmišljao. S obzirom da sam se netom oporavio od upravo konjske prehlade, kao odredište sam odabrao Konjšćinu.

Usput, provjerom u pretražniku uvjerio sam se da iz Konjšćine do sada nije bilo putopisa, iako postoje snimke kolodvora i okoliša.

Kroz Konjšćinu sam puno puta prošao vlakom, a nešto manje i automobilom. Najmanje dva puta bio sam (po poslu) i u tamošnjem poštanskom uredu. Ali na samom kolodvoru nikada nisam bio, iako me uvijek intrigirao svojom veličinom. Jer Konjšćina je po svojem kapacitetu i broju kolosjeka još uvijek najveći kolodvor na pruzi Zaprešić - Varaždin, veći i od Zaboka.

Prije opisa putovanja ne škodi malo brifinga o krajnjem odredištu. Konjšćina je naselje od 987 stanovnika (popis iz 2001.) i sjedište je istoimene općine površine 45 km2 sa 4.074 stanovnika raspoređenih u 16 naselja. Kroz Konjšćinu teče rijeka Krapina i potok Selnica, a na ravnici ispod naselja nalazi se Konjšćanski Stari grad.

Naselje Konjščina prvi put se spominje 1334. godine kao župa. Ime je dobila po dvorcu plemićke obitelji Konjski. Njihov kaštel bio je važan strateški objekt u nizinskom zagorskom prostoru. Pretpostavlja se da je kaštel izgrađen prije 1500. godine, a na njegovom se mjestu ranije nalazila drvena kurija. Kod Konjšćine se 1544. godine zbila bitka s Turcima, gdje se Ulam paša sukobio s kršćanskom vojskom pod zapovjedništvom Zrinskog i Wildensteina. Zbog turske premoći Zrinski i Wildenstein morali su se skloniti u utvrdu Konjskih.

Konjšćina je svojedobno bila poznata po svojim ugljenokopima, što je davalo veliku važnost i željezničkom kolodvoru. Rudnika odavno nema, a od nekada bogate mreže industrijskih pruga ostali su (uz neke iznimke) samo tragovi.

S današnjeg putovanja prenosim veliki broj fotografija koje neće konkurirati za izložbe i kalendare, ali će vam zasigurno dočarati djelić atmosfere dana koji sam proveo ugodno i korisno.

 

Moje domicilno stajalište. Mađar me podsjeća na dugogodišnja svakodnevna putovanja na posao i s posla. Ako me pitate je li mi nedostaju, odgovor je: ne. Sve u svoje vrijeme.

 

 

Tebe čekam:

 

 

3004 ulazi u stajalište:

 

 

Smjestio sam se u zadnji od četiri vagona, obnovljeni Bl, gdje mi se putem nije uvalio ama baš nitko:

 

 

Između Podsuseda i Zaprešića:

 

 

Snijeg se ovih dana ubrzano topi, pa Sava i Krapina imaju visok vodostaj:

 

 

Nabujala Krapina:

 

 

Ovo s desne strane pruge, gdje se vide tragovi snijega, je ostatak nekadašnjeg slijepog kolosjeka koji je završavao gotovo kod sâmog mosta, a na njemu je sve do kraja šezdesetih ili početka sedamdesetih godina stajao oklopni vlak iz II. SR.

Taj vlak je priča za sebe, nažalost nikada ispričana na ovom Forumu, a volio bih da netko odnekud iskopa kakvu staru fotku...

 

 

(Nastavlja se)

[Stanley]

Zaprešić:

 

 

Ovaj stari Baat prikazali smo već sto puta. Uvijek me fascinira lakoća kojom su ga uspjeli usvinjiti:

 

 

Signal poručuje: andiamo:

 

 

''Vlak iz istog vlaka u zavoju'':

 

 

Kolodvor Novi Dvori:

 

 

Nekada kolodvor Pušća-Bistra, danas stajalište Pojatno:

 

 

Requiescat in pace:

 

 

(Nastavlja se)

[Stanley]

Stajalište Kupljenovo sam preskočio, a ovo je kolodvor Luka:

 

 

Vozilo infrastrukture:

 

 

Cestovni most kod stajališta Žeinci. Ovo sam snimio radi prikaza vodostaja Krapine.

Usput, između Luke i Žeinaca prvi put sam čuo ''rondanje'' po pruzi i osjetio ljuljanje vagona poput bracere kod stanja mora 3...

 

 

Kolodvor koji bi se na njemačkom zvao Franzeksdorf, a na grčkom Zeusopolis.

 

 

Most preko potoka (Velika Horvatska?)...

 

 

...koji je također opako nabujao od topljenja snijega:

 

 

Jest da je cijela pruga Zaprešić - Varaždin u komi, ali je dionica od Velikog Trgovišća do Zaboka čisti teror. Na 6 km ravnih kao strijela vozi se mjestimično jedva 20 km/h.

Qousqe tandem abutere patientia nostra, Kalmeta?

Ak se vi Zagorci ne dignete na bunu, se vas treba poslati na godišnji h Bibinje.

 

 

Jel neko od vas domačih zna kakav je to berek?

 

 

Konačno pristojna brzina :

 

 

(Nastavlja se)

[Stanley]

Ulazimo u kolodvor Zabok:

 

 

Cisterni k'o u priči:

 

 

''Vlak iz istog vlaka u skretanju'':

 

 

Baš su se zgodno posložili:

 

 

Kolodvor Zabok:

 

 

Putnika ima puno, unatoč torturi ''brzinom'' i ''udobnošću'' vlakova na zagorskim prugama:

 

 

S druge strane vlaka ide majstor klingl-klangl:

 

 

U Zaboku smo čekali na križanje s vlakom Budinšćina - Zagreb (otkud se odjednom sjatilo toliko Macosa?):

 

 

Dok smo čekali na polazak slikao sam ove dvije ljepotice:

 

 

Napokon smo krenuli. Zabočki kolodvor bio je doslovce zatrpan vagonima cisternama:

 

 

(Nastavlja se)

[Stanley]

Ovo se nekada zvalo Bračak i izgledalo je, bokmigreheprosti, puno bolje nego danas:

 

 

Stajalište Špičkovina preskačem, pa nas evo u Bedekovčini:

 

 

U Poznanovcu sam slikao samo službujućeg prometnika:

 

 

Zlatar-Bistrica:

 

 

Stajalište Donji Lipovec:

 

 

Opći povodanj vlada ovim prostorima:

 

 

Evo nas konačno pred ciljem današnjeg putovanja:

 

 

(Nastavlja se)

[Stanley]

Već sam rekao da je Konjšćina veliki kolodvor. Ovo je odvojak za 4 najdulja kolosjeka:

 

 

Majstor je malo opalio po plinu prije ulaska u kolodvor Konjšćina:

 

 

Kolosjeci koje sam maloprije spomenuo:

 

 

Napokon sam stigao na današnje krajnje odredište. Moj 3004 nastavlja dalje za Budinšćinu i Varaždin:

 

 

Odmah nakon izlaska iz vlaka uputio sam se u Prometni ured, kako bih službenom osoblju predočio papir na kojem piše da nisam nikakav špijun, već ludi penzić koji nema pametnijeg posla nego li švrljati oko pruge. Ovo je ljubazna i susretljiva prometnica, nisam pitao za ime:

 

 

A ovo je njezin kolega, nisam pitao kojim se poslom on bavi:

 

 

Suvremena tehnologija na staroj krami:

 

 

(Nastavlja se)

[Stanley]

Kolodvor sam počeo snimati s civilne strane:

 

 

Zdenac na ketača:

 

 

Tipična željeznička ograda iz starih vremena:

 

 

To samo piše da je robna blagajna, unutra je tek nekakva krama:

 

 

Na fasadi kolodvora je ormarić lokalnog planinarskog društva:

 

 

Još malo i doći će novi putnički vlak:

 

 

U očekivanju vlaka napravio sam nekoliko snimaka na kolodvoru Konjšćina.

Zgrada:

 

 

Koloplet skretnica:

 

 

Zen'ca bluz:

 

 

Ovo ćemo kasnije još istražiti:

 

 

Ručna skretnica:

 

 

(Nastavlja se)

[Stanley]

Evo ga - 3011:

 

 

Vlak je u Konjšćini imao bavljenje od nekoliko minuta.

Ovu balavu kokoš, koju vidite na prozoru, iz nekog razloga privukla je moja pojava s fotoaparatom i stalno je vikala ''Dedo, dedo'', uz još neke riječi koje ni dragi Bog ne bi razumio

Sudeći po histeričnom kreštanju stekao sam dojam da je to stvorenje od nečeg ušlagirano. Kad mi se stvarno popela na vrh one stvari doviknuo sam joj: - Ej, mala, na čemu si ti danas?

Kak bi rekel pokojni Francek: - Eh ta današnja mladeš, samo radi meteš.

 

 

U kolodvoru je bila i ekipa ZOP-a na saniranju kolosjeka. Dečkima sam se predstavio i rekao što radim ovdje, te sam ih pitao na koju adresu da im dostavim slike za uspomenu. Čini se da sam ih zbunio, a možda i isprepadao, jer su zamolili da ih više ne slikam.

Pa dobro, vaša želja - moja zapovjed...

 

 

Ovi šarafi se ne bune znog slikanja:

 

 

Iskliznica na kolosjeku kojim ću uskoro krenuti:

 

 

(Nastavlja se)

[Stanley]

Riječ je o industrijskom kolosjeku koji vodi od kolodvora Konjšćina do TE Jertovec.

Na početku puta susreo sam ovu pernatu obitelj:

 

 

Pogled unatrag, prema kolodvoru:

 

 

Koji vrag je sad ovo? Hmm... vjerojatno je...

 

 

... to nekad bila iskliznica:

 

 

Priznajem da ne mogu dokučiti što ovo radi ovdje:

 

 

Em je znak krivo okrenut, em ŽCPR prema lijevoj strani vodi izravno u blato:

 

 

(Nastavak sutra. Ajd bok)

[Stanley]

Oho, pa ova pruga ima lijepi uspon.

Došao sam samo do ovog ŽCPR. Kad mi se bude prohtjelo uspinjati, otići ću u Plaški ili Gračac:

 

 

Prije ŽCPR kolosijek prelazi preko rijeke Krapine.

Prizor budi sjećanja na mog dugogodišnjeg znanca Ivana Lackovića Croatu:

 

 

Most sa strane izgleda ovako:

 

 

Iz snijega i blata vire željeznički pragovi:

 

 

Do kolodvora sam se vratio cestom. Još jedan pogled na most preko nabujale Krapine:

 

 

(Nastavlja se)

[Stanley]

ŽCPR na ulazu u kolodvor od strane Varaždina. Još jedan industrijski kolosjek:

 

 

Ulaz u kolodvor:

 

 

Skretnica:

 

 

Netko od upućenih možda nam objasni zašto su ovdje dvije iskliznice:

 

 

Još jedna pernata obitelj.

Ne znam zašto mi je naglo porastao apetit :

 

 

Na tlu uz kolosjeke uočio sam ovo:

 

 

(Nastavlja se)

[Stanley]

Odlučio sam malo prošetati niz kolosječnu skupinu 5-8.

Na kolodvoru Konjšćina već dugo stoje ovi Fals-z. Bili su tu i prije godinu dana, kada sam se ovuda provozao u 2044-004 i 2044-017:

 

 

 

 

 

Ulaz u kolodvor od strane Zaboka:

 

 

(Nastavlja se)

[STIB]

Netko od upućenih možda nam objasni zašto su ovdje dvije iskliznice:

http://img683.imageshack.us/img683/7337/p2220300.jpg

Vjerojatno zbog cestovnog prijelaza. Za onu dalju je sasvim jasno - vidi se po padokazu da pruga/ind. kolosijek ima uspon.

[Stanley]

Društvo iz ZOP-a u međuvremenu se preselilo na ovu stranu:

 

 

Ovdje bi trebao biti dvostruki Andrijin križ, ali ga je netko skratio za glavu:

 

 

Sve ima svoj završetak:

 

 

Na ovom bi se mogla ispeći dobra rakija:

 

 

Pogled prema kolodvoru:

 

 

Izlazni kolosijek tamo se spaja s glavnom prugom Konjšćina - Zabok. Nije mi se dalo ići dalje:

 

 

(Slijedi završetak)

[Stanley]

Mostić preko nekog vodotoka:

 

 

Isti takav i na glavnoj pruzi:

 

 

Došlo je vrijeme da se vratim na peron.

Prije nego li dođe moj vlak još ću ispratiti 3006 iz Zagreba:

 

[Stanley]

Crvenkapica je spremna:

 

 

 

Kući sam se vratio s 3013.

Kako se vidi na slikama, putnika ima dosta. Većinom je riječ u učenicima i studentima, ali ima i drugih kategorija putnika. Moj vlak na povratku bio je do kraja popunjen i neki su čak stajali u hodniku (istini za volju imao je samo tri vagona):

 

 

The End

[hadzibane]

Jako lepo! Fala vi za ovo poslesnežno šalabazanje!

[Portos]

Bravo!!!

Drago mi je što si napokon ozdravio i krenuo u akciju!

[seabral]

Odlično, detaljno i jako zanimljivo !!! Gledajući ovu reportažu i očekujući iduće u sličnom stilu mogu samo reći da mi je jako drago da si se odlučio postati penzić.

[Stanley]

Hvala im, hvala im.

Naravno da ću uskoro opet u akciju. I to radnim danom (kako za koga) jer je tada promet življi.

Žao mi je jedino što nisam upecao kakav teretni vlak. Prometnica u Konjšćini rekla mi je da će teretnjak krenuti iz Zaboka prema Varaždinu nakon što pripreme cisterne.

I zaista, na povratku sam u kolodvoru Zabok vidio 2132 kako ranžira cisterne, a na jednom od kolosjeka stajala je 2043 s prikvačenim U-tz (plavi službeni vagon).

Biti će još prilike.

[ŠTREKAR]

Lijepo se provode penzinerski dani, svaka čast.

Hvala za ovaj iscrpni putopis, šteta samo što je vrijeme bilo tako tmurno.

[dnovakovic]

Hvala kolegi penziću na odličnom putopisu i još boljim slikama.

Zamišljam kada si od ovako kratke ture, do tamo nekakve Konjšćine, napravio zanimljiv tekst i donio brdo dobrih slika, što bi tek uradio da te pošaljemo vlakom u Vladivostok ili u Tibet........

[hadzibane]

Da ga pošaljemo u Vladivostok dobili bismo multi-post od najmanje 50 stranica teksta i isto toliko stranica sa odličnim fotografijama.

[Zeus]

Bravo Stankec.

 

Baš mi se sviđa kaj si v penziji.

 

Jako lijepe slike, zanimljiv tekst, odlični komentari, i kaj još da dodam. Super putopis.

 

Kad se drugi put odlučiš na posjet Zagorju, srdil se bum ak mi se ne javiš i omogućiš mi da forumašku legendu počastim pićem, uz naravno jednu porciju railfanovskog razgovora.

 

Kolodvor koji bi se na njemačkom zvao Franzeksdorf, a na grčkom Zeusopolis.

 

[dfranc]

Bravo sused

Jako lijepo, ko zna zna!