Carpe Diem: Kukača i Tounj, 14. travnja 2024.

[Stanley]

''Kam te vrag nosi?'' pitao bi netko od starijih iz naše familije iz Ivanić Grada kada bi koji klinac (s)krenuo u neko opasno, zabranjeno ili naprosto neuobičajeno mjesto. Hmm... Pruga može bez mene, ali ja bez nje ne mogu. Nikada previše dobrih putovanja, a ovaj put odlučio sam se za dva međusobno bliska i relativno zanemarena službena mjesta - kolodvor/ukrižje Kukača i stajalište Tounj na pruzi Zagreb - Rijeka. Na prvi pogled ne izgledaju kao neke posebno atraktivne lokacije, no meni su bile privlačne jer je uvijek dobro istražiti poneko novo područje i upoznati okolicu.

Od Sutle do Zagreba koristio sam vlak 8009, od Zagreba do Kukače vlak 4050, od Tounja do Zagreba vlak 4059 i od Zagreba do Sutle vlak 8032. Sva četiri Somovi, ujutro blago zagrijani i kasnije prikladno rashlađeni, svi bez gužve i sve u svemu jedno udobno putovanje. Zanimljivo, u prošlom voznom redu moga sam putovati i nagibnim vlakom jer je jutarnji ICN iz Zagreba stajao u Kukači radi križanja. Bavljenje je bilo objavljeno u putničkom voznom redu, dakle vlak je morao stati i ako nije bilo križanja. Mogu si zamisliti izraz lica konduktera i prometnika ako bi vidjeli lika koji putuje elitnim vlakom do nekakve Kukače.

U ovom putopisu stjecajem okolnosti nema puno vlakova, ali zato ima drugih meni zanimljivih stvari. Pa tko voli neka mi se pridruži u ovom otkrivanju novih područja..

 

Kukača

 

 

Kukača je međukolodvor/ukrižje na pruzi M202 Zagreb Glavni kolodvor - Rijeka, na kilometarskom položaju 522+296. Od susjednog kolodvora Gornje Dubrave u smjeru Zagreba udaljen je 6 km, a od kolodvora Oštarije u smjeru Rijeke 5 km. Prema Izvješću o mreži za 2025. godinu najveća dopuštena duljina vlakova na 1. i 2. kolosijeku ovisno o smjeru vožnje je 531-584 m, a najveća dopuštena brzina kroz kolodvor je 75 km/h.

S obzirom na namjenu isključivo za križanja vlakova kolodvor Kukača ne nudi neke naročite atrakcije, ali se ipak nađe poneki prizor vrijedan zabilješke u slici.

 

Sa visine liči na zmiju:

 

 

Ljubazan i susretljiv gospodin prometnik zaslužuje više od jedne fotografije:

 

 

 

Dvije sličice iz prometnog ureda...

 

 

 

... i dvije iz čekaonice za putnike:

 

 

 

[Stanley]

Izlazak na friški zrak. Kolodvor miruje, ali samo privremeno:

 

 

Kolodvorske serpentine:

 

 

 

 

S obzirom na vijugavost kolodvora potreban je ponavljač predsignala. Gornja žuta i donja bijela svjetlost znače ''Glavni signal signalizira Stoj'' (ovo sam lijepo rekao, a prepisano je iz Signalnog pravilnika )

 

 

Može li netko podsjetiti što znače KL, R, D i h?:

 

 

Padokaz, bolje rečeno usponokaz, je jasan:

 

 

Garaža, drvarnica, ili...?

 

[Stanley]

Kukača nije samostalno naselje nego je zaselak sela Kamenica Skradnička, stoga o njoj nema posebnih zabilješki.

Udaljenost Kukača - Tounj prugom iznosi 2.189 m, a državnom cestom D23 cca 3 km. Relaciju računam ''od vrata do vrata'' tj. od jednog do drugog službenog mjesta HŽ Infrastrukture. Namjeravao sam odpješačiti ta minorna tri kilometra, to mi nikada nije bio problem, ali mi se jedan mještanin ponudio da me preveze do Tounja automobilom. Naravno da mi je dobro došlo jer mi je raspored bio zgusnut između jedina dva vlaka koji mi odgovaraju. Nedjelja je i vozni red je prorijeđen.

 

Sa pruge idemo na cestu:

 

 

Jozefina i čuveni most

 

Riječ je o Jozefini ili Jozefinskoj cesti, danas D23. Ime je dobila po Josipu II. (1780.-1790.), inicijatoru izgradnje ceste i sinu austrijske carice Marije Terezije. Izgradnji ceste prethodila je zapovijed zapovjedništva Vojne krajine 1762. godine da se održi sastanak knezova i starješina oko dogovora o gradnji ceste Karlovac - Senj preko Kapele. Cesta je izgrađena trasom starog karavanskog puta preko Velike Kapele. Trasa Jozefine vodi iz Karlovca preko Josipdola, Brinja i prijevoja Vratnik do Senja. Građena je između 1765. i 1779. godine, a njezina ukupna dužina je 115 km. Izgradnja Jozefine uveliko je utjecala na razvoj Brinja i oštarijsko-josipdolskog prostora, a naročito Senja, uz Karlobag najpovoljnije smještene luke na izlazu karavanskih puteva iz zaleđa. Izgradnjom ceste došlo je do proširenja senjske luke i povećanja njezinog prometa. Danas je atraktivna za sve brojnije turiste.

 

Ceste od Karlovca prema moru izgrađene u XVIII. stoljeću:

 

 

Obelisk u Karlovcu koji označava početak Jozefinske ceste i udaljenosti u austrijskim miljama:

 

 

Zaprega na Jozefini u stara vremena, autor nepoznat:

 

 

Ovo je najpoznatiji objekt na cesti - kameni dvokatni most preko rijeke Tounjčice:

 

 

Tounjčica je rijeka duljine 12,5 km. Izvor joj je u špilji ispod brda Krpel u Tounju, a utječe u Mrežnicu kod istoimenog sela. U rijeci živi stenoendem Ogulinska špiljska spužvica (Eunapius subterraneus), iznimno rijetka i ugrožena vrsta, a od riba potočna i kalifornijska pastrva, štuka, mrena, podust, plotica, klen, linjak i grgeč.

 

Tounjčica:

 

 

Ogulinska spiljska spužvica (Eunapius subterraneus), foto B. Jalžić:

 

 

Znamenita građevina vrijedna je opširnijeg osvrta:

 

[Stanley]

Prvi kat mosta izgrađen je 1775. godine za vrijeme početka gradnje Jozefine pod nadzorom graditelja i projektanta pukovnika Vincenza Giorgia Struppija. Most je u čast austrijskog cara i hrvatskog kralja Josipa II. nazvan Josipovim mostom, a prvotni se graditelj inspirirao starorimskom arhitekturom. Godine 1836., prilikom obnove ceste, pod vodstvom majora Josipa Kajetana Knežića dograđen je i drugi kat čime je most dobio svoj konačni izgled. To je jedini dvokatni most u Hrvatskoj i ovome dijelu Europe, te jedini most koji je na sebi imao kipove i spomen ploče.

Na prvoj ploči od bijelog vapnenca bio je tekst:

ARDUAE VIAE MONUMENTO

QUA

ANNO MDCCLXXV III MAJI

ROMANUS IMPERATOR JOSEPHUS II

PATRIAE PATER PRIMUS VENIT

NOVAMQUE EXTRUI

AUGUSTE IUSSIT

FELICISSIMO EXECUTORE COLONELLO

STRUPPI

(U spomen napornu putu kojim je godine 1775. u svibnju Rimski car Josip II., otac domovine, prvi došao i višnjom voljom naredio da se nov put izgradi pod vodstvom presretnog izvođača pukovnika Struppija)

Na drugoj ploči od tamnog vapnenca nalazio se tekst:

FERDINANDUS  I

AUSTRIAE IMPERATOR PIUS FELIX

AUGUSTUS

PONTI

A DIVO JOSEPHO II ROMANORUM

IMPERATORE

INTER PRAERUPTA EXTRUCTO

NOVUM FACILIOREM ACCESSUM

SUPERINSTRUIT

VIAMQUE TOTAM REFECIT

MDCCCXXXVI

PER KAJETANUM KNESICH SUPREMUM

VIGILIARUM PRAEFECTUM

(Ferdinand I., imperator Austrije, pobožni, sretni, uzvišeni, mostu od božanskog Josipa II., rimskog imperatora podignutom među strmim obalama nadogradio je novi lakši prilaz i čitavu cestu obnovio 1836. po Kajetanu Knežiću vrhovnom zapovjedniku graničara)

 

Josip Kajetan Knežić:

 

 

Vrijedi se spustiti i pobliže razgledati impozantnu građevinu:

 

 

 

Tounjčica iza mosta:

 

 

 

Prelivna brana je suha...

 

 

... a voda teče kroz ova dva kanalića:

 

 

Vodomjer:

 

[Stanley]

Nedaleko mosta uređeno je lijepo malo izletište:

 

 

 

 

 

Valja se popeti na most:

 

 

A na mostu pogledati kipove rimskih vojnika:

 

 

 

[Stanley]

 

 

Dok sam prelazio sa jedne na drugu stranu mosta prepala me kolona od desetak ''Anđela pakla''. Jurili su preko stotke:

 

 

Jedna od spomen ploča. Svi kipovi i obje ploče rekonstruirani su nakon Drugog svjetskog rata:

 

 

Na drugom kraju mosta...

 

 

... i pogled u dubinu:

 

 

Dobro vas našao:

 

[Stanley]

Tounj

 

Tounj je sjedište istoimene općine površine 95 km2 s 7 naselja - Gerovo Tounjsko, Kamenica Skradnička, Potok Tounjski, Rebrovići, Tounj, Tounjski Tržić i Zdenac. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine na teritoriju općine živjela su ukupno 1.002 stanovnika, od kojih u samom Tounju 323. U odnosu na popis iz 2011. općina je  izgubila 13% stanovništva. Tounj je jedna od minijaturnih općinićica koje su po Hrvatskoj iznikle kao gljive poslije kiše, a kopne kao snijeg na suncu.

Dan Tounja je 24. lipnja na dan rođenja sv. Ivana Krstitelja. Naselje se nalazi na Jozefinskoj cesti Karlovac - Josipdol - Senj (danas državna cesta D23 Duga Resa - Josipdol - Žuta Lokva - Senj).

 

Zastava s grbom općine Tounj:

 

 

Tounj na satelitskoj snimci:

 

 

Prema narodnoj predaji, u pećini iz koje izvire rijeka Tounjčica utvrdile su se protiv Turaka tri hrvatske obitelji - Fumić, Juraić i Rebrović. Oni se smatraju osnivačima i prvim graditeljima grada Tounja. Ime Tounja potječe od riječi Htone što označava jezero ili duboku vodu. Grad Tounj spominje se prvi put u povijesnim spisima 1481. godine kao vlasništvo kneza Stjepana II. Frankopana. S vremenom je grad bio napušten, a 1577. je pripojen krajiškoj graničarskoj upravi i ponovo naseljen. Za vrijeme Vojne Krajine pripadao je Ogulinskoj pukovniji.

Krajem XVIII. stoljeća kroz Tounj je izgrađena Jozefinska cesta koja spaja Karlovac i Senj. Tada je Tounj dobio svoju najpoznatiju znamenitost, dvokatni most koji premošćuje kanjon rijeke Tounjčice.

 

Nadgrobna ploča Stjepana II. Frankopana:

 

 

Stari grad Tounj u XVIII. stoljeću, autor crteža Václav Anderle:

 

 

Stari grad Tounj 1895. godine, autor nepoznat:

 

 

Da vidimo što nam nudi današnji Tounj. Za početak nudi gomilu smjerokaza kojih ima gotovo više nego stanovnika. Ali su vrlo korisni za orijentaciju među brežuljcima po kojima je naselje rasuto:

 

 

 

[Stanley]

Slijedeći uputu sa prethodne ploče ovdje sam skrenuo lijevo:

 

 

Dva ruralna motiva:

 

 

 

Što, zar opet dobrodošlica? Shvaćam, napravio sam pokret u obliku udice. Dobro vas našao i drugi put:

 

 

Ovo mu dođe kao glavna ulica:

 

 

U njoj je zgrada u kojoj je sjedište općine:

 

 

Tekst mi izgleda malo smotan, ali nećemo cjepidlačiti:

 

 

Općinu čuva rimski vojnik, replika jednog kipa sa mosta:

 

[Stanley]

U istoj zgradi je i poštanski ured. Sudeći po radnom vremenu spao je na niske grane:

 

 

Spomenik kamenolomcu, hranitelju tounjskih obitelji:

 

 

 

Za oko mi je zapeo ovaj lijep mural na zgradi preko puta općine:

 

 

Malo lokalne faune:

 

 

Jedan pogled na predivan okoliš:

 

 

Zaintrigirale su me prve dvije lokacije na smjerokazu:

 

 

Ne čini se predaleko pa se spuštam niz ovu stazu. Oprezno, jer su zmije ovdje česta pojava:

 

[Stanley]

Prešao sam otprilike trećinu puta i shvatio da neću imati vremena spustiti se skroz dolje i vratiti se na vrijeme, stoga samo jedna snimka špilje iz daljine:

 

 

Kad sam već tu vrijedi zabilježiti i pogled na jedno ugarsko građevinsko nasljeđe:

 

 

Nakon malo motanja simte-tamte našao sam još jednu ciljanu građevinu:

 

 

To je župna crkva svetog Ivana Krstitelja: Zapis o ovoj zanimljivoj građevini prenosim sa web stranice Grada Ogulina:

Na mjestu današnje crkve bila je starija župna crkva čija se gradnja spominje nakon odlaska Turaka oko 1700. godine. 1827. obnovljena je i dograđena, ali je zbog dotrajalosti 1895. srušena i zalaganjem tadašnjeg župnika Josipa Broza, na istom mjestu 1897. izgrađena je

današnja neogotička crkva. Osmog studenog iste godine posvetio ju je ogulinski župnik Ante Perković. Smještena je u središtu starijeg naselja, na povišenom mjestu. U blizini crkve je župni dvor iz 1824. godine.

Projekt je izradio Hermann Bollé, graditelj zagrebačke katedrale, pa vanjski izgled crkve ima dosta detalja i sličnosti s katedralnom crkvom u Zagrebu. U zidu starog tornja-zvonika napravljen spojni otvor i izrađene su stube radi povezivanja s novom crkvom.

Građevina je puna velikih lučnih prozora, raznih izbočenja i detalja. Arhiktet Bollé nadzirao je kompletnu gradnju i napravio nacrte za opremu, osim za glavni drveni oltar koji je 1902. projektirao Stjepan Podhorsky. Crkva je trobrodna građevina s križnim stropom oslonjenim na četverokutne stupove ugrađene u bočne zidove. Podijeljena je u pet segmenata, od kojih je završni suženi polukružni prostor i sakristija. Iza glavnog oltara stoji velika slika Sv. Ivana dok krsti Isusa na rijeci Jordanu. Pokrajni oltari posvećeni su Majci Božjoj i Srcu Isusovom. Ulaz je ispod balkona s pjevalištem i orguljama.

 

https://www.ogulin.hr/zupna-crkva-sv-ivana-krstitelja-tounj/

 

Hermann Bollé:

 

 

Još dvije slike crkve:

 

 

 

Uz nju su i ostaci neke davne građevine:

 

 

I došlo je vrijeme za povratak na prugu. Imao sam dosta teškoća dok nisam našao domoroca koji me uputio u pravom smjeru, preko ove asfaltne baze:

 

[Stanley]

Evo me napokon na cilju:

 

 

 

Tounj je stajalište na pruzi M202 Zagreb Glavni kolodvor - Rijeka, na kilometarskom položaju 520+107. Najveća dopuštena brzina vlakova u prolazu je 75 km/h, kao i na cijeloj dionici Donje Dubrave - Oštarije.

 

Zgrada je bogomdana za neki film strave i užasa:

 

 

 

 

 

 

Ovdje je bio neki žicovod, vjerojatno za brklju negdje. Jer što će Tounju signal?

 

[Stanley]

Onaj cestovni nadvožnjak mami na obilazak:

 

 

Naravno da nisam odolio napasti:

 

 

Cesta vodi u veliki kamenolom:

 

 

Eksploatacija vapnenca u kamenolomu Tounj počela je usporedno s izgradnjom željezničke pruge Karlovac - Rijeka 1870. godine. Kamen je korišten za izgradnju gornjeg sloja pruge i za razne željezničke objekte, a kasnije za održavanje. Igrađen je i industrijski kolosijek za utovar i otpremu kamenog materijala. Izgradnjom visokih peći u Željezari Sisak vapnenac je korišten i za njezine potrebe. Od 1950. godine kamenolom se nalazio u sklopu poduzeća ''Granit'' iz Zagreba kao samostalni pogon, a od 1957. djeluje kao samostalno poduzeće pod nazivom ''Industrija kamena Tounj'''. Nakon 1990. godine, tokom ''slavne'' pretvorbe i privatizacije, kamenolom je mijenjao vlasnike (od kojih su neki kazneno gonjeni zbog prijevare) i pao pod stečaj da bi 2013. dobio koncesiju 350.000 m3 kamena godišnje do kraja 2028. godine. Danas je u sastavu riječkog poduzeća ''Rudar d.o.o. pogon Tounj''.

 

Ako postoji prijevoznik podesan za prijevoz proizvoda od kamena to je željeznica. No industrijski kolosijeci se po svemu sudeći ne koriste:

 

 

 

U neka bolja željeznička vremena služili su svrsi:

 

 

Uhvatilo se i nešto živog prometa:

 

 

[Stanley]

Jedan pogled niz peron:

 

 

Možda je ovdje nekada bila brklja?:

 

 

Umjesto šlipera stare palete:

 

 

Stari natpis je dijelom izbrisan. Ostavljeno je samo ''industrija'' da ne bi netko pomislio kako je riječ o poljoprivredi:

 

 

Jedini teretnjak danas. Zapravo jedini kojeg sam uhvatio jer ih je putem bilo više - po jedan u Generalskom Stolu i tri u Gornjim Dubravama. Ovog smo pretekli u kolodvoru Draganići:

 

 

 

Za kraj pozdrav od vašeg izvjestitelja:

 

[josip]

2 sati, Stanley said:

No industrijski kolosijeci se po svemu sudeći ne koriste:

 

Koriste se, dio materijala za remonte je išao iz Tounja. 

[Stanley]

To je onda super. Meni su se kolosijeci učinili previše zapuštenim, ali je vjerojatno riječ o talogu prašine od obrade kamena.

[BornaZ]

55 minuta, josip said:

 

Koriste se, dio materijala za remonte je išao iz Tounja. 

Nisam baš siguran. Koliko sam uspio vidjeti iz vlaka, šine su zahrđale. Sjećam se da je pred par godina još bilo naslaganih vagona. Imam vremena za vikend pa ću provjeriti.

 

Između ostalog lijep putopis.

[1borna]

Iznad silosa za kamenje je bio elevator (transportna traka) ili žičara kojim se ono spuštalo u njega?

[DB]

8 sati, Stanley said:

...

S obzirom na vijugavost kolodvora potreban je ponavljač predsignala. Gornja žuta i donja bijela svjetlost znače ''Glavni signal signalizira Stoj'' (ovo sam lijepo rekao, a prepisano je iz Signalnog pravilnika )

 

...

 

Nije nikako ponavljač predsignala (čini mi se čak, da se oni ne ponavljaju). To može biti jedino ponavljač izlaznog signala prema Generalskom Stolu. Možda je zbunjujuće da se ponavljač ne nalazi iza signala kojeg navješta, nego uvijek ispred njega? 

 

8 sati, Stanley said:

...

Može li netko podsjetiti što znače KL, R, D i h?:

 

...

 

KL - kraj luka

R - radijus luka [m]

D - duljina luka [m]

h- nadvišenje (vanjske šinje u odnosu na unutarnju [mm]

 

8 sati, Stanley said:

...

Padokaz, bolje rečeno usponokaz, je jasan:

 

...

 

Uspon 6,4 ^o/_oo duljine 189 m.

[DB]

5 sati, Stanley said:

...

Tekst mi izgleda malo smotan, ali nećemo cjepidlačiti:

 

...

 

Ploču postavio načelnik sebi. 🤪

[DB]

5 sati, Stanley said:

...

...

 

"... UVIJETIMA ..." 

 

A oni koji su uspjeli u školi, dali su (si) ovjekovječiti nepismenost! 🤪

[DB]

5 sati, Stanley said:

...

Ovdje je bio neki žicovod, vjerojatno za brklju negdje. Jer što će Tounju signal?

 

 

Za zaštitne signale odvojne skretnice kamenolomskih kolosjeka.

Mislim da ŽCP nije bil osiguran u davnija vremena (a za skorašnja, do izgradnje nadvožnjaka, se ne sjećam).

[Duh u močvari]

1 hour ago, DB said:

Nije nikako ponavljač predsignala (čini mi se čak, da se oni ne ponavljaju).

 

Službeni naziv je "ponavljač predsignaliziranja", i po definiciji "signalizira signalni znak jednak signalnome znaku kojim je predsignaliziran signalni znak glavnoga signala, a ispod signalnoga znaka ima i jednu mirnu mliječnobijelu svjetlost".

 

Naravno, predsignal je u direktnoj ovisnosti s glavnim signalom, pa nije šija - nego vrat.

[mgalic2]

6 sati, Stanley said:

Ne čini se predaleko pa se spuštam niz ovu stazu. Oprezno, jer su zmije ovdje česta pojava:

Imam osjećaj da ti zmije nikako ne leže...😁

[The Strojovođa]

5 hours ago, DB said:

A oni koji su uspjeli u školi, dali su (si) ovjekovječiti nepismenost! 🤪

Misliš ustvari da nisu uspijeli u školi, pa su dali (si) ovijekovijećiti...?

Mila majko i onda takvi vode državu... Gasi svjetlo, motaj kablove!

 

@Stanley - Super putopis! Informativan i poučan, baš sam uživao!

[1borna]

Stanley bi mogao biti profesor iz zemljopisa i povijesti a i fotografski zanat mu nije stran.