Leaderboard

Jedan pogled niz peron: Možda je ovdje nekada bila brklja?: Umjesto šlipera stare palete: Stari natpis je dijelom izbrisan. Ostavljeno je samo ''industrija'' da ne bi netko pomislio kako je riječ o poljoprivredi: Jedini teretnjak danas. Zapravo jedini kojeg sam uhvatio jer ih je putem bilo više - po jedan u Generalskom Stolu i tri u Gornjim Dubravama. Ovog smo pretekli u kolodvoru Draganići: Za kraj pozdrav od vašeg izvjestitelja:

Zadnji update za danas! Dalje pičimo brzinom svjetlosti prema Lukavcu. U Lukavcu smo tražili prilaz kolodvoru i pri prelasku mosta preko pruge smo ga vidjeli da je ušao u kolodvor. Ali to nije sve. U kolodvoru je AKTIVNA još jedna KOMPOZICIJA i ona se KREĆE!! PA OVO JE BINGO MAKSIMALNI ZGODITAK!🤣 Okrećemo se i vraćamo na lokaciju. Ovo što dolazi, je Bingo svih binga. Kad sam vidio što je izronilo iza zavoja, sledio sam se! Malo pobliže u Petrovom Novom Ne da smo jedan teretni ulovili, ne da je to bilo u subotu ujutro, ne da je to ŽRS dizel, nego smo istu tu subotu ulovili i uzvratni teretni prema Doboju i to dizelska ŽFBH. Nevjerojatna slučajnost i nagrada nekog odozgo. Cijelo vrijeme kasnije vjerojatno nije prošlo ništa. Nastavili smo lov. Vlaku nema kraja, a niti naš lov još nije gotov.

2h kasnije se vraćamo na kolodvor. Naš vlak stoji spreman sa čak 2 ljepotice. Neko prevlačenje čini se. Dakle za danas još preostaje provozati se ŽRSom i sakupiti dojmove noćne vožnje. No ja čujem da nešto brunda na kolosijeku do i znam što to brunda. Po mrklom mraku prelazim na drugi peron i prizor je kao iz nekog filma u sovjetskih vremena. Vraćam se na prvi peron i ulazimo u vlak. Iznutra vagon nije tako prljav i nije jako osvjetljenje. Svaki kupe ima malu lampicu i njome je i hodnik osvijetljen. Ugodan ambijent. Vrijeme je za uživanje uz otvoren prozor na foteljama, pravim mekanim foteljama. Dolazi kondukter i dobivam prvu rukom pisanu kartu koje sam svjestan. Od Doboj Do Vijačani I nazad 49km Razred 2 20% popusta KM9,60 (4.80 EUR) Pečat ŽRS Banja Luka Pred tjedan dana su nakon 7 godina digli cijene za čitavih 20 centi🙈 Ponudio nam je da svoj trojici zajedno ispiše jednu kartu, no bez pogovora je pristao da svatko dobije svoju za uspomenu. Stariji gospodin, simpatičan. Stanica Vijačani je najdalja do koje smo mogli doći, već se u sljedećem kolodvoru križaju vlakovi. Vlak ide dosta brzo i vožnja je vrlo ugodna. Fotelje su zakon! U minutu točno stižemo u Vijačane. Na stajalištu mrak a naše ljepotice koje su nas duplom snagom vukle, jure dalje.

Šetamo još dalje po vlaku... Gumbić sa strane naravno ne radi pa su vrata iskopčana da se ne zatvaraju U međuvremenu je u nos ušao i karakterizistični vonj na vlažno pomiješano s prašinom. Mađare ne peru uopće. Dakle evo nekoliko informacija. U ŽFBH se jedna do dvije osobe brinu za čistoću vlaka. Naglasak je pritom na prozorima lokomotiva i Talgo garniturama, koje moraju biti savršeno čiste. Nažalost nema onda vremena a ni volje za ostalo dobro očistiti. Druga zanimljivost je da je dok sam ja bio u Sarajevu, broj tužbi dosegao tolik broj da su maknuli Mađare iz prometa i krenuli ih prati. Ostanite na temi jer će sutra ili prekosutra još jedan Mađar doći ovdje...ovaj je još mila majka. Ova vožnja, koliko god da sam uživao cijelo vrijeme na prozoru je bila muka po pitanju prljavštine i ogavnog smrada. Ovdje izlazim van Evo kunem se da je bio 105, ne lažem kad vam kažem😅 Ganz Mavag, magyar minőség 😎 Ćao Zen'ca, vidimo se uskoro 🤙🏻🤙🏻

Samo nekoliko stotina metara dalje, kod kamenoloma, cesta prolazi ispod pruge te stajemo još jednom na lijepoj lokaciji za slikanje. Infrastruktura na ovom potezu je nekako apokaliptična ali zanimljiva, definitivno! Prvo pogled na Bosnu Pa jedno od brda... I evo nas na lokaciji. U Doboju nije bilo ŽFBH mašine, dakle opreznost usmjeravamo na smjer iz Zenice. Očekujemo da bi mogao doći neki teretni vlak, ali je vjerojatnost mala. Na ovoj slici se vidi taj prijelaz ispod pruge A brzo se mogu primijetiti i različiti stupovi kontaktne mreže. Krajolik postaje sve ljepši. To je to za danas u ovoj temi! Navečer još u drugoj temi slijedi iznenađenje:-)

Slijedeći je "Train de luxe" Vratimo se još jednomu epohu legendarnih Pullman vlakova, koji su prometovali između 2 rata. Još par starijih fotografija i plakata.

Prostor za posluživanje toplih napitaka i ostalih vrsti hladnih pića. Jedan od 3 odjeljka sa različitim uzorcima tkanina na sjedalima i zidovima. Detalji rasvjetnih zidnih i stolnih tijela. Povijesne fotografije vagona "Dvorskog vlakai i detalji unutrašnjeg uređenja. Fotografija Carice Elizabete također dodaje dašak nostalgije.

Rijeka 1. svibnja 2024. godine u 8:45 sati. Treći kolosijek "Majestic Imperator" spreman za polazak prema Beču. Došao sam na vrijeme. WS salon Elisabeth. Pogledajmo kako izgleda unutrašnjost ovoga vagona. Stijenke jednog od 3 odjeljka Fotografije Carice i Carske obitelji. Dobavljači stilskog namještaja. Zaslužni za obnovu vagona. nastavlja se

A evo i spomenika šnjegotincima Budući da malo kasnimo u planu, a za prvi dan je bilo planirano je štošta, ja požurujem da se krene. Taman kad smo odlučili krenuti signal u smjeru Doboja skače na zeleno. Gotovo u glas smo u čudu viknuli: "Ide vlak!" Iz zavoja je sa 80-90 kmh izjurio teretnjak. Koji je to već bio taj dan, tj u par sati? Pa ŽRS šiša i jad od HŽa. Lokomotiva: nepoznata 441 (broj prljav) Teret: ruda Pozdrav iz Šnjegotine. Slijedeća dva nastavka slijede sutra a do kraja mjeseca ću završiti cijeli putopis sa popratnim videima.

Onaj cestovni nadvožnjak mami na obilazak: Naravno da nisam odolio napasti: Cesta vodi u veliki kamenolom: Eksploatacija vapnenca u kamenolomu Tounj počela je usporedno s izgradnjom željezničke pruge Karlovac - Rijeka 1870. godine. Kamen je korišten za izgradnju gornjeg sloja pruge i za razne željezničke objekte, a kasnije za održavanje. Igrađen je i industrijski kolosijek za utovar i otpremu kamenog materijala. Izgradnjom visokih peći u Željezari Sisak vapnenac je korišten i za njezine potrebe. Od 1950. godine kamenolom se nalazio u sklopu poduzeća ''Granit'' iz Zagreba kao samostalni pogon, a od 1957. djeluje kao samostalno poduzeće pod nazivom ''Industrija kamena Tounj'''. Nakon 1990. godine, tokom ''slavne'' pretvorbe i privatizacije, kamenolom je mijenjao vlasnike (od kojih su neki kazneno gonjeni zbog prijevare) i pao pod stečaj da bi 2013. dobio koncesiju 350.000 m3 kamena godišnje do kraja 2028. godine. Danas je u sastavu riječkog poduzeća ''Rudar d.o.o. pogon Tounj''. Ako postoji prijevoznik podesan za prijevoz proizvoda od kamena to je željeznica. No industrijski kolosijeci se po svemu sudeći ne koriste: U neka bolja željeznička vremena služili su svrsi: Uhvatilo se i nešto živog prometa:

Prešao sam otprilike trećinu puta i shvatio da neću imati vremena spustiti se skroz dolje i vratiti se na vrijeme, stoga samo jedna snimka špilje iz daljine: Kad sam već tu vrijedi zabilježiti i pogled na jedno ugarsko građevinsko nasljeđe: Nakon malo motanja simte-tamte našao sam još jednu ciljanu građevinu: To je župna crkva svetog Ivana Krstitelja: Zapis o ovoj zanimljivoj građevini prenosim sa web stranice Grada Ogulina: Na mjestu današnje crkve bila je starija župna crkva čija se gradnja spominje nakon odlaska Turaka oko 1700. godine. 1827. obnovljena je i dograđena, ali je zbog dotrajalosti 1895. srušena i zalaganjem tadašnjeg župnika Josipa Broza, na istom mjestu 1897. izgrađena je današnja neogotička crkva. Osmog studenog iste godine posvetio ju je ogulinski župnik Ante Perković. Smještena je u središtu starijeg naselja, na povišenom mjestu. U blizini crkve je župni dvor iz 1824. godine. Projekt je izradio Hermann Bollé, graditelj zagrebačke katedrale, pa vanjski izgled crkve ima dosta detalja i sličnosti s katedralnom crkvom u Zagrebu. U zidu starog tornja-zvonika napravljen spojni otvor i izrađene su stube radi povezivanja s novom crkvom. Građevina je puna velikih lučnih prozora, raznih izbočenja i detalja. Arhiktet Bollé nadzirao je kompletnu gradnju i napravio nacrte za opremu, osim za glavni drveni oltar koji je 1902. projektirao Stjepan Podhorsky. Crkva je trobrodna građevina s križnim stropom oslonjenim na četverokutne stupove ugrađene u bočne zidove. Podijeljena je u pet segmenata, od kojih je završni suženi polukružni prostor i sakristija. Iza glavnog oltara stoji velika slika Sv. Ivana dok krsti Isusa na rijeci Jordanu. Pokrajni oltari posvećeni su Majci Božjoj i Srcu Isusovom. Ulaz je ispod balkona s pjevalištem i orguljama. https://www.ogulin.hr/zupna-crkva-sv-ivana-krstitelja-tounj/ Hermann Bollé: Još dvije slike crkve: Uz nju su i ostaci neke davne građevine: I došlo je vrijeme za povratak na prugu. Imao sam dosta teškoća dok nisam našao domoroca koji me uputio u pravom smjeru, preko ove asfaltne baze:

Tounj Tounj je sjedište istoimene općine površine 95 km2 s 7 naselja - Gerovo Tounjsko, Kamenica Skradnička, Potok Tounjski, Rebrovići, Tounj, Tounjski Tržić i Zdenac. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine na teritoriju općine živjela su ukupno 1.002 stanovnika, od kojih u samom Tounju 323. U odnosu na popis iz 2011. općina je izgubila 13% stanovništva. Tounj je jedna od minijaturnih općinićica koje su po Hrvatskoj iznikle kao gljive poslije kiše, a kopne kao snijeg na suncu. Dan Tounja je 24. lipnja na dan rođenja sv. Ivana Krstitelja. Naselje se nalazi na Jozefinskoj cesti Karlovac - Josipdol - Senj (danas državna cesta D23 Duga Resa - Josipdol - Žuta Lokva - Senj). Zastava s grbom općine Tounj: Tounj na satelitskoj snimci: Prema narodnoj predaji, u pećini iz koje izvire rijeka Tounjčica utvrdile su se protiv Turaka tri hrvatske obitelji - Fumić, Juraić i Rebrović. Oni se smatraju osnivačima i prvim graditeljima grada Tounja. Ime Tounja potječe od riječi Htone što označava jezero ili duboku vodu. Grad Tounj spominje se prvi put u povijesnim spisima 1481. godine kao vlasništvo kneza Stjepana II. Frankopana. S vremenom je grad bio napušten, a 1577. je pripojen krajiškoj graničarskoj upravi i ponovo naseljen. Za vrijeme Vojne Krajine pripadao je Ogulinskoj pukovniji. Krajem XVIII. stoljeća kroz Tounj je izgrađena Jozefinska cesta koja spaja Karlovac i Senj. Tada je Tounj dobio svoju najpoznatiju znamenitost, dvokatni most koji premošćuje kanjon rijeke Tounjčice. Nadgrobna ploča Stjepana II. Frankopana: Stari grad Tounj u XVIII. stoljeću, autor crteža Václav Anderle: Stari grad Tounj 1895. godine, autor nepoznat: Da vidimo što nam nudi današnji Tounj. Za početak nudi gomilu smjerokaza kojih ima gotovo više nego stanovnika. Ali su vrlo korisni za orijentaciju među brežuljcima po kojima je naselje rasuto:

Izlazak na friški zrak. Kolodvor miruje, ali samo privremeno: Kolodvorske serpentine: S obzirom na vijugavost kolodvora potreban je ponavljač predsignala. Gornja žuta i donja bijela svjetlost znače ''Glavni signal signalizira Stoj'' (ovo sam lijepo rekao, a prepisano je iz Signalnog pravilnika ) Može li netko podsjetiti što znače KL, R, D i h?: Padokaz, bolje rečeno usponokaz, je jasan: Garaža, drvarnica, ili...?

Slijedeća lokacija je trebala biti stajalište Mlinska Rijeka. No od toga ništa jer se do stajališta uopće ne može doći osim planinarenjem. Preko brda i po 6km zavojitih cesta stižemo do prijelaza iza kolodvora Šnjegotina. Cesta je vrlo strma, uska i zavojita. Prometa skoro ništa. Dok smo stajali ovdje je odozdo s desna došao veliki kamion s prikolicom i drvima. Uz kratki pozdrav je prošao i majstorski manevrirao u brdo. Nakon kratke pauze nastavljamo do kolodvora Šnjegotina, svega 1km vožnje. Kolodvor Šnjegotina u km 32. S ceste se do kolodvora dolazi preko ovog mosta. Prelazi se bistra rijeka Šnjegotina. Kolodvorska zgrada...ime samo na ćirilici. Izlaz prema Doboju Zavoj i izlaz prema BL. Iza je i tunel. Zadnji nastavak za danas kroz 10ak minuta

Jučer navečer u Plasu danas ujutro 16. travnja u Škrljevu. Prvi kolosijek u pravilu ovdje služi za smještaj vozila Infre i ostalih tvrtki povezanih sa željeznicom. Pogled prema padinama Tuhobića. Između ostalih već 4 mjeseca garažirano je i ovo pružno vozilo. Dana 11. prosinca prošloga ljeta,oko kilometar uzbrdo, fotografirao sam ga u malo neobičnom položaju. Danas sam protivnom svojem boljem prosuđivanju nakon svih ovih dana od iskliznuća i naleta RCC vlaka odlučio pomnije istražiti ne ovu stranu,koja je stradala izravnim udarom sa RCC Vectronom. Niti ni ovaj drugi kraj na kojem su i odbojnici ostali na mjestu. Pogledajmo kako izgleda vozačko mjesto na strani udara. Pogled na drugi kraj motorke, koji je manje oštećen u naletu. Ima tu i rupa u podu, moram paziti kojim se dijelovima poda krećem. Pogled sa vozačevog mjesta. Mjesto suvozača (eventualnog). Ovaj uređaj u vrijeme mojeg skromnog sudjelovanja u radu željeznice nije postojao ili ga nisam ni registrira0. Pojma nemam što je to uopće. Povratak na gornji kraj, koji je pretrpio izravan udar cijelog teretnog vlaka i na čelu dvije lokomotive tog istog odbjeglog vlaka. Kroz rupe u podu vidjivi su djelovi djelovi motora mjenjača i kvačila, Dijelovi kardana i osovinskog sklopa. Nakon ovog neovlašćenog ulaska u tuđu imovini pogled na južni dio praznog kolodvora. I pogled na zastavu naše države na kolodvorskoj zgradi, u kojoj je danas prema slikovitom izrazu "Praznik demokracije".

''Kam te vrag nosi?'' pitao bi netko od starijih iz naše familije iz Ivanić Grada kada bi koji klinac (s)krenuo u neko opasno, zabranjeno ili naprosto neuobičajeno mjesto. Hmm... Pruga može bez mene, ali ja bez nje ne mogu. Nikada previše dobrih putovanja, a ovaj put odlučio sam se za dva međusobno bliska i relativno zanemarena službena mjesta - kolodvor/ukrižje Kukača i stajalište Tounj na pruzi Zagreb - Rijeka. Na prvi pogled ne izgledaju kao neke posebno atraktivne lokacije, no meni su bile privlačne jer je uvijek dobro istražiti poneko novo područje i upoznati okolicu. Od Sutle do Zagreba koristio sam vlak 8009, od Zagreba do Kukače vlak 4050, od Tounja do Zagreba vlak 4059 i od Zagreba do Sutle vlak 8032. Sva četiri Somovi, ujutro blago zagrijani i kasnije prikladno rashlađeni, svi bez gužve i sve u svemu jedno udobno putovanje. Zanimljivo, u prošlom voznom redu moga sam putovati i nagibnim vlakom jer je jutarnji ICN iz Zagreba stajao u Kukači radi križanja. Bavljenje je bilo objavljeno u putničkom voznom redu, dakle vlak je morao stati i ako nije bilo križanja. Mogu si zamisliti izraz lica konduktera i prometnika ako bi vidjeli lika koji putuje elitnim vlakom do nekakve Kukače. U ovom putopisu stjecajem okolnosti nema puno vlakova, ali zato ima drugih meni zanimljivih stvari. Pa tko voli neka mi se pridruži u ovom otkrivanju novih područja.. Kukača Kukača je međukolodvor/ukrižje na pruzi M202 Zagreb Glavni kolodvor - Rijeka, na kilometarskom položaju 522+296. Od susjednog kolodvora Gornje Dubrave u smjeru Zagreba udaljen je 6 km, a od kolodvora Oštarije u smjeru Rijeke 5 km. Prema Izvješću o mreži za 2025. godinu najveća dopuštena duljina vlakova na 1. i 2. kolosijeku ovisno o smjeru vožnje je 531-584 m, a najveća dopuštena brzina kroz kolodvor je 75 km/h. S obzirom na namjenu isključivo za križanja vlakova kolodvor Kukača ne nudi neke naročite atrakcije, ali se ipak nađe poneki prizor vrijedan zabilješke u slici. Sa visine liči na zmiju: Ljubazan i susretljiv gospodin prometnik zaslužuje više od jedne fotografije: Dvije sličice iz prometnog ureda... ... i dvije iz čekaonice za putnike:

U istoj zgradi je i poštanski ured. Sudeći po radnom vremenu spao je na niske grane: Spomenik kamenolomcu, hranitelju tounjskih obitelji: Za oko mi je zapeo ovaj lijep mural na zgradi preko puta općine: Malo lokalne faune: Jedan pogled na predivan okoliš: Zaintrigirale su me prve dvije lokacije na smjerokazu: Ne čini se predaleko pa se spuštam niz ovu stazu. Oprezno, jer su zmije ovdje česta pojava:

Nedaleko mosta uređeno je lijepo malo izletište: Valja se popeti na most: A na mostu pogledati kipove rimskih vojnika:

Negdje na forumu smo (sam?) spomenuli dotične kolosijeke, pa evo da ih ovjekovječim, fotografije su s početka ovog mjeseca. Krenuo sam od kraja. Slika prikazuje kraj glavnog industrijskog kolosijeka koji je na teritoriju BiH, a dokle dopire - ne znam, ne vjerujem da je dalje od onoga stabla. Nije mi bio problem prošetati, ali koje sam sreće, vidjet će me organ narodne vlasti (s obližnjeg prijelaza), pa onda objašnjavati da sam došao samo slikati a ne nelegalno prelaziti granicu, iskreno, nemam volje. Oni bi bili teoretski u pravu, a ja odavno (više) ne ispravljam krivu Drinu. Dakle, naprijed je BiH, natrag je RH. Trave na kolosijeku - solidno, a i kupina se sprema u napad. U daljini je odvojak za prvi industrijski kolosijek koji bi trebao biti na teritoriju BiH. Okrećem se za 180°, tj. u pravcu Metkovića i selim se na taj prvi kolosijek. Dalje od vrata ne idem, a i ne bih dospio daleko: kolosijeka je cca 100 metara, a vegetacija je već u pola puta. Na ovom mjestu bijaše nekada prije rata sarajevska firma (ne jamčim za točnost podataka) koja je proizvodila betonske blokove za zidanje. Do prije par godina tu je poslovala lokalna građevinska tvrtka koja više ne posluje. Zelena ograda s desne strane ograđuje nešto, khm, khm, objekt koji se tiče napajanja strujom željezničke mreže. Nastavljam u pravcu kolodvora. U daljini se nazire drugi odvojak industrijskog kolosijeka. Pruga u desnom kraju slike je M304, u pravcu kolodvora Metković. Evo i drugog odvojka. Vrata su blizu, a vegetacija ih je dobro maskirala. Još malo pa se neće ni vidjeti. Dalje niti ne pomišljam. Taj drugi odvojak vodio je ka skladištu plina tvrtke INA (poslije Proplin). Vagoni cisterne bi stajali ispod ove instalacije i tako bi se istakao plin. Bila je još jedna takva, tako da su se istovremeno mogle istakati dvije cisterne. Istakanja odavno nema (točno od kada, ne znam), a Proplin odavno ne posluje na navedenoj lokaciji. Nastavljam dalje, u pravcu kolodvora Metković, i evo trećega odvojka industrijskog kolosijeka. Kod Proplina se još uvijek nazire ograda, ovdje - ni to. Vegetacija radi punom parom. Nisam siguran ni da bi je Superman uspio preskočiti. Ovaj kolosijek vodi prema silosu nekadašnje tvrtke Neretvanski partizan u koji je tada dovoženo žito. Za razliku od prethodne dvije, ova tvrtka radi. Doduše, ni blizu nekadašnjeg obima, ali - radi. Silos ako ne skladištenjem žita, novac donosi skladištenjem antena mobilnih operatera. Kraj kolosijeka koji se vidi u prvom planu je onaj od Proplina. Još malo, evo nas i na M304. Cca 600 metara dalje je kolodvor Metković. Za kraj, pogled s obližnjeg cestovnog nadvožnjaka na ono što je ostalo od industrijskih kolosijeka.

Ovo je normalna stvar na izalsku iz većine depoa... služi za pokusno ispitivanje AS uređaja na vučnom vozilu, baliza je aktivna na 2000 Hz (kao da se ide kroz crveno) i strojovođe bi prilikom napuštanja depoa, trebali pustiti da ih ta baliza zakoči. Razrješi, raskoči i idemo dalje. A u slučaju da ne zakoči, a sve uključeno, onda se istim putem vratiti nazad u depo. 😃 Inače, lijep putopis! 😃

Evo i prvog današnjeg posta. Krenuli smo na vrijeme u 4:54. Tik uz rijeku Bosnu smo vozili po mrklom mraku pa ne mogu ovog puta napraviti "reportažu" od stanice do stanice jer se ništa ne vidi. Ali na putu do Sarajeva se već razdanilo pa ima nekoliko lijepih sličica s puta. Modrinje + modro nebo Dobrinje. Ovdje se zenički mašinovođa prebacio na jutarnji lokal za Zenicu. Sarajlija vozi dalje, tj natrag. Odnosno vuča Rajlovac je to. Ilijaš Reljevo Donja Vogošća U međuvremenu smo se u Semizovcu križali sa jutarnjim lokalom za Visoko. Ugođaj vožnje je nevjerojatan...planine, oblaci, sunce. Baš sam uživao. Za Visoko voze Talgo garniture, ova je bila kompletno prazna. Ovo je bio prvi put da sam uslikao bijelu Aseu i Talgo garnituru pa sam bio baš sretan! Inače kolodvor Semizovac je i početni kolodvor mog video-iznenađenja iz druge teme pa će mi svakako ostati u lijepom sjećanju.

Prljavo, smrdljivo i otrovno. Zenica je mjesto s divnim ljudima iz kojeg želiš prije van. Da grad ne ovisi o ovome, želio bih da je državne sa zemljom. Odite dolje pa onda sudite... S mosta gdje sam stao se odlično vidi Zenica Teretna. Baš su se lijepo posložile po bojama...ali sve mrtvoooooo jao Bože. Sa sjevera grada selimo na jug, gdje čekamo čak 2 vlaka. Prvo lokal s Mađaronom 105 za Zenicu Pola sata kasnije dolazi i brzi Maglajac To je bilo to za subotu. Otišli smo na odlične ćevape i u stan spavati. Još ću danas najmanje 2 posta objaviti da bude malo akcije. A općenito bi bilo jako lijepo da bude i koja reakcija više. Dosta truda ulažem u ovo, pa čak i ako nije uvijek super zanimljivo bi bilo lijepo da znam da netko uopće pročita.

I još 2 sličice Poslije slikanja smo još nekoliko minuta ostali da mali odmorimo. Bili smo već dosta umorni. Ja razmišljam hoću li sada piti ili kasnije. Odlučio sam piti kasnije, tako da sjedamo u auto. Taman smo se dovezli na vrh male cestice koja od glavne ceste vodi do stajališta. Pogledali smo još jednom dolje i vidjeli teretnjak u smjeru Maglaja. Ovdje su ceste, za razliku od republike srpske takve da vlak nismo ni nakon 10 minuta uspjeli prestići. Do Maglaja nije imalo smisla ići. Vraćamo se istim putem i iza Bradića preskačemo neka stajališta. Dolazimo u Dolinu. I napokon malo veće mjesto, ali svejedno totalno mrtvilo. Ulaz u kolodvor Zavidovići Dalje idemo do kolodvorske zgrade.

Pogled sa lučke ograde. Opet lutam po kolodvoru evo sad je manevra na mjestu gdje sam prije par minuta fotografirao. Sve potrebno vidi se na fotografiji. "Majestic Imperator" odlazi prema Beču. Ovaj stroj, koji vidimo na kraju vlaka imat će puno posla gurati i vuči naše i Slovenske elektre po kolodvoru Šapjane.

Asea 304 polako odlazi dalje... a s druge strane kolodvora se čuje dizel. ŽFBH 664 316 je uvukla vlak u Doboj, otkačila se i već je pri kraju okretanja. Prilično brzo... Sa sredine mosta se vidi i Asein cilj A i dizelaš se vraća i kači se na novu kompoziciju. Dakle vraća se u Tuzlu. A vratila se i Asea. Tu će se izvršiti smjena.

Uz kolodvorsku zgradu vidljive su na četvrtom kolosijeku jedna HŽ Cargo ASEA i jedan Vectron. HŽPP broj 4605 već je daleko u brdima, a HŽ Cargo sa kontejnerima iz Brajdice slijedi ga u prostornom razmaku. Već sam krenuo kući no evo opet ovaj strojni ! HŽ Cargo ASEA i 1 Vectron isto HŽ Cargo. Parkiram, iskačem iz auta pa preko hrpe pragova do pogodnog mjesta. Prolaze natrag trećim kolosijekom prema kolodvorskoj zgradi. I odlaze prugom prema Sušak Pećinama.

Stižemo u kolodvor Ukrina u mjestu Dubrava Stara. Kako dolaze do imena kolodvora, ne znam. Pogled prema Doboju Pogled prema BL Gotovo sve kolodvorske zgrade između Banja luke i Doboja su urednije nego HŽove Ovdje vlaka nije bilo (nije ni prošlo puno vremena od zadnjeg teretnjaka) pa krećemo dalje. Htjeli smo još nekoliko lokacija u blizini slikati, ali je put bio makadam pa nam je bilo dosta toga. Slijedeća lokacija je prilično nasumično odabrana jer je vlak iz Doboja bio u blizini. Asea je ostala nepoznata, trubio je u zadnji tren kad me skužio. Slijedeća lokacija za slikanje je trebalo biti stajalište Rakovac, tj prijelaz iza njega. I ovdje je STrail🙈 Kućica stajališta se vidi u daljini. Gledamo na Banja luku Okret i gledamo na Doboj. Čeka se vlak iz Banja luke. Kreću otprilike u isto vrijeme a sad smo već blizu Doboja pa je dobojski prošao prije. Kroz 25 minuta bi trebao i banjalučki. No lokacija ne odgovara svima, pa sjedamo u auto i vozimo do slijedećeg prijelaza.

Da, tih 5 minuta nas je koštalo lijepog ulova, lokacija je u zavoju baš bila obećavajuća. Ako tome dodamo da sam bio razočaran što se nisam mogao popeti na most i prošetati kroz tunel, malo je pokvarilo dan (naravno da mi je vrlo brzo palo na pamet da bi me vlak dočekao taman na mostu ili tunelu te da bi onda bilo belaja). Kolega (povremeno pročita ovdje što se objavi) je nagazio gas i suprotno svim očekivanjima smo, kad smo zašli za brdo, ugledali vlak kako se vucara kroz zavoj i izgledno je sve sporiji i sporiji. Svaka čast na vožnji još jednom! Kratki pogled na mape mi je odao da vlak zbog usporavanja nije došao niti do slijedeće lokacije gdje smo htjeli slikati. Vozimo se tik uz vlak i uz još malo gasa smo ga prestigli i stigli na lokaciju. Vlak je morao STATI zbog MINI prijelaza na kojem se jedna rampa (ona stara spigana) nije do kraja spustila. Logično ali mrvicu neobično. Prijelaza nema na Googleu. Lokacija: kolodvor Čelinac u km 12 iz BL Lokomotiva: 441 055 Teret: praznina Prijelaz je odmah iza zavoja, da nema vlaka vidjela bi se jedna rampa. Strojovođa se rastrubio a pomoćnik razmahao. 3 fotografa su bila zadnje što su očekivali na putu u Doboj. Eto dobrog ulova. Budući da se slijedeća lokacija nalazi, kao i ovaj kolodvor, uz cestu te pošto je vlak spor, kolega gazi papučicu i stižemo na slijedeću lokaciju; mali žcp u zavoju. Na opće čuđenje posade vlaka spremamo sačekušu i uz uzajamni pozdrav snimamo vlak. Ovdje se lijepo vidi kako mašu. Pozdrav i vama ako ste slučajno na forumu:-) Kako su mi lijepe ove Asee🥰 Ovdje vlak još nije bio navukao maksimalnu brzinu, ali je ubrzavao. Dok je zadnji vagon prošao, dok smo se potrpali u auto...imao je svakako malu prednost. I još je cesta prestala pratiti prugu pa je to dodatna komplikacija. Od jedne lokacije (žcp u blizini) se moralo odustati. Naš rally vozač radi čuda 😎 Lokacija: kolodvor Jošavka u km 21 Mislim da je zadnje što su dečki očekivali bilo da ih opet hvatamo. Ali opet su mahali i trubili i bilo im je fora, to se svakako dalo očitati na licima. Strojovođa nas je prvi uočio. Na fotki pune kvalitete se vidi da gleda ravno u mene. ✌🏻☝🏻 - nek se ovo računa kao 3 prsta. (Kome nije jasno, nek bolje pogleda sliku) U ovom trenutku smo jako zadovoljni. Daljnjeg lova nema jer se cesta odvaja od pruge i ne bismo imali šanse stići vlak u idućih 40km. Previše lokacija bismo morali žrtvovati.

Zbog izbora sam se nakratko vratio u Zagreb, pa je ispalo da sam u 3 dana riješio čak tri vlaka (svaki dan po jedan). 18.04.2024 četvrtak Najprije kratki boravak u Dupcu i vožnje sa (neuobičajenim) plinašima na 212 i 279, a onda: 6112.111 (8028) Čulinec > Zagreb GK 6112.105 (8037) Zagreb Gk > Čulinec 19.04.2024 petak Neplanirano sam morao s autom na servis, ali sam prije toga uspio otići tramvajem do Zapadnog kolodvora i uloviti: 6112.107 (8031) Zagreb ZK > Zagreb GK 20.04.2024 subota Najprije sam mislio krenuti odmah ujutro natrag na more, ali sam vidio da 003 vozi prema Sisku (i da će se vjerojatno uskoro vratiti) pa sam ostavio auto kod Lisinskog, i otišao busom 268 do Buzina. I opet sam bio jedini putnik na praznom i zapuštenom stajalištu, ali vlak je bio točan i polupun, pa sam odradio: 6112.003 (5104) Buzin > Zagreb GK Vlak je označen crveno jer se jedino s njim još nisam uopće vozio (krajem ožujka je još bio na KP4 u Končaru), a ujedno je to i prva vožnja s njime u ovoj godini. I ovaj je bio točan pa sam tako već prije 9 krenuo i (preko Vratnika i Senja) stigao u Selce prije podneva. Ostali su dakle još samo: 004, 005, 110, 201 (i 310 kad bude isporučen) Nastavak opet nakon povratka u Zagreb...

Dok sam prelazio sa jedne na drugu stranu mosta prepala me kolona od desetak ''Anđela pakla''. Jurili su preko stotke: Jedna od spomen ploča. Svi kipovi i obje ploče rekonstruirani su nakon Drugog svjetskog rata: Na drugom kraju mosta... ... i pogled u dubinu: Dobro vas našao:

Kukača nije samostalno naselje nego je zaselak sela Kamenica Skradnička, stoga o njoj nema posebnih zabilješki. Udaljenost Kukača - Tounj prugom iznosi 2.189 m, a državnom cestom D23 cca 3 km. Relaciju računam ''od vrata do vrata'' tj. od jednog do drugog službenog mjesta HŽ Infrastrukture. Namjeravao sam odpješačiti ta minorna tri kilometra, to mi nikada nije bio problem, ali mi se jedan mještanin ponudio da me preveze do Tounja automobilom. Naravno da mi je dobro došlo jer mi je raspored bio zgusnut između jedina dva vlaka koji mi odgovaraju. Nedjelja je i vozni red je prorijeđen. Sa pruge idemo na cestu: Jozefina i čuveni most Riječ je o Jozefini ili Jozefinskoj cesti, danas D23. Ime je dobila po Josipu II. (1780.-1790.), inicijatoru izgradnje ceste i sinu austrijske carice Marije Terezije. Izgradnji ceste prethodila je zapovijed zapovjedništva Vojne krajine 1762. godine da se održi sastanak knezova i starješina oko dogovora o gradnji ceste Karlovac - Senj preko Kapele. Cesta je izgrađena trasom starog karavanskog puta preko Velike Kapele. Trasa Jozefine vodi iz Karlovca preko Josipdola, Brinja i prijevoja Vratnik do Senja. Građena je između 1765. i 1779. godine, a njezina ukupna dužina je 115 km. Izgradnja Jozefine uveliko je utjecala na razvoj Brinja i oštarijsko-josipdolskog prostora, a naročito Senja, uz Karlobag najpovoljnije smještene luke na izlazu karavanskih puteva iz zaleđa. Izgradnjom ceste došlo je do proširenja senjske luke i povećanja njezinog prometa. Danas je atraktivna za sve brojnije turiste. Ceste od Karlovca prema moru izgrađene u XVIII. stoljeću: Obelisk u Karlovcu koji označava početak Jozefinske ceste i udaljenosti u austrijskim miljama: Zaprega na Jozefini u stara vremena, autor nepoznat: Ovo je najpoznatiji objekt na cesti - kameni dvokatni most preko rijeke Tounjčice: Tounjčica je rijeka duljine 12,5 km. Izvor joj je u špilji ispod brda Krpel u Tounju, a utječe u Mrežnicu kod istoimenog sela. U rijeci živi stenoendem Ogulinska špiljska spužvica (Eunapius subterraneus), iznimno rijetka i ugrožena vrsta, a od riba potočna i kalifornijska pastrva, štuka, mrena, podust, plotica, klen, linjak i grgeč. Tounjčica: Ogulinska spiljska spužvica (Eunapius subterraneus), foto B. Jalžić: Znamenita građevina vrijedna je opširnijeg osvrta:

Tema ima preko 13.600 (trinaest tisuća i šest stotina) pregleda i ti se pitaš da li ovo uopće netko čita? Šteta jer što niste stigli obići još neke lokacije poput kolodvora Begov Han, Nemila i Jelina. Ovaj posljednji je dobio ime po djevojci imenom Jelena, sudionici radne akcije na izgradnji pruge Šamac - Sarajevo, koja se utopila u rijeci Bosni. A propustili ste i tunel Vranduk, najdulji na ovoj pruzi. Samo ti nastavi, biti će komentara koliko hoćeš kada završiš turneju po Sjedinjeno-razjedinjenim Bosanskim Državama.

Suprotno očekivanjima, ovdje nema apsolutno ništa. U međuvremenu nam se i auto pokvario pa smo morali na servis. Nastavljamo za Žepče Cijeli ovaj potez je kompletno mrtav. Idući put ću radnim danom ići pa ćemo vidjeti jeli nešto drugačije. Iza Žepča smo vozili još komad puta i stigli već blizu Zenice. Vlak je krenuo iz Zenice i očekujemo ga kroz 10 minuta. Vlak dolazi iz ovoga smjera.

U blizini je i slijedeće stajalište Ona broji dnevno samo 2 vlaka Dulje stajanje imamo u stajalištu Bradići. Pogled prema Maglaju Pogled na Zenicu Nekad je bilo više od ruševine... Ovdje su nekad bili signali, sad nema ničega više.

Zoom na obje strane kolodvora. Stariji forumaši će znati bolje pa neka slobodno napišu... Moj je dojam da je ovaj kolodvor za prošle države bio puno prometniji teretom i putnicima... Odmah iza Maglajskog kolodvora u smjeru Zenice su 2 tunela, za 2 kolosijeka. Cesta ih prati pa je bilo relativno jednostavno doći do mjesta za slikanje. Tunel na desnom kolosijeku u smjeru Zenice (tako oni gledaju) je dug 198m... A ovaj drugi je ponešto kraći. Samo 108. Razlog tomu je zavoj, pa je unutarnji dulje ispod brda. Kad se okrenemo vidimo da su kolosijeci dosta udaljeni jedan od drugoga. A sa malo zooma vidimo stajalište radničko Natron, za istoimenu tvornicu papira Natron-Hayat. Kako to smrdi bože sačuvaj. Nisam uspio otkriti doći na stajalište.

Slijedeće zaustavljanje je bilo na bivšem stajalištu Rječica. Pogled prema Doboju Pogled prema Maglaju Čuvar stajališta I sa drugog kraja stajališta Dalje idemo do Maglaja. Praznih vagona ima u nekoliko kompozicija, ali ni putnika ni lokomotive nema. Inače, iz Maglaja kreće ujutro putnički za Zenicu i brzi za Sarajevo nešto kasnije. U 16:30 kreće iz Sarajeva brzi natrag i putnički oko 15:40 iz Zenice. To je sve što Maglaj vidi od vlakova dnevno uz možda 1-2 teretna. Sve izgleda prilično napušteno

Na zidu ulazne platforme WS "Majestic" lijepo uokvirena zemljopisna karta Dvojne Monarhije. Zadnji vagon prtljažni nisam niti fotografirao, jer je neki lik bio ozlojeđen zašto baš njega nisam pitao je li smijem stupiti nogom u vlak, a umjesto toga sam za dozvolu pitao prvog na koga sam naletio. Nisam želio raspiriti vatru u sukobu pa sam se pokupio nakon što sam mu objasnio da sam pred više od 30 godina već bio u vlaku koji je dovezao prvi vagon. Uglavnom uspio sam fotografirati sva 3 WS vagona. Završni signal je neke moderne proizvodnje. Vagoni su restaurirani tijekom više godina, velika većina radova tražila je prave za natlije, a ne serijsku proizvodnju "po traki". nastavit će se.....

Sa ceste treba skrenuti lijevo i još nekih 200m voziti do stajališta. No čim smo skrenuli vidimo vagone iz smjera Doboja. Koči, okret, gazi papučicu! Treba vlak prestići i to brzo! Nekih 800m kasnije 😎 Ovdje veselje i adrenalin pucaju na max. U subotu ujutro smo u republici srpskoj na dizelskoj pruzi ulovili teretnjak sa prekrasnim glasnim dizelom u kojem sam bio jučer. Vlak se morao provući kroz Sočkovac pa smo ga čekali na prijelazu iza. Kakav zvuk kad ga da na osmi položaj 🫠 🥰 Onda smo još malo gasa dali i ulovili ga opet u Kakmužu. U Petrovom smo zakasnili, tj vidjeli smo ga u kolodvoru. Odluka je brzo pala da ga ganjamo dalje. Između Petrovog Novog i Lukavca smo ga opet ulovili. Btw svaki puta su trubili i mahnuli. Videi ovog lova su 🔥🔥🔥

To ste zaključili na temelju????

Slijedeći uputu sa prethodne ploče ovdje sam skrenuo lijevo: Dva ruralna motiva: Što, zar opet dobrodošlica? Shvaćam, napravio sam pokret u obliku udice. Dobro vas našao i drugi put: Ovo mu dođe kao glavna ulica: U njoj je zgrada u kojoj je sjedište općine: Tekst mi izgleda malo smotan, ali nećemo cjepidlačiti: Općinu čuva rimski vojnik, replika jednog kipa sa mosta: