up4014

Kolodvor Škrljevo dana 4. prosinca 2023. zatvor pruge Lokve-Rijeka od 8:20 do 16:00 sati. Pogled prema Meji. Pogled prema Rijeci i Bakru. HŽ Cargo dežurna manevra na sedmom kolosijeku. Fotografirano oko 12:00 sati. Kolodvor Škrljevo 5. prosinca fotografirano oko 12:30 sati. Dosadna kiša i južni vjetar pravi ugođaj Kvarnera zim Pogled prema sredini kolodvora. Pruge za Bakar i Rijeku. Pružna vozila na štitnom kolosijeku. Ulazna lira i 2 OEBB Vectrona.

Zaboravni kolega se javlja s pozdravom i isprikom. Drago mi je, jer si pronašao motiv na kojemu su inicijali slikara Medovića i tako sam postao siguran kako je onaj motiv, koji sam pred nekoliko dana našao na Facebooku zbilja Medovićevo djelo, a ne neki lažnjak. Lokomotive imaju određeni "Američki štih" s onim velikim kutijama za lampe no to već ide u "umjetničku slobodu". "Morelija" u donjem lijevom kutu sam pogrešno tražio u Fiume. Gledajući crtež iz monografije "110 godina" svakako postoje razlike, a zašto u monografiji na crtežu ne postoji potpis autora izgleda nikad nećemo saznati. Još jedan put hvala Ti na utrošenom vremenu. Lijepi pozdrav Zeko

Pronašao fotografiju na 351 stranici. Puno Ti zahvaljujem. Sad se konačno riješila zagonetka jer to je točno slika Medovića. Lijepi pozdrav Zeko

Srijeda 15. listopada 17:45 sati Kolodvor Škrljevo. HŽ Cargo u prolazu prema Rijeka Brajdici

Godine 1983. isašla je iz tiska spomenica za "110 Godina Riječke Željeznice". U njezinih 167 stranica između svih fotografija, tabela nacrta cesta i želj. pruga grafikona nalazi se na pregibu 32 i 33 stranice jedan jedini likovni uradak. Kao što se vidi na fotografiji uradka nigdje nema ni traga mjestu vremenu, a još manje o autoru. Na stranicama 32 i 33 uz 8 fotografija i uradak jedini tekst je:"Teški klimatski uvjeti zapreka su prometu u planinskom području između Panonije i Jadrana." Fotografija likovnog uradka. iz spomenice"110 Godina Riječke Željeznice. I tako se već 40 godina pitam i razmišljam koga vraga ova bezvezna slika bez imena autora se uopće nalazi u spomenici iz 1983. godine. i onda se danas poslijepodne pojavi na Facebooku ovo: Uz sliku je navedeno autorstvo Celestina Mate Medovića te vrijeme nastanka slike godina 1899. za vrijeme boravka slikara kod svoga prijatelja u Fužinama. Autentičnost slike trebao bi potvrditi i slikarov potpis u donjem desnom kutu . Za sada niti nakon upitau nacionalnom centru moderne umjetnosti, a i u Zadru u Providurovoj palači gdje je Zagrebačka zbirka privremeno smještena zbog potresa, nisam dobio nikakove obavijesti o slikarskom radu Celestina Medovića u Gorskom Kotaru. Slijedeći mi je korak Split, koji je zadnji održao Medovićevu izložbu 2001. godine

Kako su se putnici iskrcavali u kolodvoru Opatija-Matulji, ipak nisam ništa fotografirao jer je do daljnjeg sav promet iz Ljubljane i Trsta s jedne strane i Rijeke i Zagreba s druge strane preusmjeren kroz centar Matulja, a u njemu je vječna gužva i bez ove nove regulacije prometa zbog završetka izgradnje punog profila Istarskog "Y". I tako sam iz Šapjana produžio bez usputnih zaustavljanja do Rijeke. U očekivanju vlaka pogled na dio "Učke" ovaj put u Rijeci, a ne iznad Opatije. "Majestic Imperator" ulazi na treći kolosijek u kolodvoru Rijeka; kasni preko 45 minuta. Nekoliko minuta kasnije sa četvrtog kolosijeka polazak prazne garniture za Slovačku. Opraštam se od kolodvora i "Carskog vlaka" (kako ne bi bilo nedorečeno vlak je krenuo iz Beča u 6:00 sati.)

SŽ "Moped" šestim kolosijekom vraća se spuštenih pantografa pod "svoj Napon". Izmjena vuče polako se privodi kraju dolaskom HŽPP lokomotive na vlak. Detalji sa sanduka i postolja prvog od šest vagona u vlaku. Sve skopčano, proba kočnica izvršena i vlak može krenuti. SŽ Moped šestim kolosijekom odlazi u Ilirsku Bistricu.

Na drugoj fotografiji vidimo slovenskog vlakovođu u uniformi ostalo bez komentara. nastavlja se...

Danas nakon skoro 10 mjeseci evo nas opet u "južnoj Dobovi". I dalje vlada blaženi mir. Pred 10-ak minuta prošlo je 15 sati. Znakovi suvereniteta unije i države te obje zastave su jasno istaknuti. Lokacija. Na četvrtom i petom kolosijeku dvije HŽPP ljepotice. Desetak FS čeličnih pragova, valjda su ostali kolosijeku do vojnih skladišta još od elektrifikacije 1935. godine. Izolirani odsjek između 3KV i 25KV 50Hz. Pogled sa druge strane. I konačno stiže "Njegovo Veličanstvo Majestic Imperator.

Slijedi prvi govornik: Marko Filipović Gradonačelnik grada Rijeke. Slijedi Dožupan PGŽ Petar Mamula. Snimateljica TV-a bila je također kao i nekoliko fotografa. U ime Hrvatskog društva željezničkih inžinjera i HHŽPP-a svoje zahvale autorima za govornicom izrekli su Predsjednik HDŽI Goran Horvat i Direktor HŽPP-a mr. sc. Željko Ukić Nakon uvodnih govora pokrovitelja ove monografije, slijedilo je obraćanje autora. Kao prvi za govornicom je našao dr.sc. Siniša Lajnert, koji je u kratkom govoru istaknuo rad i poteškoće traženja podataka po raznim arhivima u Hrvatskoj i inozemstvu. (zbog "godina proizvodnje" piscu ovih redaka očito je zadrhtala ruka pa je fotografija g. Lajnerta slabe kvalitete. ovime se ispričavam autoru monografije) I na kraju naš član Toma, koji je u kratkom govoru istaknuo razvoj ideje od prigodne fotomonografije do sadašnjeg oblika monografije sa puno teksta i tablica koji fotografije također nadopunjuju. Pogled na skup za vrijeme "Tominog" govora. Ovim govorom završena je promocija ove monografije, koja slobodno može stati uz bok monografiji iz 1983. godine, iako je uređena uz rad samo dva autora, za razliku od prethodne pred 40 godina, koja je nastala uz izravni doprinos političke, gospodarske i intelektualne elite grada Rijeke, ŽTP-a Zagreb, a dijelom i SRH. Moje iskrene čestitke autorima!

Danas je u zgradi Gradske vijećnice u Rijeci Korzo 16 sa poetkom u 12 sati održana promocija Gradska vijećnica. slijedeće monografije: Kako mi je pred tjedan dana bila čast primiti pozivnicu od autora, kojom me Hrvatsko društvo željezničkih inžinjera, Hrvatske Željeznice PP i Grad Rijeka pristojnost je nalagala i pojaviti se na promociji evo par fotografija: Ulazim u dvoranu za zasjedanje gradskog vijeća oko 11:50 sati na ekranu zida veliki naslov. dvorana se polako puni no prvi red sa imenima visokopozicioniranih gostiju još je prazan osim mjesta rezerviranog za Direktora HŽPP U međuvremenu autori i moderator razgovorom "ubijaju" vrijeme do početka. Pogled iz zadnjeg reda. Prvi red se polako popunjava..... Svi su na svojim mjestima. Moderator počinje uvodni govor nastavlja se....

Do prostora Umjetničkog paviljona "Juraj Šporer" vidimo crkvu Svetog Jakova na zemljištu nekadašnje Benediktinske opatije iz 12. stoljeća po kojoj je grad dobio ime. Crkva je izgrađena 1506. godine, a opatiju su 1565. godine preuzeli Augustinci te godine 1723. godine Isusovci. Slijedeći u nizu nalazi se hotel Kvarner izgrađen je godine 1884. u samo 10 mjeseci. Željezničko društvo "Južna željeznica" pod vodstvom svog predsjednika Julius Schuelera izgradilo je time najstariji hotel na Hrvatskoj obali Jadrana. Velika dvorana hotela izgrađena je 1913. godine nakon što je požar uništio prostor za tople morske kupke. Pogled na "Lido" iza kojega se smjestila i ljetna pozornica. Druga strana Kvarnera sa Rijekom u daljini. Kip "djevojke s galebom" podignut je 1956. godine. Kupalište Slatina. Obalni put popularni "lungo mare dobio je ime Cara Franje Josipa I. a glavna ulica u gradu. Jedna ispravka za kraj:prospekt izložbe Stoljeće i pol Riječkih pruga platio sam 2 Eura, a ne 3 kako sam prije pogrešno napisao

Evo me pred vratima glavnog cilja subotnjeg lutanja. Izložbeni prostor snimljen sa ulaznih vrata. Ispred fotografija obješenih na zidu nas stolu su prikazani izvorni presjeci tunela pruge Karlovac-Rijeka, MAV vozni red Budimpešta-Rijeka, vozni red KKStb i FS pruge Pivka-Rijeka te ostali nacrti iz vrijeme gradnje. Materijala je bilo tocno koliko stane na izlozbeni stol te veličine, koji je aranziran na način gledanja izloženog materijala okrenut samo prema dvijema fotografijama Slatine i tramvaja iz 19. stoljeća. Znači nije bio dvostruke širine. Lijeva fotografija na zidu prikazuje dio Opatije nazvan Slatina. 19. stoljeće. Na desnoj fotografiji tramvaj u vožnji od tržnice prema Slatini. Lijeva strana gledano od ulaza, izložbenog paviljona fotografije. Desna strana paviljona fotografije. Osim navedenih na dva nosiva stupa blizu ulaza nalaze se još dvije fotografije iste tematike. I to bi bilo sve. Na kraju sam kupio prospekt za 3 Eura i pozdravio se sa mladom osobom, koja je sjedila kod ulaznih vrata i malo prošetao okolicom paviljona Juraj Špore. Ove fotografije, koje sam snimio nakon izlozbe bit će ujedno i kraj ovog izleta na drugu stranu Kvarnera...

Spuštanjem nekadašnjom trasom "Opatijskog tramvaja", koji je ukinut 1933. godine u okviru modernizacije cestovnog i želj. prometa, kada je osim asfaltiranja ceste Trst - Matulji - Rijeka/Opatija-Moščenićka Draga, elektrificirana želkeznička pruga Trst-Postojna i Pivka-Rijeka, čime se htjelo pokazati kako se Italija brine o svojim novo stečenim provincijama, dolazimo do lokacije lokalno poznate kao "Kuk" gdje se od ceste za Rijeku odvajala Opatijska zaobilaznica poznata poslije 1945. godine kao "Nova cesta". Dobro ste pročitali Opatija je dobila zaobilaznicu pred oko 90 godina. Pogled sa lokacije "Kuk" na Opatijsku rivijeru. Dole lijevo u uvali Preluk vidimo start/cilj nekadašnje dugogodišnje motociklističke utrke za "Veliku nagradu Jadrana". Nekoliko stotina metara dalje u pravcu Rijeke, nekad Opatijski tramvaj, a sada cesta nakon okreta od skoro 180 stupnjeva spustaju se zapadnom padinom uvale Preluk. Na pola puta do spoja sa cestom Rijeka-Opatija vidimo sadašnji izgled tramvajske remize. Parkirao sam na Slatini i krenuo ovim obalnim putom prema izložbenom paviljonu. Par metara prije ove ploče evo i spomenika nadražjem piscu suprugine nećakinje. Obalni put Franje Josipa I. vodi dalje i nakon pedesetak metara evo još jedno povijesno sječanje. Mariju iz Nazareta jedne noći 50-ih godina, uz jako Jugo i pomoć određenih struktura odvuklo je more, a kasnije ju je zamijenila ova djevojka sa galebom. Konacno "portić" i izložbeni paviljon. nastavit će se...

Kao i obično jedva stigoh u sjenu na juznoj strani kolodvora. Vlak 482 Rijeka-Ljubljana već je ulazio na drugi kolosijek. Slijedi nekoliko fotografija vlaka 482. Nakon kratkog zaustavljanje i ukrcavanja jedno 10-ak putnika vlak 482 odlazi u desni zavoj inastavlja svoj put prema Ljubljani. slijedi spustanje prema Opatiji i posjet izlozbi.