I ovdje je nekoć vozijo vlak

[Jean]

Nakon željezničke podravske magistrale dočepali smo se i cestovne. Brzinski donosimo odluku o posjeti kolodvoru Suhopolje, pa na raskršću valja skrenuti lijevo:

 

Kolodvor Suhopolje dočekao nas je okićen:

 

 

Zna li netko što znači „KG 14 12 06 JP“?

 

Prema Osijeku:

 

Prema Varaždinu:

 

I ovdje se željeznica i botanika vole... Doduše ne toliko strastveno kao primjerice u Dobrovcu ili Pivnici, ali ipak...

 

Moja malenkost u selu kojeg je proslavila „Mladost 127“ i g. Mijo Fett:

 

Na koodvoru osim nas četvorice živa pustoš... Nije ni čudo:

 

Civilna strana kolodvora:

[Jean]

Nekad Podravska Slatina, valjda da bi se razlikovala od Rogaške, danas je samo Slatina, a konzekvence preimenovanja grada vidljive su i na cestama: Slatina je danas jedini grad u Hrvatskoj sa dvije auto oznake. Nekada je u sličnoj situaciji bio Sisak (kada je auto oznaka SI zamijenjena oznakom SK, zbog toga što u stranim zemljama ne znaju značenje kvačice, pa su kazne Šibenčana često dolazile na naplatu Siščanima i obrnuto), ali za razliku od Slatine, tamo su svi vlasnici automobila morali zamijeniti tablice prilikom registracije, dok ovdje novoregistrirani auti dobijaju tablice SL, a tko ima PS ne mora ju mijenjati.

 

Evo nas na kolodvoru. Prvo civilna strana i parking:

 

Čim smo ušli na perone, moju je pažnju privukao jedan detalj... Toliko da sam zaboravio poslikati kolodvorsku zgradu sa „željezničke“ strane. Pronašao sam vagu!!!

 

Izgledom je identična ogulinskoj. Na kraju kolosijeka na kojem se nalazi vaga – padokaz. Ne'š ti nagiba:

 

Malo dalje hrpetina nekakvih šarafa i šajbi:

 

Ovo mi je za pozadinu na desktopu (do sad sam imao one Portosove pragove iz Most Raše):

 

Ispred radionice usamljeni žuti vagončić:

 

Ćenifa:

 

Odjednom je iz tvorničkog postrojenja iza pruge suknuo gusti crni dim, šireći miris pržene kave ili kestena gradom... Prema riječima prometnika, radi se o tvornici podnih obloga koja svu svoju proizvodnju plasira u Italiju. Kaže da dim suklja svakih pola sata – sat, šireći neugodan miris i čađu. Ne prestaje, kao što vidimo niti nedjeljom...

 

Možda i brže nego smo planirali napuštamo slatinski kolodvor... Prema preporuci LLeonovog kolege odlazimo na ručak u selo Medinci sjeverno od Slatine. Ručak možda nije bio odveć kreativan, ali je bio jako ukusan i džepu ugodan:

[Jean]

Napunjenih želudaca i baterija krećemo dalje prema istoku. Krajnja istočna točka našeg izleta su Našice, ali do njih prvo stajemo u kolodvoru Čačinci:

 

Na kolodvoru brdo Fals-ova:

 

Za ljubitelje tekstura:

 

I pipica!!!!

 

Silos i pripadajući mu kolosijek:

 

Milenijska prije nastavka putovanja:

 

I taman kad smo mislili krenuti, u Čačince stiže makoza iz Našica:

 

 

Prema riječima simpatične prometnice, čeka križanje sa putničkim za Osijek. Bacamo oko na vozni red, koji kaže da bi upravo trebao doći putnički iz Šapjana(!!!). Evo i njega:

 

 

Upravo kad je vlak prelazio preko skretnica kondukter iz makoze počeo je nešto jamrati oko dopuštenja za slikanje:

 

LLeon je sredio stvar, a ja nastavio sa fotkanjem vlaka:

 

 

 

2044 sa 4 Bl-a nastavlja prema Našicama, a odmah za njim nastavljamo i mi...

[Jean]

Slijedeća i posljednja stanica na putu do Našica je kolodvor Zdenci-Orahovica. U mjesto betona i bivšeg predsjednika stižemo u nadi kako smo možda putem prestigli putničkog „iz Šapjana“, pa ćemo ga ovdje ponovno sresti. Na stanici par ljudi čeka vlak, ali prema riječima prometnika, ovaj za Osijek je već otišao, a za Koprivnicu će proći kroz petnaestak minuta. No krenimo redom:

 

Civilna strana kolodvora Zdenci-Orahovica:

 

Službena, željeznička strana:

 

Prema Čačincima:

 

Prema Feričancima:

 

Pipica je integrirana na fasadu kolodvorske zgrade:

 

Stup sa prečkama je i ovaj put ostao neiskorišten...

 

Odlučujemo spojiti ugodno s korisnim: kako smo kod ručka pili pivo, s njim ne ide kava. A baš ta preskočena kava sada je uzrokovala pad kofeina i „srozani pritisak“. Kako do vlaka iz Našica ima još nešto vremena, odlučujemo ga dočekati u ugostiteljskom objektu neposredno uz ŽCP na cesti koja spaja dva naselja iz naziva kolodvora: Zdence i Orahovicu. Uskoro se rampa spustila, pa smo pohitali na položaje:

 

Evo i vlaka:

 

 

Zaustavlja se na stanici:

 

I nastavlja dalje u oblaku dizelskog dima:

 

Mi nastavljamo bez dima, ali zadovoljni ulovom.

[Jean]

Na putu do Našica prolazimo kroz Feričance i legendarno selo Donja Motičina:

 

 

Konačno smo dostigli i krajnju istočnu točku našeg ekšna – Našice!

 

 

Na kolodvoru zatičemo tek par žutih vagona:

 

i makozu upravo pristiglu iz Pleternice:

 

 

LLeon na tlu, stup s prečkama neiskorišten :icon_whoknows:

 

Kiki u ćenifi:

 

U trenucima dok je Kiki opservirao ćenifu, sa razglasa obližnjeg nogometnog igrališta začula se obavijest kako „počinje drugi polufinalni susret između Konjske i Svinjske ulice“...

 

Tu je i drezina:

 

A tu je i kemijski vlak!!! Sprema li se to možda njegov pohod po poluzatvorenoj pruzi Pčelić-Banova jaruga? Nekako mi se čini da tamo duuuugo nije bio...

[Jean]

Ulica je, naravno, Kolodvorska. Ugostiteljski objekt jako podsjeća na ogulinskog „Idriza“, ali ovdje je vlasnik ipak Nervet Ameti:

 

Odvojak industrijskog kolosijeka poduzeća Papuk (prerada i skladištenje žitarica):

 

Skroz lijevo Pleternica, desno Slatina (tu gdje su Kićo i Kiki), a u travi skroz desno Papukov industrijski kolosijek:

 

Pogled unatrag, prema kolodvoru:

 

Pruga za Slatinu odvaja se prilično oštrim zavojem od pleterničke, pa je dodatno podmazivanje vijenaca kotača potrebno kako bi se produljio vijek tračnice i samih kotača:

 

Do križanja s cestom pruge su već razdvojene, pa je ŽCP dvostruki:

 

...pače: trostruki! Jer oni koji dolaze iz smjera kolodvora moraju prijeći i preko Papukovog kolosijeka:

 

 

 

Sunce je sve bliže vrhu Papuka, sjene postaju sve duže, a još treba obići neke kolodvore. Napuštamo Našice bez pozdrava i krećemo kroz Zoljan i Gradac u smjeru Valis Aureae...

[Jean]

Sunce je već palo prilično nisko kad smo stigli u Požegu. Posljednje zrake sunca razbacivale su žutu svjetlost po ulicama i kolodvoru, pokušavajući nam „objasniti“ zašto se požeška regija naziva Zlatnom dolinom. Zgrada kolodvora očito je nedavno obnovljena, a netko se dosjetio tradicionalnu okruglu „rupu“ u potkrovlju željezničkih zgrada pokrpati jednako tako okruglim HŽ logotipom. I to još svijetlećim!

 

Sa željezničke strane je ipak ostala rupa, a reflektirajuća ploča ustupila je svoje mjesto svijetlećem natpisu (za razliku od Škrljeva, Meje, Delnica, Skrada... gdje su svijetleća slova zamijenjena reflektirajućom pločom):

 

Pogled u smjeru Pleternice:

 

I u smjeru Velike:

 

Pi....pa s vodom i parnjača serije 51:

 

 

Magacin:

 

Crne tičurine su se okupile na jednom od perona:

 

Silos ima svoj kolosijek:

 

Preko parkinga od kolodvora nalzi se još jedno industrijsko postrojenje sa svojim kolosijekom i pet Eas-z vagona na njemu:

[Jean]

Zadnje tračke sunca hvatamo u Pleternici. I ovdje je kolodvor smješten u Kolodvorskoj ulici (tko bi rekao?) i ima civilnu:

 

...i službenu stranu:

 

Ulaz, odnosno izlaz i ćenifa označeni su feralima:

 

Kockasta stabla odvajaju prolaz prema sanitarnom čvoru od perona:

 

 

Na stanici nikakvog muvinga. Na prvom kolosijeku usamljeni plavi službeni vagon:

 

A na zadnjem, ispred radione – žuti infrastrukturin:

 

Jedino se momak sa druge strane pruge muči s „opalim lancom“:

 

Bandera ispred kolosijeka ostala je bez žica i bez ptica na njma. Tek kao spomenik na prošla vremena, kada je telefoniranje bez žica koje idu paralelno s prugom bilo nezamislivo:

 

 

Kratki posjet pleterničkoj rasputnici. Lijevo Požega, desno Našice:

 

 

Kinezi u polju riže? Ma ne! LLeonovi prijatelji u slavonskoj pšenici:

[Jean]

Na putu do Batrine prolazimo kroz sela u kojima lokalni nogometni niželigaši igraju prvenstvene utakmice. Takve manifestacije znaju biti prilično živopisne, tako smo i ovdje vidjeli štošta: od publike koja traktorom takoreći ulazi na igralište, preko metalik zelenih dresova nogometaša do gužvi na cesti oko stadiona kakvoj može pozavidjeti i uprava HNK Rijeka! Ipak na željeznički kolodvor Batrina-Nova Kapela stižemo prije mraka:

 

Broj putnika govori nam da bi uskoro mogao i nekakav vlak:

 

Dok on stigne ja slikam magacin (obratite pažnju na zeleni signal u lijevom kutu):

 

Prvo je prošao teretni iz smjera Slavonskog Broda:

 

Zatim se iz smjera Nove Gradiške stvorio putnički sa brenom na čelu:

 

Koji trenutak kasnije eto i makoze iz Pleternice:

 

A iza nje zeleni signal već priziva novi putnički vlak iz smjera Slavonskog Broda:

 

I tako bi mogli do ujutro, ali mrak koji je sve više smetao objektivima naših foto-aparata upozoravao nas je da je krajnje vrijeme da krenemo prema Rijeci do koje imamo skoro 350 kilometara! Uz to, komarci su postajali sve dosadniji i grizli su nas i kroz odjeću, pa nam nije preostalu drugo nego da krenemo prema moru, gdje su leteće zvjeri nešto pitomije. Batrinsku rasputnicu smo vidjeli, ali zbog krajnje nepovoljnih uvjeta (pao je potpuni mrak) nismo fotografirali...

 

Eto! Toliko od mene. Bijaše to jedna jako lijepa nedjelja uz prugu u pravom društvu. Zahvaljujem svojim suputnicima, poglavito LLeonu, koji je vozio čitavim putem i unatoč umoru, 900 prijeđenih kilometara i 20 sati za volanom sigurno dovezao ekipu u matičnu luku. Zahvala i Kići i Kikiju za sjajnu pripremu puta i ugodno provedeno vrijeme. Vjerujem da će uskoro nova prilika za nešto slično!

 

Hvala i tebi, čitatelju, koji si imao strpljenja čekati da se sve ove slike učitaju. Znam da sam utlačio možda i prevelikim brojem fotki, ali se nadam da nisu bile dosadne. U svom izvještaju sam ponovio i neke detalje koje su moji suputnici već iznijeli, ali kad sam počeo pisati putopis, onda još nije bilo objavljeno ništa, a sad sam lijen mijenjati. A obzirom da je prošlo već više od dva tjedna, nije zgorega malo se prisjetiti...

[dnovakovic]

Hvala i tebi Jean na odličnim slikama i zanimljivom putopisu !

Vi Riječani ste fenomenalni preći 900 km da biste poslikali ove dvije tužne i napuštene pruge po Slavoniji po ovoj ljetnoj žegi zaista trebe imati ljubavi i volje.

Pravi ste ljubitelji željeznica !

[Stanley]

Jean, zaista si sjajno dopunio ovaj lijepi putopis.

Još jednom sve čestitke riječkoj ekipi.

A sada bih bio slobodan malo te ispraviti/dopuniti, no hard feelings :

 

Pogled u smjeru Zagreba... I u smjeru Novske

Obratno. Na prvoj slici vidi se kolosijek (lijevo) koji vodi u teretni kolodvor tvornice umjetnih gnojiva.

 

Putnik kojeg zatičemo na stanici, uvidjevši naš interes za staničnu infrastrukturu informira nas kako je Poljana nekad imala dva normalna kolosijeka i jedan uskotračni

Poljana je imala 3 (tri) kolosjeka + uskotračni.

Isto tako, 3 kolosjeka imao je i ex kolodvor Kukunjevac, koji danas izgleda stvarno zastrašujuće. Vjerojatno ga niste stigli obići, ostao vam je po strani između Poljane i Dobrovca.

 

Kolodvor Sirač građen je u socrealističkom stilu šezdesetih i ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća

Vjerojatno ranih šezdesetih, a možda i pedesetih. Imam negdje jednu staru sliku, pa ću je naknadno staviti nakon što bude skenirana.

 

pogledom na stablo (platanu?)

Po lišću zaključujem da je riječ o javoru. List = grb Kanade + grb izviđača.

 

LLeon se dao u potragu za vidljivim ostacima rasputnice, ali njih jednostavno nema (skretnica je morala biti negdje između LLeona i mene)

Nije bilo rasputnice ni skretnice o kojoj govoriš. Pruga za Grubišno Polje - Pavlovac-Dražicu odvajala se u kolodvoru Bastaji (Maslenjača) i išla je preko onog mosta koji ste slikali (lijepo se vidi da je nekada bio dvokolosječni).

 

je li ovo vodosprema?

Jest (bila).

 

Pivnica je nekada morao biti kolodvor sa barem dva prolazna i jednim pretovarnim kolosijekom

Kolodvor Pivnica imao je 4 (četiri) kolosjeka.

[Jean]

Stanley, hvala na dopunama i ispravcima netočnosti u mojem izvješću.

 

Što se tiče odvajanja pruge za Grubišno polje, vodio sam se satelitskom snimkom Google Eartha, na kojoj se jasno vidi da se ta pruga odvajala od Daruvarske negdje u ovom desnom zavoju (ili neposredno poslije njega):

 

Ako se, kao što kažeš, pruga odvajala već u kolodvoru Bastaji, tada su dva kolosijeka išla paralelno do te točke i tu se razdvojili.

[Stanley]

Ako se, kao što kažeš, pruga odvajala već u kolodvoru Bastaji, tada su dva kolosijeka išla paralelno do te točke i tu se razdvojili.

Tako je.

[Stanley]

Ograničenje editiranja posta na 5 minuta je stvarno besmislica. Stoga moram otvoriti novi.

Fotografije su iz našeg već spomenutog putopisa, autori seabral i STIB.

Odvajanje kolosjeka za Pavlovac-Dražicu - Bjelovar u kolodvoru Bastaji (Maslenjača):

 

 

Vidljivi ostaci pragova u nasipu, iza mosta prema Donjoj Vrijeski:

 

 

Pogled prema Donjoj Vrijeski. Pruge su išle paralelno cca 1-1,5 km, a ona džungla koja prati postojeću prugu je nekadašnji nasip pruge za Bjelovar:

 

[Silver]

Ograničenje editiranja posta na 5 minuta je stvarno besmislica.

 

Ja to davno rekoh, ali tko sluša jednog , možda ih treba biti tri, za sada smo dva.

[Stanley]

Ja to davno rekoh, ali tko sluša jednog , možda ih treba biti tri, za sada smo dva.

To nas je do sada reklo bar dvadesetak, ali nitko od admina ne trza. Naprosto je smiješno kada ti se nakon sedam minuta pojavi poruka da si premašio kvotu od 1.440 minuta.

Razumijem da postoje (valjda?) razlozi za ograničenje vremena editiranja postova, ali neka - pobogu - produlje limit na bar 30 minuta. Često se pojavi opravdana potreba za nekom izmjenom/dopunom, stoga priče tipa ''imaš opciju pregleda prije postanja'' ne drže vodu.

Isprika riječkoj ekipi za iskorak Off Topic.

[kiki273]

Eto, očito smo tražili odvojak na krivom mjestu

Kolodvor Maslenjača s portosom na slici i onakav kakav kakvog smo mi našli je razlika dan i noć!

[seabral]

Eto, očito smo tražili odvojak na krivom mjestu

Kolodvor Maslenjača s portosom na slici i onakav kakav kakvog smo mi našli je razlika dan i noć!

Nije, kolodvor Maslenjača je potpuno isti kao onaj kojeg ste vi fotkali. Na fotki s Portosom je kolodvor ona prizemna bijela zgrada u daljini s lijeve strane.

 

I tada je bio jednako napušten i grozno devastiran

[kiki273]

Eto, očito smo tražili odvojak na krivom mjestu

Kolodvor Maslenjača s portosom na slici i onakav kakav kakvog smo mi našli je razlika dan i noć!

Nije, kolodvor Maslenjača je potpuno isti kao onaj kojeg ste vi fotkali. Na fotki s Portosom je kolodvor ona prizemna bijela zgrada u daljini s lijeve strane.

 

I tada je bio jednako napušten i grozno devastiran

Da, da ; Mislio sam na travu do koljena!