Jean

Je, dečki, ne može to tako!!! Nema me mjesec dana na forumu, a vi već uspijete tradicionalni srpanjski "hepening" prebaciti usred lipnja i odraditi ga bez mene??? Ajd', lako za mene, ali da nije bio nitko od primorsko-goransko-istarske ekipe??? Ovo se ne važi, morat ćemo ponoviti. Samo da se Pfaffu stvrdnu škale, pa da može sići sa kata kuće

Ja sam više kao Balaševićev petao - "po danu nešto dremljiv, al' noću uvek budan!" :ne zna:

Za tu prigodu imamo poseban topić (doduše, propustili smo ga puniti zadnje tri prigode, a evo i četvrtu): http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/9880-solsticijsko-vee-u-gk-jope-stanica-lokve/

Počašćen sam! Inače, ovaj lokalitet gdje je ŽCP zapadno od Ogulina zove se Jelačko. Fenomenalne fotke! Očekujemo nastavak.

Ovo je ješka! Ovdje su neki već zagrizli i krenuli kupovati zimske gume i dolijevati antifriz kako bi što spremniji dočekali dan ekšna! Negoooo, obzirom da je po astronomskim izračunima solsticij bio jutros točno u 6:31, znači da upravo uplovljavamo u solsticijsku večer, pa očekujemo da se, redovitim tempom, dopuni i slijedeća tema: http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/9880-solsticijsko-veee-u-gk-jope-stanica-lokve/

Ja sam dosta davno čitao ovaj putopis, ali sam sada tražeći bilo kakav podatak o stajalištu Sveta Barbara ponovno naletio na njega, pa evo da ispravim par netočnosti: Zgrada koju Jim naziva "malim stajalištem kojem nažalost ne zna ime", pa kasnije Seabral pita da li je to stajalište Sveta Barbara, a Pfaff odgovara da nije Sveta Barbara nego Bakar Grad: http://i91.photobucket.com/albums/k306/siemens2/bakarska%20pruga/041exstajaliteBakardo195x.jpg E, pa nije niti Bakar Grad! To je vahtarnica u kojoj se nekada nalazio mehanizam za podizanje i spuštanje obližnje rampe. Tako nam (Narcisu i meni) rekla gospođa koja u toj zgradi živi. Bivše stajalište Bakar Grad nalazi se sjeverno od samog gradića Bakra, uz bakarsko groblje (gledano iz smjera Škrljeva, dvjestotinjak metara poslije tunela Pajca). Jim je uslikao lokaciju u povratku prema Škrljevu, to je ova žuta zgrada sa lijeve strane: http://i91.photobucket.com/albums/k306/siemens2/bakarska%20pruga/081luk.jpg I tamo smo Narcis i ja proljetos zatekli bivšeg željezničara koji nam je ispričao par crtica iz vremena parne vuče i putničkog prometa Bakarskom prugom. O bivšem stajalištu Sveta Barbara sam uspio doznati prilično malo. Po svoj prilici nalazilo se negdje između predsignala i ulaznog signala kolodvora Šoići iz smjera Škrljeva. Vjerojatno u blizini crkve.

Lijepo, lijepo! Ove panorame si radio sa onim programom? Ja ga još nisam stigao isprobati. Super izgledaju ovako smanjene. Kako ispadaju na 800×600? Ima li većih "nepoklapanja"? Program koji sam do sada koristio solidno odradi posao, ali mu nikako ne ide spajanje kontaktnog voda (uvijek bude prekinuta žica). Sada kad si svladao tehniku, očekujem da nastaviš tamo gdje sam ja stao (za početak - stajalište Kupjak i riječki kolodvor), pa da konačno zvanično otvorimo stranicu sa stanicama.

Lijep putopisić! Prugu u Sincu sam pred točno mjesec dana ja fotkao i malo istražio, ali nisam otkrio baš bogzna što. Prenosim svoj post sa riječkog foruma:

Zagi ti je već odgovorio, a ja ću ti ponuditi malo cjelovitiji odgovor: LINK, (proslava 50. obljetnice žutki u službi na JŽ/HŽ)

Putem kući sam fulao skretanje i završio u Sungeru (Pfaff, kućica ti je na mjestu, nitko ju nije odnio!), pa se okretao i preko Fužina i Zlobina izbio na ŽCP kod Plasa. A tamo... Spuštena rampa, dvije žutke svijetle u kolodvoru... Ja se pripremio sa fotićem na rampi da slikam kompoziciju koja kreće iz kolodvora, ali mi se kompozicija u pokretu došuljala s leđa... Ne samo da nisam uspio fotkati, nego nisam uspio niti razaznati o kojoj žutki je riječ, pa sam morao svratiti na stanicu, da vidim i taj muving. Kad sam ušao na kolodvor, shvatio sam da sam dostigao onaj isti teretni vlak kojeg sam ispratio iz Lokava - onaj sa 1061-015 na čelu! Strojovođa me prepoznao i zbunjeno upitao "a kako si ti stigao ovamo?".. Autom, kako drugačije... Evo malo atmosfere iz Plasa: Opet nisam ponio stativ iz auta, pa fotke na kojima je onaj treći vlak nisu ni za što. Čak se ne može razaznati niti koja žutka vuče. Vidi se samo da je bila neka iz podserije 100, bez natpisa "HŽ Vuča vlakova" (dakle, može biti 101, 104, ili 109). Mislim da je bila 109, jer mi se čini da sam vidio LED diode na štopovima... Toliko od mene u ovoj solsticijskoj priči. Do prosinca, nadam se...

Zaboravih napisati: istovremeno kada i ja, na kolodvor se iz Deln'ca stropoštao 4602: ovaj teretnjak sa žutkom 015 je bio tamo od prije...) Evo što sam poslikovao sa stativom: Još malo uresa na žutki 005: Nas dvojica Pfaffov prijatelj u svjetlećem izdanju:

Zanimljiv sticaj boljih i lošijih okolnosti dopremio me u GK, pa sam malo zadro u Pfaffov teren, čisto da iskoristim priliku da upišem štogod u temu o solsticiju. Kolodvor je primjereno okićen za nadolazeće blagdane i praznike Pfaffov prijatelj je snjegove poodavno zaboravio (...a bilo je 50 + 30...) i instalirao donji dio u travuljicu. Stativ je ostao u autu, ali dao sam sve od sebe da se ne skuži Koju minutu prije 22 sata u Lokvama je strašno živnulo. Sa više od pola sata zakašnjenja u Lokve je stigao 4803, a na njegov dolazak čekala su dva teretnjaka. Nakon što putnički iz Šapjana produžio za Moravice, žutka 015 sa svojim teretnjakom izgubila u tamnim bespućima solsticijske večeri http://www.youtube.com/watch?v=G-SNsTNznDA Dva srebrna i jedan plavi... Jel' ta kombinacija dobila ime u međuvremenu od zimskog do ljetnog solsticija?

U filmu sam kao muzičku podlogu koristio zaštićene naslove izdavačkih kuća Warner Music Group (WMG), Universal Music Group (UMG) i Sony Music Entertainment (SME). Youtube ih je prepoznao odmah pri podizanju filmova na server i obavjestio me da zbog kršenja autorskih prava neće biti vidljivi u pojedinim članicama EU...

Ima filmić iz ove biblioteke, nastao prilikom obilježavanja 150 godina željeznice u Hrvata: http://www.youtube.com/watch?v=MqKkTja7yAg&feature=related (dio od 0:30 do 1:00) (za znatiželjne, tu je i drugi dio...) http://www.youtube.com/watch?v=PZ2cyl0rVAI&feature=related

Sad mi je krivo za poludit' što sam proteklih par tjedana rijetko svraćao na ovaj forum, a i kad bih svratio, otvarao sam samo određene podforume, pa mi je "promakao" ovaj hepening... Iako, obzirom na novouvedene radne subote teško da bih stigao na prvu turu mesa, ali na drugu svakako! Što se tiče Bondova iz posta iznad, fino ste ih nahvatali: 1141, 2044 i 7123 u jednom danu. Očekivao sam na Pfaffovom filmu prolaska kroz Ogulin da će mi negdje desno od pruge za oko zapeti i slupani Bond 1061, ali sam kasnijim uvidom u mapper shvatio da je isti prevučen u Rijeku još pred desetak dana. Sve u svemu, lijepo druženje, prava ekipa. Vidimo se sigurno ovo ljeto. Barem jedamput!

Fala ti na ovim detaljnim uputama! Još da si ih dao kojih dvadesetak dana ranije, Narcis-Kapo-Drempin slikopis iz Gospića bi možda bio bogatiji za koju fotku... Pohvale, naravno, za dobro proveden dan i još jedan švedski akcijski film Do sad mi je bilo čisto nevjerojatno da si tolike "švedske" dionice hrvatskih pruga obišao, a ovu, koja je uz Buzet-Pula i Ogulin-Plaški najbliža Rijeci, da si omanuo... Al' očekivao sam i barem jednu fotku policijskog Defendera...

Ajd', nek se i po meni nešto prozvalo

Opet Pfaff-style kolodvoropis! Ovaj u meni budi nostalgiju, jer stiže iz rodnog kraja mojih bake i djeda (oni su zapravo iz susjednog Sinca, ali sve je to tu!). U jednoj od ovih kuća neposredno uz stanicu još živi bakina sestra, a najmlađi brat moje bake godinama je bio šef kolodvora u Ličkom Lešću (nakon što je dio karijere proveo na istoj funkciji u Virovitici). Sad valjda slijedi obilazak stajališta Ramljani i Sinac. Sinac je malo u brdu, ali nakon što je kamera zabilježila tvoje pentranje i spuštanje po brdu u Plasama, više nemaš izgovora Dok sam, početkom tisućljeća i svoje radne karijere radio kao dostavljač, svaki petak sam preko Vratnika išao u Liku i uvijek me ovaj objekt sa velikim natpisom "ŽIVEŽNE NAMIRNICE" mamio da stanem. Jednom prigodom sam stao u povratku, u namjeri da kupim sendvič i coca-colu, ali... U dućanu nemaju makinu za rezanje salame, nego vrijedi pravilo "sve ili ništa", odnosno treba kupiti cijeli parizer, čajnu, mortadelu, štoliveć... Nožem režu špekove i sir, ali to mi i nije baš za sendvič. Sreća, pa je nakon mene u dućan ušao jedan lokalac koji je imao namjeru kupiti parizer, pa je predložio da mi prodavačica nožem nareže od parizera koliko mi je dosta za sendvič, a on je kupio cijeli parizer umanjen za taj moj dio. Naravno, šnite parizera su bile kao da ih je sjekirom tesala, ali to nije sve! Nemaju u dućanu niti kasu, nego mi je prodavačica kupljeno upisivala na paragon blok: "Kruh polubijeli, komada 0,5; kokakola 0,5l, komada 1; parizer uski, jedinica mjere gram, količina 318..." To je bilo posljednji puta da sam u dućanu prehrane vidio paragon blok, a bogami i u ostalim dućanima su postali prava rijetkost.

Dok smo čekali Silvera, STIBa i Thomcroa, mobitelom se javio LLeon: "mi ćemo prugom pješke prema Zlobinu!" Ok, to znači da imamo cca sat vremena da detaljno pofotkamo kolodvor Plase ili da se spustimo do Melnica, pa čak možda i do Meje! Drempa, koji je odustao od "vratolomija" u LLeonovoj režiji pridružio nam se na parkingu, a STIB i Silver odlučuju se pješice vratiti do kolodvora Plase. Drempa, Pfaff, Thomcro i ja sjedamo u aute i krećemo prema Plasama. Na ŽCP prije kolodvora interesantna situacija: dugačka kompozicija natovarena teretnim vagonima lagano prolazi kroz ŽCP na kojem je rampa dignuta! U nadi da ćemo uspjeti uslikati taj isti vlak kod nadvožnjaka u Melnicama spuštamo se tih parsto metara cestom, ali kasnimo. Pfaff i Thomcro su stigli u zadnji čas uslikati vlak, a Drempa i ja ga hvatamo već na putu prema Meji: Kad smo već ovdje, posjećujemo obližnje stajalište Melnice: Sa ovog mjesta ...puca vjerojatno najljepši pogled na Bakarski zaljev i Kvarner: Još da nema ove izmaglice... Proljetos kad smo Thomcro i ja snimali stajalište za panoramu dan je bio predivan i pucao nam je... pogled do Cresa! (vidi: http://www.stacion.tk/melnice.htm ) Vraćamo se u Plase. STIB i Silver nas već čekaju tamo. Svojim povratkom zainteresirali smo mladog prometnika, koji nam rado priča neke detalje iz prošlosti kolodvora, kao i iz svoje željezničarske karijere. Priča kako je sadašnja zgrada kolodvora do prije petnaestak godina bila ugostiteljski objekt sa terasom okrenutom prema peronima, ali da je terasa zazidana i cjelokupna građevina prenamijenjena u kolodvor, a stara kolodvorska zgrada koristi se kao rezidencijalni objekt. Pokazuje nam zbirku fotografija vlakova na panou na zidu, a Thomcro i ja mu za tu zbirku poklanjamo svaki po tri svoje fotke iz kolekcije za panoe, koju od posljednje izmjene panoa još uvijek vozim u autu. Službeni telefon u prometnom uredu je zazvonio i prometnik izlazi s informacijom kako će uskoro kolodvorom proći strojna žutka. Ekipa se opet raspoređuje u strijelce: Evo i žutke. To je 012, koja se prije mjesec i pol pojavila nakon godinu dana pauze: ...i ode... LLeon je već ranije javio da je prugopješačka ekipa stigla u Zlobin. Vrijeme je da se rastanem sa Pfaffom i Thomcroom (Silvera, STIBa i Drempu ću još jednom kratko vidjeti u Zlobinu) i da krenem po LLeona. Taman kad sam sjeo u auto, ispred mene se ukaže poznata silueta. Pa to je Kiki273!!! Nakon pozdrava i kraćeg razgovora on se odlučuje javiti ekipi ovdje i poći samnom u Zlobin javiti se i tom dijelu ekipe. U Zlobinu se ekipa rasporedila u čekanju brzog iz Moravica. Marioo i Seabral drže poziciju kod ŽCP, a LLeon i Portos ispred stajališne zgrade. Kad se rampa spustila, vadim i ja svoju kameru, ali i taj će film na forum naknadno... U ugodnom razgovoru dočekali smo vlak iz čijih prozora vire tri poznate glave. Rastajemo se sa Zagrebačkim prijateljima uz želje i čvrstu nadu da će se ovakav događaj uskoro ponoviti. Bilo je odlično! Da se neke pozitivne tradicije ne iznevjere, za kraj fotografija Zlobinske ćenife :smiling devil: U ožujku je ovaj zid još suvereno prkosio atmosferilijama (a imao je i onu tablu "nužnik za muškarce/žene"). Ekšn je završio zasjedanjem u Milleniumu. Kiki, LLeon i ja bavili smo se rješavanjem tekuće problematike, a pokraj nas su, prvo prema gore, a onda i prema dolje narančastom kurijerom prošli NP-549 i Ikar. Pokušavali smo im pažnju privući mahanjem i galamom, ali u subotu je valjda bio dan kada ovi iz autobusa ne reagiraju na mahanje i buku... Hvala svim protagonistima ove lijepe subotnje priče! Jedva čekam neku novu priliku...

Napojnik je uslikan već puno puta, ali evo ga još jednom. Ovaj put sa Pfaffom: Krećemo i mi prema lokalitetu gdje su Drempa, Marioo, Portos i Seabral već utvrdili sačekušu. Nasip sa kojega je početkom 1992. godine u provliju sletjela 1061-009 i dva vagona: Meni je i drugi komplet baterija otkazao poslušnost (iako sam oba kompleta napunio dan prije - ili su baterije već stare, ili mi punjač ne valja), pa sam zato slijedećih par fotki snimio 16:9 HD video kamerom, zbog čega je njihova kvaliteta daleko ispod razine ostalih. Nakon što smo se spustili do nasipa, trebalo je odabrati pravu lokaciju za doček putničkog iz smjera Rijeke. Thomcro i Silver su se odlučili za staru i uspješnu taktičku formaciju, u narodu poznatu pod nazivom "po šumama i gorama": STIB se iz ponora uzdigao do klisura: Pfaff se kamuflirao iza stupa: A ostatak ekipe se rasporedio na nasuprotnoj izvisini: Filmovi koji su snimljeni bit će na youtube kanalu uskoro! Na odlasku sa pozicije sačekuše, Pfaff me spasio sa rezervnim kompletom baterija (fala, fala, fala!), pa je Oly mogao ponovno u funkciju. Dok smo se, tako, Pfaff i ja vraćali prema autima, u kanjonu ispod nas čula se tutnjava nečeg teretnog... Nismo slikali jer smo se baš našli na poziciji otkuda se pruga ne može vidjeti. Ali je zato Pfaff naišao na nešto nesvakidašnje u travi

Evo kako sam ja vidio ovu subotu: Sastanak sa Pfaffom i Kapom dogovoren je za 11 sati u Cresu. Zadnje pripreme prije polaska uključivale su posjet forumu, da vidim da se od sinoć nije što promjenilo vezano za ekšn. I promijenilo se - Kapo je odustao. Ali upravo u trenutcima dok sam oblačio jaknu na izlasku iz stana zazvonio je mobitel. Thomcro javlja da je on već na zbornom mjestu. Broj članova je, znači, ipak nepromijenjen! Nakon kave u Cresu krećemo prema Plasama. Pfaff i Thomcro preko Škurinja, ja preko Vežice na zaobilaznicu. Usput, negdje kod spomenika na Vežici mašem i trubim Mannasu za volanom 669, ali dojma sam da me nije skužio... Poslije Praputnjaka skrećem krivo prema Meji, ali nakon nešto manje od kilometar shvaćam kakvu sam grešku napravio, pa se okrećem i vraćam Prema Hreljinu. Kod okretišta u Hreljinu sustižem kombi koji do stanice Plase nije prešao 30km/h, a zbog zavojite ceste nisam ga imao gdje prestići... Ipak, Pfaffa i Thomcroa nalazim na parkingu ispred stanice. I Pfaff je iz navike zapičio prema Meji, ali je vjerojatno vozio u tom smjeru daleko manje nego ja, pa je stigao prije. Zajedno ulazimo na kolodvor i raspoređujemo opremu: Neki su morali obaviti još neke predradnje: Drugi su zbog istovjetnih predradnji propustili prolazak brzog 501 iz Rijeke prema Moravicama: Uskoro stiže i putnički iz Moravica sa šest prijateljskih lica: Pozdrav i zajednička fotka odrađeni su "po ubrzanoj proceduri" jer, kako nas informira Portos, teretni iz Meje polazi za 14 minuta. Ideja je bila da otpješačimo do nasipa s kojeg se srušila 1061-009 i tamo dočekamo teretnjaka, ali seniorski dio ekipe njome nije oduševljen, pa pada odluka kako će oni pričekati taj vlak tu, u kolodvoru Plase. Ja se priklanjam njihovom mišljenju jer fizička kondicija ne omogućuje pješačenje 1,5 km u 15 minuta, a prilaz autom zna samo Thomcro, koji ostaje u Plasama... Do prolaska teretnog razgledavam kolodvor i EVP Plase. Osobito me se dojmila interesantno riješena ograde EVP: Unatoč klimavom koljenu pentram se na usijek kod izlaznih signala. Nisam se još uspio niti popeti kako spada, kad je do mene doprijela tutnjava vlaka. Uspio sam se nekako namjestiti na stijenu u visini vrha stupa KM, ali u trenutku kad je trebalo opaliti fotku, na ekranu foto-aparata pojavila se poruka "baterija prazna" :ljuti: Uslijedilo je brzinsko vađenje kamere iz torbe, ali kako sada stvari stoje, vjerojatno ni od te snimke neće biti ništa... Ilustracije radi, fotka sa moje pozicije nakon što sam promijenio baterije u fotiću:

Neeeee... Sintagma "u zavoju kao Brod Moravice" upotrebljava se kad se karakteristika zavojitosti uoči na nekom drugom kolodvoru ili stajalištu!

Ostadoh dužan svoje viđenje druženja, ali bojim se da je malo kasno sad za to... Tek trajna uspomena na ovaj tradicionalno lijepi događaj: Slika u punoj rezoluciji može se skinuti ovdje: http://rapidshare.com/files/417125879/P7100102.JPG.html

Stanley, hvala na dopunama i ispravcima netočnosti u mojem izvješću. Što se tiče odvajanja pruge za Grubišno polje, vodio sam se satelitskom snimkom Google Eartha, na kojoj se jasno vidi da se ta pruga odvajala od Daruvarske negdje u ovom desnom zavoju (ili neposredno poslije njega): Ako se, kao što kažeš, pruga odvajala već u kolodvoru Bastaji, tada su dva kolosijeka išla paralelno do te točke i tu se razdvojili.

Na putu do Batrine prolazimo kroz sela u kojima lokalni nogometni niželigaši igraju prvenstvene utakmice. Takve manifestacije znaju biti prilično živopisne, tako smo i ovdje vidjeli štošta: od publike koja traktorom takoreći ulazi na igralište, preko metalik zelenih dresova nogometaša do gužvi na cesti oko stadiona kakvoj može pozavidjeti i uprava HNK Rijeka! Ipak na željeznički kolodvor Batrina-Nova Kapela stižemo prije mraka: Broj putnika govori nam da bi uskoro mogao i nekakav vlak: Dok on stigne ja slikam magacin (obratite pažnju na zeleni signal u lijevom kutu): Prvo je prošao teretni iz smjera Slavonskog Broda: Zatim se iz smjera Nove Gradiške stvorio putnički sa brenom na čelu: Koji trenutak kasnije eto i makoze iz Pleternice: A iza nje zeleni signal već priziva novi putnički vlak iz smjera Slavonskog Broda: I tako bi mogli do ujutro, ali mrak koji je sve više smetao objektivima naših foto-aparata upozoravao nas je da je krajnje vrijeme da krenemo prema Rijeci do koje imamo skoro 350 kilometara! Uz to, komarci su postajali sve dosadniji i grizli su nas i kroz odjeću, pa nam nije preostalu drugo nego da krenemo prema moru, gdje su leteće zvjeri nešto pitomije. Batrinsku rasputnicu smo vidjeli, ali zbog krajnje nepovoljnih uvjeta (pao je potpuni mrak) nismo fotografirali... Eto! Toliko od mene. Bijaše to jedna jako lijepa nedjelja uz prugu u pravom društvu. Zahvaljujem svojim suputnicima, poglavito LLeonu, koji je vozio čitavim putem i unatoč umoru, 900 prijeđenih kilometara i 20 sati za volanom sigurno dovezao ekipu u matičnu luku. Zahvala i Kići i Kikiju za sjajnu pripremu puta i ugodno provedeno vrijeme. Vjerujem da će uskoro nova prilika za nešto slično! Hvala i tebi, čitatelju, koji si imao strpljenja čekati da se sve ove slike učitaju. Znam da sam utlačio možda i prevelikim brojem fotki, ali se nadam da nisu bile dosadne. U svom izvještaju sam ponovio i neke detalje koje su moji suputnici već iznijeli, ali kad sam počeo pisati putopis, onda još nije bilo objavljeno ništa, a sad sam lijen mijenjati. A obzirom da je prošlo već više od dva tjedna, nije zgorega malo se prisjetiti...