I ovdje je nekoć vozijo vlak

[kico101]

Neposredno nakon Dobrovca ulazimo u Lipik, u kojemu su još uvijek neobično snažno vidljivi tragovi razaranja kojie je ovaj grad trpio u Domovinskom ratu. Kolodvorska zgrada je potpuno obnovljena i njen izgled ( obojana u laganu zelenkastu nijansu ) budi nadu da možda ipak, jednoga dana, lokalne pruge mogu vratiti stari sjaj ( možda sam nepopravljivi optimist, ali da nisam ne bih šaplastio po Hrvatskoj i slikavao kolodvore i dr. ):

Kapetan fregate pored ulaznog natpisa:

Kaže mi ekipa da je ovaj pomalo neobični putnički vagon, do obnove kolodvorske zgrade, služio za privremeni smještaj kolodvorskog osoblja:

Za profiće:

Jedan vagon stoji poprečno na pravac pruge i pitam se čemu je mogao služiti. Kao zaklon? ( molim bez smijeha ):

Prema Banovoj Jarugi:

Prema Pakracu:

Kolodvor je vrlo kratak i očito nije služio za zaustavljanje teretnih kompozicija, već samo za mimoilaženje putničkih kompozicija. Izlaz prema Pakracu:

Pogled sa iste pozicije prema kolodvoru ( ponovo narančasta mrljica u objektivu ):

Evo našeg šveda u kašnjenju:

Nakon kraćeg zaustavljanja, nastavlja prema Siraču ( mašem strojovođi sa kojime smo ćakulali na stajalištu Poljana ):

Ode:

Nakon Lipika, ubrzo stižemo u jednako tako u ratu uništeni Pakrac. Prije kolodvora koji nije u samom centru, nalazi se stajalište u centru grada-Pakrac Grad:

Prema Lipiku:

Prema Daruvaru:

Neposredno ispod pruge nalazi se autobusni kolodvor, a mi pored njega nastavljamo dalje prema kolodvoru Pakrac:

Kolodvorska zgrada se nekada nalazila između ploče Pakrac i ovih ruševina desno-tamo gdje sada rastu velike breze ( gdje stoji naš Jean ), a sadašnja kolodvorska zgrada je zapravo mješanac složen od niza kontejnera i to izgleda toliko odbojno da nisam niti želio fotkati.

Pogled prema gradu Pakracu:

Prema Daruvaru:

Nasuprot pozicije kolodvorske zgrade nalazi se jednako zapuštena parnjača serije 51:

U nastavku kolodvora prema sjeveru, našu pažnju zaokupila je jedna mala okretnica:

S obzirom da je nismo očekivali ovdje ( kao uostalom i malo koja okretnica u dosadašnjim ekšnima koja nas nije iznenadila :smiling devil: ), posvećujemo joj dostojnu pozornost:

Detalj infrastrukture:

Hugo:

Nakon sumornih fotki kolodvora Pakrac nastavljamo cestom koja prolazi neposredno uz minska polja ( desno ), uz dosta uspona prema Badljevini i Siraču. Sirač nam je zanimljiv iz više razloga. Prvi je što je postao završna točka daruvarske pruge, a drugi što ima i 5 km dug industrijski kolosijek koji je još u upotrebi .

Treći razlog zanimljivosti ( koji smo ustanovili u hodu ) je i ovaj neke vrsti slikovni ulazni signal:

Zvijezda okrenuta u ovoj poziciji znači zatvoren ulaz u kolodvor. Kada se okrene po užoj strani, prolaz je slobodan. Upravlja se na principu indukcije i osjetljiv je na grmljavinu ( tako nam barem kaže simpatični šef stanice u Siraču sa kojim smo poduže ćakulali i doznali neke stvari o ovoj pruzi, kao i o odvojku za kamenolom, ali o tome je već pričao Lleon ).

Dolazak na kolodvor sa civilne strane:

Podosta kolodvorskih zgrada na prirodno slikovitoj daruvarskoj pruzi izgrađeno je u dosadnjikavom kockasto-sivom socrealističkom stilu, pa tako i zgrada kolodvora Sirač:

Čekaonica spartanski uređena, ali vrlo čista i funkcionalna:

Prema Pakracu-otvoreno:

Prema Daruvaru-zatvoreno:

Pogled na radne strojeve na kolodvoru i upitnik da li se ipak spremaju kakvi radovi?

 

Dilemu je, ubrzo, otklonio šef stanice, koji ove strojeve ne povezuje sa radovima na dionici Sirač-Pčelić, pa je i naše uvjerenje da bi ova privremena zatvorenost mogla imati slićne posljedice kao i na pruzi Lupoglav-Raša.

No, svaki pravi kolodvor mora imati i svojega Eas-z:

Nekako u produžetku iza njega odvaja se industrijska pruga Sirač-kamenolom/vapnara, pa smo je odlučili posjetiti.

Ono što odmah upada u oči, je da je toliko zarasla, da čovjek koji ne zna da je još uvijek u prometu, nikada to ne bi pomislio. Bez obzira na fotke koje slijede-NEMOJTE SE ŠETATI OVOM PRUGOM-MOŽE VAS IZNENADITI VLAK:

 

 

Na kraju ove pruge nalazi se vapnara poprilične veličine, koja je u itekako dobrm pogonu ( neobično za naše prilike:

 

Nismo izlazili iz Lleonmobila da nas ne optuže za industrijsku špijunažu :grinko: , pa se tako vraćamo natrag u Sirač, a zatim nastavljamo prema Daruvaru ( ovdje, nažalost više nema nikakvog prometa ). Kao i svaki pravi kolodvor i ovaj se nalazi u Kolodvorskoj ulici-civilna strana:

I na kolodvoru Daruvar u službi je bio vrlo susretljiv šef kolodvora sa kojim smo popričali o tužnoj sudbini ove pruge. Gorčina, zabrinutost i sjećanje na neka bolja vremena, zajednička je poveznica razgovora sa kolodvorskim osobljem na čitavoj dionici daruvarske pruge.

Pogled prema Siraču:

Prema Pčeliću:

[kico101]

Nakon Daruvara nastavljamo prema Gornjoj Vrijeski, a zatim prije Maslenjače skrećemo ulijevo prema Donjoj Vrijeski, kako bi snimili odvojak bivše pruge prema Grubišnom Polju ( s obzirom da je odvojak prema Garešnici bio jasno vidljiv, očekivali smo nešto slično i ovdje, a s obzirom da nije daleko od glavnog pravca... ). Zaustavljamo se na ŽCP:

Prema svim kartama koje smo imali, pruga se morala odvajati u neposrednoj blizini. Lleon je doslovce pretrčao 200-njak metara po pruzi kako bi bio siguran da odvojak nije iza zavoja, ali apsolutno ništa nije davalo znaka da je ovdje nekada išla bilo kakva pruga prema Grubišnom Polju.

Jedini kakav-takav trag pronašli smo u selu Donja Vrijeska, odmah uz cestu, a to je ova kućica ( očito je tu nekada bila rampa:

S obzirom da imamo podosta iskustva sa raslinjem uz napuštene pruge, poprilično smo sigurni da je trasa išla kroz ovaj gustiš desno od kućice:

S obzirom da je svaki promet ovom prugo prestao još davne 1971., ništa drugo se nije moglo ni očekivati.

Pogled na ograničenje i jasno je da je pruga Sirač-Pčelić morala prije ili kasnije u zatvaranje:

Nastavljamo prema Maslenjači-još jednom bivšem kolodvoru, pa stajalištu, a sada niti to:

Još jedna socrealistička kolodvorska zgrada. Bez tabele:

S tabelom:

Prema Daruvaru:

Prema Pčeliću:

Nevjerojatno je kako zapušteno i pusto djeluje okoliš kolodvora u ovom nekada bogatom kraju. Jezivo.

Nekakav bivši magazin:

Pretpotopni vagon u gustišu ( vjerojatno je vozio i na pruzi prema Grubišnom polju ):

 

Kilometarski stupić zagubljen u žutom moru:

O prometu na cesti Daruvar-Đulovac svjedoči lagana šetnjica našeg agenta Kikija:

A viđe prometa...

Bježimo iz Maslenjače i zastajemo na ŽCP, a ujedno istajalištu Potočani-Katinac:

Rampe:

Ponovno detalj infrastrukture:

Iz Potočana krećemo u obližnji Đulovac ( koji će mi u sjećanju ostati kao klasično kaubojsko mjesto sa saloonom i brdom revolveraša-objasnio već ranije Lleon:grinko: ). za razliku od nas ostalih koji smo se sakrili na kolodvor i fotkali infrastrukturu, naš Jean uperio je svoj "top" direktno u gomilu ( što je ulovio, vidjet ćemo uskoro :=)): ).

Još jedan klasični SR kolodvor:

Prema Pčeliću:

Prema Daruvaru:

Izvlačnjak:

Nastavljamo dalje. S obzirom da je podnevno sunce dobrano upeklo, trebalo je ugasit žeđ, pa smo, sasvim očekivano svratili u:

Šteta jedino što-ne radi. :storm: Još jedno milenijsko pitanje-kolodvor ili stajalište, sada uopće nije važno. Pogled prema daruvaru:

Prema Pčeliću:

Kupili bi kartu? Neće ići:

A onda-konačno civilizacija:

:fireworks1: :fireworks5: :fireworks6:

Stajalište-rasputnica Pčelić:

Zamislite, pruga na kojoj, čak, i ima prometa. Prema Virovitici:

Lijevo za Slatinu, desno nigdje ( nekad se moglo u Banovu Jarugu ):

Da zoomiramo:

Ovo jezerce između nije ucrtano u kartama:

:thinking:

Bik na kraju šturca iz smjera Daruvara:

Likovni u smjeru Slatine:

[kico101]

S obzirom da nije bilo daleko od planirane trase, odlučujemo da malo skrenemo ulijevo što nas je odvelo do kolodvora Suhopolje:

Iako je kolodvorsko osoblje nanjušilo nekakvo događanje vani, zbog pržione od 30 i nekoliko stupnjeva i ugodne klime unutra, nikom nije palo na pamet izaći van i upitati nas što radimo na peronima. A niti nama nije osobito zanimljiv prazan kolodvor na 33 stupnja bez prometa, pa onda samo strane svijeta. Prema Virovitici:

Prema Slatini:

Podravskom magistralom u ugodnoj vožnji nastavljamo prema Slatini. Usput se Lleon mobile nahranio sa plinom, a i nas je pomalo već hvatala glad. Rješenje je bilo blizu-u Slatini. Ali, prije posao, a onda klopa. Kolodvor Slatina:

Prema Virovitici:

Prema Čačincima:

Slatinska ćenifa:

Vaga:

Inventura:

Hugo 2:

Infrastrukturno vozilo:

Nije INA,ali ima dima:

S obzirom da se upalilo crveno u našim želucima, a to znači da smo na rezervi, nije nam preostalo ništa drugo, nego svratiti na krcanje u 3 km udaljene Medince. Iako nije po PS-u ipak ćemo malo reklamirati, jer klopa je bila izvrsna i ništa manje bitno-jeftina:

Nakon izvrsnog ručka, puni volje nastavljamo dalje po D2 i stižemo na kolodvor Čačinci:

Prema Slatini:

Prema Našicama:

Industrijska zona:

Bik:

Da ne bi bilo da na hrvatskim prugama nema vlakova, evo stiže jedna Macosa ( sa kasnije će se ispostaviti jednim nervoznim kondorom kojemu je ručak malo teže lego ):

Ali ja imam papire, pa mogu slikavat:

Dok smo obrađivali Macosu, stiže i klasika ( to je ona iz Šapjana ):

Ni se dugo fermala, već nastavlja put Osijeka:

Nema vremena za preduga zaustavljanja, idemo dalje u Zdence-Orahovicu:

Smjer Slatina:

Smjer Našice:

Pa kad već gledamo prema Našicama, zašto se ne bi malo i približili. Nakon 10-ak minutnog traženja kolodvora, ipak smo pogodili:

Uz zvuke i mirise nogometne utakmice sa obližnjeg lokalnog stadiona ( navodno je konjska ulica pobijedila svinjsku sa 2:1 ) fotkamo dalje. Macosa za Osijek:

Malo radnih vagona:

A-ha. Evo ga njega. Svi ga traže, a on spava u Našicama. KEMIJSKI:

Ovaj izgleda važno:

Za skretnicu mjesta ima:

Na južnom kraju kolodvora odvajaju se pruge za smjer Batrine ( lijevo ) i Virovitice ( desno ):

Očito je koji se pravac više koristi. Prije ove rasputnice odvaja se jedan industrijski kolosijek ( možda za cementaru? ):

Pogled unatrag prema kolodvoru:

S obzirom da je do Požege 50-ak kilometara Lleonmobile i njegov zapovjednik to su odradili sa puno energije tako da smo u Požegu, ipak, stigli prije mraka.

[kico101]

S obzirom da se Sunce približilo horizontu, a ne želimo ekšn završiti, a da ne prođemo sve kontrolne točke, krećemo direktno iz Našica za Požegu poprilično se udaljivši od pruge. Cesta je za naša očekivanja poprilično zavojita za Slavoniju, ali je gazda doćerao Lleon mobile točno prema satnici u Požegu. Zgrada kolodvora:

Pogled prema Velikoj:

Prema Pleternici:

Uočavamo popriličan broj putnika ( uglavnom putnica ) na šalteru, tako da bi macosa mogla uskoro, ali ipak ne tako brzo kako bi nama odgovaralo. Ništa od čekanja. Prije odlaska prema Pleternici fotkam još jednu parnjaču:

Pleternica:

Prema Batrini-Novoj Kapeli:

Prema Velikoj/Našicama:

Rasputnica ( lijevo Požega, desno Našice ):

Probijajući se kroz sela u kojima se događaju nogometne fešte i janjad, stižemo konačno, na zadnju planiranu točku ekšna-kolodvor Batrina-Nova Kapela i konačno STRUJA.

Prema Vinkovcima:

Prema Novskoj:

I ne samo da je struja i ne samo da je dvokolosječna pruga i ne samo da su horde komaraca odlučile napajanje izvesti na nama, već smo u 15-ak minuta vidjeli više vlakova u pokretu nego čitavi dan do tad.

Teretni u pravcu Novske:

Tek što je prošao, otvara se signal u pravcu Vinkovaca:

Putnički 1:

Sa istoka stiže putnički 2 ( namjerno ne spominjem odredišta, jer želim naglasiti samo važnost pravca i kolodvora ):

A zatim i putnički 3 iz smjera Pleternice:

I kao što rekoh, vjerojatno bi mi još ostali neko vrijeme, ali komarci su bili jači, a i mrak se već poprilično spustio, pa smo zadovoljni obavljenim sjeli u bijelu munju i pod upravljanjem Lleona krenuli na 320 km dug put prema Rijeci. Vidjeli smo puno toga, nažalost, malo razloga za optimizam, ukoliko se puuuno toga ne promijeni u shvaćanju željeznice i njenih mogućnosti. Gužva na Batrini dala mi je jednu ideju za budući ekšn, ali o tome drugi puta. Ekipa vrhunska: vozač ( osim što je pripremio brdo navigacijske dokumentacije-odvozio je 900 km-svaka čast ) Lleon, navigator Jean ( bez pogreške u navigaciji ), osoba za sve Kiki273 ( zapravo idejni začetnik ovakvih putopisa ). Hvala vam na još jednom ekšnu bez greške. Pa do slijedećeg ( nadam se uskoro)-pozdrav.

[Stanley]

Uz još jednu čestitku za lijepi putopis slobodan sam ispraviti netočni navod:

 

prije Maslenjače skrećemo ulijevo prema Donjoj Vrijeski, kako bi snimili odvojak bivše pruge prema Grubišnom Polju... Prema svim kartama koje smo imali, pruga se morala odvajati u neposrednoj blizini

Pruga Bastaji - Grubišno Polje - Pavlovac-Dražica (- Bjelovar) odvajala se odmah kod kolodvora Bastaji (danas Maslenjača).

U stajalištu/rasputnici Donja Vrijeska odvajala se nekadašnja pruga Bastaji - Končanica.

Ekipa 3S+P to je opisala u ovim putopisima:

 

http://www.zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=5569&highlight=donja+vrijeska

 

http://www.zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=5559&highlight=donja+vrijeska

[kico101]

Uz još jednu čestitku za lijepi putopis slobodan sam ispraviti netočni navod:

 

prije Maslenjače skrećemo ulijevo prema Donjoj Vrijeski, kako bi snimili odvojak bivše pruge prema Grubišnom Polju... Prema svim kartama koje smo imali, pruga se morala odvajati u neposrednoj blizini

Pruga Bastaji - Grubišno Polje - Pavlovac-Dražica (- Bjelovar) odvajala se odmah kod kolodvora Bastaji (danas Maslenjača).

U stajalištu/rasputnici Donja Vrijeska odvajala se nekadašnja pruga Bastaji - Končanica.

Ekipa 3S+P to je opisala u ovim putopisima:

 

http://www.zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=5569&highlight=donja+vrijeska

 

http://www.zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=5559&highlight=donja+vrijeska

 

Mi smo nakon Gornje Vrijeske skrenuli na lokalnu cestu prema Grubišnom Polju i par stotina metara nakon skretanja, a prije ulaska u selo Donja Vrijeska cesta prelazi prugu Daruvar-Pčelić. U neposrednoj blizini toga prijelaza, u pravcu Maslenjače odvajala se pruga prema Grubišnom Polju, čije smo tragove ( kućica ) pronašli na sjeveroistočnom kraju sela Donja Vrijeska ( prema Maslenjači ) i nismo skretali prema Borovoj Kosi i Šupljoj Lipi, tako da to nikako nije mogla biti pruga prema Končanici. Ne znam gdje je tu netočan navod.

[inflameswetrust]

Očito je koji se pravac više koristi. Prije ove rasputnice odvaja se jedan industrijski kolosijek ( možda za cementaru? ):

http://i583.photobucket.com/albums/ss278/pecine/zeljeznica/P7040176_edited.jpg

 

Ovo je kolosijek za silose, povremeno je bio u upotrebi prošle godine. Sada, ne znam. A skretnicu za cementaru već sam puno puta poslikao pozdrav

[Stanley]

Mi smo nakon Gornje Vrijeske skrenuli na lokalnu cestu prema Grubišnom Polju i par stotina metara nakon skretanja, a prije ulaska u selo Donja Vrijeska cesta prelazi prugu Daruvar-Pčelić. U neposrednoj blizini toga prijelaza, u pravcu Maslenjače odvajala se pruga prema Grubišnom Polju, čije smo tragove ( kućica ) pronašli na sjeveroistočnom kraju sela Donja Vrijeska ( prema Maslenjači ) i nismo skretali prema Borovoj Kosi i Šupljoj Lipi, tako da to nikako nije mogla biti pruga prema Končanici. Ne znam gdje je tu netočan navod

Ne znam jesi li pregledao naše putopise, za koje sam stavio linkove. Poanta je u tome da se pruga za Grubišno Polje nije odvajala u službenom mjestu Donja Vrijeska, već u kolodvoru Bastaji (Maslenjača).

U Donjoj Vrijeski odvajala se pruga za Končanicu.

Izvod iz starog voznog reda, copyright by STIB:

 

 

S obzirom da je udaljenost između službenih mjesta Donja Vrijeska i Bastaji samo 2 km, lako je moguće da je i dio nekadašnje pruge za Grubišno Polje prolazio rubnim diijelom sela Donja Vrijeska.

Ovaj mali, ajmo reći, ''nesporazum'' nipošto ne derogira vaš izvrsni putopis.

[majkyy]

Krasan putopis po mom kraju, čak što više on je i poučan. Tako da sam i sam sada tek učio neke detalj koje sam nisam primjetio.

Pozdrav!

[kico101]

Imam ja korijena u jednom manjem selu pored Grubišnog Polja, pa mi to područje i nije previše strano.

Istina, rasputnica se nalazila negdje unutar trokuta Gornja Vrijeska-Donja Vrijeska-Maslenjača, stotinjak metara istočno od cestovnog prijelaza ( što se dobro može uočiti na Google Earth-pravac prostiranja šikare ), ali nikakvih fizičkih tragova rasputnice nismo pronašli ( što bi iskreno i začudilo, s obzirom da je od ukidanja pruge prošlo skoro 40 godina ). Odvojak pruge prema Končanici jasno je vidljiv negdje od sredine sela Donja Vrijeska, pa prema Borovoj Kosi.

No, ono što je rezultanta i poanta svega ovoga o čemu pričamo, je nezaustavljivo propadanje željezničke mreže u Hrvatskoj. Ne vidim nikakve političke, a niti gospodarske volje za ulaganjem u ovaj dio prometnog sustava. Ne ulaže se niti u najvažnije pravce, a kamo li u one sporedne. Pruga Banova Jaruga-Pčelić je trenutno najaktualnija, ali svjetlu budućnost ( ako se ovako nastavi ) ne vidim ni za pruge Pleternica-Velika, Zabok-Krapina-Đurmanec, Buzet-Pula itd, itd.

[Žuti]

Poznavajući ovaj dio Lijepe naše i uvidom u Kićine fotografije, moram razriješiti ovaj nesporazum. Sve što je Stanley rekao stoji, ali ipak je Kico101 u pravu. Radi se o pruzi Bastaji- Grubišno polje.

 

Štacionova ekipa je stala na ŽCP-u

 

 

preko pruge Banova jaruga- Pčelić u čijoj se neposrednoj blizini nalazila rasputnica prema Grubišnom polju (crvena strelica).

 

Kućica uz cestu

 

 

se nalazi na poziciji plave strelice.

 

Dakle, radi se o pruzi Bastaji- Grubišno polje, a očito da Štacionova ekipa do odvojka za Končanicu nije ni stigla.

 

Kartu sam preuzeo od Vedrana Zemana iz teme http://www.zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=5569&highlight=donja+vrijeska

 

 

Inače dečki, odličan putopis. Riječka ekipa me svaki put oduševi svojim poduhvatima.

[kiki273]

Treći razlog zanimljivosti ( koji smo ustanovili u hodu ) je i ovaj neke vrsti slikovni ulazni signal:

http://i583.photobucket.com/albums/ss278/pecine/zeljeznica/P7040075_edited.jpg

Zvijezda okrenuta u ovoj poziciji znači zatvoren ulaz u kolodvor. Kada se okrene po užoj strani, prolaz je slobodan. Upravlja se na principu indukcije i osjetljiv je na grmljavinu ( tako nam barem kaže simpatični šef stanice u Siraču sa kojim smo poduže ćakulali i doznali neke stvari o ovoj pruzi.............

Ovdje se radi o štitnom signalu

[Jean]

Dva i pol tjedna nakon ešna, evo mojeg kratkog izvješća, koliko ono kratko može biti uz cca 450 poslikanih fotki...

 

Buđenje prije 5 i sastanak sa LLeonom, zatim kupljenje Kiće na istočnom dijelu grada i Kikija u Exer cityju i već smo na putu za Zagreb. Priprema ekšna odrađena je vrhunski, pri čemu je LLeon izradio pravi pravcati elaborat putovanja, Kićo isprintao satelitske snimke terena i pripremio podatke o bivšim prugama i njihovim spojevima na (još uvijek) postojeće, a ja sam nabavio ENC da se lakše nosimo sa turistima i vikendašima. Putem pokušavamo uspostaviti kontakt sa Drempom, ali "korisnik je isključio mobilni telefon ili trenutno nije dostupan"...

 

Točno u 7 sati dolazimo na dogovoreno mjesto gdje smo trebali pokupiti Drempu, ali od njega ni traga ni glasa:

 

Drempa se nešto gadno "uspavao" u zadnje vrijeme: prvo je prespavao Kotoribu, sada i Slavoniju...

 

Da bi se na vrijeme našli sa Drempom, preskočili smo tradicionalnu jutarnju kavicu u Ravnoj Gori, pa je srozani pritisak trebalo podizati negdje poslije Zagreba. Dogovor je pao da to bude na odmorištu Ježevo, što je također svojevrsna tradicija, jer smo tamo stali i lani kad smo išli za Vukovar:

 

Kada sam prije mjesec dana putovao ovuda, parking nije bio niti približno popunjen:

 

Uskoro stižemo u Kutinu i po prvi put toga dana srećemo se sa natpisom:

 

Zaustavljamo se ispred trgovačkog centra smještenog neposredno uz autobusni kolodvor, a iz daljine dopire tutnjava teretnih vagona:

 

Stižemo i na željeznički kolodvor. Ispred nekadašnjeg robnog skladišta odmara Jenbach:

 

Nasuprot njega, na posljednjem kolosijeku samuju žuti vagon Infrastrukture i jedan Eas:

 

I to je sav vozni park kojeg smo zatekli u Kutini. Pozabavimo se malo samim kolodvorom. Kolodvorska zgrada:

 

Civilna strana:

 

Ćenifa:

 

Kutina je pod 25kV:

 

Čekaonica vapi za malo kreča:

 

Stari stupići dobili su novu funkciju:

 

Nasuprot kolodvorske zgrade nalazi se jezerce:

 

Pogled u smjeru Zagreba:

 

I u smjeru Novske:

[Jean]

Napuštamo Kutinu i krećemo prema Banovoj jarugi. Na slijepom kolosijeku sa istočne strane kolodvorske zgrade zatičemo brundajućeg Šveda 016:

 

Kiki i ja zadržavamo se u kraćem razgovoru sa strojovođom, dok LLeon i Kićo detaljno istražuju kolodvor i rasputnicu (Novska-Lipik). Kolosijek na koijem je stajao šved nalazi se sa druge strane skladišta, praktički na civilnoj strani kolodvora:

 

Stanje prvog kolosijeka (ispred skladišta):

 

Kolodvorska zgrada (i ćenifa u prvom planu):

 

Od strojovođe iz šveda dobijamo informaciju kako je polazak za desetak minuta. Pozdravljamo strojovođu uz napomenu „vidimo se putem“ i krećemo prema ŽCP u centu Banove jaruge. Kićo prugom, a mi ostali cestom. Neposredno iza prijelaza odvaja se industrijski kolosijek za rasadnik, a još neposrednije iza njega od rasputnice za Garešnicu ostala je samo skretnica, desetak metara pruge i andrijin križ...

 

 

 

 

Pruga prema Pčeliću pruža se u (za pojmove jednog primorca) nevjerojatno dugačkoj drituri:

[Jean]

Šveda za Sirač odlučujemo sačekati na stajalištu Poljana. Od glavne ceste skrećemo desno i nailazimo na poznati motiv:

 

Putnik kojeg zatičemo na stanici, uvidjevši naš interes za staničnu infrastrukturu informira nas kako je Poljana nekad imala dva normalna kolosijeka i jedan uskotračni, koji je završavao na ovom uzvišenju iza davno presahle slavine:

 

Pogled u pravcu Sirača:

 

...i u pravcu Banove jaruge:

 

Prelazim prugu i ulazim u gustu travu. Mjesta za još jedan kolosijek ima sasvim dovoljno, ali nikakvih materijalnih tragova njegovog postojanja nema... S tog mjesta slikam ostatak ekipe i putnika koji nas je informirao o kolosijecima:

 

Nezaobilazni objekt sa dvoja vrata:

 

Sve je bliže vrijeme kada bi šved trebao proći kroz stajalište. Broj putnika se udvostručio!

 

Na vratima stanične zgrade pojavljuje se gospođa koja u njoj živi. Nakon standardnih pitanja o namjeni fotografiranja pitamo ju o prometu ovom prugom, na što ona uzvraća "To će vam gospodin strojovođa bolje znati nego ja". Putnik s kojim smo cijelo vrijeme čavrljali zapravo je strojovođa koji čeka šveda da preuzme smjenu, vjerojatno u Siraču. Uvidjevši da šved debelo kasni, strojovođa je mobitelom nazvao kolegu kojeg smo ostavili u Banovoj jarugi i dobio informaciju kako još uvijek nije krenuo, a niti neće prije 9:55. To nam ostavlja sasvim dovoljno vremena da dođemo do stajališta Dobrovac i šveda sačekamo tamo.

 

Stajlište Dobrovac dočekalo nas je sa cvijećem:

 

Nažalost, najviše cvijeća ima između tračnica, što znači da ovuda vlak rijetko vozi brže od prosječnog ljudskog hoda. Od industrijskog kolosijeka koji je nekada vodio do obližnjeg industrijskog pogona ostala je tek iskliznica u travi. Od pogona vjerojatno niti toliko...

 

I zgrada je u prilično jadnom i neupotrebljivom izdanju:

 

 

Kako smo u Dobrovac stigli brže nego smo očekivali (ukalkulirali smo vrijeme za pogrešna skretanja i traženja kolodvora, ali to nam jednostavno nije trebalo jer su momci odlično pripremili karte!), odlučujemo produžiti do obližnjeg Lipika i tamo sačekati šveda.

[Jean]

Pri ulasku u Lipik prolazimo pored glasovite ergele, ali dok je meni došlo do glavi da su to baš ti konji, već smo bili na skretanju za Okučane. Uskoro se sa naše lijeve strane ukazuje pruga, a s desne ulica koja postoji valjda u svakom naseljenom mjestu od Kutine do Daruvara – Kolodvorska! Kolodvor Lipik je nedavno obnovljen, što daje nekakvu nadu da ovu prugu ipak čekaju ljepši dani – ne bi valjda obnavljali kolodvor na pruzi koju misle zatvoriti?

 

Ima i pipicu za žednog LLeona:

 

I ćenifu:

 

I kurblu za obližnju rampu:

 

I sasvim pristojno uređenu čekaonicu u kojoj se nalazi biljetarnica i panoi sa osnovnim informacijama za putnike:

 

 

U hladu između parkinga i kolosijeka smjestila su se dva stara vagona. Jedan putnički koji je po svemu sudeći u vrijeme dok kolodvorska zgrada nije bila obnovljena obnašao funkciju biljetarnice i prometnog ureda i koji je smješten na svojih deset metara kolosijeka:

 

I jedan teretni vagon bez postolja, smješten neposredno uz nekadašnji magazin:

 

Evo konačno i zakašnjelog šveda iz Banove jaruge!

 

OK, njega smo ispratili, vrijeme je za okrijepu:

 

I nastavak prema Pakracu.

[Jean]

Na ulasku u Pakrac prolazimo ispod pruge, tako da nam sada ona više nije sa desne, nego sa lijeve strane. Prema LLeononvim kartama, stajalište Pakrac Grad nalazi se u jednoj od ulica koje se lijevo odvajaju od glavne ceste. Začudo, ova ulica se ne zove Kolodvorska! Stajalište Pakrac Grad nalazi se neposredno uz ŽCP na cesti koja vodi za Prekopakru:

 

Vegetacija u pruga i ovdje vode jedan čudan suživot, gdje je teško reći ratuju li ili se neizmjerno vole:

 

Na prozoru stajališne zgrade nailazimo na obavijest na kojoj HŽ eksplicitno precizira rok dovršenja radova i, nadajmo se, ponovnog otvorenja pruge do Pčelića:

 

 

Krećemo dalje. Prolazimo centrom Pakraca prema istoku. Prelazimo preko pruge i uskoro dolazimo do kolodvora Pakrac. Nekada najveći kolodvor na ovoj pruzi preživio je svjetle i tmurne trenutke, ali nikada nije bio na ovako niskim granama: od 6 kolosijeka u funkciji je samo jedan i njime vozi jedan jedini DMV, tamo-amo pet puta dnevno i povremeno kratki teretni vlak sa kamenom iz Sirača. Radionice zjape prazne, a slijepi kolosijeci zarasli su u suhu travu. Stanična zgrada u ratu je srušena doslovce do temelja, koji se jedva naziru kroz pijesak i travu, a kolodvorski poslovi se obavljaju u dva spojena kontejnera sa nadstrešnicom:

 

 

Iz razrušenog skladišta raste kupina i divlja vegetacija, a u jednoj manjoj prostoriji nalazi se otpad infrastrukturne krame:

 

Nasuprot temeljima kolodvorske zgrade prostor kolodvora nekada je uljepšavala muzejska parnjača serije 51. Uljepšava li ga još uvijek, procijenite sami:

 

Pogled unatrag prema Lipiku:

 

I prema Siraču i Daruvaru:

[Jean]

Idemo u šetnju do nekadašnje ložione. Usput prelazimo preko mostića od spojenih šlipera:

 

I nailazimo na okretaljku!

 

Čemu li je služio ovaj podest? Za vodonapojnik?

 

Ložiona zjapi prazna:

 

Na vratima se vide posljedice ratnih djelovanja:

 

 

Na kanalu već dugo ništa nije popravljano. Nema niti onog karakterističnog željezničkog mirisa...

 

Lijevo samo hrpa šarafa za pragove:

 

Desno još jedna prostorija u koju nisam ulazio...

[Jean]

Vraćamo se do LLeonmobila II i krećemo dalje. Odustajemo od traganja za stanicom u Badljevini i skrećemo prema Siraču. Sirač je zatvaranjem sjevernog dijela pruge Banova jaruga Pčelić ostao krajnja točka do koje se može stići vlakom. Strojovođa iz Šveda je izrazio čuđenje zašto nije pruga ostala otvorena barem do Daruvara, jer je to ipak gradska sredina, za razliku od sela Sirača. No odgovor leži u činjenici da se u kolodvoru Sirač odvaja industrijski kolosijek za kamenolom i krečanu te kao takav predstavlja krajnju točku za kakav-takav teretni promet koji se odvija ovom prugom.

 

Na ulazu u Sirač dočekao nas je ovaj signal:

 

Prema riječima prometnika iz Sirača, ovaj signal radi na principu kombinacije kamenih utega i elektromagnetskog kontakta.

Kolodvor Sirač građen je u socrealističkom stilu šezdesetih i ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Stil koji estetiku podređuje funkcionalnosti, a ipak na svoj način odiše šarmom i efektnošću:

 

 

Pogled prema Daruvaru zaustavlja se, kao i promet prema istoj lokaciji – na crvenim tablama zabrane prometovanja prugom:

 

Radni vlak daje nadu da bi onaj rok kojeg smo pročitali na stajalištu Pakrac Grad možda ipak mogao biti ispoštovan:

 

Čekaonica uredna, ali potpuno prazna:

 

Ako netko poželi kupiti kartu, na ovom prozorčiću prodat će mu ju prometnik:

 

RVR-ovci su se ovdje (kao što i priliči) posvetili ovom drugom „R“ iz naziva:

 

 

Ćenifa se nalazi u posebnom dijelu zgrade. Praktički u posebnoj zgradi, ali pod istim krovom:

[Jean]

Nakon poduljeg razgovora sa prometnikom, krećemo vidjeti u kom je stanju industrijski kolosijek „Kamen Sirača“. Prometnik kaže da u prosjeku dva do tri vlaka tjedno prođu tim kolosijekom, ranžiraju se u Siraču i otpremaju za Banovu Jarugu.

 

Pet kilometara pruga slijedi cestu i tok lokalne riječice. Ovdje se račva na dva kolosijeka za potrebe postrojenja krečane:

 

 

Na drugoj strani kruga kamenoloma svaki od dva kolosijeka završava svojim bikom:

 

 

U povratku se zaustavljamo da vidimo u kojem je stanju kolosijek. Pragovi su trošni, ali unatoč prilično gustoj i visokoj vegetaciji među tračnicama, na njima se vide tragovi prolaska vlaka u nedavnoj prošlosti:

 

[Jean]

Promet ovom prugom ovdje prestaje, a mi nastavljamo cestom D5 posjećujući stanice kojima odnedavno vlakovi više ne prolaze. Prva takva stanica ujedno je i najveće naselje koje je 17. svibnja ove godine ostalo bez željezničkog prometa – Daruvar. Kolodvor se nalazi u, pretpostavljate, Kolodvorskoj ulici. Odmah do njega je i autobusni. Civilnoj strani zgrade kao da nešto fali... O, da! Pa nema vrata za čekaonicu kroz koju bi se moglo do perona:

 

Zato do putničkih perona idemo preko ukrcajnog perona robnog magazina.

 

 

Ove pločice kao da su pred tjedan dana vremeplovom stigle iz šezdesetih

 

Između kolodvorske zgrade i magazina smjestila se dvostrana pipica:

 

Svijeće još uvijek odaju počast posljednjem švedu koji je vozio daruvarskim kolosijecima:

 

Pogled unatrag, prema Siraču:

 

...i naprijed, prema Maslenjači:

 

I u Daruvaru smo porazgovarali s prometnikom. I on izražava žaljenje zbog zatvora pruge i nadu da će (neki) novi vozni red donijeti ljepše dane za željeznički promet kroz Daruvar...

 

Rastajemo se od Daruvara pogledom na stavlo (platanu?) između željezničkog i autobusnog kolodvora:

[Jean]

U Donjem Daruvaru skrećemo sa ceste D5 na D34. Prije Maslenjače skrećemo lijevo na pružni prijelaz gdje je nekada postojao odvojak za Grubišno polje i dalje prema Bjelovaru. LLeon se dao u potragu za vidljivim ostacima rasputnice, ali njih jednostavno nema (skretnica je morala biti negdje između LLeona i mene):

 

Pogled na drugu stranu, unatrag, prema Daruvaru:

 

Odlazimo u selo Donja Vrijeska i nalazimo ostatke ŽCP-a i sačuvane zidove kućice koju je najvjerojatnije koristio radnik koji je ručno upravljao rampom:

 

Vraćamo se na prugu Banova jaruga – Pčelić. Slijedeća naša stanica je kolodvor Maslenjača, nekadašnji Bastaji. Upravo zbog blizine ove rasputnice, ali i rasputnice za Končanicu, Bastaji su nekada bili, u lokalnim okvirima, izuzetno značajan kolodvor. Pogledajmo kako danas izgleda:

 

Kolodvorska zgrada identična je onoj u Siraču, samo zrcalno reflektirana:

 

Kolosijeci su zarasli u korov. Onaj po kojem je donedavno vozio vlak tek je neznatno manje zarastao od ostalih:

 

 

Ne znam je li kolodvor Maslenjača od ranije nezaposjednut ili je vandalima trebalo samo mjesec i pol da ovakvu pustoš iza sebe ostave? Čekaonica:

 

Prolaz prema parkingu:

 

Ćenife:

 

 

Ostaci nekada velikog kolodvora: je li ovo vodosprema?

 

Skladište:

 

Ugostiteljski objekt preko puta kolodvora:

 

Maslenjača je mjesto s malo ljudi... Odnedavno sa još dva manje...

 

Žalosno je svjedočiti ovolikoj degradaciji nekada važnog željezničkog čvorišta... Puni tužnih dojmova sjedamo u LLeonmobil i nastavljamo dalje...

[Jean]

U nastavku pruge prema Pčeliću preskačemo Škodinovac (sviđa mi se naziv mjesta, pa sam ga morao spomenuti – pare ljude kvare!) i Koreničane. Stajalište Potočani-Katinac bilo je nemoguće preskočiti jer se nalazi neposredno uz ŽCP preko kojeg smo morali prijeći:

 

Ovdje je također bilo ratnih razaranja. Opsegom daleko manje nego u Pakracu, ali rane su još vidljive. Tu je i neizostavni element analize kvalitete svake stanice kada tu analizu provodi Štacion:

 

Već spomenuti ŽCP:

 

Hektometarski stupić u gustoj travuljini... Kad li će taj kemijski?

 

Slijedeća postaja prema Pčeliću je Đulovac. Kolodvor sa tri vozna i dva pretovarna kolosijeka čak i ne odaje dojam da je posljednji vlak ovuda prošao prije mjesec i pol:

 

 

Jedan slijepi kolosijek odvojen je betonskom barijerom

 

...i kanalom od ostalih. Preko kanala vodi mostić od starih šlipera, dovoljno jak da izdrži Kiću:

 

Ma lažem! Izdržao je on i mene!!!

 

Ćenifa je, slično kao i u Siraču i Maslenjači prolazom odvojena od ostatka prizemlja koldvorske zgrade:

 

Zapravo, sama zgrada je stilski i layoutom dosta slična onima u Siraču i Maslenjači, samo u nešto većim gabaritima, a ima i kat!

 

Je li ovo vaga ili samo skretničareva kućica, odgovor očekujemo od našeg eksperta za vage:

 

Materijal za obnovu pruge! Stiče se dojam da HŽ ipak ozbiljno misli rekonstruirati ovu prugu i vratiti joj promet:

Zna li netko što znači ova numeracija? Nije broj komada, jer je pored ove bila još jedna, znatno veća hrpa, a broj je bio manji...

 

Drugi slijepi kolosijek se od prvog kolosijeka odvaja prema cesti, ali do nje ne dolazi, već se gubi u travuljagi i pijesku parkirališta:

 

Ono što je uznemirilo lokalno stanovništvo, ali i moje suputnike nastanak je slijedeće slike, koja ne prikazuje zapravo ništa bitno – staru slavonsku kućicu.

Ali oko te kućice nalaze se dva ugostiteljska objekta na čijim terasama su sjedili i oko terasa se muvali neki dosta mutni tipovi. Nisu baš bili sretni što su neki tipovi iz auta riječke registracije došao slikati njihovo malo selo, a tek objektiv okrenut prema njima izazvao je niz njihovih znakovitih međusobnih pogleda i odmjeravanja naše male ekipe... Bilo je vrijeme za put pod noge...

[Jean]

Kad je, pošto smo sjeli u auto, Kićo uzviknuo „SAD IDEMO U PIVNICU!“, pomislio sam „Fala Bogu! Nakon ovih scena maloprije baš će mi lijepo sjesti...“ : No, umjesto da uživamo u pivu, uskoro smo opet mogli svjedočiti propadanju željezničke infrastrukture. Nekadašnji kolodvor, do prije dva mjeseca stajalište, a danas tek napuštena zgrada – Pivnica:

 

Civilna strana:

 

Pivnica je nekada morao biti kolodvor sa barem dva prolazna i jednim pretovarnim kolosijekom. Danas se i ovaj jedan kolosijek koji nije demontiran jedva nazire od guste trave. Prema Pčeliću:

 

...i prema Đulovcu:

 

Složili smo se kako trase i pruge van funkcije vrlo brzo počinju slilčiti jedna na drugu. Pogled na ovu travu u kojoj se naziru tragovi demontiranh kolosijeka podsjetio me na kolodvor Utinja na pruzi Karlovac-Sisak...

 

Infrastrukturni detalj – kućica na kat u kakvima su se nekada znale nalaziti vodospreme za natakanje parnjača:

 

Prije nastavka putovanja imali smo još jedan kraći „razgovor“ sa lokalnim seljakom, koji je, po svoj prilici „nameračio“ kolodvorsku zgradu za useljenje, pa mu nije baš drago da se netko osim njega tuda mota...

[Jean]

Evo nas konačno i u Pčeliću! Stajalište sa rasputnicom nalazi se na pruzi R202 (Varaždin-Koprivnica-Osijek), tzv. Podravskoj pruzi.

 

Ponovno smo na pruzi koja je u normalnom, redovnom prometu, a to je vidljivo i po sjaju gornje strane tračnica. Tračnice prema Banovoj jarugi već su navuke ruzinu na gornju površinu:

 

Likovni signal iz smjera Našica i Slatine:

 

Lijevo može, desno stop!

 

 

Likovni signal iz smjera Banove jaruge, odnosno Pepelane i Pivnice, LLeon i skretnica na šturc:

 

Interesantno, skretnica je i okrenuta na slijepi kolosijek, koji završava bikom u polju. Tako da ako bi nešto neplanski i prošlo ovim dijelom pruge, ne bi došlo do podravske.

 

Spojevi tračnica su vjerojatno tretirani antirostom:

 

Dok sam ja slikao skretnicu i šturc dečki su se već ekipirali oko LLeonmobila spremni za nastavak puta.