Carpe diem: Đurmanec - Krapina, 17. ožujka 2010.

[Stanley]

Biti friški penzić uopće nije loše.

Ne moraš, na primjer, svake večeri podešavati budilicu. Ionako se budiš sâm od sebe, u vrijeme kao da ideš na posao.

Dugogodišnji bioritam ne mijenja se preko noći, već postupno. Najvažnije je da sâm raspolažeš vlastitim vremenom, da nikome ne polažeš račune, da ti tuđa glupost ne planinari po živcima i da radiš ono što ti u određenom trenutku odgovara.

Jedva dočekaš lijepe dane da protegneš noge. Imaš svoje uobičajene rute za šetnje i koristiš ih najmanje jedanput dnevno.

Ponekad poželiš malo promjene (mislim na šetnju). Pa se, umjesto niz potok Vrapčak prema Jarunu, uputiš u prelijepo Hrvatsko Zagorje. Zrak je tamo nekako drugačiji, svježiji, a i okoliš je privlačniji od šetališta i parkova takozvane Metropole.

Stoga sam ja jutros odlučio odraditi dnevnu pješačko-rekreacijsku turu na novoj lokaciji - od Đurmanca do Krapine. A dan je bio kao stvoren za boravak na svježem zraku.

U Vrapču sam se ukrcao u 3004 i u Zaboku presjeo u 3122. Za sat i pol bio sam u Đurmancu.

Do Zaboka baš i nisam puno slikao. Sve smo to već vidjeli u puno navrata. No, da ne duljim s uvodnom pričom, idemo na slike.

 

U Zaprešiću mi je zapelo za oko ovo vozilo:

 

 

Škode na vagonima u kolodvoru Luka. Kad sam se vraćao sve su već bile istovarene:

 

 

Strani vagoni na našim prugama:

 

 

Pred ulazom u kolodvor Zabok. Majstor gleda kada će se maknuti crveni signal, a ja gledam ove kleti:

 

 

Ulazimo u uobičajeno pretrpani kolodvor Zabok:

 

 

Vlak kojim sam doputovao iz Zagreba:

 

 

Nastavlja se

[dfranc]

A kad bu nastavak?

[Stanley]

U Zaboku sam se prekrcao u Macosu. Krenuli smo za nekoliko minuta:

 

 

Santa Kruz:

 

 

Usputna stajališta nisam slikao. Ionako su to već drugi obavili i to kvalitetnije nego bih ja umio. A imam još puno toga za objaviti, pa da ne bude pretrpano... Evo me u Krapini, putnika je kao što vidite podosta:

 

 

Plasser-Theurer iz vlaka, biti će ga i sa zemlje:

 

 

Eh, ovo je kapitalac (iako ima samo jedan vagon i to službeni). Da sam znao da je tu došao bih ranijim vlakom:

 

 

Krećemo prema Đurmancu:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

A kad bu nastavak?

Sused, mnogo si mi nestrpljiv!

Ide, ide, sve po redu dok ne završim.

[dfranc]

A kad bu nastavak?

Sused, mnogo si mi nestrpljiv!

Ide, ide, sve po redu dok ne završim.

 

Svaka čast, uvek volim slikopise iz Zagorja, jer 50 % mojeg porijekla zagorsko, a i puno sam hodil po tam

[Stanley]

Slijedi malo vijuganja u tijesnom krapinskom prostoru:

 

 

 

Približavamo se stajalištu...

 

 

... koje se zove...

 

 

... i ima čak dvije lokacije tj. dva natpisa. Ovo je drugi:

 

 

Evo mene odmah natrag, idem samo pristaviti večeru.

[Stanley]

Iza stajališta Žutnica slijedi istoimeni tunel.

Već sam negdje napisao da je to jedan od samo dva aktivna željeznička tunela u Hrvatskoj između Save i Drave (drugi je Mišulinovac):

 

 

 

Evo nas s druge strane. Tu smo se lani naganjali i nadmetali u slikanju s ivogom, koji nas je pratio u automobilu.

Ovom cestom vratiti ću se u Krapinu:

 

 

Čujem ja da nešto zavija, zavija, pogledam kroz prozor, kad ono zavija pruga:

 

 

Nastavlja se

[dfranc]

Čekamo, čekamo

[Pfaff]

Ajmo joooš!

[Stanley]

I tako sam sa cca 50 km/h stigao u Đurmanec.

Na kolodvoru sam se odmah javio u Prometni ured i predočio dozvolu za slikanje. Da ne bi bilo nismo znali. Ljubazni prometnik (ili šef? - ne razlikujem činove na željeznici, osim što pretpostavljam da onaj s crvenom kapom mora biti glavni) dopustio mi je da slikam do mile volje, uključivo i službene iznutrice.

Obećao sam da ću mu poslati fotografiju. Zar je puno uložiti tri-četiri kune da čovjeku podariš neočekivanu uspomenu s radnog mjesta? (Jednako sam postupio i nakon boravka u kolodvoru Konjščina)

Evo mog ljubaznog domaćina:

 

 

U Prometnom uredu:

 

 

Nekad bilo, sad se spominjalo:

 

 

Još malo nostalgije. U kolodvoru Đurmanec nekada sam viđao slovenske JŽ 53, ali i JŽ 22 iz VV Varaždin:

 

 

I još malo iznutr(ic)a:

 

 

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Jeste napasni. A meni kipi voda na štednjaku...

[Pfaff]

Jeste napasni. A meni kipi voda na štednjaku...

Opet curi njonja pa kuhaš čajić?

[Stanley]

Nekoliko motiva iz vanjskog dijela kolodvora. Ovo je nekada bilo robno skladište:

 

 

Zgrada kolodvora s civilne strane.

Zgradu je inače projektirao poznati graditelj željezničkih objekata Gačić, čiji se kolodvori nalaze prvenstveno u Srbiji i Makedoniji. Ovo je jedna od rijetkih njegovih zgrada u zapadnim krajevima bivše zajedničke države (istog tipa je ex kolodvor Lupinjak, danas stajalište Sveti Rok ob Sotli):

 

 

Lijepo je vidjeti da kolodvor nije prazan. Dva Eas-z:

 

 

Izlaz prema stajalištu Hromec i dalje prema Sloveniji. Tu prestaje aktivni dio pruge. A tvornica ''Straža'' u Humu na Sutli i dalje prevozi desetke i desetke tisuća tona via Rogatec - Celje - Zidani Most. Zemljo, otvori se...

 

 

Macosa koja me dovezla do Đurmanca čeka povratak kao vlak 3121:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Opet curi njonja pa kuhaš čajić?

Ne. Kuham fast food, tj. hrenovke.

S njima ću konzumirati malo sira i vrhnja, to je izravni utjecaj Zagorja na večerašnji menu.

[dfranc]

Opet curi njonja pa kuhaš čajić?

Ne. Kuham fast food, tj. hrenovke.

S njima ću konzumirati malo sira i vrhnja, to je izravni utjecaj Zagorja na večerašnji menu.

 

Ja sad idem doma sposla, čeka me SARMAAAAAAAAAAAAA!

[Stanley]

Vidjeti što piše na onoj pločici:

 

 

Što bi o ovome napisao Mato Lovrak?

 

 

I ovdje ima goriva za puno kazana rakije:

 

 

Kolodvorsko pročelje prema kolosjecima. Uvažite okolnost da je očajno kadriranje bilo predodređeno položajem Sunca:

 

 

Naprosto obožavam ovakve prizore.

Ova nasvinjena ''urbano-subkulturna'' poruka glasi:

Ja sam idiot, bitanga, štetočina i niškoristi. Nemam obrazovanja, ni zanimanja, ni prihoda, ni curu. Sve što imam su dvije ganglije i, naravno, sprej. Kao olakšavajuću okolnost uzmite u obzir da nikada nisam ševio, pače ni vidio onu stvar osim na internetu. Svršavam isključivo u spoznaji da se moje remek djelo kotrlja prugom, pa makar bila i sporedna. U psihologiji se to, molim lijepo, zove obrambeni mehanizam kompenzacije:

 

 

7121-035 s relativno pristojne strane:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Ja sad idem doma sposla, čeka me SARMAAAAAAAAAAAAA!

Sused, jel ti to mene kubaš dok se ja ovdje patim s imageshackom?

[Stanley]

Došlo je vrijeme da krenem na planiranu hodnju. Ljubazni gospodin s crvenom kapom uputio me na ovu pješačku stazu. Primjećujete od čega je izrađena:

 

 

Pogled prema naselju Đurmanec:

 

 

Krenuo sam prema Krapini cestom, držeći se lijeve strane kolnika kako nalažu propisi.

Malo zagorske zimske idile. Nesretni Vatroslav, koji nas je nedavno zatrpao snijegom, ovdje se još drži:

 

 

Hmm... Ako se kao pješak/planinar ičega plašim, to su bijesne lisice...

 

 

Izlaz iz kolodvora Đurmanec prema Krapini:

 

 

Mostova/vijadukata k'o u priči:

 

 

 

Valja meni nizvodno. A voda se zove Krapinica:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Tek je počela prava uživancija u hodanju lijepim krajolikom po svježem zraku, kad odjednom: brrrrm, klingl-klangl... To se 3121 kreće prema Krapini i Zaboku:

 

 

 

Macosa je došla i prošla. Pozornost mi je zatim skrenula ova traka na vedrom nebu:

 

 

Još ću se uobraziti od silnih dobrodošlica/dobrootišlica:

 

 

 

Lepe ti je Zagorje zelene... čak i kad je više smeđe:

 

 

Nastavlja se

[Pfaff]

Ovako su me hranili na žličicu kad sam imao hripavac...

[68847]

Ma nek je.

Sta mislis da je cijelog slozio pa ga onda ovdje trehne u pet stranica.

Pa bi se izbezumili i obeznanili.

[Stanley]

Ma to i ja kažem. Cesta jest, kakti, sporedna (tj. nije autoput), ali promet je dosta velik:

 

 

Tunel Žutnica od strane Đurmanca. Ja ipak idem smjerom koji pokazuju strelice:

 

 

Ovo mora biti prekrasno kad zazeleni:

 

 

Ima i proljetnog cvijeća:

 

 

Gdje ste bile do sada? Kasnite mjesec dana:

 

 

Ušće potočića u Krapinicu:

 

 

Nastavlja se

[josip]

 

Ja sad idem doma sposla, čeka me SARMAAAAAAAAAAAAA!

i ja imam isti meni

[Stanley]

I tako, s noge na nogu... eto mene s druge strane brda:

 

 

Tunel Žutnica s krapinske strane:

 

 

 

ŽPPR:

 

 

Pogled prema Žutnici i Đurmancu, željeznički most(ić):

 

 

Zavoj u smjeru Krapine:

 

 

Tko točno nabroji koliko ovdje semafora ima, dobije točno toliko boca piva :

 

 

Ajd bok, nastavak sutra.

Ubili ste me u pojam s tim vašim prehrambenim i inim upadicama. I tko je čuo da se jede sarma u ožujku? (Mljac!)

[Pfaff]

Sarma na stranu, ali zar Ti nije palo napamet nabrati naramak visibabaca? Pa š njima na Dolac po 10 kn pušlec - to je prava penzionerska razbibriga