Štacion & prijatelji u Bubnjarcima

[Portos]

Vraćam se glavnom cestom. Vozilo Pulskih registracija

 

Neki likovi se rastrćali po kolodvoru

 

Šunjam se Iza ugla poznate face

 

Stara Ro-La

[Portos]

U Mrzlom polju pratimo trasu industrijskog kolosijeka bivše Jugoturbine.

 

ŽCPR je preasfaltiran

 

Iskliznica još postoji

 

A željeznički most preko Mrežnice postao je cestovni

[Portos]

Prema Bubnjarcima i Metliki voze Švedi 014 i 034. Prije 2 dana došla je depeša da Hugo više neće voziti niti kao zamjena za pokvarenog Šveda. Dakle ako šved krepa neće voziti ništa.

 

Putnički za Zagreb sa 1 141303 čeka polazak

 

Iza teretne kompozicije skriva se i 1 141306

[Portos]

Par fotki sa putovanja prema Bubnjarcima.

 

 

Slikano za Pfaffa. Pojma nemam zašto

 

Bubnjarci. Nekadašnji kolodvor sa 12 kolosijeka, okretaljkom, vodonapojnikom i ložionom. Sada jad i bijeda.

 

 

Preko mosta je Slovenija.

[Portos]

Prema Karlovcu

 

I par slika s puta. Već se mraći.

 

 

 

Dakle, voze 2 šveda radnim danom, putnika ima poprilično, tereta vrlo malo samo do tvornice za impregnaciju drva i pragova u Mahičnom, onutra imaju i 2 vlastite manevarke.

Po dolasku u Karlovac uslijedio je oproštaj sa RI ekipom. Do idući puta.

[kiki273]

Dečki, sve je to super - ali pravi HARCORE railfanovi užasavaju se putovanja automobilom - kako ste mogli!??

 

Bok!

 

Ante

Išli mi autom, ali išli i vlakom

[Pfaff]

Dečki, sve je to super - ali pravi HARCORE railfanovi užasavaju se putovanja automobilom - kako ste mogli!??

 

Bok!

 

Ante

Išli mi autom, ali išli i vlakom

Ako ekipa zadrži istog kolegu kao planera i vođu puta za naredne akcije, morat će preć na teleportaciju jer taj tempo normalni ljudski organizam teško podnosi...

[kico101]

Ko što već znate, vesela ekipa okupila se ispred legendarnog Cresa u subotu oko 8 sati, ekipu je nakratko pojačao naš legendarni maratonac koji ovaj puta nije trčao za našu ekipu. :smiling devil:

Sa manji zakašnjenjem u odnosu na plan krećemo prema Sobolima gdje nas čeka naš Grmošćan:

S obzirom da je moj prijedlog da prvo obiđemo kolodvor Zalesina, te stajališta Kupjak i Žrnovac, jednoglasno preglasan, nije nam preostalo ništa drugo nego zaputiti se ravno u Vrbovsko. Vrijeme nam nije bilo naklonjeno što se tiče rasvjete, ali nije bilo kiše i to je najvažnije. Spuštamo se prema kolodvoru Vrbovsko i zastajemo iznad portala tunela:

Uvijek me rastuži pogled na napuštene tvorničke pogone poput ovog drvne industrije Vrbovsko. Industrija je ispala u drugu ligu,a u prvu je ušla ekipa export/import made in China. Ali, što se to dimi iz dimnjaka?

Ne, to je samo niska naoblaka.

Kolodvor Vrbovsko je također pust:

Pogled na kolodvorsku zgradu:

S obzirom da smo imali extrasuperprovjerenu informaciju da prugfa Rijeka -Zagreb danas ima zatvor :grinko: nismo očekivali da ćemo čuti zvrndanje telefona, a još manje zeleni izlazni signal prema Gomirju. Brže, Tomo, brže, vlak samo ča ni arival:

Situacija na čeki nasuprot kolodvorske zgrade:

Evo i nje-308-ca s ekipom beelova:

Odlazak u smjeru Gomirja:

A sad, pravac Gomirje. Sastanak sa plavcima ovaj puta nisamo imali, ali smo se morali zaustaviti na legendarnom ŽCP-u nedaleko Gomirja:

Ovaj puta nismo imali susret s vlakom, pa sam uslikao ovaj semaforizirani prijelaz za medvjede:

Nastavljamo prema kolodvoru Gomirje uskom cesticom koja se odvaja od glavne ceste za Ogulin ( naravno da sam promašio skretanje, jer se znak koji usmjerava prema kolodvoru nalazi 10 metara iza skretanja-bravo HŽ ). Prva impresija kolodvora Gomirje:

Jedna sportsko-željeznička ili stadion NK Gomirje:

Baš me zanima koliko je lopti završilo na tračnicama. :smiling devil:

Kompozicija Easzova sa jednim plavcem:

Izlaz prema Vrbovskom nalazi se u lijevom zavoju:

Nadvišenje kolosijeka:

Ima naznaka da se odvijaju radovi na pruzi:

Tomo snima vide: :

Jedna specijalka za našeg Pfaffa ( za krepku juhicu ):

Zar ste mislili da nećemo vidjeti još jedan putnički? Ovu 207-cu vidjeti ćemo još tijekom dana:

Odlazi u smjeru Vrbovskog:

Na ŽCP-u:

Nastavljamo dalje prema Ljubošini, prolazimo mjesto, ali ne pronalazimo skretanje prema stajalištu, tako da odlučujemo da Štacionov vlak nastavlja dalje prema kolodvoru Ogulinski Hreljin, kojega je znatno lakše naći ( nalazi se na samoj cesti ):

S obzirom da se većina muvala na središnjem dijelu kolodvora, ja sam odlučio malo obići istočni dio:

Izlazni signali prema Ogulinu:

Pogled unatrag prema kolodvorskoj zgradi:

Skretnica na istočnom ulazu u kolodvor:

Čini se modernizirana:

Pogledajte lijevu šinu. Izgleda da na ovom dijelu ima poprilično udara:

Ulazna tabela:

Mostić:

Nakon Ogulinskog Hreljina, idemo dalje prema Ogulinu, ali zaobilazimo kolodvor,već nastvljamo preko Oštarija i Skradnika prema Kukači.

[kico101]

Idemo prema kolodvoru Kukača, međutim, da bi ga pronašli morate biti poprilično vješti. Naime, desno dolje od glavne ceste vidi se ulazna tabela za naselje Kukača, a cestica širine za jedva jedan auto odvaja se lijevo gore. Sam kolodvor nalazi se u oštrom S-zavoju, kojeg se ne bi postidile ni slalomske staze. Pogled prema Oštarijama:

Prema Tounju:

Pogledajte nadvišenje:

Zgrada kolodvora:

Izlazni signali u smjeru Tounja:

S obzirom da imamo najavljeni susret sa još jednim putničkim, hitamo brzo u Tounj, tek 2 kilometra dalje. Zanimljivo, ali stajalište se nalazi usrd kamenoloma i da bi do njega došli morate s pozdraviti s portirom. Kolodvorska zgrada ili što već:

Služeći se LLeonovim instiktom odlučih potražiti malo povišenu poziciju sa susret s putničkim iz smjera Gornjih Dubrava. Odabran je nadvožnjak kojim se ulazi u kamenolom. Pogled prema stajalištu Tounj, ali kadar otkriva i napuštene industrijske kolosijeke koji se ne mogu vidjeti dolje sa pozicije stajališne zgrade:

Pogled u smjeru Kukače:

Krajolik u okružju Tounja:

Ekipa je zauzela pozicije:

Evo i nje: 308-ca, drugi put:

Polazak prema Kukači:

Stražnji dio kompozicije:

S obzirom da smo se u Tounju zadržali više od planiranog ( vlak je kasnio 10-ak minuta ), krećemo dalje prema Gornjim Dubravama prema kojima vodi uska nepregledna i zavojita cestica. Nismo očekivali da se uz nju nalazi jedan poprilično veliki kolodvor-upoznajmo Gornje Dubrave:

Izlaz prema Tounju:

Prema Donjim Dubravama:

Kolodvorska zgrada:

Jedini pokreni dijelovi na kolodvoru su ovi vagoni održavanja:

Ćeš ti mene, ma ću i ja tebe:

S obzirom da prema Donjim Dubravama nema direktne ceste, iz Gornjih Dubrava ponovo se vraćamo u Tounj, gdje dio ekipe zastaje u mjesnom dućanu, a pravi ekšnmeni :smiling devil: nastavljaju brzo prema Donjim Dubravama kako bi uhvatili putnički za Generalski Stol.

Stajališna zgrada:

Zgrada ponešto drukčije namjene:

Pogled u smjeru Gornjih Dubrava:

Prema Generalskom Stolu:

207 drugi put:

Odlazk prema Generalskom Stolu:

Sjedamo u Ladu njivu i nastavljamo prema obližnjem Generalskom Stolu. Kolodvorska zgrada:

Nadmorska visina kao na okretištu Brašćine ( pozdrav kolegi Mannasu :smiling devil: ):

Pogodite koga smo našli u Generalskom Stolu:

S obzirom da je pruga zatvorena od Generalskog Stola do Karlovca, kompozicije voze samo do Generalskog Stola , a dalje autobusima. Promjene strane:

U međuvremenu bl-ovi čekaju:

Na kolodvoru ima ponešto i tereta:

Na kolodvoru Generalski Stol proveli smo dio vremena u ugodnom čavrljanju sa strojovođom 207-ce iz kojega sam doznao podosta korisnih informacija, te bih ovom prilikom zahvalio čovjeku koji je primjer kako se odnos između osoblja HŽ-a i nas zanesenjaka može podići na jednu višu razinu.

[kico101]

Nastavljamo dalje prema stajalištu Gornji Zvečaj:

Prema Generalskom Stolu:

Prema Zvečaju:

Evo i razloga zašto je ovaj dio pruge pust:

Ovo me oduševilo: :=)): )):

Nastavljamo prema kolodvoru Zvečaj:

Prema Gornjem Zvečaju:

Prema Belavićima:

S obzirom da nas vrijeme pomalo gazi, brzamo dalje prema stjalištu Belavići, zbog čega se moramo dovojiti od glavne ceste i spustiti nešto niže. Stajališna zgrada:

ŽCP u Belavićima i pogled prema Zvečaju:

Pogled prema Dugoj Resi:

I tako, malo po malo, evo nas u Dugoj Resi gdje susrećemo našeg Portosa, ali i vrlo susretljivog i zabavnog šefa kolodvora s kojim smo se zadržali i podužem razgovoru. Kolodvorska zgrada:

Prema Mrzlom Polju:

Prema Belavićima:

Jean u pripremi za panoramu:

Pretposljednji kolodvor kojega ćemo obići cestovnim transportom je Mrzlo Polje. Sada imamo i pravog vodiča Portosa. Kolodvorska zgrada u pomalo osebujnom stilu:

Još jedan kolodvor smješten u zavoju:

Kolega Portos odlučio nam je pokazati bivši industrijski kolosijek prema bivšoj Jugoturbini, te željezničko-cestovni most prema istoj. S obzirom da je nekoliko fotića bilo usmjereno na istu lokaciju, ja sam odlučio fotkati nešto drugo.

Cestovni most/nadvožnjak preko Mrežnice:

Prekrasna priroda nadomak industrije:

Ftičeki na dalekovodu:

U Karlovcu nas dočekuju naši Zlayozg i Drempa, ali ne nastavljaju s nama prea Bubnjarcima, već se vraćaju u Zg. a mi ćemo s ovim Švedom u 15,37 prema Ozlju i graničnom kolodvoru Bubnjarci:

S obzirom da je padao mrak, a kvaliteta mog fotića ne dozvoljava snimanje dobrih fotki, ovaj dio prepuštam kolegama forumašima da obrade riječima i slikom.

I za kraj ovog putopisa još jedna fotka našeg Šveda u Bubjarcima:

Zahvaljujem se Tomi, Mannasu, Kikiju, Jeanu, Narcisu i Portosu ( dio od Duge Rese do Bubnjarci ), kao i Zlayi i Drempi koji su nas dočekali u Krlovcu, na još jednom izvrsnom druženju kakvih bi trebalo biti više. Također se zahvaljujem osoblju HŽ-a, osobito šefovima kolodvora i prometnicima duž obiđene trase na odličnoj komunikaciji i razumjevanju.

Do slijedeće akcije, pozdrav od Kiće101.

[Ante-vž]

Dečki, sve je to super - ali pravi HARCORE railfanovi užasavaju se putovanja automobilom - kako ste mogli!??

 

Bok!

 

Ante

Išli mi autom, ali išli i vlakom

 

Ma, zeka! Sve pet!

 

Hvala puno za zanimljiv putopis!

 

Bok!

 

Ante

[mariojb]

 

Kupa i sa druge strane EU ili Slovenija

 

 

 

to je djelomicno tocno...tu se vidi dio slovenije a dio vivodine

[Jean]

Iza nas je još jedan dan proveden uz prugu, putovanje i sjajnu ekipu. Još uvijek pun dojmova sjeo sam za komp da istresem fotke iz aparata (da se ne skisele, što bi rekao Pfaff) i shvatio da sam doooobro prekardašio sve normalne limite. Čak sam i Tomu nadmašio za nešto više od duplo: uslikao sam ukupno 1.012 fotki!!! No dobro, više od 3/4 ukupnog broja fotki osnova su za panoramske snimke, a "običnih" fotki ima "samo" 230.

 

Pa krenimo redom. Kronološkim:

Sve dobro u Štacionu počinje u Cresu. Tako je i ovaj ekšn svoju početnu točku imao u ovom kultnom bircu. Oko 8 ujutro Narcisa i mene tu su dočekali Tomo, Kićo...

 

...Mannas i... LLeon!!! Znači, ista postava koja je početkom godine po snijegu i započela priču o kolodvorima riječke pruge:

 

Nažalost, ipak ne... LLeon nas je došao pozdraviti i poželjeti nam sretan put i dobar provod. Ovaj će putopis ipak ostati bez visinskih panoramskih fotki i bez raznoraznih vratolomija u LLeonovoj režiji

 

Mannas uspostavlja komunikaciju sa Kikijem. Da platimo, pa da idemo...:

 

Rastajemo sa sa LLeonom i raspoređujemo u timove. Tim 1: Narcis (vozač), ja (koordinator sa timom 2) i Kiki kojeg kupimo na Čavlima. Sa timom 2 kojeg čine Kićo (vozač), Mannas (koordinator sa timom 1) i Tomo (službeni fotograf), ponovno se sastajemo na mjestu otkuda je krenuo i zimski ekšn - na parkingu gostione Putnik u Sobolima:

 

Pogled na "Grobničke Alpe" ne ulijeva baš previše razloga za optimizam u pogledu meteoroloških prilika:

 

 

Krećemo! Autocestom do Vrbovskog, pa kroz centar mjesta i uskoro smo na kolodvoru Vrbovsko:

 

(Klikni na sliku!)

 

Civilna strana kolodvora i vesela ekipa:

 

Na jednim vratima na kolodvorskoj zgradi stoji upozorenje:

 

Izlazimo na peron i uočavamo bitne razlike u odnosu na situaciju zimus: nedostaje snijeg, božićno drvce i žuti vagoni:

 

U kolodvoru tek jedan radni stroj, kojeg je Tomo odmah išao poslikati (jel' za teksturu?):

 

Kako imamo informaciju da je pruga zatvorena, možemo uslikati tek crvene signale prema Gomirju:

 

i prema Moravicama:

 

Kolodvorska zgrada u vlažno jesenje jutro:

 

Tu je i bik:

 

I stup s kojeg bi se mogla napraviti odlična panorama kolodvora:

 

Kiki provjerava stanje čekaonice i ćenifa i čita obavijesti putnicima:

 

A onda je odjednom začuo zvuk zvona sa ŽCP-a! Bo... Bit će kakva drezina ili možda kakva lokomotiva sa par žutih vagona... Iz prometnog ureda izlazi prometnik i upozorava nas da se udaljimo od trećeg kolosijeka. A iz smjera Moravica dolazi ovo:

 

 

I odlazi prema Gomirju:

 

Zatvorena pruga??? :

 

Ostaci predratne komunalne infrastrukture na Kolodvoru Vrbovsko:

 

Odlazimo iz Vrbovskog ispraćeni toplim riječima kolodvorskog osoblja. Slijedeća postaja (željeznice, a i nas) je Gomirje. Putem se prisjećamo događaja od zimus: susreta s plavom brigadom, spuštanja rampe na ŽCP, slikavanja... Prolazimo pored Manastira Svetog Jovana Preteče, preko Dobre, kraj groblja, pa kraj pošte skrećemo u Ulicu Jove Stojanovića-Brice... Dolazimo na željeznički kolodvor Gomirje:

 

 

Umjetnička instalacija?

 

Zagledan u daljinu...

 

Pripreme za nadolazeću zimu:

 

 

U Gomirju putnici mogu i utažiti žeđ:

 

Pi, pi, pi, pi...

 

 

Izlaz sa kolodvora. Jedini betonirani put prema cesti:

 

I Gomirci imaju ćenifu na kolodvoru:

 

Kuća nasuprot kolodvora jako liči na cestarske kuće od Jušića prema Trstu:

 

Tu je i "stadion" NK Gomirje (na kojem lokalni niželigaši obožavaju igrati: s jedne strane pruga, s druge Dobra, pa kad im ne ide - ispucaju obje lopte na jednu ili drugu stranu):

 

 

Kilometarski položaj:

 

Drva na rampi za utovar:

 

 

I taman kad smo mislili krenuti, čujem kako prometnik ljudima koji su stajali ispred zgrade govori kako je "upravo krenuo iz Hreljina" :happy: Odlučujemo pričekati da vidimo tko je to upravo krenuo... I evo ga:

 

 

ASEA 207 i tri vagona, što kažu Gomirci "svaki svog boga":

 

Ode prema Vrbovskom:

 

Za sada imamo odličan prosjek: u svakom kolodvoru kojeg smo posjetili - ispratili smo po jedan vlak! I to po zatvorenoj pruzi :grinko:

 

Ljubošinu smo nenamjerno fulali Tristotinjak metara prije kolodvora Ogulinski Hreljin nalazi se ŽCP Okruglica, a samo koji hektometar zapadno od njega mjesto gdje su se u jedva dvadesetak metara nagurale prga, Dobra i cesta koja je upravo tu premošćuje. Mjesto savršeno za foto ekšn i za kakav proljetni piknik. Nažalost, nisam slikao, ali hoću. Prvi slijedeći put kad budem išao prema Ogulinu.

 

 

Ima li simbolike u činjenici da je upravo u trenutku našeg dolaska kolodvor Ogulinski Hreljin obasjalo sunce? Pogled u smjeru Ogulina (i sunca):

 

I na drugu stranu, prema Ljubošini:

 

Groblje na brdašcu:

 

I Hreljin ima tekuću vodu:

 

I to ne samo iz pipe:

 

Početna točka jedne od planinarskih staza na Klek i... Tončip!!! U funkciji!!! Halo, Lokve!!!

Pozdravljamo se sa prometnikom u Ogulinskom Hreljinu i odlučujemo ogulinski kolodvor detaljno obraditi u jednom od slijedećih ekšna, kada bude više vremena.

[Jean]

Krećemo prema Ogulinu. Prelazimo preko pruge na Jelačkom i vozimo između pruge i Dobre. Za nama ostaje igralište NK Dobra, skretanje za Bjelolasicu, skretanje za Prapuće... Nekadašnjom ulicom Ilije Milanovića (a danas tako bezidejno nazvanom "Nova cesta") ulazimo u Ogulin. Prolazimo pored kule, hotela Frankopan i novog parka. Vozimo centrom grada, Ulicom Bernardina Frankopana, kroz Lomost, prema Majki Božjoj. Ostavljamo iza sebe Sveti Rok, Galge, Otok i Oštarije. Vozimo prema Josipdolu, ali odmah poslije Oštarija skrećemo lijevo prema Skradniku i vrlo brzo se nalazimo na cesti D23 - jednoj od najstarijih uređenih cesta u Hrvatskoj, poznatoj Jozefini, izgrađenoj davne 1779. godine.

 

Selo Kukača nalazi se desno od glavne ceste, pruga je lijevo. Skrećemo nasuprot table koja označava ulazak u Kukaču i uskoro se nalazimo na kolodvoru Kukača:

 

 

 

Kilometarska pozicija:

Osvrćemo se uokolo, ne bi li negdje vidjeli neke koji su se prijetili dolaskom po dozvole za slikavanje. Nigdje nikoga…

 

Tomo se odmah ulovio obrade infrastrukturnih detalja, sa posebnom pažnjom usmjerenom na izradu tekstura:

 

Ostatak ekipa razmilio se kolodvorom, neki prema Oštarijama:

 

a neki prema Tounju:

 

Ovaj nije "stalno zeleni":

 

Nije bilo niti LLeona, niti Pfaffa :laugh 2: , pa je ovaj stup ostao neiskorišten...

 

Tomo je "obradio" kućicu:

 

Ovdje je nekada očito stajala pipa s vodom:

 

Termometar je nekada mjerio temperature čak do -30°c :cold: :

 

Sat ide koju minutu naprijed... Neka, bolje nego da kasni!

Moj fotić ide uru vremena naprijed - nisam ga vratio na zimsko vrijeme...

 

Čekaonica biznis klase - poslovnjaci koji ovdje čekaju vlak mogu improvizirati ured - smjestiti laptop, ormare napuniti sa konjakom i registratorima, imaju na raspolaganju salu za sastanke...

 

 

 

 

Putnička blagajna - piše da radi 0-24, te da invalidi imaju prednost...

 

Furuna je ladna, ali za koji tjedan bi trebala početi sezona loženja:

 

A iznad "radnog stola" u čekaonici - portela za na tavan (tko zna što tamo ima...):

 

Dok sam ja poslikao čekaonicu, ekipa je već nestrpljivo cupkala pokraj auta. Treba stići u Tounj prije vlaka 4052...

 

 

Stižemo u Tounj i raspoređujemo se stajalištem u potrazi za što boljom pozicijom za "slikavanje". Pri tome primjećujemo koliko je sitne prašine iz obližnjeg kamenoloma posuto svuda uokolo po tlu, a za sušnih i vjetrovitih dana ovdje mora da je pravi pakao za astmatičare, ali i ne samo za njih...

 

Stižemo do stajališta u 12:56, minutu prije nego bi tuda trebao proći vlak 4052. Dok on stigne, istražujemo stajalište:

 

Jesen...

 

Ovo čudo je tri puta zazvonilo

 

Prije nego se, sa 14 minuta zakašnjenja u Tounju ukazao putnički iz Generalskog stola:

 

 

 

Strojovođa se nemalo iznenadio kad je vidio ovoliko ljudi na tounjskom stajalištu, a što je mislio kad je skužio da nitko ne ulazi nego da ga samo slikamo, to možemo samo zamisliti... Prilično dugo je čekao prije nego je krenuo, valjda ne mogavši vjerovati da zbilja nitko neće ući. Konačno, kreće prema Kukači:

 

 

Kolosijek za u nebo?

 

Panorama Tounja. Tu negdje je i škola u kojoj je dio svoje profesionalne karijere odradila moja drugarica majka (putujući pritom svakodnevno iz Ogulina):

 

Kićo se vraća sa položaja, a ekipa je već spremna za dalje:

 

Nastavljamo prema Dubravama. I to onim Gornjim za početak.

 

 

Skladište je sa stražnje strane osigurano od provale:

 

Konačno jedan prostrani kolodvor, nakon one silne "klaustrofobije" danas:

 

Kolodvorom vlada žutica – vagoni spremni za ukrcaj tucanika u susjednom Tounju:

 

 

Ovdje je sezona loženja već počela, pa je shodno tome prilagođen i kolodvorski "layout":

 

Skladište:

 

Ćenifa:

 

Na putu prema Donjim Dubravama zaustavljamo se ispred bivšeg "Opskrbnog centra Tounj", nasuprot zgrade Općine i pošte Tounj, kako bi obnovili zalihe nasušno potrebnih zaliha hrane, pića i otrova za pluća. Tim 2 produžava prema Donjim Dubravama i obrađuje ih samostalno, a mi foto dokumentiramo mjesto gdje se nalazimo. Opskrbni centar Tounj:

 

Poštanski ured 47264 Tounj i Općina Tounj:

 

Grb općine:

 

Zidam kuću trokatnicu, mješam malter, motam žicu...

 

"Imam Tomo Vinković traktor i jako sam zadovljan sa njim" :

[Jean]

Kao što sam već rekao, dok smo nas trojica obnavljali zalihe, ostatak ekipe obradio je stanicu Donje Dubrave. Markoništa iz Tima 2 javlja da je novo okupljanje u Generalskom stolu.

 

Kolodvor Generalski stol:

 

 

U generalskom stolu nas je dočekao manevar već viđene ASEA-e 207 i tri putnička vagona koji su stigli iz Moravica kao vlak 4061:

 

 

 

Nagradno pitanje glasi: Otkuda dolaze ova vrata?

 

Par EAS-a nakrcanih balvanima i vesela ekipa:

 

Infrastrukturni detalji...

 

Kompozicija spremna za dalje!

 

 

 

Nakon kratkog, ali vrlo sadržajnog razgovora sa strojovođom, krećemo dalje. Prolazimo pokraj stajališta Donji Zvečaj bez zaustavljanja (i njega je obradio Tim 2) i produžujemo u Zvečaj. Preko puta kolodvora - poštanski ured 47261 zvečaj i željezNarija:

 

Dolazimo na kolodvor Zvečaj:

 

 

Kolodvorska zgrada i utezi za zatezanje kontaktne mreže:

 

Pipa (probao sam pumpati, ali vode nema ):

 

A tu je i bik:

 

Kilometarski položaj kolodvora:

 

Ovo je sjajna prilika za milenijsku:

 

Mnogo ste neozbiljni, momci! Ponovi!

 

Ljetna čekaonica:

 

Ovdje je baterija laptopa otkazala poslušnost, tako da više nisam mogao isprazniti karticu od fotića. To znači da u nastavku puta treba prilično reducirati broj fotki. Prevedeno - Belavići, Mrzlo polje, Karlovac i Bubnjarci ostat će uskraćeni za panoramsku snimku

 

Stajalište Belavići ima izrazito visok peron, što je super ako si na njemu, ali prilično nezgodno ako se trebaš popesti na njega sa 120 kila i koljenom koje je u stanju u kakvom je moje:

 

Kićo je istražio čekaonicu:

 

A ja sam obišao sanitarni čvor:

 

Sad kužim zašto se zahod naziva "sanitarnim čvorom": kad sam ovo vidio stegao mi se čvor u grlu...

 

Baliza koja otvara ŽCP:

 

Nasuprot stajališta Belavići nalazi se interesantan drveni most, no kako nije bilo previše vremena, tek jedna slika iz daljine:

 

Krećemo dalje prema Dugoj Resi. Usput ipak uspjevam prebaciti nešto slika na laptop - dovoljno tek da panoramski ovjekovječim kolodvor Duga Resa:

 

 

Dolaskom na parking ispred kolodvora uočavamo poznato vozilo sa zastavicom NK Inter na retrovizoru. Svojim dolaskom počastio nas je Portos!!!

 

Oko Duge Rese se radi na pruzi sve u šesnajst! Zato na kolodvoru osim nešto žutila nema nikakvog drugog muvinga niti vozila:

 

Palica za uzemljenje otkriva kako je i kontaktna mreža isključena:

 

Elektrificirani parking?

 

Nastavljamo dalje prema Mrzlom polju. Kako cesta ide paralelno sa prugom, na pruzi uočavamo čitavo čudo radnika i strojeva koji rade na održavanju pruge i kontaktne mreže. U Mrzlom polju Portos vodi ekipu prema industrijskom kolosijeku tvornice Alstom. Nekadašnji pogon Jugoturbine danas je u vlasništvu tvrke čiji se ogranak u Francuskoj bavi proizvodnjom - vlakova. Ipak, unatoč tome i unatoč činjenici da im je kolodvor "pod nosom", a industrijski kolosijek vodi direktno u krug tvornice, sav transport iz tvornice ide cestovnim putem, radi čega je postojeći željeznički most preasfaltiran...

 

Budući da je industrijski kolosijek udaljen petstotinjak metara od samog kolodvora, nisam htio forsirati ozlijeđeno koljeno, pa sam u to vrijeme poslikao detalje kolodvorske zgrade:

 

Zgrada se stilski uklapa u modernističke arhitekturne kalupe, kao i stanične zgrade na Raškoj pruzi, na koje i ova zgrada strašno podsjeća.

 

Pfaff, ako sam dobro zapamtio iz tvog putopisa, slično arhitektonsko rješenje viđeno je i u kolodvoru Bibinje?

 

Interesantno izvedena pipa s vodom:

 

I civilnom stranom kolodvorske zgrade dominira nadstrešnica. I kruto gorivo…

 

U jednoj od prostorija na kolodvoru našli smo i kaljevu peć, pa zimske radosti mogu početi:

 

Tu je i ovaj uređaj kojeg odavno izbjegavam u širokom luku… Vaga!

 

Dečki su već prilično daleko odmakli:

 

A Tomo i ja smo ostali u kolodvoru i zabavljali se detaljima infrastrukture. Vanjska tračnica na prolaznom kolosijeku je potpuno „pojedena“. Možda bi ovi momci koji rade na dionici prema Dugoj Resi mogli malo svratiti i ovamo?

 

Za rastanak sa Mrzlim poljem jedna milenijska:

[Jean]

Već je 15:10, vrijeme je da krenemo prema glavnom karlovačkom kolodvoru. Još treba kupiti karte, a Šved za Bubnjarce polazi za manje od pola sata. Prolazimo pokraj stajališta Karlovac centar (treba li uopće još uvijek pisati da je nedovršeno?) i autobusnog kolodvora i uskoro smo na glavnom kolodvoru u Karlovcu. A tu nas čeka još jedno lijepo iznenađenje: Zlayo i Drempa došli su nas ispratiti na put u Bubnjarce. Nažalost, pritisnuti obvezama i financijskim prilikama nisu pošli s nama, pa smo izmijenili samo par rečenica na peronu prije polaska.

 

Vremena je bilo još taman toliko da kupimo svaki sebi ovakav papirić:

 

Šinobus je, prema neslužbenim informacijama odvozio svoje – par dana prije našeg putovanja u VV Karlovac stigla je depeša kojom se zabranjuje izlazak popularnog Huga na prugu, pa ćemo se od sad nadalje njime moći provozati eventualno u kakvoj muzejskoj vožnji. Liniju za Bubnjarce i Metliku danas drži Šved 014, koji nas već čeka na trećem kolosijeku:

 

Na drugom kraju kolodvora odmara manevarka 2132-302 i kompozicija Easa:

 

Rastajemo se Zlayom u Drempom i krećemo!

 

Mislili ste da će moja opsesija pipama i pipicama prestati u Mrzlom polju? E pa prevarili ste se! I Karlovac ima pipicu, koju sam uočio kroz otvoren prozor polazećeg Šveda:

 

Krenuli smo. Pored nas se nižu industrijski kolosijeci karlovačkih firmi koji su se nekada koristili daleko više nego danas. Prvo stajalište – Mahično:

 

Pa Zorkovac:

 

Evo nas i u Ozlju. Tu smo malo duže stajali, ali kako je peron smješten nešto zapadnije od kolodvorske zgrade, nisam ju uslikao baš „en face“, nego nekako više iz poluprofila:

 

Pipica! Pipica! :radost1: :love2:

 

Prilično dugački peron i prvi kolosijek sa iskliznicom:

 

Stajalište Zaluka i tamošnji devastirani pogon krečane detaljno je obradio Seabral. Meni nije preostalo ništa drugo nego samo da okinem par za „uspomenu i dugo sjećanje“:

 

 

 

ŽCP u Zalukama:

 

Slijedeća postaja – Kamanje. Nisam uspio doći do otvarajućeg prozora, pa tek jedna fotka sa mojim odrazom:

 

Stajalište Brlog grad. Posljednji putnici osim nas napuštaju Šveda. Do Bubnjaraca ostajemo samo mi, kondukter i strojovođa:

 

Neki uživaju u udobnosti Šveda i ljepotama krajolika:

 

Još par zavoja i stigli smo:

 

Bubnjarci. Pogranični kolodvor, udaljen od Europe tek tristotinjak metara:

 

Kontejner pogranične policije je prazan i zaključan. Ćenifa sjajno locirana. Ovdje pojam „biti pod zastavom“ ima prilično drugačije značenje od uobičajenog:

 

Šved se nije niti gasio. Malo je „odbrundao“ u leru i pravac natrag u Karlovac:

 

 

Tudi tukaj…

 

Nakon što smo se malo razluftali, popušili španjulet duvana i poslikali što je za poslikati bilo, ukrcavamo se natrag u Šveda. Tek tada shvaćamo da je grijanje u Švedu naloženo „do ibera“! Zauzimamo pozicije za fotkanje. Preko Kupe sumrak pada na Rosalnice i tamošnje svetište Tri Fare (Tri Župe).

 

 

Pospješeno grijanjem „kao iz litorine“ te činjenicom da nigdje nismo stali popiti kaf'cu (a bogami niti prezalogajiti nešto ili navlažiti grlo), većina članova cjelodnevne ekspedicije lagano se uljuljkala:

 

Samo je gos'n Počasni neumoran:

 

 

Vraćamo se u Karlovac i uz tople riječi i dogovore nekih novih ekšna rastajemo od Portosa. Rastajemo se također i od Tima 2, koji je (slučajno ili namjerno?) prema Rijeci krenuo starom cestom kroz Dugu Resu.

 

Put do Rijeke protekao je u ugodnom čavrljanju i sređivanju dojmova. Još jedan sjajan izlet i odlično druženje je za nama. Hvala (opet abecednim redom) Kići, Kikiju, Mannasu, Narcisu i Tomi na sjajnom cjelodnevnom druženju, Portosu na ugodno provedenom poslijepodnevu, Drempi i Zlayi što su svojim dolaskom pokazali da su riječka i zagrebačka ekipa jedno biće!

 

Do nekih novih ekšna veliki pozdrav!

 

_______________________________

Napomena: Sve panorame još nisu dovršene. Kako ih budem dovršavao i dizao na net, tako će proraditi i linkovi. Rađene su u demo verziji programa Easypano panorama2flash, pa zbog toga imaju ove watermarkove po sebi.