Od danas je aktivan https://mapper.zeljeznice.net zahvaljujući forumašu DWProski.

 

Jump to content

kico101

Članovi
  • Posts

    505
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by kico101

  1. Bravo za čitavu ekipu. Samo 32,5 km pješačenja je hvalevrijedan pothvat, a kamo li po pruzi. Usput sam se podsjetio koliko sam zapravo ostario od ožujka 2009-te. Planira li netko, pješačenjem ubrzati radove na dionici Daruvar-Pčelić?
  2. Vidim da je i na ovoj pruzi raslinje, konačno počelo krčiti sebi put. Na Daruvarskoj pruzi već nakon pola godine od zatvaranja imali smo travu od 1 metra, a ovdje trebaju godine da se nešto uhvati. Btw, onaj sporedni tunel nalazi se u Vranja 1.
  3. Lako je bilo nama prije 5 godina, jer smo imali savršenu logistiku. Ne znam kako ste ovo sada organizirali. Tko je bio prateći vokal?
  4. Ne možete zamislit kako bih volio da sam mogao s vama, ali zov obiteljske prinove bio je jači. Ajmo, čekamo fotkice.
  5. Kao što su neki kolege po forumašenju već rekle, Seabralovi me putopisi uvijek oduševe, a posebno me dirne kada netko na ovako lijep način oslika moj grad. Hvala Ti Seabral. Hvala i Željku256 ( uslikana je i moja "dolina gladi" u Martinšćici ). P.S. Očekival sam i jedan cipelcug. Barem od Škrljeva do Sušak Pećina. ( šalim se, naravno )
  6. Evo jedan kratki pogled na kompoziciju, dana 26.10.2013. Brojevi Bs vagona:
  7. Jako lijepo i kvalitetno odrađeno. Osobito me oduševljavaju fotografije s dubinom ( dionica od Melnica do Škrljeva ). Usput, zavoj ispod Novog Lista je vrlo nepregledan i opasan, jer vlak se iz smjera Krnjeva stvori gotovo bešumno, a ni mjesta za sklanjanje nema previše. U svakom slučaju bolje je odabrati ovaj smjer kretanja prema vlakovima u spustu, nego obratno.
  8. Thnx. Obećajem, budemo se javili.
  9. Hvala na ispravkama, ( promijenio bih pogrešne navode, ali nemam opcije za mijenjanje ). Da, malo sam brzopleto zaključio da se radi ovagonima ŽRS, jer su išli u tome smjeru. . Za struju za Osijek, nema opravdanja, osim brzopletosti i želje da stavim fotke prije ponoći ( a ustajanje u 5,45 ). Ovo za točno u podne mi je nekako pjesnički sjelo ( naravno da nisam provjerio polazak ). Što se tiče struje na koridoru Vc, mislim da je došlo vrijeme i za takva razmišljanja ( HŽ bi ozbiljno trebao razmisliti o tome u ovim vremenima nekontroliranog rasta cijene goriva ). No, očito se čekaju bolja vremena koja možda dočekaju naši unuci. Lijepo je biti optimist.
  10. Thnx. Ok, stavit ću u pripadajuću temu. Jedino nisam siguran da li sam to snimio u Andrijevcima ili Garčinu.
  11. Hvala na komplimentima i pozivu na pivo ( naravno hvala i Foxu ). Istina, iako smo se najavili određenim ljudima, nisam bio uporan da pronađem još kojega railfana. Ali, idući put ( ako Bog da ) obećajem da ćemo se najaviti. Osobno sam u Osijeku prvi puta i stvarno me oduševio grad ( vidi se da imam pola kontinentalne krvi ). Ono što se napravi, napravi se kvalitetno. Barem meni tako izgleda. Žao mi je jedino što nismo imali dovoljno vremena za posjet Tvrđi. Ali, za prvi put, ja sam zadovoljan.
  12. Sa 10 minuta kašnjenja, u 17,22 polazimo prema Zagrebu. Tada nismo očekivali da će strojovađa tako gorljivo loviti VR. Prvi puta u životu osjetio sam kakav je osjećaj vožnje 160 km/h u običnom vagonu. Huči, ljulja se, škripi, izvija se, dimi i sve to skupa zajedno. Kočnice su se dobro naradile, a miris feroda ispunjavao je svaki odjeljak. Nama to nije smetalo. Dapače. Kolodvor Ivankovo: Stari Mikanovci: Strizivojna Vrpolje ( komaraca nije bilo, ili ih nismo osjetili ): Pravac Đakovo-Osijek: Ovakve građevine su dosta česte uz koridor X na Slavonskom dijelu ( ne znam im namjenu ): Većina fotki u nastavku je poprilično zamućena, a dobar razlog za to je ovo: Jedan od većih kolodvora-Slavonski Brod: Pasarela: Krećemo dalje, Oriovac: Odvojak pruge za Platernicu/Požegu: Stara i nova Macosa u Batrini Novoj Kapeli: Ovdje moj Sony otkazuje poslušnost ( low batery ), pa prelazim na mobitel. Nažalost, fotke sa mobitela su toliko loše da ih ne vrijedi stavljati ovdje. Jedina koju bih izdvojio je ova, čisto da se vidi kompozicija ( iza su još 2 vagona ): Dalje, kako je mrak padao, a umor se povećavao, uživali smo u vožnji bez pretjerane želje za fotografiranjem ( uostalom dionica od Novske do Zagreba je već ranije obrađena ). Iako smo krenuli sa zakašnjenjem od 10 minuta, u Zagreb stižemo točno na vrijeme, u 20,59. Imamo volje i vremena, taman za još jedno pivo sa društvom koje nas je dočekalo kod kolodvora. Umorni Lleon, uspješno je kroz kišu dovezao ekipu natrag u Rijeku. Umorni, ali vrlo zadovoljni, nadamo se slijedećem ekšnu. Zahvaljujem se Lleonu i Mannasu na odličnom društvu i do slijedćeg ekšna, pozdrav od Kiće.
  13. Po dolasku na kolodvor, javljam se šefu kolodvora ( ipak je to pogranični kolodvor, a ima i policije ), te nakon kratkog i ugodnog razgovora nastavljamo slikavanje. Šved 006: 012, koji nas je vukao prema Vinkovcima: Kretanje po ovako velikom kolodvoru nije jednostavno, pa se ponekad treba spustiti i pod zemlju: Usamljeni Bl: Manevra 027: Asea 221 i brdo Hbilsa: Šved 030: Pasarela: Tamo negdje su pruge za Osijek, Borovo Naselje, Tovarnik i Drenovce: a tamo negdje ( iza kolodvora ) pruge za Slavonski Brod i Županju: Nasuprot putničkih perona, pažnju nam je privukla jedna sjajna spodoba. ASEA 017 sa LED rasvjetom: Pripeklo Sunce i upekla glad, pa zasad, zaustavljamo moving po kolodvoru i pravac mehana. Muzejski štitni signal nam je usput: Lleonom nepogriješivi GPS nas vodi do ugostiteljskog objekta ( kojeg ne smijemo reklamirati, ali domoroci će znati o čemu se radi ). Menu je već pojasnio Lleon: Nakon punjenja baterija, ponovo se razdvajamo. Dvojica ( zna se koji ) se vraćaju na kolodvor, a jedan ( zna se koji ) nastavlja tražiti centar Vinkovaca. Usput nas malo šprica kišica, ali ipak pronalazimo kolodvor. Na civilnoj strani spomenik hrvatskim braniteljima: i parnjača serije 51, sa originalno riješenom klupicom: Dok vani kiši, mi na natkrivenom peronu čekamo naš vlak 748. Iako je već 17,00, a vlak po vr polazi u 17,12, vagona još nema. Semafor kaže da kasni 11 minuta: Ispraćamo kišu sa jednom dugom: Upravo u tom trenutku iz smjera Zagreba stiže poduža kompozicija. Jedni putnici izlaze, odmah ulaze novi za Zagreb. Priključuju se još 2 vagona, tako da kompozicija sada broji ukupno njih 8. Vući će nas Brena 001: Kasnije ćemo se uvjeriti da je to, zapravo, zvijer od lokomotive, iako se na prvi pogled doima nježno. Iako joj u specifikaciji piše da je namjenjena za vuču putničkih vagona, ovi na slici, upravo pristigli iz Šida, ne izgledaju tako: ASEA 223: Šved 032 upravo pristigao iz Županje: Lleon se danas poprilično napješačio i natrčao. Umor se može osjetiti:
  14. 2 panoramske s mosta; pogled prema centru grada: i prema istoku: Nastavljamo uz Dravu prema osječkoj Tvrđi. Nažalost, vremena nismo imali previše za pobliže istraživanje. Bit će, nadamo se, prilike jedan drugi put. Na istoku se šetnica malo približava kompleksu. Ovi topovi pucaju na Mađare: Kula i zidine: A na zidinama, suri Llorao: Dosta je romantike, na redu su zadaci. Javni gradski prijevoz. Blizu je GPP-ova remiza ( kao usput :smijesak: ) u ulici Cara Hadrijana. Provirili smo preko žice i ugledali ex ZETov GT-6: Zanimljiv je način ulaska/izlaska tramvaja sa remize. Naime, ova pruga koja presjeca ul. Cara Hadrijana služi za uključivanje tramvaja u promet u smjeru istoka: Tramvaj na rikverc izlazi iz remize ( postoji pomoćna upravljačnica u stražnjem dijelu tramvaja T3 ( vidio ) kojom se tramvaj vozi unatrag ) ovom prugom u prvom planu, zatim se vozač premješta u glavnu upravljačnicu, premješta skretnicu i preko ove dijagonalne pruge uključuje u promet. Vrijedi i obratno. kada tramvaj stiže iz smjera Zelenog Polja, zaustavlja se iza skretnice, prebacuje ju i vožnom u rikverc ulazi u remizu. Zanimljivo je kako pruga koja ulazi u remizu presjeca pješački put. Nisam viso posebnih znakova koji upozoravaju da vas u opuštenoj šetnji može iznenaditi tramvaj nasred pločnika: Lleon se malo bavi industrijskom špijunažom: Još malo fotki T3 u ulici cara Hadrijana: S obzirom da se vrijeme pokvarilo, a počela je i kiša, odlučili smo da ubrzamo povratak prema kolodvoru. Naravno Lleon i njegov prijatelj ( preračunavam ) odlučili su napraviti još ponešto kilometara, a kolega Mannas i ja smo se zaputili najbližim putem prema kolodvoru. Moram priznati da nas je iznenadilo što smo na raskrižju Vukovarske, Biljske i Kneza Trpimira naišli na jezgrovit podjetnik na početak 90-ih i nemile događaje iz Domovinskog rata. Jedna od najupečatljivijih scena otpora malog čovjeka tada snažnoj vojnoj sili je bio mali crveni fićo samljeven između tenka i starog Ikarusa. Danas taj fićo gazi tenk: Kakvi monumentalni kipovi, ovo je nešto što se ne može zaboraviti. Kao da ste se vratili u taj lipanj 1991-ve: Uključujemo se na kolodvor na istočnoj strani, blizu rasputnice za Beli Manastir i Erdut, gdje nalazimo na Macosu 7121 116: Da smo bili pronicljiviji, tamo odmah iza Macose pronašli bi i okretnicu, ali kiša i umor nisu saveznici koncentracije. Ali zato, ubrzo susrećemo ličanku 2062 024 sa 2 putnička vagona ŽRS: Strojovođa nas pozdravlja gromovitom sirenom. Pozdrav i dobru prugu želimo i njemu. Osječka vaga nosivosti 80 tona, dužine 15,5 m: U posljednje vrijeme me posebno zanimaju vozila Infrastrukture. Pa evo jednog svježeg vagončića Uak-zž ( prerađeni Gas-z ) koji glumi skladište: Nas 2 stara ratna druga kratimo vrijeme do polaska za Vinkovce u kolodvorskom kafiću, dok Lleo šaplasti ( njegov zaštićeni izraz ) po Osijeku. Zove nas da je baterija od "preračunavam" potrošena i da se malo izgubio. S obzirom da je do poaska šveda ostalo manje od 10 minuta, malo bi se i zabrinuli, da ga nismo ugledali kroz prozor na civilnoj strani kolodvora. : No, dobro, valja se pripremiti za polazak prema Vinkovcima. Izlazimo na peron, a kad tamo skuplani švedi 7122 012 i 016: Točno u 14,15 polazimo prema Vinkovcima. Sunce upeklo kroz penđer, a mi na sunčanoj strani. Oba šveda sasvim solidno popunjeni. Nekako me ulovila fjaka, pa do Vinkovaca samo ovo: Stajalište Ernestinovo: Na ulasku u Vinkovce: Kolodvor Vinkovci, istočni prilaz:
  15. Prekrasan je dan. Pravo vrijeme za upoznavanje Osijeka ( barem za mene ): iako tramvajska pruga prolazi kroz kružni tok, nitko se ovdje ne zabrinjava zbog toga ( ne mogu zamisliti da to može postojati u Rijeci, bez barem 10 sudara dnevno ): Kroz Županjsku ulicu: Prekrasna i impozantna, osječka katedrala: T3 na Trgu Ante Starčevića, linija 2: Linija 1: Ulica Josipa Jurja Strossmayera: S obzirom da je ozbilno pripeklo, spuštamo se na promenadu uz Dravu. Moto nautički klub: Drava nizvodno: Hotel Osijek: El Paso na catari: Izlaz iz rukavca na Dravu: Pogled na prekrasan pješački most: Doista je impozantan: Jedna umjetnička:
  16. Konačno, Osijek: Pogled na istočni dio kolodvora Osijek ( i macosa 7121 106 ): 7121 106 iz bližjoga: Naša kompozicija i prekrasan pješački most: Kolodvorska zgrada stane u objektiv, samo ako se udaljite do Bizovca ( dobro ne baš toliko, ali skoro ): Evo kako se novo i staro može savršeno uklopiti ( možda bi na poučno putovanje u Osijek trebalo poslati ovu našu riječku arhitektsku ekipu ): Pogled sa mosta prema istočnoj strani kolodvora: Pogled prema zapadu: Pješački most iz žablje perspektive: Ekskluzivno samo za Pfaffa: Stiže brundavica 2044 023: koja će rukovoditi našom kompozicijom u povratku za Zagreb: Još jedna mića karavela, 2044 013: 2044 023, spremna za polazak, točno u podne: Nakon razgovora ljubaznih sa šefom kolodvora i RVR-om ( jedan pokriva istočni dio kolodvora, a jedan zapadni ), malo njuškanja podalje od kolodvorske zgrade. 2132 035: Vozila infrastrukture ( za popis ): Osječka rasputnica-zapad; lijevo za Vinkovce, sredina za Strizivojnu Vrpolje, a desno za Koprivnicu: Pogled sa rasputnice prema središnjem dijelu kolodvora:
  17. Krećemo dalje. Likovni signal ( kakvih sam vidio više na podravskoj pruzi ): 2044 030 i ekipa u zavoju: 09,40 Suhopolje: Vraćamo se na mjesto zločina- Pčelić-stajalište, ŽCP i rasputnica, 3 u 1: Da li je ovdje bio Kemijski? Sudeći po tome da je travurine znatno manje, nego prije dvije godine, možda je i moguće. Ali, zašto? Čak je i šturc jasno vidljiv. Ode pruga u Daruvar: Na više mjesta na podravskoj pruzi uočavamo, aktivnosti na remontu: Cabuna: Na ulasku u Slatinu: Sudeći po bistrom zraku , Krematorij danas nije radio punom parom ( sjeća li se tko pregustog gustog dima iz jednog od prethodnih ekšna ). Usamljeni Eanossi: I Čačinci imaju veeliki silos: Sunce, oblaci, vagončić i peron: Igre oblaka na plavoj nebeskoj ploči: Da, mi smo u zadnjem kupeu, posljednjeg vagona kompozicije ( da ne bi bilo zabune ): Il su Zdenci il Orahovica, a muteži: Znameniti kafić uz ŽCP: Đurđenovac: Kolodvorska zgrada: 7121 124 u Našicama: Mračni oblaci nagovještavaju nevrijeme s tučom koje će par sati kasnije zadesiti ovaj gradić: Napuštamo, moje , do sada nasjistočnije mjesto u kojem sam bio ( u Slavoniji ) i nastavljamo prema Osijeku. Kroz Košku: i Bizovac: Kolodvorska zgrada: Odvojak za Belišće ( prema mapperu još ima teretnog prometa, iako bi se prema ruzinavosti tračnica dalo zaključiti drugačije ): Brežuljak, što je to?
  18. Kraj struje-Koprivnica ( i Macosa 011 ): 1142 003, bye, bye do drugog puta: 2044 019 stiže sa putničkom garniturom iz Osijeka. Odvajanje: Odlazi: Sada je naš Bl na kraju kompozicije podalje od 2044 030 koja će nas vući do Osijeka ( na nečije nezadovoljstvo-ali ipak se čula truba ). Unutrašnjost Bl-a: Malo Mađarskih tertnjaka sličnih našim Taddsovima: 08,29 polazak. Pozdravljamo 2 šveda: Nezaobilazna vozila Infrastrukture: Skretanje na Podravsku prugu: Na dijelu nekadašnjeg trokuta ( južni krak je demontiran ): Prugu guta već daljina: Ovo je čini mi se Virje ( zaboravih ): Mali žuti bocun: Nebo je sve mračnije, ali nas to ne ometa. Stižemo po rasporedu u Đurđevac: Kolodvorska zgrada: S dolaskom u Kloštar, ponovo sunce koje obasjava odvojak za Bjelovar: Radna mehanizacija: Kloštar, stanemoo: Pitomača: Ovoga nema na riječkoj pruzi. Ravno, ravno i opet ravno: Ali nije sve ravno. Vrlo zavojiti ulaz u kolodvor Virovitica: Mala parnjača ( skoro isti kadar, kao i Lleonov ): Macosa 7121 101: Lupanje po kotačima? Hm, pa i nije se baš nakočio po ovoj ravnici ( a ni brzina nije bila baš svemirska ): Kolodvorska zgrada:
  19. Proljeće je. 3,40. Budilica spremna, ali i ja sam. Nuliram je u 2,50. Ne ide mi san. Zašto? Pogodite. :eksn: :eksn: :eksn: Jeah, rajt. Se gre? dakako. Nakon dugih priprema i najava, pa promjena datuma na ovamo i naonamo, nakon grintanja na račun jednog našeg umirovljeno-aktivnog meteorologa, evo konačno tog 21.04.2012. 3 junač'ne i jedno junačko auto. Vrijeme: ni vrit ni mimo. Vlaga u zraku, može se izgrist. Ali nama ne smeta. U točno određeno vrijeme, 4,40, spreman k'o njemački vojnik ( ups ), spreman k'o poskupljenje benzina, nacrtah se na poziciji ukrcaja. Istovremeno se pojavljuju jedan motorizirani i jedan privremeno nemotorizirani član ekspedicije i krećemo. Lleonovom brzinom. Noć i niski oblaci iznad Rijeke i nisu neka predigra za dobre uslove za slikavanje, ali to nas zasad ne smeta previše. Nema uvjeta za slikavanje, ali ima za caffe na odmorištu Ravna Gora. 15 minuta, dovoljno. Nakon kafansko-cigaretnog predaha nastavljamo po A6 i A1 do Zagreba. Parkiranje se izvodi na već isprobanoj poziciji. Mjesta na novom parkingu toliko da zbunjuje vozača, koji ne zna između kojih linija bi ušao. Vremena nemamo previše, pa krećemo u kartonabavu. Kao i uvijek članovi HAK-a imaju prednost iz meni nepoznatih pobuda, ali dobro. Ni 193,5 kn nije previše za ovaj đir. Dok se pripremamo za ukrcaj , probna fotka. Plavac 7 121 122.: 4 vagona, a mi u zadnji. A zadnji je Beeeee ( dobro, možda koji e previše ). Unutrašnjost Beevca: Lijepo i moderno, ali nešto ne štima. Pokušaj otvaranja prozora završava spuštanjem venecijanera, ali stakla ne. Odluka je pala: napuštamo tu kramu od vagona i pravac prova , do lokse ( kao da Brena pušta neki nezaboravan zvuk, ali možda potrubi koji put ). Kad tamo, lijepi stari Bl, pa dobro. Kupe je naš. Alo, momak, noć će nas: 6,55, krećemo. Puni entuzijazma slikavamo sve što se kreće i ne kreće. Jedna grupna: Ima tu svega, i Bl, i Bee i Beet,... Red je da i brena 003 uđe u kadar: Dobro je da se podjsjetimo da još ima i nagibnih, kako je krenulo: 1142 014 i prijateljica po zanatu , odmaraju u ladovini: 07,15 Dugo Selo i šareni Mađari: 5 minuta čamimo čekajući očekujući kakovo krajcanje, ali niš od toga. 07,20 polazak. Kolodvor Dugo Selo s južne strane: Krećući se prema Vrbovcu, nebo postaje oblačnije. Gotovo u minutu, u 07,30 stižemo u Vrbovec: Vanjska strana kolodvora: Ne čekamo dugo, već nastavljamo sa 120 prema Križevcima. A tamo opet sunce: Dvije trećine ekipe se upravo vraća u 1997/8/9 i preračunava koliko je kilometara od kolodvora do ulaska u objekt u centru mjesta. Pogled u smjeru Koprivnice: i u smjeru Vrbovca:
  20. Iako se ne poznajemo, ali sa forumskih fotki, na kolodvoru ubrzo u masi razaznajemo korpulentnog naočitog momka. To je naš domaćin, Ante-Vž, od milja zvan Putujuća enciklopedija. Primjećujemo stanovito razočaranje zbog malobrojnosti riječke ekipe, ali nas to ne ometa da i dalje nastavimo u dobrom raspoloženju i prema planu. Pod stručni vodstvom Ante-Vž krećemo u obilazak kolodvora i onoga što nas još više zanima-depoa Varaždin. na tom putu nailazimo na štitni znak koji nije u funkciji, ali je privremeno odložen na vidljivom mjestu, tek toliko da ga railfanovi svakako uoče: Macosa 117 kreće na vlaku 3611 prema Koprivnici: a 014 odlazi u depo: Žalosna je sudbina snašla zgradu gdje su nekada bile radione. Unutra je bolje i ne gledati: Trostruka raputnica; skroz lijevo u depo, lijevo prema Koprivnici, sredina prema Zaboku, desno prema Golubovcu: Mi krećemo po masnom tragu prema depou: Na početku nas dočekuju 3 Jamesa i 2 Jenbacha. Prema Antinim riječima ( naravno, ako sam dobro upamtio ) oba Jenbacha i dva Jamesa desno su u funkciji, zadnji lijevo ne: 2062 055 u funkciji: 2043 002, izgleda jedini iz serije 2043 koji još vozi: Jenbach 2132 014: 2132 107: 2043 005, u nevoznom stanju: 2044 009, zeleno bojanje, u nevoznom stanju: 2043 004, u nevoznom stanju: Jesu li promašili zanimanje? Da ili ne, mislim da ne bi imali ništa protiv da se provozaju u ovima, ali, nažalost, kako stvari stoje, više neće ( vjerojatno nitko ): Još malo 2043 004: Okretnica je toliko zarasla u visoku travu da nije preporučljivo hodati kroz nju da bi se uhvatio bolji kadar, pa evo dvije perspektive: Upravljačka kućica ( bolje oko zamijetit će tamo u šipražju iza kućice, ostatke šveda koji nikada nije zavozio hrvatskim prugama, jer je zapaljen od strane neovlaštenog upadača, duga i tužna priča ): Ispred hala depoa još jedan Jenbach, 2132 012: Nažalost, kao što se to zna često desiti nepripremljenom forumašu, baterija otkaže poslušnost u odsudnom trenutku, upravo kada se trebalo snimiti lokomotive, švede i Macose kojih je tamo popriličan broj ( nabrojao sam 7 šveda, barem 5 macosa i veći broj jamesova, što u zatvorenom, što na otvorenom ). No, mislim da nećete ostati uskraćeni i za te detalje ( LL se bolje pripremio ). Nakon detaljnog obilaska i još detaljnijih opisa našeg Ante Vž kojemu se ovom prilikom zahvaljujem što je odvojio svoje slobodno vrijeme i zaista na zanimljiv i poučan način, objasnio nam detalje i povijest varaždinskog depoa u relativno kratkom vremenu kojeg smo imali na raspolaganju ( i još nas počastio i pivom u obližnjem hotelju ). Svaka čast. Naravno da bi voljeli i pozivamo Ante-Vž, kao i druge cijenjene forumaše iz Zagreba, Varaždina i drugih gradova, kada i ako ih put nanese u Rijeku i okolicu da nam se jave, pa da probamo nešto obići i na riječkom području ( dok još možemo to vidjeti ). Nakon ćakule i pivice, usput razgledavamo galeriju izvanrednih željezničkih fotki u čekaonici varaždinskog kolodvora ( autor Ante-Vž ), pozdravljamo se s našim domaćinom i u 17,53 krećemo s vlakom 995 prema Zaboku i Zagrebu. Iz meni ne potpuno jasnih pobuda, mij fotić je iznenada proradio u Konjšćini: Radio je i u Budinšćini: I u Zaboku, taman da snimi odvojak Krapinske pruge: Kao što smo i navikli, kada god dođemo, na Zabočkom kolodvoru je živo, danas čak 3 Macose ( jedna za Stubicu, jedna za Đurmanec, a treća valjda za Varaždin ): I tu je konačno moj novi Sony otkazao poslušnost, tako da sam dalje postao savim običan putnik. Približavajući se Zaprešiću nebo je postajalo sve tamnije, a uskoro je počeo i jak pljusak, koji je najjači bio prilikom ulaska kompozicije u kolodvor Zaprešić. Ali to niti najmanje nije smelo našeg Portosa da nam se pridruži u vožnji do Zagreba, kako je i obećao ( čovjek od riječi :maestro: ). Vozeći se prema Zagrebu kroz prozor gledamo potopljeni podvožnjak prema Podsusedu ( uobičajena stvar, kazuje nam Portos ) i uskoro stižemo na Glavni kolodvor, već po dobranom mraku i kiši. Uskoro dolazimo do Lade Njive i zaključujemo da je pauk nije snimio, te se ukrcavamo i nastavljamo do jednog poznatog ugostiteljskog objekta u kojem ćemo napuniti potrošene kalorije i spremiti se za put natrag. Uživamo u dobroj večeri i ugodnom razgovoru s našim Portosom ( kao i uvijek, uostalom ) , te dolazi vrijeme za polazak prema Rijeci, gdje stižemo već poprilično umorni ( neki su malo i odćorili, a neki su imali šibice na očima ). Zahvaljujem svima koji su se odazvali ovom našem malom ekšnu; Mannasu, Lleonu, Ante-Vž na domaćinstvu u Varaždinu i Portosu što je po prolomu oblaka stigao da nam se pridruži. Do slijedećeg ekšna, nadam se uskoro, pozdrav od Kiće101.
  21. Nakon što smo završili službeni dio koji je obuhvaćao područje od sredine pa do južnog kraja kolodvora, plan je bio prošetati do centra Koprivnice, popiti pivce i drugim putem doći do sjevernog kraja kolodvora, snimiti triangl i vratiti se do centralnog dijela, te ukrcati na vlak za Varaždin. U početku je sve išlo po planu. Krenuli smo prema centru vođeni GPS-om, ali za svaki slučaj je uspostavljen i jedan mobitelski poziv prema osobi koja poznaje Koprivnicu bolje nego mi žutke. Prognoza vremena kaže da bi moglo biti problema ( ne u navigaciji, nego meteoroloških ): Glavni koprivnički trg ( bana Jelačića-nadam se da sam zapamtio ) me je naprosto oduševio i izgledom i prostranošću: S obzirom da smo ovdje ustanovili da baš i nemamo vremena za pivu, u akciju kreće GPS. Ruta je definirana, ali mi nekako ne napredujemo prema kolodvoru. Da skratim, u cca pola sata upoznali smo cijelu Koprivnicu, sve ulice, trgove, stadion Slaven Belupa, ali silos na kolodvoru koji nam je bio orjentir je stalno nekako bio isto udaljen. Početni hod od cca 4-5 km/h uskoro je rastao na 6,7,8..... Na kolodvor smo stigli jedva par minuta prije polaska prilično uznojeni. Ll je, naravo, uspio stići i na sjevernu rasputnicu, ali on je druga kategorija. :smiling devil: Ukrcavamo se na vlak 3608 ( Macosa ) i krećemo put Varaždina ( pivce smo ipak ispili-u cugu ). Javljamo se kolegi Ante-Vž i potvrđujemo dolazak u Varaždin prema predviđenom vremenu. Kunovec-Subotica: Rasinja: Čukovec ( ne bojte se, nije kolodvorska zgrada, već nešto drugo )): ): Ovo je kolodvorska zgrada: Kolodvor Ludbreg: Martijanec: Jalžabet: Staro i novo: Zbelava: Točno prema rasporedu ( 16,06 ) stižemo na kolodvor Varaždin.
  22. Dakle, kao što rekoh, plan je bio ležeran. Krećemo od kolodvora, a dalje kako bude. Pogled prema južnom dijelu kolodvora: Poprilično velik u dug kolodvor, ima se što i pješačiti. U dvoumljenju da li krenuti prema rasputnici za Varaždin ili Viroviticu, odlučili smo krenuti prema potonjoj. Usput nam je u objektiv zapela kolna vaga: Dvije trećine ekipe ( zadnja trećina je iza objektiva ): Općenito primijećujem da su Easi najčešći vagoni na našim kolodvorima, ali evo malo i Eamossaaaa: Prema radionama i vozilima Infrastrukture: Vodonapojnik: Crveni dvoosovinski vagoni, meni nepoznate namjene: Pralište: Južni dio kolodvora-pogled prema rasputnici ( manevra desno imala je dosta aktivno poslijepodne ): Ovdje se vide 3 osnovna pravca; lijevo na podravsku prugu, sredina prema Dugom Selu i desno na dugi izvlačnjak: Pogled unatrag prema centralnom dijelu kolodvora: Lijevo se odvaja nekakav industrijski kolosijek ( nismo posebno istraživali ): Opet nas ometa ova manevra sa Easovima: Tada nam pažnju zaokuplja ova grba na kolosijeku prema Dugom Selu: Jest da je pruga u fazi remonta, ali zar se ovako važna i prometna pruga mora preko vikenda ostaviti u ovakvom stanju: Čak je i vrh grbe propisno označen: S obzirom da je na svim kartama koje smo imali prilike pogledati označen triangl Koprivnica-Dugo Selo-Virovitica, mislili smo ga pogledati, ali je očito da triangla više nema što se može vidjeti ako se prati linija pruge prema Dugom Selu-lijevo: Za svaki slučaj, da budemo sigurni, naš visinski snimatelj LL je pronašao malo višu perspektivu: Uostalom, naša Asea ( 390 ) je upravo krenula sa vlakom 2208 u 13,55 prema Zagrebu. Valja to zabilježiti, a valja i vidjeti kako se ponaša na prelasku preko grbe: Ode: Prvo mi nije bilo jasno kad su elektrificirali podravsku prugu, ali me je moj visinski kolega, pregledom situacije sa stupa izvijestio da struja prestaje odmah iza zavoja: Očito je da su kolosijeci prema podravskoj pruzi i izvlačnjak građevinski obrađeni i preostaje ovaj Dugoselski koji je trenutno nešto denivelliran: Ovaj slijepi kolosijek je zapravo peron koji upravo dočekuje putnički iz Bjelovara: Kolodvorska zgrada:
  23. Kolodvorska zgrada u svoj svojoj sveobuhvatnosti: Bjelovarski odvojak ima popriličnu šikanu: Rasputnica; lijevo Bjelovar/Kloštar Podravski, desno Vrbovec/Dugo Selo: Tragovi remonta infrastrukture: Tračnička vozila Infrastrukture, na zasluženom odmoru: Brzo prolazi vrijeme, jer stiže Asea 390 sa garniturom od 3 vagona na vlaku 2205 Zg-Kc: U planu je križanje sa vlakom 285 iz Beča, ali on dosta kasni, pa se ukrcavamo u vlak koji kreće prema rasporedu u 12,33: Nedugo nakon izlaska iz kolodvora Križevaca doznajemo gdje je trenutno Klepetan ( ili kleptoman :angry4: ): Uskoro stižemo u Majurec ( mannasa i mene pritišću uspomene iz vojske ): Usput zabilježeno ( mislim da je Vojakovački Kloštar ): Carevdar: Kolodvor Lepavina: Ovdje imamo križanje sa vlakom 285 iz Beča ( Luppino uhvaćen 2 puta na istoj fotki : ): Prema kraju kompozicije: Ima i teretnjak: Nastavljamo preko Mučne Reke i točno prema voznom redu, u 13,13 stižemo u Koprivnicu. Naša veza za varaždin kreće u 15,18 i držimo da nam je to sasvim dovoljno vremena da pofotkamo kolodvor, popijemo pivce, razgledamo grad i lagano se dokotrljamo do kolodvora, barem 15 minuta prije polaska. Kasnije ćemo vidjeti da smo bili u zabludi. :=)):
  24. U Križevcima imamo prvi prekid putovanja, idemo na ovjeru karte na putničku blagajnu , javljamo se prometniku i krešemo u fotkanje. Za početak 2 Macose poziraju ( sa 102 smo došli-prebacuje se na kolosijek prema Bjelovaru, a 115 ide prema Zagrebu ): 115 ode prema Zagrebu: Snimamo strane svijeta-pogled prema Koprivnici: Prema Vrbovcu: Pogreškom navigacije ( ovaj puta kao razlog mojeg pogrešnog memoriranja karte ) dolazimo na sjeverni kraj kolodvora do ŽCP-a u potrazi za mjestom gdje se odvaja industrijski kolosijek: Nema veze, uspijevamo fotkati Aseu 208 na vlaku 2206 koji je u kašnjenju 11 minuta: Ulazak u kolodvor: Krećemo natrag prema industrijskom kolosijeku. Usput nailazimo na ovu građevinu koja me podsjeća na silos, ali nisam siguran čemu zapravo služi. Na vrhu, naime, postoji znak za opasnost od radioaktivnosti. Da li se radi o gromobranu ili nečemu drugome, ne znamo: Dolazimo do odvojka i zanimljivog ŽCP-a: :grinko: Pogled sa odvojka prema kolodvoru: Prema silosu: S obzirom na stanje kolisijeka, nismo sigurni da li se još povremeno koristi. Prema izlizanosti tračnica, rekli bi da, ali s obzirom na iskliznicu koja je poludemolirana, rekli bi ne, ali nama je pažnju privukao ovaj spoj tračnica: Između tračnica slobodno može stati deblja knjiga. Silos:
  25. Poštovano pučanstvo, kao što je i bilo najavljivano kružni ekšn imao se odviti, i ( na naše veliko zadovoljstvo ) odvio se planiranom rutom ( sa nešto promijenjenim prolaznim vremenima ) Zagreb-Križevci-Koprivnica-Varaždin-Zabok-Zagreb. Mala, ali zeznuta ekipa od 3 ( slovima: tri ) člana ( moglo je biti i 4 da se naš Jean javio malo prije 22,10 kada sam već isključio mobitel ), odlučila je, bez obzira na najavljene vremenske nepogode, ostvariti konačno jedan ekšn koji neće u svojoj srži biti automobilski, neko pravi željeznički. Inicijacija u pravog railfana može se izvesti samo putovanjem vlakom. Ovoga puta ne jednim, nego sa čak 4 garniture, sa jednom putnom kartom ( povratna do Varaždina s jednim usputnim zaustavljanjem ). Od Zagreba do Križevaca sa vlakom 2303 ( Macosa ili Plavac ), od Križevaca do Koprivnice sa 2205 ( klasika sa 3 vagona )), Koprivnica-Varaždin sa 3608 ( Macosa ) i, konačno brzi Varaždin-Zabok-Zagreb ( ide on i dalje preko Križevaca do Koprivnice ) sa 995 ( klasika sa 5 vagona ). Na našu žalost, vremenska prognoza za područje Gorskog Kotara se obistinila, tako da smo do Karlovca prolazili , uglavnom, kroz prolome oblaka, tako da je prosječna brzina bila oko 80-90 km/h, jer vidljivost i potopljena cesta nisu dozvoljavali više ( znam da u ekipi ima kandidata koji bi i kroz oluju sa 170 na sat, ali ja sam konzervativac :=)): ). Od Karlovca je bilo samo pristojne kiše, tako da u zagreb stižemo ipak prema više-manje planiranom rasporedu. Za parking koristimo isprobanu i više puta korištenu lokaciju u neposrednoj blizini kolodvora ( nećemo vam reći ) i krećemo u kupovinu karte. S obzirom da smo i ovaj puta ( kao i često dosad ) imali izvanrednu logistiku ( sada u liku i djelu našeg cijenjenog kolege i prijatelja Gaspe ) koja nam je uštedjela cca 40 kn po željezničkoj karti i osobno dostavila najpreciznije topografske karte područja kojim ćemo šaplastiti, imali smo sve preduvjete da planski i precizno odradimo ovaj ekšn. Ovo je ozbiljno došlo u pitanje u Koprivnici, ali o tom potom )): . Kao i uvijek kada riječka banda bane na poveći kolodvor, ona se raštrka po raznim pozicijama, neki u nabavu hrane i obilazak bankomata, neki u brzinsko fotkanje ( neki su spremni prijeći par kilometara u par minuta za dobru fotku, ali nećemo ih navoditi ), a neki malo odmaraju nakon naporne vožnje: Pogled na trg Kralja Tomislava u tmurno subotnje jutro: Puno sam puta bio na Zg kolodvoru, ali nikada mi u objektiv nije zapela ova zanimljiva skretnica: Tijekom našeg kaotičnog gibanja kolodvorom, pristiže i kolega Gaspa sa neočekivanim ( s obzirom da se poznamo-i ne baš posve neočekivanim ) logističkim poklonom-snop izvanrednih i preciznih topografskih karata, da se nas 3 šašavca ne zagubimo usput. U ugodnom časkanju, brzo prolazi vrijeme i moramo se ukrcati na vlak 2303 koji polazi u 10,46 sa drugog perona. Iako su svi u vlaku, pruga je slobodna, vlak kasni 2 minute u polasku, jer je tako najavljeno 2 sata ranije, a najave se moraju poštovati. Pozdravljamo se sa Gaspom i krećemo u ekšn. Prvo zaustavljanje-Maksimir: Zatim Sesvete: Pa Dugo Selo: Ovdje pozdravljamo prugu prema Vinkovcima i nastavljamo po koridoru V prema Križevcima. Začudo, čim smo došli na ovu prugu, Macosa počinje grmjeti ( ne znam zašto, ali sjeli smo iznad najbučnijeg dijela motora :smiling devil: ) i uskoro pičimo sa 120 km/h ( pokazuje Ll-ov GPS, ali podatak nam kasnije u Križevcima potvrđuje i strojovođa ). To je brzina. Stižemo u Vrbovec ( ne znam zašto na spomen tog imena osjetim potrebu za jednom paštetom : ): Repinec: Macosa juri dalje i u 11,38 ( 3 minute prije voznog reda ) smo u Križevcima.
×
×
  • Create New...