Leaderboard

Pijana žnora: Natrag na prugu: Iz daljine dolazi Brenči na međunarodnom brzom vlaku. Vozi nepravilnim kolosijekom, a brkljačar maše zastavicom i valjda glumi ulazni signal: Ode on svojim putem: Za kraj još malo akcije - jedna TMD se ugurala u raspored vožnji:

Igralište NK Sloga, nekada Elektrostroja gdje je karijeru započeo legendarni Dinamov vratar Zlatko Škorić: Fallerovo šetalište, pogled prema sjeveru: Dok sam šetao putevima svojih uspomena u mislima mi se vrtjela legendarna pjesma: Siđete na jednoj od šest tramvajskih stanica obavite posao i vratite se i nećete saznati ništa Jer život se ipak ne živi iz publike on živi u srcu te čudne republike od krpenih pajaca, streljane iza placa do tresnjevačkog kina i njegovih fakina Od sindikata ZET-a i gigantskih turbina do besposlenih suza od rakije i vina od uličnih pjevača do krovopokrivača u hiljadama priča je hiljade sudbina Ali treba doći u proljeće kada ožive mali vrtovi i kad se okite dvorišta a potok pojuri prema jutarnjoj smjeni Treba doći u proljeće kad Pongračevo zazeleni kad sve to ne košta ništa u ovom kvartu bez groblja i bez rodilišta I treba biti ispod podvožnjaka kad prođu svjetla jutarnjeg vlaka sa jednom željom ostavljenom za nas da bude bolje, nego što je danas I treba biti sa cvijetom na reveru u neku zoru pred trešnjevačkom NAM-om i reći zdravo prvom što se budi kad već nikog nema nazdraviti sebi samom I treba poći, bez planova i para s nekim starim drugom samoborskom prugom ili otići u prvu gostionu na gospon doktor namignuti lampionu Treba biti blizu kada prvi tramvaji napuštaju remizu na početku dana kada periferija izgleda kao ikebana od dimnjaka i cvijeca (Zvonko Špišić & Drago Britvić, ''Trešnjevačka balada'') Zvonko Špišić (1937.-2017.): Drago Britvić (1935.-2005.): Vrijeme je da se vratim na stajalište Kustošija. Onaj Đuran stoji na istom mjestu već mjesecima i nije mi jasno što tu uopće radi ni kome pripada. Žute linije na rubovima odgovaraju bojanju lokomotive na SNCF, a proizvođač bi mogla biti kompanija Brissonneau et Lotz. U svakom slučaju zagonetno, možda netko zna nešto više?: Pardoniška zbog loše kvalitete, bila je točno ispod sunca: Nekadašnji Črnomerec T.K. (teretni kolodvor), danas dio Zapadnog:

Nekadašnja trasa pruge Samoborčeka danas služi pješacima i biciklistima: Ovdje je bio prijelaz pruge preko Zagorske ulice, a kod prolaska vlaka cestovni promet je zaustavljao službenik GŽZ zastavicom: Nije uvijek bilo sigurno: Krajnji cilj današnjeg posjeta Zagrebu: Zanimljivo, trebao sam zagaziti već u stare dane da bi me zaintrigiralo po kome je šetalište dobilo ime. Riječ je o skladatelju i dirigentu Nikoli Falleru. Nikola Faller (1862.-1938.): Potok Črnomerec razdvaja dva područja sjeverne Trešnjevka, Pongračevo na zapadu i Ciglenicu na istoku. Pongračevo je dobilo je ime po veleposjedniku Pongracu, vlasniku velikog imanja koje se nalazilo na dijelu današnjeg Pongračeva. Na imanju je bila velika plantaža trešanja koje se zbog toga zvalo Črešnjevka, a po čemu je kasnije i cijela Trešnjevka dobila ime. Ciglenica je pak dobila ime po malim ciglanama koje su se na tom području nekada nalazile. Ovuda sam se našetao nebrojeno puta dok sam živio u nedalekoj Zorkovačkoj ulici... ... a i često sam vozio u kolicima svoju, tada malenu, kćerkicu. Ovdje smo u nešto drugačijem položaju i lokaciji 1982. godine:

Pogled prema KT Vrapče: Jedan usputni Somulj-aga: Stajalište Kustošija sa guzne strane: Mali odmak od pruge 1.435 mm. Ovdje je nekada bilo Samoborčekovo stajalište koje se zvalo Kustošija: Posljednji ostaci industrijskog kolosijeka za Končar i vojarnu Prečko: Vjerovali ili ne, ovdje je (bio) nastavak kolosijeka prema jugu: A ovdje je bila ložiona Črnomerec: Nekadašnji most pruge Samoborčeka preko potoka Črnomerec:

Komadić moje Trešnjevke, 13. ožujka 2024. Da moju penzićku iskaznicu s privilegijom besplatne vožnje ne bi zahvatila hrđa iskoristio sam jučerašnji lijep proljetni dan da se zakotrljam prugom i protegnem noge. Nisam išao daleko, samo do stajališta Kustošija kako bi malo prošetao starim trešnjevačkim stazama. Vectron na teretnom vlaku s košarama za žito u kolodvoru Savski Marof: Zanimmljiva parafraza Descartesa - Cogito ergo moveo znači ''Mislim dakle pomičem'': Tvrtka (vlasnik, korisnik?): Prvi put na obnovljenom stajalištu Kustošija: Dugo je trebalo da se unakazi: Kustošak se napunio vodom od nedavnih kiša: Betonski upornjaci, ostatak legendarnog Samoborčeka: Pruga za Kontejnerski terminal Vrapče, pogled prema Zapadnom kolodvoru::

APDEJT!: Evo, danas oko 4 (16:00 cet est +- vragzna) se smuca tamo oko kolosjeka Lika, ako se ne varam da se tako zove. Oni desniji, hrvaCkiji, južniji. Livi gledajući od Beograda i stupića sa kilometrima (ajoj evo jugonostalgije za Tudurudića i Plenkija). Imam i 2 slike, ali dok mi barba to razvije sa filma... sutra foto-dokaz.

Koliko sam ja ubra, je slovenski je (ima neke natpise na slovenskom ako se ne varam), kako sam u zadnje vrijeme često tamo, vidim da se zna provozati (ne znam di) i vidia sam neke ljude kako nešto kopaju po motoru ili štolijeveć tamo (nuklearni reaktor valjda nije). Meni se čini da je kroz zimu redovito navlačio amo - tamo ove vagone i strojeve koje ovaj stranac čudnog imena Sviet.... ne da mi se guglati kako se piše ) koristi pri remontu Glavni - Zapadni.

Ne, ne mogu se složiti. Lijepa riječ svaka vrata otvara (u ovom slučaju na željeznici) i to govorim iz osobnog iskustva.

Vrijeme je da se ubaci zadnji dio slagalice. U Banjaluci nas je dočekalo opako iznenađenje. Vagone na čišćenje vuče.... O da, ona, 661 276😍🤩 Prvi put da je vidim uživo, kako sam sretan bio🙈 A ovo je najbolje: nakon samo nekoliko izmijenjenih rečenica sam pozvan na lokomotivu. U Hrvatskoj moram boga i nebo izmišljati da uđem u upravljačnicu, na ŽRS to ide lakše. Ovdje nisu naučeni na ljubitelje željeznice i obraduje ih kad netko ne želi uništavati. Općenito mogu reći da su sve priče o tome kako je za Hrvate opasno u Republici Srpskoj i da su Srbi ostali na nekom starom mentalitetu mržnje bla bla...sve gluposti. Toliko su prisni ovdje, POGOTOVO kad im kažeš da si turist, da je to šokantno otkriće bilo. Kultura je druga stvar, ali međuljudska komunikacija i spremnost pomoći i slično je ovdje čak i bolje nego u Zagrebu. Slavonci se mogu usporediti s njima. Imao sam samo pozitivna iskustva. Ovdje ljudi otvoreno i vrlo brzo pitaju otkud si. Nikad nisam slagao i reakcije su uvijek bile prijateljske. Kad sam sišao s lokomotive je na prvi peron došao neki radnik i pitao tko me pustio na lokomotivu. "Mašinovođe". Aha dobro, samo nemojte paliti i uništavati okolo i sve može. "Mi smo ljubitelji željeznice". Lijepo, šef samo želi znati što se događa. Prijatno!

U Egiptu sam. Fotografiranje vlakova je, blago rečeno, otežano. Kolodvori su strateški objekti i po pravilu se ne smiju fotografirati. Unatoč tome na Google Mapsu ima stotina fotki o većim kolodvorima, bilo od lokalaca ili od turista. Doživio na vlastitoj koži što sve ovisi o policajcu u službi (svaki kolodvor ima policijsku stanicu i policajac prati svaki vlak). Ovaj put sam imao sreću i mogao slikati vlak Aleksandrija (Moharram Bek) - Marsa Matruh. (U drugim slučajevima sam morao isključiti kameru i plan obilaska je pao u vodu.) Rano jutro na početnom kolodvoru Moharram Bek (ti vlakovi ne polaze sa glavnog kolodvora Aleksandrija, ovo je predgrađe): Likovni signali su izgrađeni od Britanaca a sistem je još uvijek a funkciji: Uz prugu je veliko gradilište, gradi se nova brza pruga, došao sam upravo radi obilaska stare pruge: Pruga vodi kroz pustinju i nedaleko Sredozemnog mora: Križanje u kolodvoru Grawlla: Obožavam staru britansku tehniku i nevjerojatno je kako sve ovo još uvijek fukcionira unatoč skandaloznom stanju infre i održavanja. Tračnice su u toliko očajnom stanju da sam više puta bio siguran da ćemo iskočiti. Trenutno toliko vremena sam imao da vam pokažem ponešto iz Egipta. Ako ste zainteresirani, vjerojatno u 5. mjesecu ću imati dosta vremena da napravim putopis.

Nema veze sa željeznicom, ali spada u moju kuruzu pa nek' se nađe. Nadam se da moderator STIB neće dobiti ospice ako opet skrenemo sa pruge. Dakle, danas sam u kasliću našao ''Godišnjak općine Brdovec''. Zove se ''Cajt'' i tiskan je na kunstdrucku pa djeluje luksuzno. Ima se, može se jer Brdovec spada među najrazvijenije općine u Hrvatskoj. Unatoč diskretnom predizbornom vonju moram napomenuti da je sadržaj (48 stranica) zanimljiv, informativan i profesionalno uređen. Izdvajam tek nekoliko stranica za ilustraciju. Naslovnica: Predstavljanje: Kako se živi, što se radi: Brinemo i o podmlatku: Dio izvještaja o trošenju sredstava iz općinskog proračuna: