Carpe diem: dfranc i Stanley u Ivaniću 2. kolovoza 2010.

[Stanley]

Ivanić Grad je već puno puta spominjan na ovom forumu. Primjerice, nedavno ga je pohodio i napravio lijepi putopis naš mladi forumaški kolega Dinko-KA.

S obzirom da mi je pokojna majka rođena u Ivaniću i da u tom gradiću imam puno rodbine, da sam tu proveo mnogo lijepih i bezbrižnih dječačkih dana, da sam uz njega i danas jako vezan, a naročito s obzirom na činjenicu da sam se kao mali klinac upravo tu ''navukao'' na željeznicu, dugo sam razmišljao o prikladnom putopisu.

Danas sam konačno ostvario tu davnu ideju, a ugodno društvo mi je pravio naš forumaški prijatelj i moj susjed iz Malešnice dfranc.

Za početak općenita informacija o Ivaniću, uvijek vrijedi saznati nešto novoga. Preuzeto sa službene web stranice Ivanić Grada:

 

Područje Grada Ivanić Grada kao prostora lokalne samouprave sastoji se od 22 naselja i to: Caginec, Deanovec, Derežani, Donji Šarampov, Graberje Ivanićko, Greda Breška, Ivanić Grad, Jalševec Breški, Lepšić, Lijevi Dubrovčak, Opatinec, Posavski Bregi, Prečno, Prerovec, Prkos Ivanićki, Tarno, Topolje, Trebovec, Šemovec Breški, Šumečani, Zaklepica i Zelina Breška.

Grad Ivanić Grad obuhvaća orijentaciono područje dimenzija prosječne dužine u smjeru sjever-jug od oko 25,5 km, te prosječne širine u smjeru istok-zapad od 12,0 km (srednji dio), do max. 21,0 km (sjeverni dio). Ukupna površina iznosi 173,57 km2 (17.357 ha).

Prema svom prostornom položaju u granicama Zagrebačke županije Grad Ivanić Grad zauzima područje njezinog jugoistočnog dijela, pri čemu svojim južnim rubom graniči sa Sisačko-moslavačkom županijom, a manjim dijelom sjeveroistočne granice prislanja se uz Bjelovarsko-bilogorsku županiju.

Grad Ivanić Grad se smjestio uz rijeku Lonju, u Moslavini, na 103 metara nadmorske visine, uz magistralnu prometnicu (autocestu D-4) Zagreb - Lipovac, državnu cestu (D-43) Bjelovar - Ivanić Grad, te regionalnu prometnicu i željezničku prometnicu Zagreb - Vinkovci.

Prvi se puta u zapisima Ivanić Grad spominje još u 13. stoljeću, točnije 1246. godine. Život na ovim prostorima, dakako, vrije i puno ranije, ali pretpovijesno doba i doba prvih povijesnih zapisa još nije dovoljno istraženo. Ipak, neki manje-više slučajni nalazi upućuju na postojanje rimske civilizacije na ovom području. Uostalom, u doba rimske vlasti u Panoniji, blizu Ivanića prolaze glavne rimske panonske prometnice, od Andautonije prema Mursi i dalje.

Naselje Ivanić Grad ili nekada donji Ivanić razvilo se iz ivanićke tvrđave, sagrađene u dolini uz rijeku Lonju polovicom 16. stoljeća, na lokaciji koja je u ranijim vremenima služila kao trgovište za godišnjih sajmova o Velikoj Gospi i Sv. Ivanu Krstitelju, zaštitniku Kloštar-Ivanića. Pretpostavlja se da je na tom mjestu još u 13. stoljeću zagrebački biskup Stjepan II. Babonić sagradio prvu drvenu kuriju ili utvrdu, al tek u prvoj polovici 14. stoljeća biskup Ladislav de Kobol gradi tvrdi grad, ''castrum novum'', zbog višegodišnjeg rata s buntovnicima protiv crkvene desetine.

Gradnju četverokutne renesansne tvrđe s bastionima i opkopom polovicom 16. stoljeća zbog obrambene vrijednosti i značenja, vodi talijanski graditelj Domenico de Lalio, koji nadzire i gradnju kaptolskog kaštela u Sisku, a područje potpada pod nadležnost krajiške vojne obrane. Od tvrđave ništa nije ostalo, a nad njegovim bedemima i jarcima, bastionima i palisadama diže se novi dio grada Ivanića.

Na trgovištu Ivaniću stajala je drvena kapela Sv. Petra, već 1649. u trošnom stanju, pa je zbog napuštenosti i trošnosti 1775. srušena. U tvrđavi bila je vojna kapela Sv. Ivana Kapistrana, koja je nakon rušenja crkve Sv. Petra privremeno preuzela njezinu zadaću. Godine 1805. zasnovana je u Ivanić Gradu samostalna župa (dotad su pripadali župi u Kloštar Ivaniću), a 1831. podignuta je i nova, zidana u neobaroknom stilu, župna crkva Sv. Petra.

8. lipnja slavi se Dan grada, jer je tog dana 1871. godine car Franjo Josip potpisao proglas kojim se dokida Varaždinska krajina, a područje njezinih pukovnija pripojeno je građanskoj Hrvatskoj i stavljeno pod vlast hrvatskog bana. Istog dana car Franjo Josip potpisao je i odluku kojom trgovištu daje status i naslov Grada. Od 1871. godine birao se i načelnik općine.

Gradnjom željezničke pruge potkraj 19. stoljeća grad dobiva nove mogućnosti gospodarskog i društvenog razvitka pa tako postaje snažno obrtničko središte, a općina jedna od najbogatijih na širem području.

Prva pučka škola osnovana je u Ivanić Gradu 1750. kao ''Komunitetna pučka škola'', koja se kasnije razvila u tzv. trivijalnu školu (učilo se njemački i hrvatski, vjeronauk i račun). Pod nazivom ''Građanska čitaonica'' 1877. proradila je jedna od najstarijih takvih kulturnih ustanova u Hrvatskoj. U isto vrijeme osnivani su i Pjevačko društvo ''Posavac'', Obrtna zadruga, sportska društva Hrvatski sokol i Hrvatski orao, a otvorena je i brzojavna postaja. Od zanimljivosti valja još spomenuti gradnju Gradske vijećnice 1889., jer je još 1765. Ivanić Grad postao vojna općina, koja je dotad bila smještena u staroj vojarni. Ovdje je 1892. osnovano i Dobrovoljno vatrogasno društvo, jedno od najstarijih društava u Hrvatskoj. Sačuvana stara jezgra Ivanića ima spomeničku vrijednost.

Prateći demografsku situaciju od prvog popisa stanovništva godine 1857., kada je zabilježeno 1.739 stanovnika, zaključuje se da je broj stanovnika Ivanić Grada u stalnom porastu. Osim za vrijeme Prvoga i Drugoga svjetskog rata, broj se stalno povećavao sve do godine 2001., kada je u gradu bilo čak 7.714 stanovnika, najviše u njegovoj povijesti.

 

Grb i zastava Ivanić Grada:

 

 

Forumaški kolega dfranc i ja sastali smo se na Glavnom kolodvoru točno u 7.00 sati. On je došao izravno iz noćne smjene, ali svjež i spreman za pohod mjestu kroz koje je, kako sâm kaže, samo prolazio automobilom.

Iz Zagreba smo krenuli putničkim za Vinkovce u 7.41. Po dolasku u Ivanić odmah smo se javili prometnom osoblju i pokazali dozvole za slikanje. Moram naglasiti da su nas i šef kolodvora i prometnik primili vrlo ljubazno i susretljivo, uz standardno upozorenje: pazite na sebe.

Ovaj gospodin je šef kolodvora Ivanić Grad:

 

 

Prometnik u službi. Od njega smo saznali da u dogledno vrijeme, nažalost, ne možemo očekivati teretne vlakove:

 

 

U vrijeme našeg dolaska Ivanić i okolica bili su još uvijek napola obavijeni maglom. Stoga moje fotke nisu baš bogzna kakva umjetnička vrijednost, što ne znači da se kanim ispričavati.

Već viđeno puno puta, ali...

 

 

Za suseda iz Malešnice sve ovo je novo:

 

 

 

Ispred nas i preko svih kolosjeka prešla je crna mačka, što se nije odrazilo na sveukupni uspjeh današnje misije:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Bivše robno skladište, tipično za važnije pruge u panonskim krajevima pokojne K.u.K. monarhije:

 

 

I ova zgrada je nekada bila u funkciji željeznice (na to ćemo se još vratiti):

 

 

Dfranc me upozorio da na kolodvoru ima ljudi koji očito čekaju neki vlak, pa sam izvadio isprintani vozni red s web stranice HŽ-a. Po onome što piše, prije nekoliko minuta trebao je stići brzi iz Vinkovaca. I evo ga, malo kasni:

 

 

Krenuli smo dalje prema istočnom dijelu kolodvora, u smjeru Deanovca. Tu se odvaja industrijski kolosijek za obližnji silos. Ovo je, kao što znamo, isklizalo:

 

 

Dfranc je ovo našao negdje među tračnicama, nakon čega smo razvili mini-raspravu o plombiranju vagona:

 

 

Kolodvor Ivanić Grad ima 4 kolosjeka. Međutim...

... Za vrijeme kapitalnog remonta pruge, po mojem sjećanju krajem pedesetih ili početkom šezdesetih, na ovoj livadi nalazilo se nekoliko provizornih kolosjeka s mnoštvom radnih vagona infrastrukture.

 

 

Na moj upit o teretnom prometu šef kolodvora mi je rekao da je Ivanić po teretu na pruzi Dugo Selo - Novska daleko najjači (ne računajući, naravno, Kutinu). Najviše je cisterni za pogon INA-e, prevoze se i žitarice, a lokalna šumarija povremeno tovari drvo.

Silosi na kolodvoru Ivanić Grad s 2 industrijska kolosjeka:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Tračnica na 4. kolosjeku - nije Zenica već je:

 

 

Stražarnica na istočnom kraju kolodvora. Umjetnički dojam = objesiti o ulazni signal, jedna štetočina manje:

 

 

Pozornost nam je privukao vagon koji smo vidjeli izdaleka. Pokazalo se da je riječ o ovome:

 

 

Kad smo već na kraju kolodvora, bacimo pogled u smjeru Deanovca. Preko ovog nadvožnjaka prelazi cesta od autoputa prema Čazmi i Bjelovaru:

 

 

Na drugu stranu:

 

 

Ovaj vagon stoji tu još od ''izvanrednog događaja'', o kojem smo ponešto pisali na forumu:

 

 

Zavirili smo i unutra:

 

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Spomenuo sam zgradu koja je nekada, očito, bila u funkciji željeznice. Rekao bih da je tu nekada boravio čuvar ŽCPR.

Naime, na ovom mjestu...

 

 

 

... nekada je bila brklja! Dobro je pamtim, a bila je gotovo uvijek spuštena (što nije ni čudo s obzirom na intenzitet željezničkog prometa). Ovuda je nekada prolazila glavna cesta Ivanić Grad - Čazma.

Prijelaz je zatvoren i brklja uklonjena, po mojem sjećanju, negdje početkom šezdesetih godina.

Na prvoj slici je pogled prema središtu grada, na drugoj u smjeru Caginec - Graberje - Čazma.

 

Nastavlja se

[Stanley]

Idemo dalje s ''arheologijom''. Ovo su ostaci nekadašnje pumpe za pitku vodu:

 

 

 

A ovdje se nekada nalazila kuća u kojoj je stanovalo željezničko osoblje (objavio sam negdje na forumu sliku obitelji Predavec ispred te kuće):

 

 

Na ovom mjestu (iza skretnice), u vrijeme kada se brkljom i skretnicama rukovalo ručno, nalazila se stražarnica (vahtarnica). Ista takva nalazila se i na drugom kraju kolodvora.

Čovjek koji se tu nalazio bio je skretničar i ujedno čuvar ŽCPR. Među osobljem je bio i pokojni Jelovčan, koji nam je u Ivaniću bio susjed (moj djed prodao mu je kuću i grunt gdje je živjela njegova majka, moja prabaka). S njegovim sinovima-blizancima (Ivica i Štef) kao klinac sam se svakodnevno družio.

Taj Jelovčan volio je popiti, čak i kad je bio u službi, pa mi je priuštio jedan nezaboravni prizor. Zatekao sam se u blizini ŽCPR kad se začuo zvuk i vidio dim vlaka iz smjera Prečeca, A brklja podignuta! Već je pola vlaka prošlo (bio je teretnjak) kad se brklja počela navrat-nanos spuštati. Naravno, u službi je bio moj susjed.

 

 

Krenuli smo industrijskim kolosjekom prema pogonu INA-e, ali samo za ovu sačekušu. Brzi za Vinkovce iz smjera Zagreba:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Tu smo se rastali s prugom i krenuli u hodnju kroz Ivanić.

Ovo je nekada bila kolodvorska restauracija (mi smo je zvali ''reštoracija'' - to je u ono vrijeme bio pojam kvalitete i ugostiteljske ponude). Za razliku od brojnih sličnih objekata ovdje se i danas jede i pije, samo pod drugom firmom:

 

 

Ovu zgradu izgradili su 1940. godine dobrovoljnim radom mještani Šarampova Gornjeg (među njima i moja mama) kao dom kulture. Šarampov Gornji nekada je bio izdvojeno selo i obuhvaćao je područje sjeverno od pruge prema Kloštar Ivaniću, a danas je dio grada.

Za razliku od Gornjeg, Šarampov Donji i danas postoji kao zasebno selo, a nalazi se desno od ceste koja vodi od naplatnih kućica na autoputu prema Ivaniću.

Šarampov je riječ turskog porijekla, a znači šanac ili opkop. U uvodu je rečeno da je Ivanić nekoć bio tvrđava i poprište žestokih bitaka s Turcima.

Od šezdesetih godina u ovoj zgradi se nalazio pogon neke tvornice obuće, a danas su ovdje smještene različite udruge:

 

 

S obzirom da je dfranc, kao strastveni planinar, pun konde i k tome spreman na nove doživljaje, odveo sam ga u ulicu svog djetinjstva:

 

 

Ovdje se nalazila kuća mojih djeda i bake. Zgrada na slici je izgrađena kasnije i uvučena je u dvorište, dok se naša stara kuća nalazila bliže cesti.

Iza kuće imali smo štalu sa štagljem i veliku okućnicu. Na jednom dijelu našeg bivšeg ''grunta'' danas se nalazi četverokatnica naselja Žeravinec.

Djed je umro 1962., a baka je prodala cjelokupno imanje dvije godine kasnije i ostala je živjeti s nama u Zagrebu.

 

 

Ovdje se nalazio zdenac (bunar) koji je obzidao moj deda. Novi vlasnici zatvorili su ga prije nekoliko godina i danas izgleda ovako:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Zatim smo malo prošetali starim putem koji nas je nekad vodio u polja. Moji su imali dosta imanja i to na nekoliko lokacija. Negdje su krave vođene na pašu, negdje je bila sjenokoša, negdje smo uzgajali kukuruz, negdje pšenicu...

 

 

Ispričao sam dfrancu kako je mene, kao najmlađeg, uvijek zapao najgluplji posao. Dok su ostali prevrtali ili skupljali sijeno, ili obavljali druge poljske radove, meni su odrezali ljeskovu granu i zadužili me da s kobile, koja je bila privezana u hladu, tjeram obade.

S obzirom da ih je bilo mali milijun, ne samo da su popili krv i kobili i meni već sam puno puta dobio konjskim repom po licu.

 

Opet me kuba Imageshack, moram na novi post

[Stanley]

Zatim smo se vratili u moju nekadašnju ulicu...

 

 

... gdje smo se odlučili osvježiti nakon klipsanja po vrućini. A dfranc je iskoristio prigodu za pregled dotadašnjih uradaka:

 

 

Slavna umjetnica rodom je iz ovog kraja, rođena je u obližnjem selu Vezišće:

 

 

Hmm... Ovo bi moglo proći:

 

 

Ja sam ih se u životu nagledao, ta znali su nam biti na koju stotinu metara od grunta, ali je ovako nešto za dfranca prava atrakcija:

 

 

Ovaj toranj nije aktivan, već služi za edukativne svrhe:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Kapela Marije Magdalene na groblju gdje počivaju djed i baka, kao i brojni drugi moji preci i rođaci:

 

 

Zatim smo se uputili prema središtu Ivanića. Putem nam je naletjelo ovo zasvinjeno čudo (Zagreb - Novoselec), koje će nas na povratku odvesti u ''metropolu'':

 

 

Odmah iza ŽCPR nalazi se ova zgrada. Tu je nekada bila osmogodišnja škola, a zatim i policijska postaja (ili stanica Narodne milicije, kako vam drago):

 

 

A ovdje je nekada bila ljekarna, ako se ne varam jedna od najstarijih u Hrvatskoj:

 

 

Došetali smo i do Lonje.

Izgradnjom novog irigacijskog sustava većina vode otišla je u Glogovnicu (sjeverno od Kloštar Ivanića), pa se Lonja pretvorila u vodotok na razini potoka Vrapčaka. Ovdje još izgleda dosta solidno, jer je nabujala od nedavnih kiša:

 

 

Slijedi završetak

[Stanley]

Prošetali smo središnjim gradskim trgom i stigli do župne crkve Svetog Petra...

 

 

... ispred koje se nalazi spomenik koji je preživio različite ratove i režime:

 

 

 

Već se bližilo podne i postalo je prevruće. Prije nego ćemo krenuti na vlak za povratak uputili smo se na još jedno osvježenje.

Valjda pod dojmom onog spomenika, ja sam se odlučio za:

 

 

Zadnju fotku posvećujem svom susedu iz Malešnice i forumaškom kolegi, s kojim sam se danas vrlo ugodno družio:

 

 

Toliko od mene. Očekujte da dfranc, kad smogne vremena, dopuni ovaj putopis svojim zapisima u riječi i slici.

[Dinko-KA]

Evo mi smo zadovoljni jer sad znamo sve o Ivanić Gradu, a ti si zadovoljan jer si se na lijep način prisjetio svoje mladosti.

Hvala na ovom krasnom putopisu i zanimljivim tekstovima.

[miroslavfl]

Carevi ste ...po takvoj vrucini setati

 

Hvala

[Stanley]

Carevi ste ...po takvoj vrucini setati

Hvala

Koja crna vrućina. Za mene je sve ispod 35°C prohladno.

Dfranc je, kao što sam naveo, planinar pa je navikao na sve moguće vremenske uvjete, a ja sam dugo bio u izviđačima i nisam baš mamina maza.

A da smo hvatali hlad gdje god ga je bilo - i to je istina.

[miroslavfl]

Nadam se da moje pitanje nece skrenuti temu na politiku...ali me interesuje da li je onaj spomenik hiljadugodisnjici HR kraljevstva bio tamo i za vrijeme SFRJ?

[Stanley]

Nadam se da moje pitanje nece skrenuti temu na politiku...ali me interesuje da li je onaj spomenik hiljadugodisnjici HR kraljevstva bio tamo i za vrijeme SFRJ?

Koliko ja znam i koliko se sjećam: da.

Ja to ne vidim kao politiku, već kao civilizacijsko pitanje.

Također vrijedi naglasiti da su nakon 1990. u Ivaniću očuvani svi spomenici antifašističke borbe, što baš nije bila... khm... raširena pojava.

A ja ću sad zaplesati na samom rubu politike. Prije 1990. lokalni čelnici bili su uljuđeni i tolerantni, a poslije 1990. stanovita stranka nikada nije ni prismrdila vlasti u Ivaniću. To je ujedno ključni razlog zašto je Ivanić dobio status grada nekoliko godina nakon zadnje vukojebine.

[miroslavfl]

U poslednje vrijeme svaki Tvoj putopis odise nostalgijom...ali sto je cudno je to sto i ja postanem nostalgican gledajuci Tvoje slike iako nikada u zivotu nisam bio npr.u Ivanicu

Jos jednom hvala.

[seabral]

Jako lijepi putopis .... vidim da ste se vas dvojica dobro proveli, ali i svi mi koji pratimo gdje ste sve bili i šta ste sve radili.

Hvala za sve ove dobre fotke, za brojne željezničke pikanterije i za interesantna osobna sjećanja.

[Stanley]

U poslednje vrijeme svaki Tvoj putopis odise nostalgijom

Tako se potrefilo, jer su me putevi nosili na staze iz davnih dana.

A mi stariji više toga pamtimo.

[Pfaff]

Bome ste se lijepo preznojili!

Vrlo interesantna miniputopisnoreportažna priča. Malo me po nostalgičnosti podsjećaš na našeg Mišu Cvijanovića, ali ipak ste obojica, na kraju krajeva, nounari u miru (iako mi se ponekad čini da je grozno toliko pamtiti)...

[dfranc]

Bome ste se lijepo preznojili!

Vrlo interesantna miniputopisnoreportažna priča. Malo me po nostalgičnosti podsjećaš na našeg Mišu Cvijanovića, ali ipak ste obojica, na kraju krajeva, nounari u miru (iako mi se ponekad čini da je grozno toliko pamtiti)...

 

Ma nije se Stanley znojil, ja sam se znojil kak se i vidi , moš si mislit kak se švicam kad se penjem na napr. Vaganski vrh. Ali svejedno podnosim vrućinu ko beduin. Mogel bi ja baš i koju kilu skinuti

Evo i ja sad pripremam svoje fotke pa bum se pridružil Stanleyu i probao poduprt njegov putopis, uglavnom ovo mi je bilo prvo željezničko šalabajzanje i baš mi se dopalo. Sad bum moral dobro organizirati slobodno vrijeme pa da ubacim i takve izlete između mojih velebitskih tura.

 

Slike slijede uskoro...

[Stanley]

Dok dfranc ne pripremi svoj dio priče, evo kratke dopune već spomenutog.

 

A ovdje se nekada nalazila kuća u kojoj je stanovalo željezničko osoblje (objavio sam negdje na forumu sliku obitelji Predavec ispred te kuće)

Od viška glava ne boli: nekadašnji šef kolodvora Ivanić Grad (i moj dalji rođak) Nikola Predavec s obitelji ispred zgrade koju sam spomenuo:

 

 

mene, kao najmlađeg, uvijek zapao najgluplji posao. Dok su ostali prevrtali ili skupljali sijeno, ili obavljali druge poljske radove, meni su odrezali ljeskovu granu i zadužili me da s kobile, koja je bila privezana u hladu, tjeram obade. S obzirom da ih je bilo mali milijun, ne samo da su popili krv i kobili i meni već sam puno puta dobio konjskim repom po licu

To je taj terorist: goveđi obad (Tahanus bovinus), najveći kukac-dvokrilac u Hrvatskoj, s vrlo bolnim ubodom:

 

[dfranc]

Još malo i video će se moći pogledati na YT, trenutno je upload pri kraju.

 

Tahanus bovinus + slamčica = helikopter

[dnovakovic]

 

Kad smo već na kraju kolodvora, bacimo pogled u smjeru Deanovca. Preko ovog nadvožnjaka prelazi cesta od autoputa prema Čazmi i Bjelovaru:

 

 

 

Stanley hvala ti na još jednom odličnom putopisu.

 

Imam i jedno pitanje.

Na ovoj tvoj slici mi se čini da baš i nema mjesta za nekakav drugi kolosjek. Naravno ako se jednog dana, netko sjeti da konačno izgradi i taj drugi kolosjek od Novske do Dugog Sela ?

[Stanley]

Na ovoj tvoj slici mi se čini da baš i nema mjesta za nekakav drugi kolosjek. Naravno ako se jednog dana, netko sjeti da konačno izgradi i taj drugi kolosjek od Novske do Dugog Sela?

Mjesta ima dovoljno, samo bi trebalo dopremiti puno kubika materijala za proširenje nasipa tj. planuma pruge.

Ako zaista namjeravaju graditi drugi kolosijek na ovoj pruzi i podići brzinu vožnje, bilo bi uputno ispraviti (ublažiti) oštre zavoje na ulazu u Ivanić iz smjera Prečeca, na ulazu u Novoselec iz smjera Deanovca i kod mosta na rijeci Česmi između kolodvora Novoselec i Ludina. Na tim mjestima maksimalma brzina uvijek je bila ograničena na 80 km/h, dok je na ostalim dionicama pruge - u boljim željezničkim vremenima - bila 100-130 km/h.

Ispravljanje ovih oštrih zavoja bilo bi na sadašnjoj trasi nemoguće, ili vrlo skupo. Stoga bi trebalo prugu na pojedinim dionicama izmjestiti, pa čak i izgraditi nove kolodvore. Ako mene pitaš, uz ovakav odnos države prema željeznici ni ti ni ja to nažalost nećemo doživjeti.

Alternativa je trasa preko Siska, koja ima povoljniju konfiguraciju. O tome je već bilo rasprave na drugim mjestima na ovom forumu.

[dfranc]

Evo kak sam i obečal video: http://www.youtube.com/watch?v=3HyX88wU_Xs

 

Preporučam da pogledate u HD (720p) rezoluciji.