Carpe Diem - kolodvor Novi Dvori 8. studenog 2012.

[Stanley]

Carpe Diem, iskoristi dan, to je sukus i motiv mojih kratkih putešestvija u četvrtak 8. studenog Anno Domini 2012. Imao sam sasvim drugačije planove, no lijepo jutro kasne jeseni naprosto je mamilo na prugu. Nakon kratkog razmišljanja o odredištu odlučio sam se za kolodvor Novi Dvori. Nije daleko, a pobuđuje i poneku uspomenu iz mladosti.

Na primjer ovu tematsku pjesmu (kradem ideju od profesora egérke, pa što? :wink:/> ):

 

http://www.youtube.com/watch?v=HR2EcetnorQ

 

E sad, ako se pitate kakve zaboga veze imaju Mungo Jerry i kolodvor Novi Dvori, odgovaram: povjesne.

Već sam negdje na forumu pisao da sam davnih godina sa svojim izviđačima znao prijeći planinarsku turu Gornji Stenjevec - Glavica - Jablanovec, da bi se u Zagreb vratili vlakom iz kolodvora Novi Dvori. Tako je bilo i jedne jesenje večeri 1971. godine. Dok smo čekali vlak slušali smo neku muzičku emisiju s tranzistora. Odjednom se začuo bučni gitaristički rif, a moj prijatelj Čangi skočio je pola metra u zrak i viknuo: - Baby Jump! - Tada sam prvi put čuo taj - u ono vrijeme vrlo popularan - hit Ray Dorseta i njegove ekipe.

Na forumu već imamo puno fotografija i zapisa iz kolodvora Novi Dvori i njegovog okoliša, ali nisam primijetio da bi nešto nalikovalo takozvanom ''kolodvoropisu''. Bar ga nisam našao u ivogovom popisu, pa ako je nešto već viđeno ne budi mi potuženo - od viška glava ne boli.

 

Novi Dvori Jelačićevi

 

Za razliku od većine službenih mjesta kolodvor ne nosi ime po nekom naselju, već po kulturno-povjesnom spomeniku - Novim Dvorima, nekadašnjem obitavalištu plemićkih obitelji Zrinski, Čikulin, Sermage, Festetić, Erdödy i Jelačić. Danas ovaj lokalitet pripada području grada Zaprešića, a udaljen je od središta grada oko 1,5 km.

Pa recimo u uvodu nešto o toponimu po kojem je kolodvor dobio ime. Bio sam tamo više puta, ali prigodom ovog posjeta nisam imao vremena za obilazak te sam podatke i fotografije potražio na internetu.

 

Grb plemićke obitelji Jelačić:

 

 

Ovaj spomenik kulturno-povijesne baštine jedinstveni je primjer očuvanosti cjelovitog gospodarskog vlastelinskog kompleksa. Spomeničku i gospodarsku cjelinu Novi dvori, na površini od 20,5 hektara, čine dvorac, kapela Svetog Josipa, grobnica obitelji Jelačić, perivoj, voćnjak, stambene i gospodarske zgrade, povrtnjak, obradivo zemljište i park-šuma.

Novi dvori (Curia Nova) spominju se pod tim imenom već potkraj XVI. stoljeća, kao jedna od plemićko-vlastelinskih kurija susedgradsko-stubičkih posjeda u vlasništvu Zrinskih, vlasnika Susedgrada (Starih dvora). Dvorac je tada zapravo bio obična jednokatna plemićka kurija, sagrađen uglavnom od drveta.

S vremenom su se vlasnici Novih Dvora mijenjali, da bi ih 1851. godine od grofova Erdödy kupio hrvatski ban Josip Jelačić. U vlasništvu obitelji Jelačić Novi Dvori ostali su do 1934. godine, kada su ih kćeri Đure Jelačića Vera i Anka oporukom i dobrotvornom zakladom ostavile hrvatskom narodu.

Ban Jelačić dao je dograditi i preurediti i dvorac i cijelo imanje. U istočnom dijelu dvorac je dograđen za 18 metara, proširen je i preuređen kat dvorca, prekriven je crijepom, uređen je veliki podrum i pročelje. Oko dvorca uređen je i perivoj.

Godine 1855. Jelačić je na livadi pokraj dvorca dao sagraditi neogotičku kapelu Svetog Josipa, po projektu arhitekta Hermana Bolléa. Kada je u rujnu 1855. godine umrla Jelačićeva devetomjesečna kćerkica Ana, u kapeli je izgrađena grobnica u kojoj je sahranjena. U tu su grobnicu kasnije sahranjeni i sam ban Josip Jelačić (1859. godine) i njegov brat Antun (1875. godine).

Poslije II. svjetskog rata dvorac i kapela su devastirani, da bi devedesetih godina bili obnovljeni.

Među vrijednosti Novih Dvora također spadaju sačuvani i djelomično obnovljeni gospodarski objekti. Okrugla ''vršilnica'' je jedini, najstariji takav objekt u Hrvatskoj. Potječe iz XVII. stoljeća i spomenik je nulte kategorije. Nekadašnje spremište plodina, trokatna žitnica, uređeno je 1987. godine kao galerija, danas Muzej ''Matija Skurjeni''. U njemu je stalni postav slika znamenitog umjetnika naive Skurjenija, kao i povjesna foto-izložba ''Novi Dvori Jelačićevi''.

 

Dvorac:

 

 

Kapela Svetog Josipa:

 

 

Grobnica obitelji Jelačić:

 

 

Muzej ''Matija Skurjeni'':

 

[Stanley]

Gotcha! - ili kako sam se našao u pravo vrijeme na pravom mjestu

 

Kolodvor Novi Dvori je međukolodvor na regionalnoj pruzi Zaprešić - Zabok - Varaždin - Čakovec, na kilometarskom položaju 4+211. Susjedni kolodvori su Zaprešić i Luka.

Kolodvor ima tri kolosjeka od kojih je prvi manipulativni, drugi mimoilazni i treći prolazni (glavni). Najveća dopuštena duljina vlakova (2. i 3. kolosijek) iznosi 482 m, po čemu su Novi Dvori treći kolodvor na pruzi Zaprešić - Varaždin iza Bedekovčine (516 m) i Luke (508 m).

Također ima dva industrijska kolosjeka. Jedan (je) vodi(o) prema obližnjim tvrtkama koje su uglavnom u komi, a drugi - i poznatiji - prema tvornici INKER.

Taj kolosijek već su ranije prikazali u riječi i slici naši forumaški prijatelji.

Dok se INKER još zvao bokmigreheprosti Jugokeramika, tu je i te kako bilo posla. Vagoni sa sirovinom i gotovim proizvodima vozili su danomice. Danas INKER ima novog vlasnika, neku španjolsku firmu, koliko-toliko životari kao jedini proizvođač sanitarne keramike u Hrvatskoj, ali svoj industrijski kolosijek više ne koristi. Taj komadić pruge ipak je u funkciji jer se preko njega prevoze cisterne s plinom. U to sam se osobno uvjerio za svog posjeta i zabilježio prizor dopreme/otpreme cisterni, o čemu više kasnije.

Toliko za uvod o kolodvoru Novi Dvori.

Za putovanje sam odabrao ovaj plan: Vrapče - Novi Dvori 3004, Novi Dvori - Vrapče 3009. Imao sam za povratak i rezervnu soluciju, no to je ostalo tek kao alternativa u nuždi.

Putovao sam u vagonu Beet i usput uhvatio nekoliko motiva. Ono što me posebno zanimalo bio je vodostaj obližnjih tekućica.

 

Sava se malo smirila, ali i dalje izgleda prijeteće:

 

 

Krapina je još zagušena savskom vodom:

 

 

Ako želite prijeći iz Beet u drugi vagon morate proći kroz dvostruka vrata. Je li ovo posljedica vandalizma ili loše obavljenog posla?:

 

 

I tako sam stigao u kolodvor Novi Dvori:

 

 

Slijede moji ljubazni i susretljivi domaćini, kojima sam se odmah po prispjeću javio i pokazao sve potrebne papire. Ovaj gospodin je šef kolodvora:

 

 

Prometnik:

 

 

Skretničar:

 

 

Zgrada kolodvora:

 

[Stanley]

Po dolasku sam se, po starom i dokazano dobrom običaju, javio službujućem osoblju. Tako da znaju tko im se mota po kolodvoru i s kakvim namjerama. Uobičajeno su me upozorili na oprez pri kretanju kroz kolodvorsko područje, na što sam im rekao da imam više desetljeća iskustva u motanju prugama.

U prolazu kroz Zaprešić vidio sam teretni vlak s dizelkom 2044 i zaključio da bi taj uskoro mogao naići u Nove Dvore. - Jel ima kakve šanse da onaj teretnjak iz Zaprešića uskoro stigne i hoće li imati bavljenje ili će samo proći? - pitao sam osoblje. - Samo što nije stigao, a imati će bavljenje najmanje sat vremena jer mora dostaviti cisternu s plinom i preuzeti prazne cisterne. - A na koji kolosijek ćete ga pustiti, na drugi? - Tako je, na drugi. - Bingo, taj mi je (mislim na teretnjak) došao kao naručen.

 

Za početak nekoliko fotografija iz unutrašnjosti:

 

 

 

 

 

 

 

[Stanley]

Uputio sam se van, na svježi zrak, a vrijeme je bilo kakvo se u ovo doba godine moglo samo poželjeti.

Usputni pogled na dolinu rijeke Krapine i Medvednicu:

 

 

Nego, valja meni niz prugu. Ova tračnica se dobro drži s obzirom na časne godine:

 

 

Ovo bi trebala biti ćenifa (bila nekada):

 

 

Evo mi vršnjaka:

 

 

Detalj sa prvog kolosjeka:

 

 

Biti će ovdje utovara:

 

 

Zaputio sam se prema južnom kraju kolodvora:

 

[Stanley]

Kratak pogled na kolodvor u smjeru sjevera:

 

 

Još malo kolosjeka:

 

 

Ovaj Kgs-z bio mi je usput, pa…:

 

 

Ovamo je stigao iz ravne nam Slavonije:

 

 

Da se ne bi slučajno uputio u šetnju:

 

 

Manipulativni kolosijek je zaštićen iskliznicom:

 

 

Oprostite, mogu li telefonirati bratiću Royu u Vancouver?:

 

 

Skretnica broj 2, tu će uskoro proći nešto bruta:

 

[Stanley]

Tu bi uskoro trebao proći teretnjak:

 

 

Blok-kućica (nekada bila):

 

 

Kao što se vidi iz priloženog:

 

 

Ulazne/izlazne skretnice su automatizirane, ostale se i dalje prebacuju ručno:

 

 

Ulaz u kolodvor Novi Dvori iz smjera Zaprešića:

 

 

Odjednom se iza leđa čulo zrrrrn… To je skretnica prebačena u skretanje:

 

 

A odmah zatim čulo se i cin-cin na ŽCPR, uz žmiganje koje sam uspio zgodno uhvatiti:

 

 

Evo nam i najavljenog teretnog iz Zaprešića:

 

[Stanley]

Nije baš neman od 120 osovina, ali ga je lijepo vidjeti:

 

 

Ode on na drugi kolosijek:

 

 

Naravno da sam odmah požurio natrag kako bih ga snimio izbliza:

 

 

 

 

 

 

[Stanley]

Usput sam hvatao još poneki zanimljiv detalj. Poput ovog skretničkog spoja s drugog na prvi kolosijek usred kolodvora:

 

 

 

 

Usput sam razgledao i ove otvorene vagone, koje sam zatekao u Novim Dvorima pri dolasku. Sudeći po kolodvorskim listicama svi se spremaju u Križevce:

 

 

U susjedstvu je nekakav pogon za nešto (zaboravio sam pitati osoblje o kojoj je firmi riječ):

 

 

Još jedan usputni pogled na Medvednicu. Tko zna gdje vodi put kojim sam se davnih godina spuštao u Nove Dvore…:

 

 

Kolska vaga ne izgleda kao da je u funkciji:

 

 

Nego, tamo se izvodi manevra pa idemo pogledati izbliza:

 

[Stanley]

Mene si našel?

 

Ovdje ću biti malo opširniji u opisu jednog bizarnog incidenta, prvog takve vrste koji sam uopće doživio za svog dugogodišnjeg motanja prugama i oko njih.

Hodajući stazom između kolosjeka prema lokomotivi primijetio sam da strojovođa viri iz kabine i gleda u mom smjeru, te nešto viče i gestikulira rukom - na način kao da se cucak tjera od stola ili krava od djeteline. Osvrnuo sam se unatrag da vidim s kim to on ''komunicira'' iza mojih leđa, a onda sam shvatio da se obraća meni.

U početku sam pomislio da je zabrinut za moju sigurnost, no po izrazu lica i količini decibela vidjelo se da je gadno narogušen. Vikao je i dalje nešto nerazumljivo, a meni je tlak počeo pomalo rasti. Tako maši i deri se doma, mislio sam u sebi.

Osobno sam smiren i koncilijantan tip koji ne voli svađe. Ali su mi neugodan izraz lica i ton kojim mi se taj čovjek obraća pobudili obrambeni mehanizam i naprosto me natjerali da prihvatim izazov, pa sam stao ispod upravljačnice i pitao: - Vi ste mene nešto trebali?

- Dosta slikanja!

- Molim?!?

- Rekao sam dosta slikanja! Makni se odavde!

- Ma nemojte mi reći! A tko ste vi da mi zabranite slikanje?! Ja imam urednu dozvolu od HŽ-a i pokazao sam je šefu kolodvora i prometniku!

- Daj da vidim!

- Ne dam! Pokazao sam ljudima kojima sam bio dužan pokazati! Tko ste vi da se vama moram legitimirati?!

- Rekao sam da nema više slikanja! Makni se odavde!

- Slušajte vi, tko vam daje pravo da vičete na mene?! Jel hoćete da zovem policiju?!

- Ja ću tebi pozvati policiju!

- Ma samo zovite! Neka dođu, ja imam uredne papire i predočio sam ih službenim osobama, pa se vi s policijom objašnjavajte! I što se tu derete, jel hoćete da vas prijavim HŽ-u?!

- Ti ćeš mene prijaviti?!

- Ako se ne prestanete tako ponašati! I od kada smo nas dvojica na TI?!?

Ova zadnja rečenica - otkada smo nas dvojica na TI? - toliko ga je izbacila iz takta da bi - takav sam dojam stekao - narjadije izašao iz kabine i zgrabio me za vrat, ali se valjda nije usudio jer je naokolo bilo svjedoka. Tada je konačno prekinuo ovaj neugodan razgovor i okrenuo se poslu za koji je plaćen, a ja sam se udaljio od lokomotive i nastavio s misijom zbog koje sam došao.

Sreli smo se i kasnije, sa boguhvala pristojne udaljenosti, dok je on radio manevru a ja snimao. Vidio sam da i dalje baca prema meni jednako neljubazan pogled, a što sam u sebi mislio o tom liku ne bi bilo umjesno reproducirati.

Hodajući kolodvorom sreo sam vlakovođu i manevrista sabirno-manipulativnog vlaka, poželio im dobar dan i otela mi se primjedba: - Gospodo, vašem strojovođi treba liječnik. - A jedan od njih mi je protumačio otkuda mu tanki živci: - On misli da ste vi novinar!

Aha! Pa niste daleko od istine, nije da nemam iskustva u toj profesiji - mislio sam u sebi, ali ovo ipak neće u novine.

Najprikladniji komentar dao je simpatični i ljubazni skretničar iz kolodvora Novi Dvori: - A kaj ćete, ima i takvih…

U vlaku, na povratku u Zagreb, razmišljao sam što je bilo tom čovjeku da se tako ponaša. Možda je bio pod stresom zbog izvanrednog događaja (curenje plina iz cisterne) u kolodvoru Zaprešić, možda su ga tamo izgnjavili ispitivanjem, a njegovoj podozrivosti prema novinarima-lešinarima teško bih mogao prigovoriti. Pa su živci popustili upravo kada sam naišao ja kao gromobran i kolateralna šteta. Što nimalo ne opravdava onako agresivno i neuljudno ponašanje.

Moram dodati da mi se ljubazni šef kolodvora Novi Dvori, u popodnevnom telefonskom razgovoru (vezanom uz dostavu fotografija preko e-maila), ispričao u ime HŽ-a zbog neugodnosti koju sam doživio na službenom mjestu pod njegovom odgovornošću. Incident nije vidio već je za njega čuo od skretničara koji se našao u blizini. Držim da naoko sitna gesta šefa kolodvora zaslužuje svaku pohvalu, tim prije što njegovo osoblje nije imalo nikakve veze s tim verbalnim kreševom pa isprika nije bila ni potrebna. Ja sam pak rekao da nemam nikakvih osvetničkih namjera prema strojovođi i nemam namjeru dizati buku, a ujedno sam preporučio da se tom čovjeku prišapne neka se ubuduće bolje kontrolira.

Time završavam pričicu o čudnom susretu sa strojovođom iz upravljačnice 2044-017. U kojoj sam se, nota bene, svojedobno vozio od Varaždina do Zagreba pa me uz nju vežu i ugod(nij)e uspomene.

Vratimo se na prugu i dojmove. Naravno da sam pratio manevru, ne viđa se to svaki dan:

 

 

 

 

Nakon bliskog susreta s nadobudnim i nervoznim majstorom uputio sam se prema sjevernom kraju kolodvora, u smjeru Pojatno - Kupljenovo - Luka:

 

 

Iskliznica industrijskog kolosijeka koji se, nažalost, više gotovo i ne koristi:

 

 

A to je ovaj:

 

 

Pogled prema sjeveru, lijevo je kolosijek za INKER i punionicu plina:

 

 

Nakanio sam otići do ulazno-izlazne skretnice i blok kućice u smjeru Pojatno - Kupljenovo - Luka, ali sam odustao. Po šljunku i tucaniku nije mi se dalo hodati, a bogami ni probijati kroz ovo raslinje:

 

[Stanley]

Još jedan pogled prema sjevernom izlazu iz kolodvora:

 

 

Dva usputna pogleda na okoliš:

 

 

 

Koloplet skretnica:

 

 

Odoše oni po prazne cisterne:

 

 

 

[Stanley]

Došlo je vrijeme da se polako vraćam na peron, jer se približavao dolazak mog vlaka za Vrapče. Putem sam malo porazgovarao sa skretničarem iz kolodvora Novi Dvori. Teme su bile raznolike, od toga otkuda ja na štreki pa do labilnih živaca majstora koji se blagoizvolio derati na mene. Od njega sam čuo, između ostalog, da je prometnica u Krapini moja zemljakinja (iz Ivanića) i da se preselila u Krapinu nakon udaje. Zasigurno joj nije palo teško privikavanje na novu sredinu jer su Ivanićani većinom kajkavci i potomci doseljenika upravo iz Zagorja.

Ovaj simpatični radnik HŽ-a (nažalost ga nisam pitao za ime, a inače je Krapinčanin) zaslužuje da ga predstavimo u dvije fotografije:

 

 

 

Ova gospoda (manevrist i vlakovođa sabirno-manipulativnog vlaka) nisu se htjela slikati sprijeda, pa sam im rekao da ću ih slikati straga. I bi tako, a oni se nisu bunili:

 

 

U daljini se vidi manevarski sastav na povratku iz džungle INKER-ovog kolosjeka:

 

 

 

Sjetio sam se da moram do šefa kolodvora po mail adresu za fotografije, a ovo je slobodni prolaz:

 

 

Stiže moj vlak, točno po vodu režnje (citiram jednog starog prijatelja iz faze kada je malo popio):

 

 

U Vrapču oproštaj od HŽ-a za danas:

 

 

I tako je još jedan lijepi dan kasne jeseni iskorišten na najbolji način - a gdje bi nego na štreki.

[Portos]

Šef kolodvora moj je poznanik usput i vozač Citroena te bivši član ex Citroen kluba Zaprešić. One kućice za skretničare kupljene su od UN i u njima je do elektrifikacije skretnica bilo indukcijskih poljskih telefona. Super provedeno prijepodne.

[Pfaff]

Lepo und iscrpno, rekao bi Hadzibane, a ja mu se duhom i stavom priključujem!

[Levente]

Kratko, jasno, zanimljivo. Uživao sam, hvala. A što se strojovođe tiče, i ja sam to doživio uSolinu.

[STIB]

Evo mi vršnjaka:

http://i1286.photobucket.com/albums/a606/Dina1102/PB080046.jpg

Hm, rekao bih da je to ipak brojka 67

[Stanley]

Hm, rekao bih da je to ipak brojka 67 :wink:/>/>

Obrni-okreni, moglo bi biti i jedno i drugo (iako si vjerojatno ti u pravu). :wink:/>

Usput, čudi me da nitko nije primijetio lapsus calami na vrhu prvog posta, gdje sam se nekom pomutnjom preselio vremenski unatrag (u listopad). Hvala budi privilegiranom statusu na forumu - ispravljeno.

[seabral]

Lijepo si iskoristio ovaj dan. A lijepo si nam i prikazao Nove Dvore - i one Jelačićeve i one HaŽeove

 

Super da te je kolodvorska ekipa tako lijepo primila, a za onog živčanog strojovođu nemam previše razumijevanja. Srećom, ti si ga sreo sad i najvjerojatnije nikad više, dok on od svoje naravi ne može pobjeći - nosi ju u sebi stalno, punih 24 sata dnevno

[Stanley]

Super da te je kolodvorska ekipa tako lijepo primila, a za onog živčanog strojovođu nemam previše razumijevanja. Srećom, ti si ga sreo sad i najvjerojatnije nikad više, dok on od svoje naravi ne može pobjeći - nosi ju u sebi stalno, punih 24 sata dnevno.

S kolodvorskim osobljem nikada nisam imao problema. Kakav si prema njima takvi su i oni prema tebi. Stoga se uvijek po dolasku javim, objasnim zašto sam došao i predočim papire. Clara pacta - boni amici. Stoga nemam razumijevanja za one forumaške kolege koji se vole inatiti (da ne kažem prčiti) željezničkom osoblju i čekati da ih ganjaju po kolodvorima. A ljudi samo rade svoj posao jer odgovaraju pred poslodavcem i zakonom za sigurnost na području za koje su nadležni.

Kod predstavljanja obično razbijem led ponekom pošalicom, a najčešće kažem: - Ja sam član Kluba ljubitelja željeznice, ne biste vjerovali da nas ima i takvih!

Što se tiče nadrkanog (da prostite) strojovođe, pokušao sam za njega pronaći trunak razumijevanja. Čim sam čuo dijagnozu ''on misli da ste vi novinar'' odmah mi je postao mrvicu simpatičniji.

[mali.paja]

Da malo nadopunim. N.D. su status kolodvora dobili negdje pedesetih godina. Do tada su bili tovarište pod nadzornim kolodvorom Zaprešić. Upoznao sam i prvog šefa kolodvora. Bilo je to daleko, negdje sredinom osamdesetih godina. Ne mogu se sjetiti imena. Morao bih pitati ženu za ime jer i ona ga je poznavala. Prije toga je bio šef kolodvora u Zaprešiću ali je bio suspendiran. Kontrola mu je našla neurednosti neke. Znao sam i šta je u međuvremenu radio dok nije ponovno postao šef ali sada u N.D. Nekadašnja Jugokeramika a današnji Inker povećavanjem rada je jednostavno iskazivalo potrebu da N.D. postanu kolodvor. Radi toga je nedugo kao kolodvor prestalo sa radom Pojatno. Od tada je to stajalište. Sadašnja tvornica betonskih elemenata se nalazi u Pojatnom. Tamo se odvaja industrijski kolosijek sa otvorene pruge. Struka je tvornicu predlagala u N.D. Tvornica se napravila na poljani što je moglo biti i u N.D između kolodvora i rijeke Krapine. Jednostavnije je postavljati i izvlačiti vagone u kolodvoru nego sa otvorene pruge. Ali je bio neki partizan koji to nije dao. On je to zamislio u Pojatnom i to je to. Doduše tadašnji propisi su dozvoljavali izgradnju tovarišta na otvorenoj pruzi dok sada to više ne bi mogli. U devedesetim godinama na industrijskom kolosijeku je skriven vlak naoružanja koji je iz Mađarske stigao preko Varaždina i Zaboka. Čim je vlak došao u kolodvor, odmah su sa lokomotivom to pogurali u šumu da se ne bi vidjelo iz aviona. Tvornica Jugokeramika je imala svoju lokomotivu. To je bila mala manevarka koja je imala prijenos preko lančanika. Istu takvu lokomotivu imala je i cementara u Podsusedu. Znam da je jedanput bila iz Podsuseda iznajmljena lokomotiva i otpremljena je za N.D. Između Podsuseda i Zaprešića je vozila 1 sat. Nije mogla ići niti 5km/h. Jugokeramika je nekad znala iznajmiti lokomotivu od ŽTP-a Zagreb. Iz Zaboka je dolazila ujutro parnjača serije 51 i vraćala se poslije podne. Za sada toliko.

[mali.paja]

Sad jedna anegdota o jednom prometniku iz N.D. Zvao se Đ.M. Bio je Slavonac. Završio je valjda negdje šezdesetih tečaj za prometnika kako je nekad to bilo. Prije toga je bio željeznički radnik, ne znam točno šta. Nosio je u službu "konjak". Za 12 sati bi maznuo 1 litar. Bio je pošten i ponudio bi skretničara. Skretničar ako bi to prihvatio mom Đ. je bilo odmah sumnjivo i pijaču je spremao u ormarić od stola i zaključavao. To su bili nekad veliki starinski stolovi. Sa jedne strane je bio ormarić, a sa druge ladice. I jedanput na zamjenu dođe skretničar iz kolodvora Zlatar Bistrica. Đ. nudi skretničara konjak. "Ne hvala, ja ne pijem!" Dobro ne moram zaključavati pijaču, misli Đ. Ali kad ti jr prometnik išao van vlak otpremiti, skretničar je vidio gdje je konjak i na brzinu bi malo potegnuo. Poslije podne vidi Đ. da je konjaka manje, a nije toliko popio, a i skretničar ne pije. Poslije se tužio da ga je skretničar zahebo.

Đ.M. je stanovao u Zagrebu, blizu Zapadnog kolodvora. Dolazi on na telegraf u Zapadnom kolodvoru da nazove N.D. Pita telegrafistu I.L.:"Bogareti koji je broj od N.D.?" Telegrafista ga pita: "Pa kako ne znaš broj svog telefona?" Odgovara Đ.:"A šta ćeš! Još nisam nikad sam sebe zvao u Novim Dvorima."

[yoko]

Prometnik je moj susjed, izvrstan dečko

[Stanley]

Prometnik je moj susjed, izvrstan dečko

Jest, ugodan i vrlo uljudan gospodin.

Kad ti je već susjed mogao bi ga pozvati k sebi i pokazati mu putopis (pretpostavljam da nije na forumu).

[OGY]

Lijep putopis,baš šteta što je strojovođa imao "žutu minutu"

 

Vidim da imaju dosta manevriranja u kolodvoru,ako nemaš ništa protiv stavio bih pet slikica sa svog lutanja 5.listopada ove godine.Švrljao sam između Zaprešića i Zaboka,pa napravio dosta fotografija.

 

 

 

Ove cisterne bile su nagurane na onom kolosjeku gdje je otišla dizelka,ne znam u čijem je vlasništvu?

 

 

Sve u svemu,veoma profesionalno!

[Stanley]

ako nemaš ništa protiv stavio bih pet slikica sa svog lutanja 5.listopada ove godine.

Ma što bih imao protiv, dapače drago mi je da si svojim fotkama obogatio putopis.

[Portos]

Ja sam pak u Novim Dvorima bio sinoć...