Ja opet malo o Istočnoj pruzi, i neka moja razmišljanja o bivšim vremenima.
Nadam se da ne zamaram, ali ova dresina me natjerala na to.
Sjećam se da sam kao dijete, negdje oko 1970, sa mojim roditeljima
bio u posjeti njihovim prijateljima u Olovu, koji su, koje li slučajnosti,
živjeli u zgradi odmah pored, tada već napuštene uskotračne stanice.
Naravno, na moju molbu, pustili su me vani, i ubrzo sam počeo da istražujem
po napuštenim kolosijecima. Pored jednog magacina uz sami kolosijek,
pronađem odbačenu dresinu, u obliku bicikla. Pokušao sam da ga dignem,
ali ta stvar je bila preteška za mene. To biciklo je bio polomljeno i zarđalo
u tolikoj mjeri da sam znao da je nemoguće provozati se na njemu,
ali sam jednostavno htio da vidim kolika je težina. Tako je vožnja na
takvoj vrsti željezničke opreme ostala moja neispunjena želja.
Kada je Istočna pruga ukinuta 1976, pa do njenog demontiranja 1982,
proteklo je više od šest godina. Cijelo to vrijeme uskotračna pruga
je bila tu, upotrebljiva, ali neiskorišćena. Na nesreću, to su ujedno bile
moje "lude godine," kada su neke druge stvari prirodno višeg prioriteta.
Da mi je da sam tada imao ovu pamet, mogao sam tih šest godina napraviti dresinu,
pa obići stotine i stotine kilometara uskotračne pruge, snimiti bezbroj fotografija
sa uskotračnom prugom, tunelima, mostovima i željezničkim stanicama, ...
ali nisam. Možda je tako bolje, jer vjerojatno da jesam, ne bih preživio vrijeme kad su to sve skinuli.