Jump to content

skretničar

Članovi
  • Posts

    294
  • Joined

  • Last visited

About Me

  • Location
    Ozalj

Recent Profile Visitors

11036 profile views

skretničar's Achievements

109

Reputation

  1. Pozdrav i od vašeg vodiča kroz muzej! Miroslav
  2. Hvala Stanley na izvrsnom putopisu i lijepom opisu moga radnog mjesta Šteta što si bio u vremenskoj stisci, i što se tvoj dolazak poklopio sa uranjenim dolaskom grupe, inače bi ti pokazao puno zanimljivih detalja u i oko dvorca. Ali to znači da se očekuje da opet posjetiš Ozalj, po mogućnosti kad bude malo ljepše vrijeme. Kod crkve si propustio grob od Slave Raškaj, a također je i zanimljivo spustiti se ispod hidrocentrale kad je malo viši vodostaj pa kad se voda prelijeva preko sedrenih barijera nekadašnjeg ozaljskog buka. Na rubu Ozlja se nalazi i jedna manja špilja koju na proljeće namjeravam kopati (da, još uvijek kopam ) A za slijedeći put ti također preporučam i pješačenje od Ozlja preko sela Trg (jedno od rijetkih planski izgrađenih srednjovjekovnih sela), Polja, nekadašnje stanice Zorkovac - Polje i željezničkog mosta preko Kupe (i blokhausa pored istog) do stanice Zorkovac. Nisam mislio kvariti ovaj putopis svojim nadopunama (uostalom budeš opet nadam se došao do Ozlja), no budući da je ovo željeznički forum, neka mi ipak bude dopuštena jedna krača nadopuna: Radi se o željezničkoj nesreći koja se dogodila 17. ožujka 1940. Taj dan ujutro oko 4.45, vlak sa oko 150 putnika na liniji Karlovac Metlika je naletio na odron od 300 kubika zemlje i kamenja oko 500 metara poslije tunela ispod starog grada. Kako je bio još mrkli mrak, strojovođa nije na vrijeme primjetio odron, koji se dogodio neposredno prije prolaska vlaka, čak je prometnik u Zaluci čuo odron i potrčao ususret vlaku da ga zaustavi, no bilo je prekasno. Dva vagona su odmah završila u Kupi, dok su lokomotiva i službeni vagon iskočili iz tračnica no ostali ležali na rubu nasipa. Ljude hvata panika, te u Kupu skaču čak i oni koji ne znaju plivati. Malo poslije dogodio se još jedan manji odron koji je samo pridonijelo kaosu. U vlaku se nalazilo i puno vojnika, te su oni odmah prionuli spašavanju unesrečenih, a iz Karlovca je upučen ambulantni vlak. Nakon toga je iz Ljubljane stigla dizalica koja je izvlačila vagone, dok su lokomotivu morali razrezati budući da je bila preteška. Isti dan su stigli na mjesto nesreće i ronioci koji su pretraživali dno Kupe, te ban Ivan Šubašić. Konačna bilanca je bila 18 poginulih, dok jedno tijelo nikada nije pronađeno. Pretpostavlja se da je uzrok odrona bilo miniranje u obližnjem kamenolomu Zaluka. Ironija sudbine je bila da je taj vlak kasnio 15 minuta, inače bi vjerojatno izbjegao odron.
  3. @ Stanley: 1. To je geotekstil, konkretno u arheologiji služi za zaštitu lokaliteta od padalina, erozije, korijenja biljaka te zemjle, lišča i ostalog smeča što se zna nakupiti, znači čuva ga da bude u istom stanju kao u trenutku kad je pokriven. Doduše vidim na tvojim slikama da je vjetar učinio svoje pa malo sve razdrmao. A radi se od umjetnih vlakana, konkretno od polipropilena. Navodno je biorazgradiv te stoga ekološki prihvatljiv. 2. Sustavno istraživanje traje od 2008, te se provodi sezonski svake godine, obično to bude negdje u 10. mjesecu. Vjerojatno će se i ove godine nastaviti, ali sve ovisi o sredstvima.
  4. Ne znam, moram priznati da nikad nisam bio unutra, ali pretpostavljam da ipak nije toliko "autentična" poput one u Trgovišču.
  5. To je istina da je Tahi bio prilično okrutan, no on navodno nije ništa više od prosjeka iskakao među ostalim velikašima, pa su npr. Erdediji bili još puno okrutniji, no očito nije nikome bilo u interesu protiv njih dizati bunu. A što se tiče izgleda Stubičkog grada, prikazi njegovog nekadašnjeg izgleda uopče ne postoje iz jednostavnog razloga što ne znamo kako je uopče izgledao. Nije nam poznat ni njegov kompletan tlocrt, nego samo dio, tj. ono što je otvoreno u arheološkim istraživanjima. Na nekoliko suvremenih karata je moguće vidjeti njegove stilizirane prikaze, iz kojih se moze zakljuciti da je to bila prilično skromna građevina. Nažalost, u 18. stoljeću istodobno sa njegovim napuštanjem, kamenje sa zidova je uz službeno dopuštenje raznašano na sve strane, te je to razlog zašto je danas toliko malo ostalo sačuvano.
  6. Eh da sam znao da bu toliko nevolja oko nalaženja dvorca, dao bi detaljne upute.. A putopis je naravno odličan. No da malo nadopunim, budući da sam i ja bio među onima "koji su gore nešto kopali" Ono što izgleda kao šanac, to i je šanac, koji je originalno bio još dva metra dublji, i zanimljivo, u njemu su nađeni najzanimljiviji nalazi zahvaljujući ekološkim navikama ondašnjih stanovnika. Za ovaj dio utvrde što je trenutno otvoren se pretpostavlja da je bio ulazni dio u dvorac, a ove godine smo čak našli i odlično sačuvane drvene grede, što bi možda mogli biti ostaci supstrukcije mosta. Što se tiče same seljačke bune, prema najnovijim istraživanjima, stvari nisu ipak tako jednostavne. Normalno, za socijalizma seljačka buna je bila prikazana kao spontani bunt potlačenih kmetova protiv tadašnje buržoazije koji žele uspostaviti vlast seljaka, tj. naroda, dok je za vrijeme Endehazije Tahi bio prikazivan u puno boljem svjetlu jer ipak je on cvijet hrvatskog plemstva. No prava istina je da pokretači ustanka nisu bili kmetovi, nego slobodni seljaci (što je bio i Matija Gubec), a glavni uzrok nije bila tlaka, nego želja tih slobodnjaka za profitom. Poznato je da je 16. st. doba razvitka trgovine, a glavni zahtjevi ustanika su bili zamjena naturalne novčanom rentom, kako bi oni sami mogli trgovati svojim proizvodima i time ugrabiti dio kolača, a zbog toga su im smetale i razne mostarine i maltarine. Cilj seljaka je zapravo bio samo maknuti sve te feudalce iz sustava, da budu bez posrednika između sebe i kralja, a nipošto srušiti kompletni sustav, kralj je za njih ipak nedodirljivo božanstvo. Nadalje buna nije nipošto bila spontana, postoje dokazi da je pripremana 3 godine, i isto tako Ilija Gregorić, a vjerojatno i velik dio "seljačke vojske" su bili prebjezi sa krajiškog područja, te su poznavali barem osnove vojne strategije. Također, veliku ulogu u dizanju ustanka su imali i Erdediji, kojima je bilo u velikom interesu oslabiti Tahija. Sve u svemu, prilično zamršena priča. Za slučaj da opet svratiš u te krajeve, preporučam za posjet osim dvorca Oršić i već spomenuti Stubički Golubovec. Relativno blizu je i Hižakovec, rodno mjesto Matije Gupca, čak su mu napravili i "rodnu kuću", Fellerova ljekarna, nekadašnje vlasništvo Viktora Eugena Fellera, tvorca Elsa-fluida
  7. Sigurno nije bio bombardiran. Naprotiv, na njemu su za vrijeme II. svjetskog rata trajala arheološka istraživanja i restauratorsko-konzervatorski radovi skoro do pred ulazak partizana u Zagreb, inače bi bio još manje sačuvan. Inače putopis je odličan. Dali se može očekivati i nastavak putopisa do Donje Stubice? Budući da se tamo također nalazio Tahijev dvorac (doduše sačuvan u puno, puno manjem opsegu nego Susedgrad), a i može se doći vlakom.
  8. Odlična i lijepa reporataža! Moram priznati da mi je donijela malo božičnog duha, budući da ovdje na trenutke zaboravim da će uskoro Božić i da ću doma na neko vrijeme
  9. Odličan putopis! Priroda je prekrasna, samo šteta što više nema šinobusa, izgledali bi puno uklopljenije u ovom okružju od šveda . Što se hidroelektrane tiće, danas je teško vjerovati, ali ona je nekada zbog malog broja potrošača čak dio struje slala za Zagreb, dok danas proizvede struje jedva za Ozalj. Za potrebe Karlovca služi nova hidroelektrana sagrađena 80-ih odmah preko puta na lijevoj obali Kupe. Inače sam hidroelektranu prvi put vidio prije 15-ak godina kada je bio visok vodostaj Kupe, zbog čega su radi boljeg protoka morali pustiti da se voda prelijeva preko brane što je izgledalo poput velikog vodopada. Isprike na OT digresiji . Pozdrav!
  10. Internetski izvori govore drugačije: http://www.vjesnik.hr/Pdf/2005%5C08%5C24%5C05A5.PDF
  11. Kao što već rekoh, jučer samopet bio u Ivaniću. Pokušao sam istražiti kolosjek prema Etanu tamo gdje sam prošli put stao. No bez većeg uspjeha, budući da se pruga unutar Naftaplina i Etana nalazi unutar ograđenog prostora, a između njih je ograđena sa obadvije strane bodljikavom žicom i prolazi iza dvorišta kuća. S obzirom na skroman broj fotki, neda mi se otvarat novu temu, pa ih stavljam ovdje. Ulaz u naftaplin. Ovaj put malo veći broj cisterni. Iz Naftaplina 2062 018 gura službeni vagon i vuće jednu cisternu: Pogled iz daljine na etan i dva vagona u prednjem planu. Prizor mi inače djeluje dosta postapokaliptično. Ovo poduzeće je jedino u Europi, ili je barem bilo prije par godina, ko0je vrši separaciju etana. To bi značilo da svatko u Europi koji koristi plinske upaljače, koristi etan iz Ivanića . A Deanovec je inaće poznat po nesreći kada su se 5.8.2005. prevrnule po kolodvoru tri cisterne pune propan-butana namjenjenog za separaciju etana u Ivaniću. Nesreću je inače skrivila neispravna skretnica na ulazu u kolodvor. Eto, malo tematskih poveznica.
  12. Hvala svima na komentarima i kaj su usopjeli pročitati moj putopis grmatičkim greškama unatoč . Čista znatiželja. Valjda mi nećeš zamjeriti za ove teritorijalne pretenzije prema istoku? A meni je Prkos od petka ostao u sjećanju po odličnom domaćem vinu na kojeg sam uzput naletio . Naravno da sam to već podijelio s vama, to su uglavnom svi faktografski podaci koje sam ukomponirao u putopis. Inače nisam našao nikakve podatke o ovoj pruzi, čak ni da se igdje spominje, tak da sam išao na slijepo, pa kaj bude... Sad znam, pomiješao sam sa Etan sa Naftalanom . A na t-comovoj karti je prvo ucrtan Etan a tek nakon njega kolosjek završava u Ina-naftaplin, pa sam se i ja zabunio. Iako sam o odlasku do te pruge dosta dugo razmišljao, odlučio sam to realizirati tek to jutro sat vremena prije polaska. A jučer sam opet bio bio u Ivaniću, jednako spontano (čitaj: neorganizirano)... Ali ionako mislim opet obići tu prugu ovaj put po suncu, pa bi mogli nešto organizirati . I mokar i blatnjav. Izjalovilo se sunce koje je bilo najavljeno tog popodneva. A i koljeno boljelo idući dan. Ali vrijedilo je .
  13. Nakon nekog vremena pruga je opet prohodna: Uz veće ili manje varijacije: Opet skretnica! Pruga sa dva kraka dolazi do utovarne stanice: Dalje se ne može. Pogled preko ograde, pustoš: Nakon toga probijam se na glavnu cestu, te kroz Caginec i Prkos Ivanički stižem do Ivanić-Grada. Cilj mi je bio usput obići odvojak koji prolazi kroz INA-Naftalen te završava u INA-Naftaplinu. Pogled u smjeru Deanovca: Kolodvor: ŽCPR: Skrečem opet prema sjeveru. Iskliznica: Opet ŽCPR: Dolazim do ograde dvorišta neke građevinske firme kroz koju prolazi kolosjek prema Naftalenu. No dolazi mi ne baš ljubazan tip koji se uz prijetnje policijom dere da se maknem i zabranjuje mi da slikam, iako sam bio izvan kruga te firme. Nije mi se baš dalo svađat se, a ionako su mi se baterije na fotiću iscrpile od silnog naslikavanja, pa sam se zadovoljio ovom slikom sa cisternama u daljini. Neki drugi put... Slijedio je povratak u Zagreb sa 2018. Za kraj, jedna prigodna slika iz Prkosa Ivaničkog:
  14. Opet ŽCPR: Znakovi su i ovdje novi novcati: Malo dalje zanimljiva kombinacija starog i novog sa starim okrenutim naopačke: Obadva ŽCPR se nalaze u selu Derežani. U blizini prijelaza sam naišao na jednu simpatičnu stariju gospođu, od koje sam, za razliku od prometnika u Deanovcu, dobio mnoge zanimljive informacije o prugi. Nakon ovog prijelaza pruga postaje sve neprohodnija: Usred šikare šok Cijelim putem se inače na mnogim pragovima nalazi krezol koji izgleda kao da je svježe premazan, čak i ako je sve prekriveno žbunjen. Ili su to prastari ostaci Nakon nekog vremena dalje se ne može: Pa silazim sa pruge i probijam se kroz visoku travu prema cilju
  15. Nedugo nakon ŽCPR pruga se počinje račvati. Ostaci skretnice su negdje u grmlju Razdjelnica: Desni kolosjek je u još gorem stanju nego lijevi Ovaj desni kolosjek je inače služio za prazne cisterne koje su se vračale iz utovarne stanice u slučaju da je bila gužva na kolodvoru. Nastavljam dalje: Nakon nekog vremena desni se kolosjek više uopče ne vidi: Po vlastitoj procjeni ovo proširenje završava nakon nekih 500 m. Skretnica!
×
×
  • Create New...