Stanley

Bravo, maestro! Kukača?

Jest. Tu sam ubijao vrijeme (i ubio jednu pivu) dok sam čekao polazak vlaka za povratak u Bjelovar. Bijaše to negdje devedesetih.

Jako dobre i zanimljive fotke. U početku sam pomislio da je ona grbina u Trnavi, s obzirom na bogatstvo flore. Zatim sam se obradovao da su reaktivirali neku parnjaču, kad ono 2042. Kad smo već kod parnjača, kaj su one na RK toliko zarasle u korov da se ne vide?

Eh... ''Pjesnici su čuđenje u svijetu'', naslovio je svoju zbirku moj prijatelj Tomica Domović. A ovo nije običan post, ovo je poezija u riječi i slici. Bravo, maestro!

Ekipa 3S+P (seabral, Stanley, STIB + Portos).

Bravo, majstore. Duhovito i vrlo zanimljivo. To baš nisi trebal stavit. Tu sam devedeset i leve ostal (zamalo) bez dozvole na šest meseci, jer sam šišal 103 km/h (pokazal mi drot na onoj spravi). Bili su popodnevni sati, nigdi nikog, a cesta ravna da se i jumbo jet mogel spustit. A drota sam skoro zgazil, jer je istrčal z grma tak naglo ko da nikad ni videl auto, a kamo li prekoračenje brzine. Zbog ''iskrenog kajanja'' i ''ne bum više, mame mi'' (čitaj: debele špage) ipak sam uspel skopati uvjetnu kaznu...

Koliko vidim, manje trud a više gušt. Vrlo dobar, zanimljiv i duhovit putopis. Bravo.

Podsjetio si me na ex ČSD vagone koje sam gledao 1965.-1968. u sastavu Balaton-Jadran Expressa. Na WL-ima je pisalo ''Lehatkovy vuz'', a na A/BC-ima ''Lužkovy vuz'' (fali mi poneki apostrof, ali tko će sve pamtiti). A najbolja mi je provala kada sam pitao moju gimnazijsku kolegicu Lidušku, Čehinju iz Končanice, zašto na vagonima piše ''kuraci'' i ''nekuraci'' (s kvačicama). Rekla mi je (otprilike): - Budalo perverzna, to znači ''pušači'' i ''nepušači''.

U ono vrijeme (sredina osamdesetih) išla su popodne iz Zagreba dva, hajmo reći, nešto brža vlaka iz Zagreba za Osijek. Jedan je bio IC Osijek Express, koji je kretao oko 16 sati, a otprilike sat ili sat i pol kasnije išla je Podravka (u rangu brzog vlaka) koja je stajala u više usputnih kolodvora (Križevci, Koprivnica, Đurđevac, Kloštar, Virovitica, Podravska Slatina, Čačinci, Sušine-Đurđenovac, Našice). IC Osijek Express bio je zamišljen kao pravi poslovni vlak, tj. vlak namijenjen putnicima koji imaju obaviti neki posao u Zagrebu i žele se vratiti istog dana u Osijek, uz visoku razinu udobnosti i usluge. Ne zaboravimo da je u ono vrijeme Podravska pruga bila u puno boljem stanju i dopuštala je brzinu od 100 km/h uz neka usputna i lokalna ograničenja. Bilo bi dobro da netko pljusne na Forum presliku voznog reda iz tog vremena. Danas? Vjerujem da nije rentabilno imati takav vlak, s obzirom na razvoj cestovne mreže i općenito sve veći prelazak ''svekolikog pućanstva'' na četiri gumena kotača.

Mrak! Most između dva tunela preko Une (kod kolodvora Una) očito je promijenio izgled u vrijeme elektrifikacije pruge. Ja ga pamtim kao zatvorenu rešetkastu konstrukciju, poput one na mostu preko Krapine kod Zaprešića. P.S. Pastrve i Jelenka bolje da nisi pokazivao...

Hvala im, hvala im. Inače, vjerovali ili ne, danas sam po prvi puta u svom životu mlađahnome koristio ImageShack i to po tutorialu koji je stavio ErrAseR. Do svoje stote možda naučim i kako se prave dobre fotke.

U Koprivnici, do polaska vlaka za Varaždin, imao sam dosta vremena. Kolodvorska zgrada upravo se preuređuje (isto kao i u Varaždinu), pa je nisam mogao razgledati. Stoga sam sjeo ispod suncobrana obližnjeg kafića da popijem kavu i ubijem vrijeme. Na kolodvoru nije bilo puno putnika. Vidjelo se da je još rano, gužve će uslijediti popodne i na večer. Iskoristio sam priliku da napravim nekoliko snimaka. Ovo je bio ''moj'' vagon na 703. Ja izašao, nitko ušao Odmah sam prokljuvio da ovaj Šved ide u Viroviticu, za razliku od nekih koji se lošije snalaze po kolodvorima ''Moja'' Macosa za Varaždin. Koji klipan te tako išarao, sunce li mu hebem? Moćni stroj koji me dovukao do Koprivnice Pijuckam kavu i promatram ''gužvu'' na kolodvoru Evo i malo teretnjaka, snimljeno iz sjedeće-kavanskog položaja A ovo je putnički za Zagreb. Krenuo je minutu prije moje Macose 3604 Koprivnica - Varaždin Za razliku od nekih drugih forumaša, ja nemam ništa protiv Macose. Naciljao sam mjesto točno iznad motora, orijentirano slijeva u odnosu na smjer vožnje jer sam očekivao da će s te strane biti sve kolodvorske zgrade (i bile su). Motorni dio Macose, ako ne računamo mene i nekog lika koji se smjestio u drugom odjeljku, bio je potpuno prazan. U drugim kolima bilo je pet-šest putnika. Prvo društvo dobio sam tek u Ludbregu, a jedna curica napadno je buljila u mene i naročito u moj fotoaparat. Tko zna što si je dijete mislilo, kakvih sve čudaka ima po prugama... Okoliš uz prugu djeluje lijepo i pitomo, bez obzira je li se gleda prema izdancima Kalnika ili na ravnicu prema Dravi. Podsjeća na neke davne slike iz djetinjstva... Snimao sam prvenstveno kolodvore, a stajališta Čukovec, Martijanec, Novakovec i Zbelava samo sam ispratio pogledom. Dodajem da je vožnja Macosom po ovoj pruzi bila udobna, uz sasvim pristojnu brzinu. Evo nekoliko impresija iz vlaka 3604: Opća gužva u Macosi Napokon krećemo Ovdje se Drašek Katalenić predomislio, odustao od karijere gastarbajtera i sišao s vlaka Pokraj vode Drave ravna Podravina... Tamo negdje u daljini je Šćukin berek? Rasinja Stižemo u Centrum Mundi. U Ludbregu je davnih godina moja buduća mama išla u školu Rijeka Bednja. Još se osjeti miris roštilja Ludbreg Jalžabet Varaždin: ljepotica koju smo poslije roštiljanja zaboravili slikati Varaždin: ja u Macosi za Vrapče, a ovaj do nas sprema se prema Čakovcu U Varaždinu sam imao vremena malo prošetati, pojesti neki sumnjivi sendvič iz dućana, popiti pivo i pročitati Jutarnji list. Sjeo sam u isti onaj lokal gdje je društvo gasilo žeđ nakon roštilja uz Bednju. U šetnji sam se skoro očešao o lika koji je izgledao kao brat blizanac glumca Ljubomira Kerekeša. Zaključio sam da je to upravo on. U prolazu me pogledao nekako ispod oka, kao da hoće reći: - U ovom gradu nećete ni da pišate! Nedugo prije polaska mog vlaka u kolodvor je stigao teretnjak iz smjera Čakovca, a lokomotiva je bila zelene boje (2044-007?). Do Zagreba, točnije do Vrapča, dovezla me Macosa na vlaku 3015. Putovanje je bilo dugo, ali ne i zamorno (iako ne bih tako baš svaki dan). Opet se nisam skidao s prozora, a naročito sam uživao u najljepšem dijelu pruge, onom od Turčina do Budinšćine. Od Zaboka je već postalo pomalo dosadno, ali Vrapče je bilo sve bliže i bliže... Vožnja dionicom Zabok - Veliko Trgovišće djelovala je tragikomično. Najprije se vlak počeo tresti uz bučne i ne baš ugodne zvukove, onda je neko vrijeme klizio kao po maslacu, da bi se opet nastavila trešnja i neko čudno rondanje i cviljenje. Zaista razumijem Zagorce kada se bune na HŽ, treba ovako nešto izdurati svaki dan. I to bi bilo to. Tako mi Augusta Borsiga, baš mi je bio gušt.

Ovaj putopis nije nastao ciljano, već slučajno. U nedjelju 10. kolovoza imao sam s jednim društvom neke planove, ali se u zadnji čas odustalo. Zbog tih planova morao sam otkloniti planove koje su neki drugi imali sa mnom, pa ispada da smo na kraju svi skupa izvisili. Onda sam se u nedjelju ujutro probudio i odlučio da neću propustiti ovako lijepi dan, kao stvoren za putovanje. Najprije sam mislio otići u Ivanić, ali nisam bio siguran da ću svoje rođake zateći kod kuće. Pa sam odlučio malo se provozati vlakom, po mogućnosti tamo gdje me dugo nije bilo ili uopće nisam bio. Na vožnji vlakom iz čistog gušta, a ne iz potrebe, nisam bio još od sredine devedesetih kada sam išao vidjeti obnovljenu prugu Bjelovar - Kloštar. Otada se vozim vlakom samo na posao i s posla, uz poneki službeni put. I nakon puno godina eto me opet na štreki samo za vlastiti užitak. Pala mi je na pamet pruga Varaždin - Koprivnica, jedna od rijetkih u Hrvatskoj kojom se nikada nisam vozio. Pa sam istražio vozni red na web-u HŽ-a i iskombinirao ovako: - 703 Zagreb - Koprivnica - 3604 Koprivnica - Varaždin - 3015 Varaždin - Vrapče Prije polaska odmjeravao sam ispod oka fotoaparat na pisaćem stolu, vlasništvo sindikata za koji radim i koristim ga za moje reportaže, vijesti i intervjue. I razmišljao: da li da ga ponesem ili ne? Snimanje fotićem za mene nije ni hobi ni strast, već je usputna obveza u poslu koja se sama po sebi razumije, gotovo nužno zlo, tako da sam u tom području totalni amater. A ni aparat nije bogzna što. Stoga je razumljivo da je kvaliteta snimaka daleko od standarda koje su nam podarili forumaši - majstori fotografije. Na kraju sam odlučio: ajmo probati nešto usput snimiti, nit' boli nit' košta, a možda neki vrag i ispadne. Ionako nemam ambicija pokazivati ih na nekoj izložbi. Tješim se da na Forumu ima i lošijih fotografija. Slike koje gledate upristojio je Portos. 703 Zagreb - Koprivnica U Vrapču sam sjeo na Zagorca 3007. Kasnio je sedam-osam minuta, ali je kasnio i 703. U dolazu iz Rijeke kasnio je petnaestak minuta. Stigao je sa tri vagona. Na peronu je već čekalo puno ljudi. I onda je nastala zanimljiva situacija: svi s perona navalili su u te vagone, inače vrlo pristojno popunjene. Pa je po hodnicima i odjeljcima nastala prepirka, jer su novi i stari putnici jedni drugima mahali pred nosom rezervacijama. Meni su ta tri vagona (i gužva u njima) od početka bila sumnjiva. Slutio sam da ih mora biti više, a kad sam vidio natezanje oko rezervacija sinulo mi je da će garnitura dobiti još vagona. Izašao sam na peron i ostavio uboge ljude neka se prepiru i naguravaju u prepunim hodnicima, dok su manevristi upravo prikopčavali četiri prazna vagona od kojih je jedan bio WR. Naciljao sam zadnji vagon (obnovljeni Bl) i kraljevski se smjestio u odjeljak koji je bio najbliži pepeljari u hodniku. Do Koprivnice sam u vagonu bio sâm samcat. Nekoliko riječi o putovanju na ovoj dionici. Prvi puta vozio sam se prugom Dugo Selo - Koprivnica u ljeto 1966. Sedamdesetih i naročito osamdesetih godina bio sam vrlo česti putnik u vlakovima za Osijek. U posebnom sjećanju ostao mi je superbrzi (i za današnje pojmove!) IC Osijek Express. Bio je to elegantni i nadasve udobni Francuz, koji je relaciju od Zagreba do Osijeka prelazio za nešto više od 3 (tri) sata i to bez usputnih stajanja osim u Koprivnici. Od Zagreba do iza Križevaca vozio je 120 km/h, a kroz Lepavinu je prolazio sa 90 km/h. Moj 703 taljigao se uz obronke Bilogore sa nekih 60... Naravno da sam cijelo vrijeme putovanja bio na prozoru. Pogled na prugu i okoliš jednostavno me ne može umoriti, naprotiv. Iza Dugog Sela 703 je opako ubrzao i dohvatio, procjena odokativno, najmanje 120 km/h. Nekako mi se čini da je bilo i više. U svakom slučaju pristojna brzina za standarde HŽ-a. Čekao sam da prođemo stajalište Božjakovina i da se premjestim na prozor u hodniku, kako bih uvrebao tragove nekadašnjeg ukrižja Prikraj. Jaki vjetar nije baš godio mojim sinusima, ali sam unatoč propuhu i velikoj brzini uhvatio trasu nekadašnjeg mimoilaznog kolosjeka i ex-željezničke objekte. Dojam je da nisu napušteni već su nastanjeni, dapače i obnovljeni. Nisam htio pretjerivati s fotografiranjem. Križevce sam snimio valjda reda radi, a Vrbovec, Gradec, Repinec, Majurec i Vojakovački Kloštar samo sam ispratio pogledom. Uostalom, manje-više sve to već su objavili drugi forumaši. Tu je počeo najljepši dio ove pruge, na razmeđi Kalnika i Bilogore. Snimio sam slikoviti Carevdar, a zatim na prozoru čekao Lepavinu. U Lepavini vlak po voznom redu ima bavljenje od četiri minute, pretpostavljam zbog nekog planiranog križanja(?), ali smo stali samo na dvije-tri sekunde. Kolodvor je bio potpuno prazan i nije mi baš jasno zbog čega nas je prometnik vodio u skretanje. Sokolovac i Mučnu Reku odgledao sam kroz prozor, a fotoaparata sam se opet dohvatio na prilazima Koprivnici. Da vidimo što je od toga snimljeno. U očekivanju 703 iz Rijeke, pogled na perone Krećemo s 5-6 minuta zakašnjenja Pogled kroz hodnik na istočne prilaze Zagrebu Dugo Selo, ulazimo u skretanje Imena luda nalaze se svuda Još malo i krećemo U Dugom Selu ne manjka žutih vagona... ... a tek s druge strane... Tamo se ide za moj Ivanić Konačno poštena pruga - ubrzavamo na 120 km/h (zašto mi se čini da je bilo i više?) Sad će stajalište Božjakovina Umirovljeno ukrižje Prikraj. Dobro se vide tragovi nekadašnjeg mimoilaznog kolosjeka Obratite pozornost na tipičnu JŽ/HŽ ogradu Željeznička arheologija u letu: još tragova nekadašnjeg mimoilaznog kolosjeka Križevci Na razmeđi Kalnika i Bilogore: Carevdar Lepavina Pred Koprivnicom... ... srećemo i Podravsku prugu iz Osijeka (Nastavak slijedi)

Vrlo zanimljiv i simpatičan putopis. Drago mi je da ti se ostvarila želja da putuješ vlakom. Svakako moraš proći Ličku prugu (i dalmatinski dio, uostalom) po danu čim ti se ukaže prilika.

Onda mu evo 4+!

Lijepi ti je putopis. Od mene osobno imaš ocjenu 5-. Ovo ''-'' jer nisi slikao ruševine Prikraja.

I kaj je sad? Gdje je izvješće? Jesi živ? Jesi u Zagrebu ili u Pragu?

Nema na čemu. Sretan ti put. Ipak ćeš ponešto zanimljivoga vidjeti kroz prozor. Ako imaš vremena prije putovanja prosurfaj si malo kroz putopise koji prikazuju relaciju Split - Zagreb, možda nešto prepoznaš usput. Kad doputuješ piši kako je bilo.

Evo ti par savjeta na brzaka. 1. Kao alibi za putovanje vlakom reci da te strah od autobusa i prometnih nesreća, te da ti je u busu zlo. Reci da si se napatio od Dubrovnika do Splita kao Krist na križu. 2. Reci da ćeš se kloniti razgovora s nepoznatim ljudima i da od njih nećeš ni u kojem slučaju uzeti ponuđeno piće i hranu. Tako i postupi, ne uzimaj ništa od drugih ljudi. 3. Reci da ćeš novčanik držati u stražnjem džepu ili ispod guzice, tako da te nitko neće moći opelješiti dok spavaš. Tako i postupi. Kada budeš hodao kroz vagon(e) pazi da te netko ne odžepari. 4. Obavezno kupi rezervaciju i traži sjedalo do prozora. Od mene toliko, drugi će ti dati još poneki savjet i informacije koje si tražio.

Ne bum ti kadil za ove sjajne putopise da se ne bi uobrazil , već imam jedno velestručno pitanje. Vidim da si povremeno na manevri. Jel ti to voziš il' visiš kao fotoreporter? U školi su me učili (lažem, čital sam nekad davno u Željezničaru) da postoje strojovođe za prugu i strojovođe za manevru. Ovi drugi su, kakti, niža klasa. U čemu je štos? Jel' ti to po kazni? Recimo, za brbljanje na Forumu?

Još jedanput sam pregledao slike sa pruge kojom sam se vozio više puta, a koja je po meni jedna od najljepših u Hrvatskoj. Primjećujem da niste prikazali stajališta i ex-kolodvore na dionici Banova Jaruga - Dobrovac. Nakon prvog stajališta Međurić slijedi bivši kolodvor (danas stajalište) Poljana, koji je nekada imao 3 kolosijeka čiji se tragovi još vide. Nakon Poljane je stajalište Brezine-Bujavica, a zatim stajalište Kukunjevac. I Kukunjevac je nekada bio kolodvor sa 3 kolosijeka. Putujući prošle godine iz Pakraca u Zagreb (vlakom via Banova Jaruga) primijetio sam da je trasa nekadašnjeg 3. kolosijeka obrasla stablima kao u prašumi Perućici. Imate li možda na zalihi snimke spomenutih lokaliteta? Ako imate, ne bi smio biti problem da ih administratori naknadno ubace u odgovarajući post, da se ne bi remetio redoslijed. P.S. Sorry što ovaj prekrasni putopis vrtim unatrag.

Vjerojatno ukrižje. Dok sam u mladim danima (1965.-1972.) putovao Ličkom prugom dobro se vidio trag nekadašnjeg pomoćnog kolosijeka.

To bi trebala biti serija 01/04. Nisam je pobliže razgledao jer nisam imao naočale , tako da ne znam je li potpuno vjerna originalu. Ante vž kaže da nije.

Predbilježujem se sa štovanjem. Piši odmah 1 kg ćevapa. Tura Križevci - Bjelovar - Kloštar bila bi vrlo, vrlo zanimljiva za obilazak. Još da se nekako ubaciti u Đurana (zakon među dizelkama)... Nego, bolje je za to otvoriti novu temu kada dođe vrijeme, da se ne bi ovi naši Zagorci digli na puntariju.

Naravno da nam je prirasla srcu , ne znam šta čekaju sa njezinim popravkom, pa pored tolike nestašice grehota je vidjeti ovakvu ljepoticu da stoji, isto vrijedi i za 2044-003 i 009!! A da se ta tema raspravi na roštilju negdje uz tunel Mišulinovac?