Leaderboard

Još jedan potok: I za kraj osvrt na dva markera kumrovečke kotline. Otkako sam prvi put put stigao u Kumrovec po vedrom danu i dobroj vidljivosti, a to je bilo u svibnju 1963. godine, za oko su mi zapale dvije razvaline srednjevjekovnih utvrda. Nisam odmah znao o kojim gradinama je riječ, ali su mi se ubrzo na topografskoj karti ukazala dva imena - Cesargrad i Kunšperg. Otada su pogledi na dvije stare gradine za mene postali svojevrsni simboli kumrovečkog kraja. Na obje sam se bio popeo - na Kunšperg šezdesetih godina, a na Cesargrad više puta, Ponadao sam se da ću ih vidjeti i na ovom putovanju, ali su ostali skriveni u magli i niskim oblacima: Cesargrad i Kunšperg na Wischerovoj grafici iz 1682. godine: Cesargrad, pogled iz Kumrovca, moja fotografija od 18. travnja 2009. godine: Kunšperg (njemački Königsberg, slovenski Kunšperk), pogled iz Kumrovca, moja fotografija od 18. travnja 2009. godine: Došlo je vrijeme za povratak, a domaći ljudi su mi rekli da čekam autobus kod ove hrpe snijega: Pozdrav od vašeg izvjestitelja:

@1bornaHvala na linku sa web kamerama koje snimaju Zagreb 24 sata tako da ga mogu vidjeti iz Rijeke gdje živim u time-lapse.

Na linku ima više web kamera koje snimaju Zagreb 24 sata dnevno tako da ga možete vidjeti u time-lapse ili pojedinačno sat po sat! Nastavit ću jučerašnjom slikovnicom, u maloj ulici Preobraženskog je krasna zgrada Pogled na Gornji grad Mama hrani bebaća a vrapci strpljivo čekaju mrvice Najmanji policijski autić Ova zgrada na trgu je obnovljena prošle godine no svejedno je oštećena u potresu Snimio sam jedan izlog na kraju Jurišićeve pa nastavio snimati i malo dalje

Potok Škrnik:

Relikvija iz kumrovečkih slavnijih dana: Za ovaj put druga rodna kuća: Nekoliko impresija iz Starog sela:

''Upamtite kako izgleda Sunce, u nastavku tjedna više ga neće biti'' (Dunja Mazzocco Drvar) Na 79. obljetnicu japanskog napada na Pearl Harbor odlučio sam napasti neku željezničku destinaciju. Dugo sam vagao moguća odredišta i na kraju se odlučio za območje državne meje uz rijeku Sutlu. Ovaj put malo sjevernije - u Kumrovec. Znam da je lokacija već puno puta opisana - sjetimo se samo seabralovih džunglopisa - ali meni Kumrovca nikada dosta. Osim što je kumrovečka kotlina sa Zelenjakom jedan od najljepših dijelova Hrvatskog Zagorja uz nju me vežu brojne uspomene. Kao i uz kumrovečku prugu, kojoj nažalost ne vidim bolju budućnost. Kako željezničke veze s Kumrovcem više nema bio sam primoran koristiti Meštrovićev kostotres na gumenim kotačima, ali izbora nije bilo: Kolodvor (nekada bio) Kumrovec je međukolodvor na pruzi L102 Savski Marof - Kumrovec - državna granica, na kilometarskom položaju 31+157. Od susjednog kolodvora Klanjec u smjeru Savskog Marofa udaljen je 6,7 km, a od državne granice 7 km. Izvješće o mreži za 2011. godinu ne navodi druge podatke jer je pruga izvan prometa. Službeno još uvijek privremeno, ali je po svemu sudeći otpisana. Kolodvor koji nosi ime Kumrovec stvarno se nalazi u selu Razvor, kućni broj 34. Civilna strana: Čekaonica: Ovdje je nekada službovao i mali.paja:

Lijepa i zanimljiva reportaža . Možda jednog lijepog dana ova pruga ponovo oživi Nedavno je na HRT-u bila ona zanimljiva emisija "Stani v Zagorju";kad su bili u Kumrovcu onda su snimili taj spomen dom,ali njemu srećom nije tak crna budućnost jer bivši radnici to još uvijek koliko-toliko održavaju. Iznutra je solidno izgledalo. Tak da se nadam da to nebu završilo (bolje reći propalo) ko politička škola...

Bravo. Odabrao si poprilično topao dan i lijepo se zabavio. Volim doći biciklom do Kumrovca i vratiti se natrag kroz Slovenska brda, taman negdje izađe krug od 100km. No do proljeća ništa, em je hladno, em je Covid pa ne možeš nigdje stati ni čaj popiti.

Drug Stari i ja smo uvijek bili i ostali u dobrim odnosima, a ovo je fotografija iz 1963. godine. Ja sam onaj žgoljavac u sredini:

Hvala ti na ovoj reportaži. I hvala ti na podsjećanju na moje džunglopise o ovoj pruzi. Ako se ne varam, bilo ih je četiri i najvjerojatnije su svi negdje već duboko potonuli u ovoj temi. Iako sam dosta puta bio u Kumrovcu, nikad nisam došao vlakom, pa sam na taj način uskraćen vožnjom tom prugom. Ja se ipak držim one "nikad ne reci nikad", pa se i dalje nadam da će jednog dana razum isplivati na površinu i da će se hrvatski i slovenski političari uspjeti dogovoriti da ponovno dozvole radove na oživljavanju ove pruge. Znam da tuda više nikad neće voziti Baat-ići ili Bl-ovi, ali ja ne bih imao ništa protiv ni da se jednog dana ovom prugom vozim u nekom pohabanom Švedu ili polunagorjeloj Macosi. Više od toga fakat ne tražim.

Nekada Spomen-dom boraca NOB, danas buduća razvalina: Brzo sam se spustio natrag i obavio očevid kako se Kumrovec sprema za Advent:

A Kumrovec hrče... Kumrovec je sjedište istoimene općine u sastavu Krapinsko-zagorske županije s 10 naselja - Donji Škrnik, Dugnjevec, Kladnik, Kumrovec, Podgora, Ravno Brezje, Razdrto Tuheljsko, Razvor, Risvica i Velinci. Područje općine obuhvaća 16 km2, a prema popisu iz 2011. godine imala je 1.588 stanovnika od kojih u samom Kumrovcu 267. Zastava s grbom općine Kumrovec: Kumrovec se pod tim imenom prvi put spominje 1463. godine i to kao jedan od posjeda Cesargrada, tada u vlasništvu grofova Celjskih. Porijeklo imena naselja tumači se dvojako - ili je nastalo od riječi ''kumerni'' što označava siromašne ljude (tako su cesargradski feudalci nazivali svoje kmetove) ili od keltske riječi ''kumir'' što znači blato. U posljednjoj četvrtini XIV. stoljeća kumrovečki kraj je opustošilo 13 turskih provala, a u kumrovečkoj kotlini kod Bistrice ob Sotli odigrala se završna bitka velike Hrvatsko-slovenske seljačke bune 1573. u kojoj je poražena seljačka vojska Ilije Gregorića. Formalnim ukidanjem kmetstva 1848. godine život ovdašnjih seljaka nije se ni malo promijenio. Umjesto feudalne tlake uslijedili su novi tereti i obaveze, prisilno služenje vojske, potres 1880.i filoksera u vinogradima. Zbog toga je velik dio radno sposobnog stanovništva odselio u druge krajeve Hrvatske, Austriju i Mađarsku. Kumrovec je ostao kmetska provincija svo do završetka Drugog svjetskog rata, kada je kao rodno mjesto Josipa Broza Tita postao jedno od središta ''političkog turizma''. Zahvaljujući tome došlo je očuvanja jedne seoske ruralne cjeline i otvaranja jedinog muzeja na otvorenom - Muzeja Staro selo, uvrštenog u Registar spomenika kulture I. kategorije. Kumrovec se krajem XX. stoljeća, ostavši bez nekadašnjeg simboličkog značenja za čitavu Jugoslaviju, bez velikih proizvodnih pogona i bez željezničke pruge vratio u svoju povijesnu letargiju. Mještani se nadaju da će ga polako izvući vraćanjem svojim prirodnim i kulturno-turističkim kapacitetima. Ovdje ću lijevo: Za Portosa i njegovu veselu ekipu: Prijateljstva: Ovdje je ljepše nego na glavnoj cesti: Ovi srećom nemaju veletrgovca Bandića:

Kolodvor iz živahnijih vremena (1972.): Ćenifa danas... ... i osamdesetih godina: Ovdje ne mogu ući: Ovdje mogu: Slijede fotografije džungle i savane, bez komentara: