Carpe diem: kolodvor Sesvete, 6. studenog 2010.

[Stanley]

Još jedan neočekivano lijep dan. Za penzića koji cijeli život ''laufa'' okolo pravi izazov.

Moja mladež uputila se nekamo u goste, a ja sam odlučio iskoristiti priliku i još jednom uskladiti rutu svojih šetnji s instinktom railfana. I, da ne duljim, eto mene u Sesvetah.

Za one koji ne znaju, a takvih je malo, kolodvor Sesvete nalazi se na dva magistralna željeznička koridora: Budimpešta - Zagreb - Rijeka i Ljubljana - Zagreb - Beograd - Atena/Istanbul. Od Zagreb Glavnog kolodvora udaljen je 11 km, a od Dugog Sela 10 km.

U kolodvoru Sesvete također se odvaja dvokolosječna pruga za smjer Zagreb Resnik - Zagreb Žitnjak - Zagreb Ranžirni kolodvor & Velika Gorica.

Stoga je kolodvor jedan od većih i ima 8 kolosjeka plus slijepi i industrijski kolosjeci.

Uostalom, kolosječna situacija vidi se u prometnom uredu:

 

 

Odmah po dolasku javio sam se prometniku i pokazao mu dozvolu za snimanje. S obzirom da je čovjek upravo bio pri gablecu, a i moje vrijeme je imalo zadane okvire, skratio sam bavljenje u uredu na minimum i izašao na friški zrak.

Ovo je pogled prema zapadu tj. prema Glavnom i Ranžirnom kolodvoru:

 

 

Zgrada kolodvora Sesvete:

 

 

Pogled prema istoku tj. Dugom Selu:

 

 

Odlučio sam najprije krenuti prema istočnoj strani kolodvora. Za oko mi je zapela ova neobična kombinacija nosača KM:

 

 

Prvi (bivši manipulativni) kolosjek očito dugo nije vidio kotača:

 

 

Po drugom kolosjeku se nešto nedavno kotrljalo:

 

 

Rekao bih da je i ovo (bila) željeznička zgrada:

 

 

Čovjek na gornjoj slici, nakon pozdrava ''dobar dan - dobar dan'', pitao me: - Je li to za Željezničar?. - Valjda ga je prevario reflektirajući prsluk, ili bogtepitaj što. Odgovorio sam: - Ne, to vam je za prijatelje željeznice. Nećete vjerovati ali ima i takvih.

Nego, kako sam se približio kraju kolodvora valja meni na drugu stranu:

 

 

Ta druga strana bio je južni dio kolodvora, iza 8. kolosjeka. Tamo se motaju ptičurine poput ovog gavrana:

 

 

Biti će da ga je moj reflektirajući prsluk iritirao, jer se ubrzo premjestio na sigurniji položaj:

 

 

Nastavak slijedi

[Stanley]

Kad porastem biti ću i ja veliki stup:

 

 

Uz prugu se nalazi nekakvo dvorište, valjda neka firma:

 

 

Ovdje čuvam ja:

 

 

Industrijski kolosijek po kojem se motala ona psina s jedne strane vodi u šturc, a lijevo ide ne znam kamo (mesna industrija Sljeme, poslovna zona ili...?):

 

 

Preko industrijskog kolosjeka prelazi makadamski putić, a ovo je ŽCPR. Ne znam zašto mi se čini da je Andrijin križ okrenut naopako:

 

 

Konzole KM, 8 kolosjeka pod naponom:

 

 

No comment:

 

 

Malo signalizacije:

 

 

Netko je imao višak betona, pa...

 

 

Je li to ostalo od ovih improviziranih stuba, koje vode izravno na prugu?

 

 

Nastavak slijedi

[Stanley]

U to je počela parada vlakova. Prvi se pojavio ovaj teretnjak. Zaustavio se u kolodvoru, na prolaznom kolosjeku, gdje je strojovođa (pretpostavljam) primio od prometnika nekakav nalog ili upute. Isto je bilo i sa strojovođom Mađara koji me dovezao iz Vrapča.

Ovaj teretnjak bio je vrlo dugačak. Nabrojao sam 29 vagona ili 116 osovina:

 

 

Skretnica, odvajanje industrijskog kolosjeka kojeg sam već prikazao:

 

 

Na sjevernoj strani primjećujem opomenicu ''granica manevarske vožnje'':

 

 

Nastavio sam hodnju prema istočnom kraju kolodvora, sada pobočnim asfaltiranim putem:

 

 

Jedan od izlaznih signala u smjeru Dugog Sela:

 

 

U smjeru kretanja naišao sam na:

 

 

ŽCPR na istočnom kraju kolodvora:

 

 

To pričaj nekom drugom:

 

 

Iz smjera ŽCPR čula se zvonjava, što je najavilo dolazak vlaka. A pojavio se ovaj brzak iz Beograda, koji je samo protutnjao kroz kolodvor:

 

 

Čini se da se sprema zamjena konzola KM:

 

 

Nastavak slijedi

[Stanley]

Na istočnoj strani kolodvora je opet neko odvajanje kolosjeka, pa sam krenuo u izvide o čemu je riječ...

 

 

... kadli se, ničim izazvan, pojavio novi brzi vlak iz istog smjera:

 

 

I on je samo prohujao kroz kolodvor:

 

 

Ono ''prohujao'' valja shvatiti uvjetno. Naime, brzina je 80 km/h. A vlak za Budimpeštu vučen parnom lokomotivom serije 11, u kojem sam se vozio Anno Domini 1966., prolazio je kroz Sesvete s 90 km/h. O brzinama osamdesetih da ne govorim. Pametnome dosta.

Vratimo se na zanimljivosti uz prugu. Još jedan stup KM, djeluje malo ''spigano'':

 

 

Industrijski kolosijek se dijeli na dva i očito je da se koristi:

 

 

 

S lijeve strane slijepi kolosijek završava negdje u džungli:

 

 

Iz smjera ŽCPR stalno se čula zvonjava. Imao sam jedinstvenu priliku uhvatiti dva vlaka u mimoilaženju:

 

 

Onaj iza bio je vjerojatno putnički iz Vinkovaca (ili Koprivnice?):

 

 

Bilo mi je dosta istoka, pa sam odlučio uputiti se na zapadni kraj. Pogled prema ŽCPR:

 

 

Nastavak slijedi

[Stanley]

Opći povodanj Mađara vlada ovim prostorima:

 

 

A jesi uporan:

 

 

Osmi kolosijek nije baš u blistavom stanju:

 

 

Ako sam (izdaleka) dobro čuo razglas, ovo bi trebao biti ubrzani za Osijek:

 

 

Poslužio sam se ovim makadamskim putem da vidim što se krije na zapadnom kraju kolodvora:

 

 

Najprije sam naišao na službeni vagon za sabirno-manipulativne teretne vlakove:

 

 

 

 

 

Kilometarska oznaka, malo stidljivo skrivena (piše 435):

 

 

Nastavak slijedi

[Stanley]

Tu sam se, u ozračju blagih jesenskih boja i kojekakvih željezničkih motiva, prisjetio naših riječkih prijatelja pa im posvećujem poznati motiv (jest da ne piše Armada, al' hebi ga, ovo je ipak domaći teren):

 

 

Od 8. kolosjeka opet se odvaja neki slijepi, a ovo je pripadajuća skretnica:

 

 

Izlazni signali na zapadnoj strani kolodvora:

 

 

Ove hektametarske oznake, moram priznati, malo zbunjuju:

 

 

Dalje niz slijepi kolosijek:

 

 

 

 

Prema zapadu iz kolodvora izlaze čak 4 kolosjeka, stoga ne manjka ni ''englezerica'':

 

 

 

 

Nastavak slijedi

[Stanley]

Pogled ''preko puta'' - tu je nekada bilo područje za pretovar robe:

 

 

Krajnja točka do koje sam dospio na zapadnoj strani kolodvora, tj. u smjeru Zagreba, bio je ovaj ŽPPR (željezničko-pješački prijelaz u razini).

I tu je zvonilo češće i glasnije nego li nekada u zagrebačkoj Prvoj gimnaziji:

 

 

Kao što se vidi iz priloženog:

 

 

Maknite mi se s puta:

 

 

Još jedan dugački teretnjak. Skrenuo je s prolaznog 4. na 6. kolosijek, a ja sam oštroumno zaključio da je to zbog pretjecanja i da će iz smjera Zagreb Glavnog naići nešto jako brzo:

 

 

 

Naravno da sam pogodio:

 

 

Nažalost nisam imao vremena ići dalje prema zapadu, a tu je ostalo štošta za snimiti. Stoga tek kratko pojašnjenje za neupućene:

- dva lijeva kolosijeka vode prema Resniku, Žitnjaku i Ranžirnom kolodvoru

- iduća dva kolosjeka vode prema Borongaju i Zagreb Glavnom kolodvoru

- krajnji desni kolosijek (a on me najviše intrigirao) je industrijski za tvornicu Marijan Badel; čini se da više nije u funkciji, a nekada je u krugu tvornice stajalo više vagona-cisterni s natpisom ''za melasu''; melasa je inače glavni sastojak pića zvanog Mirogojac, a koje se proizvođač usuđuje nazvati konjakom

Evo kolosječne situacije na zapadnom izlazu iz kolodvora Sesvete:

 

 

Zatim sam se uputio duž sjeverne strane kolodvora prema glavnoj zgradi i peronima. Još jedna ''englezerica'':

 

 

Zadnje odrediše moje današnje hodnje bilo je područje (nekadašnje) za pretovar robe.

Zgrade robnog skladišta više nema, počivala u miru, a od svega je ostalo ovo:

 

 

Nastavak slijedi

[Stanley]

I ovdje su ''parkirani'' dijelovi nosača KM:

 

 

Usamljeni prag u bespuću travnate zbiljnosti:

 

 

Ovo je valjda bik:

 

 

Usamljeni vagon kao uspomena na slavnije (čitaj: prometom bogatije) dane:

 

 

 

Taj ionako nije za javni prijevoz robe:

 

 

 

Još jedan teretnjak. Čini mi se, sudeći po vremenu snimanja i zapisu u drugoj temi na forumu, da bi to mogao biti onaj iz čuvene (novopečene) firme SHS:

 

 

Skretnica gdje se odvaja bivši pretovarni kolosijek:

 

 

I tako, nakon što sam zatvorio krug, nađoh se blizu perona. Ovi što ih vidite na slici čekali su istog Mađara (za Harmicu) kao i ja, stoga je valjalo pospremiti prsluk i fotoaparat, te požuriti među gomilu:

 

 

Svršetak

P.S. Ivog, ne pitaj već šibaj među kolodvoropise

[hadzibane]

Baš sam ja ćio reć - ovo valja turiti u stanico-kolodvoropise

 

No,sve u svemu časni omladinče,jope' si bio na vrhu zadatka.VRLO DOBRO!

[seabral]

U smjeru kretanja naišao sam na:

http://img232.imageshack.us/img232/2465/pb060070.jpg

.... naišao si na PP Maksimir - jedan od posljednjih dućana namještaja u Zagrebu u stilu 70-tih (ako ne i posljednji). Ovaj potpuno neklimatizirani derutni dućan se od tada valjda uopće nije obnavljao ... a najvjerojatnije niti većina asortimana kojeg tamo prodaju.

 

Kad sam svojevremeno tražio pristup tom dućanu, primijetio sam dosta aktivnih i još više neaktivnih industrijskih kolosijeka u blizini i predbilježio si Sesvete kao jednu od destinacija za željezničku arheologiju. Ovim odličnim kolodvorpisom si me podsjetio na ta razmišljanja.

[ivog]

P.S. Ivog, ne pitaj već šibaj među kolodvoropise

 

Isss..

 

Baš ne čitam Putopise u zadnje vrijeme, zbog sporog neta, al eto škicnem tu i tam poneki kraći (pročitati sve mi je domaća zadaća, a ko bu pročital Tomin i Zaaakkkaaaa..., pa trebalo bu mi najmanje 5 dana da to zbavim)..

 

Za ovaj sam pretpostavil da bi trebal među kolodvoropise, pa sam eto škicnuo malo..

[Pfaff]

Odlično

 

Lijepo si se prošetao po toplom jesenskom zraku, zar ne? Nemamo podataka o zadovoljenju kulturnih potreba - jesi li negdje štogod pročitao?

 

Tu sam se, u ozračju blagih jesenskih boja i kojekakvih željezničkih motiva, prisjetio naših riječkih prijatelja pa im posvećujem poznati motiv (jest da ne piše Armada, al' hebi ga, ovo je ipak domaći teren):

 

http://img600.imageshack.us/img600/4398/pb060145.jpg

Zahvaljujem na posveti - imat ću i ja nešto za Tebe ovih dana - samo da se malo saberem...

[Stanley]

Nemamo podataka o zadovoljenju kulturnih potreba - jesi li negdje štogod pročitao?

Sve je išlo po satnici (čitaj: voznom redu) i nije bilo potrebe za ubijanjem vremena.

[Silver]

Lijepo iskorišen prelijepi jesenji dan.

[Zeus]

Bravo Stanley. Prekrasno si nam, na sebi svojstven način približio još jedan vrlo važan kolodvor.

 

Hvala ti.

 

Čudno da opet nisi naišel na neki natpis s mojim nickom.

 

Da usput riješimo dilemu.

 

Onaj iza bio je vjerojatno putnički iz Vinkovaca (ili Koprivnice?):

 

http://img545.imageshack.us/img545/5018/pb060100.jpg

 

Putnički 2206 iz Koprivnice.

[VICTOR]

Jako lijepo i šarmantno

[tramvajac 92]

U smjeru kretanja naišao sam na:

http://img232.imageshack.us/img232/2465/pb060070.jpg

.... naišao si na PP Maksimir - jedan od posljednjih dućana namještaja u Zagrebu u stilu 70-tih (ako ne i posljednji). Ovaj potpuno neklimatizirani derutni dućan se od tada valjda uopće nije obnavljao ... a najvjerojatnije niti većina asortimana kojeg tamo prodaju.

 

Kad sam svojevremeno tražio pristup tom dućanu, primijetio sam dosta aktivnih i još više neaktivnih industrijskih kolosijeka u blizini i predbilježio si Sesvete kao jednu od destinacija za željezničku arheologiju. Ovim odličnim kolodvorpisom si me podsjetio na ta razmišljanja.

Ako ćemo suditi po web-stranici asortiman je prilagođen 21. soljeću

http://ppmaksimir.hr/home/content/view/14/31/

[seabral]

Ako ćemo suditi po web-stranici asortiman je prilagođen 21. soljeću

http://ppmaksimir.hr/home/content/view/14/31/

Ova web stranica i stvarnost su ti kao razlika između teorije i prakse. Tko uđe u onaj dućan i osjeti atmosferu, skužit će o čemu sam pisao.

[Stanley]

Danas smo unučica Dina i ja krenuli na veliko putovanje - iz Vrapča čak do Sesvetah. Tamo sam je predao Didi (to je onaj drugi deda, a zove se Marko) i vratio se prvim vlakom natrag.

Malena je prije puta malo gunđala: - Ja ne volim vlak. - Svladao sam poriv da skočim na luster, pa sam blagim glasom pitao: - A zašto? - Zato jer se vlak mora čekati, njonji-njonji. - To su današnja djeca, navikla da ih pred kućom dočeka auto… Ali Dida, sveučilišni profesor, je u gužvi i zamolio me da budem unukodostavljač i unukopratitelj. Što se mora nije teško, pa čemu služi Deda nego da ga tlače obavezama koje roditelji ne mogu ispuniti jer su na poslu.

Kćer mi je dodatno utrapila i torbetinu s kojekakvim stvarima, jer se dijete vraća tek u nedjelju na večer. Uputili smo se na vlak broj 8027, a putem sam mojoj Dinči objašnjavao što znači izraz ''tegleći magarac'' koji dolazi od riječi ''tegliti''.

U Vrapču sam kupio dvije karte - jednu povratnu za odraslu osobu i drugu jednosmjernu za dijete. Nasuprot ranijem gunđanju Dini se svidjelo putovanje, a ja sam odlučio o tome izvijestiti svekoliko forumaško pučanstvo. Premalo za poseban putopis, pa dojmove u riječi i slici stavljam u najprikladniju temu.

Sada vidim da su mi stare slike nestale, uginule, preselile na ahiret, razbježale se... ali nema veze - što je tu je.

 

Čekanje vlaka u Vrapču:

 

 

Dvije mutne impresije sa Zagreb-Glavnog:

 

 

 

Dina se zna služiti fotoaparatom, a nije ni Deda za Bogom kamenje bacal:

 

 

Maksimir:

 

 

Stara grbina u Trnavi još odolijeva zubu vremena:

 

 

Jedna putna:

 

 

I eto nas u Sesvetah. Nakon primopredaje unučice i oproštajnih pusica imao sam vremena na kratko procunjati po kolodvoru. BBB-i su se zbilja potrudili:

 

[Stanley]

Dvije impresije s kolodvora:

 

 

 

Bože blagi,

ima li

da negdje nema

ovog de-ema:

 

 

Nekada je pisalo ''Krčma kod Jele Napijalice'', ''Klobučarija Franjo Čuček'' itd., a sada Senator, San Antonio… Živi Teksas:

 

 

Usamljeni vagon Infre (valjda):

 

 

Jesi klonula tijelom, ali ne i duhom:

 

 

I dvije sličice s povratka u Home Sweet Home. Novi kanal za nešto, a usput sam vidio i par šljakera:

 

 

Za kraj objekt za eliminaciju ''onih'' supstanci iz organizma u Trnavi:

 

 

U vožnji na povratku primijetio sam da se po sjevernom kolosijeku u duljini od nekoliko kilometara klizi kao po maslacu, praktično bez ikakvom zvuka, no svemirskom brzinom od odokativno 60 km/h. A kada smo došli na tadam-tadam i klingl-klangl, brzina je povećana na cca 80 km/h (dionica na vijaduktu). Nepoznati su putevi Gospodnji…

[DB]

...

Usamljeni vagon Infre (valjda):

...

 

Infra nema G-kola. To su (najvjerojatnije) od Pružnih građevina.

 

...

U vožnji na povratku primijetio sam da se po sjevernom kolosijeku u duljini od nekoliko kilometara klizi kao po maslacu, praktično bez ikakvom zvuka, no svemirskom brzinom od odokativno 60 km/h. A kada smo došli na tadam-tadam i klingl-klangl, brzina je povećana na cca 80 km/h (dionica na vijaduktu). Nepoznati su putevi Gospodnji…

 

 

To je zato jer je na remontiranom dijelu lagana vožnja, a na davno remontiranom vijaduktu redovna brzina iz VR-a.

Vjeruj mi - nema tu nikakvog čuda. Sve je baš kak treba biti.

[Stanley]

Danas su me djedovske dužnosti opet odvele u Sesvete, pa ne škodi kratak osvrt. Između ostalog da ne pomislite kako je Stanley pod stare dane pobenavio i samo ruši avione, buši tenkove i priča kako je štambiljao pisma.

Moja Dina provodi današnji dan u Sesvetama kod drugog djeda, znak prepoznavanja Dida ili Đedo, i naravno pripadajuće bake. Pa sam umoljen obaviti dostavu žurne pošiljke na odredište, što mi je kao obično bila ugodna dužnost.

Putem je moja Dinčica naučila i jednu lekciju iz poznavanja željeznice. Kad smo u Vrapču sjeli u Macosu pitala me kakav je ovo čudni teretnjak. Odmah sam joj objasnio da je ovo putnički vlak za prijevoz ljudi, a teretnjaci služe za prijevoz različite robe. U Črnomercu sam joj pokazao kako izgleda teretni vlak i čudila se jer ima puno vagona. Na kraju me pitala: - Deda, ti još uvijek voliš vlakove? - Naravno. I velike i male.

Kako je između izravnih vlakova Vrapče - Sesvete subotom prije podne golema rupa morali smo na Glavnom presjesti u putnički za Vinkovce. Imali smo samo 6 minuta vremena za trku od IV. do III.a perona, ali smo stigli na vrijeme. U Sesvetama nas je dočekao Dida i preuzeo dalju nadležnost u slučaju, a ja sam imao još dvadesetak minuta do vlaka za povratak pa sam malo prošvrljao kolodvorom.

Toliko za uvod. Sve u svemu ništa posebno, ali je meni bilo ugodno.

 

Moja Dina obožava jaglace:

 

 

A isto tako i deda:

 

 

U putničkom za Vinkovce - malo smo zamišljeni:

 

 

Viđeno sto puta, ali nek' se nađe:

 

 

 

[Stanley]

Kolodvor Sesvete, civilna strana:

 

 

 

Ex vagon kao garaža:

 

 

Ova ograda mi vuče na željezničku arhitekturu:

 

 

Službene prostorije:

 

 

Jer bi mogao stradati od vlakova koji prolaze jedan za drugim (mo'š mislit):

 

[Stanley]

Električari, ki vrag je u ovoj kutiji:

 

 

Zvonici župne crkve Svih svetih:

 

 

Zgrada kolodvora s druge strane:

 

 

Još malo pružnih vozila:

 

 

 

I za kraj Mađar Dugo Selo - Harmica u daljini:

 

[Pfaff]

Djeteršce je prekrasno. Ti s time više nemaš puno, ali Tampi i donatoru gena sve čestitke!

(Jedino bih očekivao da dijete kao znak raspoznavanja & obiteljske pripadnosti u ruci drži zengvič, pogotovo za vožnje vlakom )