Bilješke sa granice oziroma državne meje

[Duh u močvari]

Mislim da su nakon remonta između S.Marofa i Dobove sada 2 jednokolosiječne pruge?

Dvokolosiječna pruga s MO (međukolodvorskom ovisnošću) i OP (obostranim prometom).

 

Pruga s OP nema pravilni i nepravilni kolosijek, već redovni (desni) i susjedni.

[Stanley]

Kraj Donji 12. kolovoza 2019.

 

Današnji dan je bio najavljen kao najtopliji ovog ljeta, a u takvim okolnostima se u dugotrajno pješačenje upušta samo luđak, onaj koji mora i umirovljeni izviđački instruktor II. stupnja koji je nešto između.

S obzirom da mi sunce ne smeta, a alergiju sam već ranije apsolvirao u blagom obliku i koža više ne protestira, hodnja od cca 5+5 km bila je piece of cake. Odredište je bilo Kraj Donji, a kretao sam se ulicama i cestom. Usput sam bilježio i motive sa i oko kumrovečke pruge kojoj je, unatoč povremenim optimističnim najavama, dosuđena trajna agonija i na kraju selidba tamo gdje će s angeli veseliti se na vike vikom.

 

Dolinom udobnije, preko brijega bliže. Ovdje se nalazim na tromeđi triju naselja i dvije općine - nekoliko metara iza mojih leđa je Šenkovec, predamnom je Santa Kruz iz općine Marija Gorica, a nekoliko metara lijevo počinje Harmica:

 

 

 

 

Više mi prija spust nego uspon:

 

 

Kretanje brdovitim krajem ima i svojih prednosti, poput ovog lijepog pogleda na Mokrice i Žumberačko gorje:

 

 

Tko kaže da nema željeznice:

 

 

Pažljivo oko će primijetiti vlak na ulasku u Dobovu:

 

 

Lijevo Dobova, desno Brežice:

 

[Stanley]

Pogled na dolinu Sutle...

... i na Kapele u Sloveniji:

Prva džungla = stari tok Sutle i katastarska granica sa Slovenijom, druga džungla = pruga Savski Marof - Kumrovec:

S ludim se šali, a ne s nama:

Opet neke graničice:

Ovdje ću lijevo...

... do prugice u cvijeću:

 

[Stanley]

Rado bih do Sutle, ali je bolje ne ići jer su graničari kod soseda, kako čujem, malo nervozni ako im se netko mota preblizu meje:

 

 

Džunglopis-savanopis kao stvoren za seabrala:

 

 

 

Opomenica ispred željezničko-cestovnog prijelaza još se drži:

 

 

Pragovi iz izvornog izdanja pruge:

 

 

Nekada kolodvor s tri kolosijeka i nesuđena rasputnica prema Dobovi:

 

 

Jedan stariji gospodin koji ovdje živi upitao me ''koga trebate?''. Odmah smo uspostavili dobre diplomatske odnose, a na moj upit zašto je ovdje džungla dok je oko Prosinca i Klanjca raslinje sa pruge očišćeno objasnio mi je da čišćenje nije obavila HŽ Infra nego lokalne vlasti. Neki se nadaju, kaže, da će pruga ponovo biti otvorena dok je on osobno skeptičan. Ime mu je Ilija, umirovljeni je prometnik i dobar znanac našeg malog.paje.

 

Ilija se nije htio slikati, ali je rado ovjekovječio moju malenkost:

 

[Stanley]

Valjalo mi je poći dalje, a hodnja u Kraju Donjem je nešto luksuznija:

 

 

U Kraju Donjem posebno me zanimala ova građevina - kurija Ratkaj, zaštićeni spomenik arhitekture:

 

 

Kurija je vjerojatno građena sredinom XVI. stoljeća. Iz arhive obitelji Ratkaj (Rattkay) vidljivo je da je Petar Erdödy 1596. godine isplatio 3.500 ugarskih forinti Stjepanu Tahiju za kuriju Kraj. Početkom XVII. stoljeća kuriju je oporučno dobila obitelj Ratkaj. U vrijeme Jurja Ratkaja (1612.-1666.) sačuvan je urbar* kurije Kraj po kojem je imala 11 cijelih selišta, 2 poluselišta i jedno četvrtselište sa ukupno 24 kmeta i 13 inkvilina**.

Kroz povijesno razdoblje dvorac je promijenio mnogo vlasnika. Danas je kurija u vlasništvu obitelji Šporčić.

 

· *urbar = zbirka propisa prema kojoj su se u hrvatskim zemljama uređivali odnosi vlastelina i zavisnoga seljaštva te njihove uzajamne obveze na određenom vlastelinstvu.

· **inkvilin = u hrvatskom feudalnom sustavu osoba koja se obvezala da obrađuje tuđe imanje, koja na gospodarevu zemljištu ima kuću i okućnicu ili stanuje u gospodarskim zgradama vlastelinstva. Još se naziva i želir (željir, žiljer) i hižar

 

Preko Google Eartha uočio sam približnu lokaciju kurije, ali sam svejedno pitao prodavačicu u lokalnoj trgovini - kartu čitaj, domoroca pitaj - ''kako bih najlakše došao do kurije Ratkaj?''. Odgovor je bio ''kaj vam je to?''. Pa sam pokušao s ''ona zgrada u kojoj su nekada stanovali plemići''. Ona blehnula, nema pojma o čemu pričam, stoga sam izvukao zadnjeg asa iz rukava: ''to vam je ona velika stara zgrada kojoj su navodno vlasnici neki Šporčići''. ''Aha, idite cestom i prva desno''. Blaženo nam znanje o spomenicima kulture...

 

Kurija nije baš u blistavom stanju:

 

 

 

Idemo ponovo do pruge izvidjeti situaciju na još jednom službenom mjestu - stajalištu Kraj Donji:

 

 

 

Najljepši cestovni prometni znak:

 

[Stanley]

(Nastavak sa prethodne stranice)

 

ŽCPR:

 

 

Tamo ne kanim ići - malogranični prijelaz Kraj Donji - Rakovec:

 

 

I ovdje vegetacija čini svoje...

 

 

... ali je bar dio pruge čist:

 

 

 

Ovdje nema škrabala jer nema ni vlakova:

 

 

Zgrada se dobro drži i nastanjena je:

 

 

Za kraj jedan daljinski pogled na otvorenu džungloprugu koja je do daljega zatvorena i, po sve sudeći, ne piše joj se dobro:

 

[Stanley]

Marija Gorica 18. kolovoza 2019.

 

Jutros opet malo u brda, naravno pješaka. Nisam prevalio ni kilometar kada se uz mene zaustavio automobil jedne susjede. Ponudila se da me poveze do Marije Gorice i pristao sam. Po dolasku na odredište iskrcala me na mjestu odakle se pružaju lijepi pogledi na okolicu:

 

 

 

 

Susjeda je otišla svojim putem, a ja krenuo do centra Marije Gorice. Orijentacijska točka = cirkveni turen:

 

 

Red je reći nekoliko riječi o mjestu gdje sam se zatekao. Marija Gorica je sjedište općine s 10 naselja - Bijela Gorica, Celine Goričke, Hrastina, Kraj Donji, Kraj Gornji, Križ Brdovečki, Marija Gorica, Oplaznik, Trstenik i Žlebec Gorički. Na popisu stanovništva 2011. godine općina je imala 2.233 stanovnika, od čega u samoj Mariji Gorici 213.

 

Zastava s grbom općine Marija Gorica

 

 

Nedaleko od crkve u Mariji Gorici pronađen je zub nosoroga Rhinocerosa i zubi praslona Deinotherium giganteum. Praslon je imao velike uvrnute kljove u donjoj čeljusti i jedini je nalaz ove vrste u Hrvatskoj. Deinotherium giganteum je motiv na grbu općine.

 

Deinotherium giganteum, ilustracija:

 

 

Iako sićušna prostorom i brojem stanovnika općina Marija Gorica dala je neke istaknute ličnosti hrvatske povijesti i kulture. Jedna od njih je Ante Kovačić (1854.-1889.), romanopisac, novelist i pjesnik rođen u selu Oplaznik. Najpoznatija književna djela su mu romani ''U registraturi'', ''Fiškal'' i ''Ladanjska sekta''.

 

Ante Kovačić:

 

 

U selu Hrastina rođen je odvjetnik i političar dr. Ivan Pernar (1889.-1967.), član užeg vodstva Hrvatske seljačke stranke i bliski suradnik Stjepana Radića. Kao kandidat HSS-a bio je pet puta biran u narodnu skupštinu Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije. U atentatu u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. bio je pogođen s dva metka i pukom srećom je preživio. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je povezan s urotom Vokić-Lorković i zatvoren od strane ustaškog režima, a poslije rata je emigrirao u USA.

 

Dr. Ivan Pernar:

 

[Stanley]

U Mariji Gorici rođen je Dragutin Boranić (1870.-1955.), jezikoslovac i slavist, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i književni tajnik JAZU. Najpoznatiji je po svojem Pravopisu kojim je nastavio i upotpunio rad Ivana Broza i udario temelje suvremenoj hrvatskoj pismenosti.

 

Dragutin Boranić:

 

 

Zanimljive su ove zagorske ceste - nikada nisi siguran jesi li na pravoj. Tako sam i ja morao sa ove pozicije nalijevokrug jer me divljač namamila u krivom smjeru

 

 

Ovo je, rekao bih, zapovjedna zgrada ili glavni stožer u selu:

 

 

Tu je i moja ex-firma:

 

 

Usputni pogled u daljinu:

 

 

Župna crkva Blažene Djevice Marije od Pohoda:

 

 

Dolaskom franjevaca iz franjevačke provincije Bosne Croatie na Svete Gorice (kasnije Marija Gorica) crkva u Mariji Gorici zajedno sa samostanom građena je 1517.- 1527. g. Bila je posvećena Svetom Petru Apostolu. Početkom XVII. stoljeća franjevci su nastojali crkvu u Svetoj Gorici učiniti proštenjarskom jer se u njoj štovala Blažena Djevica Marija od Pohoda, zbog čudotvornog kipa Gospe koji je samostanskoj crkvi darovao biskup prebjegao iz Bosne. Franjevci su u tu svrhu već 1616. godine obnavljali i proširivali samostan, ali tek 1682. posvetom zagrebačkog biskupa Martina Borkovića promijenili su nebeskog zaštitnika crkve. U to vrijeme mijenja se i naziv mjesta, po novom imenu crkve, u ime Marija Gorica.

Gradnja novog samostana započela je 1733. godine, a nova barokna crkva građena je od 1754. do 1758. Unutrašnjost crkve bila je uređena i namještena već do 1761. godine. Prema knjizi “Mjestopis” biskupa Maksimilijana Vrhovca, 1789. je osnovana nova župa Marija Gorica, a franjevci su ostali još četrdeset godina, kada je i dotrajali samostan stradao u požaru. Novi župni dvor izgrađen je 1837. godine.

 

http://www.tzzz.hr/mjesta/podrucja/opcina-marija-gorica/

 

Crkva i farof:

 

 

[Stanley]

Pučka škola:

Spomenik književniku:

Došlo je vrijeme za povratak, a cesta/ulica vodi dijelom i kroz šumu:

I dva usputna motiva iz faze spuštanja prema Šenkovcu:

 

[Kupljenec]

Pa kaj nisi iel na breg iznad op橮e na kavu u ladenski raj? Gore ima jo ivu muziku vikendom i plesnjake.

To je jo jedan rijedak restoran da to nudi, i bez obzira jel je pun ili 3roje ljudi muzika svira.

 

[mgalic2]

A, nije bilo - štreke?

[Stanley]

Štreka je na zadnjoj slici, ali je u grabi pa se ne vidi.

[mgalic2]

Među trsjem?

[Stanley]

Nema novih putopisa, nema puno novosti sa pruga, pa za razbijanje monotonije ide jedna vjestica iz životinjskog svijeta. Većini neće biti zanimljiva, no ovdje ima i mačkoljubaca koji možda daju kakav koristan savjet.

Naš kućni ljubimac Čarli je pretprošle noći izvukao deblji kraj u mačjem obračunu na balkonu prvog kata naše kuće. Jučer ujutro sam primijetio da nekako čudno drži prednju desnu šapu, a i nije bio baš pri apetitu. Uz to je nekako tugaljivo mijaukao. Kćer i zet su ga istog dana odveli veterinaru koji je pronašao dvije rane na šapi. Čarli je dobio injekciju i gutljaj antibiotika, a noć je prespavao u društvu gazdarice. Bio je discipliniran i nije se uneredio ni gnjavio moju kćer dok spava. Jedino mu ne prija antibiotik, pa smo mu jutros nakon upravo epske borbe uspjeli ugurati propisanu dozu u usta. Zanimljivo, a kod veterinara je uvijek miran kao bubica.

Večera u društvu gazdarice:

Danas se već smjestio na svoj položaj u grmu gdje obično provodi tople ljetne dane:

Jadničak teško hoda na tri noge pa sam mu poslužio ručak u grmu:

Molim da me se pusti na miru dok probavljam:

 

[mgalic2]

Bu on dobro.Ipak je to mačak, a ne kućna pudlica na baterije.

[Stanley]

Mic

Ovo je moja tema jer živim uz granicu oziroma državnu meju, a kada nema naročitih novosti sa pruge može i poneka tema iz mog dvorišča. Naš kućni ljubomac Čarli odavno je postao glavna faca u obitelji pa mu budi posvećeno još nekoliko foto zapisa.

U zadnje vrijeme jako mu se dopadaju zetovi automobili:

Za drijemanje ima udobno mjesto na balkonu:

Traži da ga malo pomazim:

Panj dobro dođe za oštrenje kandži:

Spremni smo za lov:

Obješenjak izvodi svakakve vragolije, a omiljeno mjesto za igru mu je posteljina spremna za pranje:

Prekjučer smo slavili zetov rođendan uz janjetinu i roštilj, a zamirisalo je i njemu:

[Stanley]

Lužnica, 29. rujna 2019.

Jučer sam trebao prema planu i dogovoru ići s društvom u mađarski Szentgotthárd, na VII. međunarodnu izložbu željezničkih modela. Zbog akutnih zdravstvenih problema morao sam u zadnji čas odustati. Da mi lijep dan ne propadne potpuno uputio sam se popodne u laganu šetnju do dvorca Lužnica nedaleko Zaprešića.

Najprije nešto o odredištu. Barokni plemićki dvorac Lužnica zapadno od Zaprešića izgrađen je u XVIII. stoljeću, vjerojatno na mjestu nekadašnjeg kaštela (utvrde). Nije građen kao vojna fortifikacija nego kao rezidencijalni objekt. Prvi vlasnici su bili iz plemićke obitelji Ćikulin porijeklom iz Italije, a zatim je bio u vlasništvu obitelji Moscon i baruna Pavla Raucha. Od 1925. godine do danas je u vlasništvu je Družbe sestara milosrdnica Svetog Vinka Paulskog, a u prostorijama dvorca djeluje Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor.

Dvorac je uvršten u spomenike kulture prve kategorije. Oko dvorca je veliki park, jedno od omiljenih izletišta stanovnika grada Zaprešića i okolice.

Moje odredište - dvorac Lužnica:

Nakanio sam krenuti vlakom 8036 do stajališta Zaprešić Savska, iako sam mogao sići i u Brdovcu jer je razdaljina do Lužnice otprilike ''tu negdje''. Vlak je kasnio dvadesetak minuta zbog poremećaja u prometu uzrokovanog pregaženjem u Trnavi.

Alibi fotografija zbog željezničkog karaktera foruma - teretni vlak u kolodvoru Savski Marof:

Jedna usputna slika - potok Lužnica:

Konačno se skidam sa glavne ceste:

Samo naprijed za nosom, rekao bi Jaroslav Hašek:

I eto me blizu dvorca:

 

[Stanley]

Nekoliko slika dvorca:

 

[Stanley]

Nekoliko motiva iz parka:

[Stanley]

Dobro sam vas našao, vrijeme je za povratak:

I za kraj ponovo dva željeznička motiva, stajalište Zaprešić Savska:

 

[Stanley]

Jedno lijeno popodne - nedjelja 13. listopada 2019.

 

Još jedan od lijepih jesenjih dana izmamio me u kratku šetnju Šenkovcem pa donosim nekoliko impresija. Ništa posebno, tek toliko da se območje državne meje održi na površini.

 

Državna cesta D225 Zaprešić Harmica u oba smjera:

 

 

 

Bus stop. Usluge Meštrovićevih krntija ovdje ne koristim i kod putovanja željeznica ima apsolutnu prednost - puno je jeftinija, udobnija je i ima puno veću frekvenciju vožnji:

 

 

Nekadašnja škola u jesenjem izdanju:

 

 

Teško ćeš naći kupca za ovo. Šteta za staru zgradu da je ovako propala:

 

 

Mali Šenkovec ima ponešto od blagodati suvremene civilizacije:

 

 

Magistralna pruga Zagreb Glavni kolodvor - Savski Marof - državna granica djeluje pusto:

 

 

[Stanley]

ŽCPR u Ključu Brdovečkom:

Stajalište Sutla:

Ipak nije potpuna željeznička pustinja:

Kao što se vidi iz priloženog:

Somulj-aga 6112-110 na vlaku 8030 za Harmicu:

 

[Stanley]

Za kraj nekoliko impresija sa stajališta Sutla. I ovdje ima grafita, ali nisu krvoločni poput onih zagrebačkih tipa ''ubij tovara'', ''Mamiću cigane'' i sličnih bogougodnih poruka već su uglavnom ljubavnog tipa:

Ovaj nije lud za komadom nego za nogometom:

Do prije nekoliko dana ovdje je stajao vozni red. Nekome je smetao, ili mu je trebao za doma:

NI HŽ Infra se nije proslavila ažurnim informacijama:

Valja mi vratiti se doma pod ono brdo:

 

[Stanley]

Novi Dvori, 17. studenog 2019.

Gledam jutros sve moguće web stranice vremenske prognoze, gledam kroz prozor i šaljem meteorologe kvragu jer je malo nedostajalo da propustim predivan jesenji dan. Odlučio sam protegnuti krake i začas skovao plan - vlakom do Zaprešić Savske pa dalje pješaka, pjege, cipice do Novih Dvora.

Stajalište Sutla i susret Mjeseca s HŽ Infrom:

Put me vodio kroz banovinu Jelačićevu...

... a usput sam zabilježio malo jesenjih boja:

[Stanley]

Kad sam zadnji put bio na kolodvoru Novi Dvori ovog nije bilo:

Ni ovog:

Da se dođe na peron sa pruge trebala bi alpinistička oprema, stoga sam se odlučio za lakši pristup:

Pothodnik intenzivno miriše na svježe soboslikarske radove. Senzor za automatsko paljenje osvjetljenja radi besprijekorno. Još samo da te dohvate ''umjetnici'' sa sprejevima, čudi me da već nisu:

Nadstrešnica kod prvog kolosijeka: