ZET-om i pogonskim motkama do kote 593 m/nm, 10. svibnja 2014.

[Stanley]

U posljednje vrijeme sam malo na pruzi. Lokacije koje sam naciljao za putopise i koje još nisu prikazane (ili bar ne u potpunosti) i dalje su aktualne, ali do njih ne idem dok se ne steknu odgovarajuće okolnosti.

Umjesto pruge družim se sve više sa planinarskim stazama. Daleko je to od mojih nekadašnjih pohoda po Zelengori, Samoborskom gorju ili Kleku, ali odgovara životnoj dobi i potrebi za rekreacijom.

Moram priznati da me jako privlačio izlet u Kumrovec. Za to mjesto i njegovu okolicu vežu me brojne i lijepe uspomene. Odustao sam zbog loših autobusnih veza pa sam se odlučio opet krenuti uzbrdo. Za pravog planinara lokacija je prije dobar vic nego pentranje, ali meni je to najteži ovogodišnji uspon. So far - so good.

Željeznice nema ni u tragovima, ali ima javnog gradskog prijevoza pa može proći pod putopis. U oba smijera promijenio sam četiri autobusa i dva tramvaja.

 

Puf-pant

 

Za početak pogonske motke i novi trčeći stroj:

 

 

Daj vidi suseda, pak se sprema na neki urlaub:

 

 

Autobus na liniji 102, pogled na Cmrok. Tu sam se kao klinac sanjkao:

 

 

Izlazna postaja - Šestine centar:

 

 

Sada za nosom i markacijom:

 

 

Dobro vas našli:

 

 

Maštovit putokazni stup:

 

[Stanley]

Nisam baš sve, ali puno toga jesam:

 

 

Tu su me neki klinci, cura i mladić u sivim majicama i s nekim bedževima, pokušali uvjeriti da ne smijem ići dalje. - Ma nemojte mi reći da planinari ne smiju na Sljeme - kažem ja. - Pa možete ići ovuda - pokaže mi mali na šumu i šikaru, ni traga nekoj stazi. A jesi bistar, mislim si u sebi. Obećam da ću biti oprezan i produžim uz rub ceste:

 

 

Malo dalje opet slična priča - ulaz u planinarsku stazu broj 12, moj put za uspon, zagrađen vrpcom. Tu opet neki redar, čovjek srednje dobi. Kažem ja njemu kamo idem i da namjeravam ući na stazu. Taj je već bio bistriji: - Nema problema, provucite se:

 

 

I eto me na pravom putu:

 

 

 

Staza je na nekim mjestima tako zarasla da se gotovo ne vidi. Baš me zanima tko to održava. Usput, ovakva mjesta su raj za krpelje pa sam se odmah po povratku kući temeljito istuširao i oprao glavu:

 

 

Ovdje sam imao zanimljiv susret s jednom obitelji - bračni par i dvoje dječice. Pitam ja gospođu na začelju je li ovo put za moju lokaciju, a ona potvrdi. I sami idu tamo. Onda je muška glava rekla da idu u pogrešnom smjeru i povela ih prema dolje, pa preko nekog potočića na susjednu stazu. Meni je instinkt starog izviđača govorio da će se staze negdje spojiti i da nastavim istim putem. Tako je i bilo, nekoliko minuta kasnije primijetio sam kako klipšu za mnom:

 

[Stanley]

U jednom trenutku sreo sam dva planinara koji su se spuštali. - Dobar dan, oprostite na smetnji, imam jedno pitanje i jednu molbu. - Izvolite. - Pitanje glasi koliko još ima do… - Tu je blizu, oko kilometar. - Molba glasi da me slikate mojim fotićem. - I bi tako:

 

 

Naišao sam na cestu pa sam odlučio produžiti uz nju:

 

 

Kroz granje nebo:

 

 

Iz dubine se čuje žubor potoka Kraljevec:

 

 

Cesta je dosta prometna. Tu ''planinare'' oni kojima je vrhunac rekreacije naginjanje u zavoju i vrtnja volana:

 

 

Konačno pred samim ciljem:

 

 

Prikaz planinarske staze broj 12 (lijevo od potoka Kraljevec):

 

[Stanley]

Medvedgrad i legenda o Crnoj kraljici

 

Kada je počela izgradnja Medvedgrada nije pouzdano utvrđeno, no 1254. godine je bio potpuno dovršen. Navodno je poticaj za izgradnju dao papa Inocent IV. radi obrane u slučaju novih pohoda Mongola.

Utvrda Medvedgrad imala je izvrstan položaj na južnim padinama Medvednice, na brdu Mali Plazur, na nadmorskoj visini od 593 m. Sa nje se mogao nadgledati prostor od Medvednice do Turopolja, a zaštitu i udobnost su joj pružali dvostruki bedemi, opkop, branič-kule, palas, cisterna i kapelica.

Tokom vremena Medvedgrad je promijenio mnoštvo gospodara i stanovnika - čak 107 - od kraljeva i biskupa do velikaša poput Babonića, bana Mikca, kralja Žigmunda, kralja Matijaša Korvina, grofova Celjskih, Jana Vitovca, bana Ivana Karlovića, Zrinskih, obitelji Erdödy, Gregorijanaca, grofa Tome Mikulića, baruna Franje Ciculina te grofa Kulmera. Vlastelinstvo je uglavnom živjelo od posjeda u podnožju Medvednice (sela, polja, vinogradi i šume), da bi se Gregorijanci, koji su bili posljednji stanovnici i vlasnici Medvedgrada, 1571. godine preselili u svoju kuriju u Šestinama i potpuno napustili burg. Grad je pretrpio teška oštećenja u potresu 1590. godine i tada je potpuno napušten.

S vremenom su njegove ruševine zarasle u travu i šumu, da bi osamdesetih godina počela obnova starog burga koji danas čini jednu od prepoznatljivih vizura grada Zagreba.

 

Nekadašnji izgrad Medvedgrada, crtež Branko Šenoa:

 

 

Za Zagrepčane, točnije stanovnike nekadašnjeg Gradeca, Medvedgrad je oduvijek bio zlokobno mjesto. Među stanovništvom Zagreba i podsljemenskih sela i danas živi legenda o Crnoj kraljici, koja je dio života stolovala na Medvedgradu. Na glasu je bila kao iznimno ohola i okrutna žena koje se narod silno bojao, a pričalo se i da je bacala svoje ljubavnike sa zidina ili u kavez s veprom i slala gavrana da napada i kopa oči njezinim neprijateljima. Također, predaje govore i to da je vragu prodala dušu i Medvedgrad kako bi otjerao Osmanlije, te da je organizirala razvratne zabave. U pričama su kroz vrijeme dodavane brojne pojedinosti, ovisno o mašti onoga koji ih je izmislio.

Nadimak Crna kraljica vjerojatno se odnosi na Barbaru Celjsku, koja se ponegdje i danas spominje kao vampirica i vještica. Priče o njoj nisu utemeljene na povjesnim ćinjenicama.

 

Barbara Celjska:

 

 

Povjesni izvori spominju je kao kći hrvatskog bana Hermana II. Celjskog i grofice Anne Von Schaunberg. Rođena je 1392. godine u češkome Melniku, a u Češkoj je i umrla u ljeto 1451. od kuge.

Barbara Celjska je bila iznimno lijepa i slovila je kao svjevrsna femme fatale. Po nekim izvorima sâm papa Pio II. opisao je njezin život kao razuzdan i poročan. Kao 16-godišnjakinja postala je drugom suprugom ugarsko-hrvatskog kralja Sigisminda Luksemburškog (mađarski Luxemburgi Zsigmond, otuda hrvatsko ime Žigmund). Godine 1433. godine postala je caricom budući da je Sigismund okrunjen za cara Svetog rimskog carstva.

 

Sigismund (Žigmund) Luksemburški, ugarsko-hrvatski kralj 1385.-1437:

 

 

Bračni par zajedno:

 

 

Barbara Celjska navodno se odijevala u crno i bavila se ''zabranjenim znanostima'', okultizmom i alkemijom, što je potaknulo mnoštvo glasina o njoj sve do fantastičnih priča. Neki autori čak su opisivali njeno ''povampirenje'', povezivali je s Drakulom itd. Kako god bilo, legenda o Crnoj kraljici živi i danas.

[Stanley]

Nagrada za planinare

 

Hvala lijepa, mene ne treba upozoravati. S mojom akrofobijom ne pada mi na pamet:

 

 

Ovaj selfie je foto-vic (u naravi nisam baš tako deformiran). Na ulazu je kiosk gdje se naplaćuju ulaznice za razgledanje Medvedgrada - odrasli 15 kuna po glavi. Ni uz najbolju volju nisam mogao platiti upad jer unutra nije bilo nikoga. Pa sam od puste muke što se švercam odlučio malo se našaliti sâm sa sobom. I nije ispalo loše:

 

 

Ajmo mi uz zidine:

 

 

Pogled unatrag i TV toranj u kumulusu:

 

 

Ovdje je ulaz u unutarnji ili glavni dio burga:

 

 

Glavna ili branič kula, pogled sa sjevera. Tu je neka grupa klinčadije s vodičem (točnije vodičicom, vodičkinjom, vodilicom, profo egérke definiraj):

 

 

Bifora:

 

[Stanley]

Kapela Svetog Filipa i Jakova sa svojom čuvenom rozetom. Kod iskapanja je pronađen očuvani original, ali su ga neki vandali razbili. Ne znam jesu li ga uspjeli sastaviti ili je ovo replika:

 

 

Sličice iz unutrašnjosti burga:

 

 

 

 

 

Ako sam dobro svladao lekciju ovo je Lacerta viridis, vulgo zelembać obični. A pošto nije zelen onda je ženka. One su šarenije i rado mijenjaju boje, kao i ženke kod ljudske vrste:

 

 

Nešto za riječke forumaše, oni vole takve lokacije. Nije baš na pruzi ali nemojmo biti izbirljivi:

 

[Stanley]

Za postjetitelje koji su raspoloženi da ponesu neku egzotičnu uspomenu na raspolaganju su Crna kraljica i njezin vitez, valjda Žigmund (tko će ga znati, ondašnji Sveti otac papa tvrdi da bi se našlo podosta kandidata):

 

 

Isti obrazac kao u Kumrovcu:

 

 

Nego, zavirio sam i u ćenifu, pače i poglavito iskoristio je namjenski. Izgleda dosta uredno i ima sve što treba uključivo tekuću vodu i papir za brisanje ruku:

 

 

Krenuh ja dalje, u područje kako je označeno na slici. Dotični objekt nisam slikao jer dijelim mišljenje mjerodavnih stručnjaka kako mu ovdje nije mjesto:

 

 

Branič-kula, pogled s južne strane:

 

 

Igra oblaka iznad glave. Na trenutak sam pomislio da bi se mogel strefiti kakav dež, ali smo ostali suhi:

 

 

Onda sam odlučio ući u kulu i počastiti se pogledom koji pruža:

 

[Stanley]

Pogled sa visine na burg i Sljeme:

 

 

I onda slijedi ono što sam spomenuo u međunaslovu - najljepši dar planinaru koji osvoji zadani cilj, a to je pogled iz visine na okoliš:

 

 

 

 

Nakon obavljene misije slijedi povratak. Onaj kiosk na ulazu je za promjenu bio zaposjednut i u njemu je sjedio neki simpatičan mladić. Kaže on meni: - Do viđenja i hvala na posjeti. - Ja njemu: - Hvala i vama, do viđenja. - Prođem dva-tri koraka i vratim se, pa mu kažem: - Mladi gospon, jel bi mi htjeli učiniti uslugu i slikati me? - Nema problema! - Mislio sam da okine sliku onako s prozora, kad on izađe van i lijepo me namjesti. Evo njegovog uratka, baš mu hvala za još jednu od zanimljivih uspomena:

 

 

Mogao sam i cestom, ali sam odlučio planinarskom prečicom…

 

 

… koja nije bila baš najudobnija, podsjetila me na Guzni put na Sutjesci:

 

[Stanley]

Naš forum prepoznaje i prihvaća sve vrste prometala, pa evo i jednog u zraku:

 

 

Valja mi skrenuti lijevo:

 

 

Staza za spuštanje:

 

 

Dolje na cesti oktanske zvijeri još uvijek tutnje i prde. U jednom trenutku pokraj mene je prošlo neko čudo iza kojeg se dimilo kao iz parnjače (nije ovaj na slici), uz smrad poput užeglog i zagorjelog ribljeg ulja. Bljak! Blaženi Medvedgrad, gore je čisti zrak:

 

 

Ne uzlazim već izlazim, ali neka se nađe:

 

 

U Šestinama je bilo dovoljno vremena da se počastim kavom i konačno sjednem. Nisam sjedio otkako sam napustio prvi autobus na liniji 102. Nota bene, za one koji se do sada nisu penjali po planinama i padaju u napast da to čine jedan mali savjet - kraće odmore kod hodanja koristite isključivo u stojećem stavu. Nikakvo sjedenje jer ćete biti još više krepani kad ustanete. Nego, evo što je bilo na stolu:

 

 

Svoja prijevozna sredstva namjerno nisam slikao, a i zašto bih? Na forumu ima pregršt lijepih fotografija zagrebačkih tramvaja i autobusa. Ovo je jedina iznimka - moj bus iz kojeg sam izašao na Britancu:

 

 

I za kraj jedna opaska. Medvedgrad nije samo stari burg, on je svojevrsna ikona i pojam koji se koristi i u komercijalne svrhe. Molim lijepo, ovo nije reklama već podsjećanje na omiljeno sastajalište railfanovskog društva u Zagrebu:

 

[seabral]

Lijepi izlet i još ljepši putopis !

Hvala ti da si se potrudio opisati nam i povijesnu stranu našeg Medvedgrada. A isto tako, hvala ti da si i sebe i nas poštedio fotki onog dijela Medvedgrada kojemu, kako si i sam napisao, tamo nije mjesto.

 

Sjećam se kako sam počeo krajem sedamdesetih i u osamdesetima intenzivno dolazio na Medvedgrad. Bila je tada prava ruševina, jedva da su bila dva kamena jedan na drugom, ulaz je bio obrasao u žbunje, a nije bilo ni poštene staze do zidine. U to doba, gotovo da nije bilo posjetioca. Ali tada mi je bio najdraži. I tada sam se svaki puta rado prisjećao Augusta Šenoe i njegovih lijepih rečenica kojima je završio svoje Zlatarevo zlato:

 

"Divna si, bujna si zelen-goro rodnoga mi kraja, ti prvi vidiku moga djetinjstva. I dignem li oči prema tebi kada večernje sunce poigrava vrhom i dolom, kad svoje zlato prosiplje tvojim zelenilom, tu bude se u mojoj duši slike iz davne davnine, vrli junaci, uznosite gospe, ljuti silnici, bijedni kmetovi, a stari Medvedgrad, plamteći živim rumenilom, kao da je opet oživio! Ali nije! Ruši se stara gradina, ruši, nu dalje, dolje pod gorom, uspinje se sjajan, snažan kao mlađahan junak - naš Zagreb grad." (August Šenoa, 1871.)

 

 

[Pfaff]

Stari, moj, lijepo si to obavio, a bit će da Ti je i prijalo. Donio si (napokon) dašak proljeća u ove sumorne trenutke okićene lamentacijama o zatvorenim prugama i prljavim vagonima

Nego,

Za početak pogonske motke i novi trčeći stroj

Je li to baš pametno u novim šuzama na dugačku hodnju? Meni se to svaki put obilo o glavu, a bome i o pete...


Moja ideja lokacije i relacije:

... pa sam se odmah po povratku kući temeljito istuširao i oprao glavu

Penzionerska posla – kupanje subotom!

PS: Ja upravo pokosio dva dunuma livade pa ako Ti ikad bude do još kakve rekreacije – dajem opremu i gorivo badava, a dobit ćeš i zengvič

[thomcro]

Jako dobro, pravi penzionerski !

 

Negoo ... jel se to meni čini il' je i tebi narasal bulb (http://i.imgur.com/MIIWT90.jpg) ?

[Stanley]

@ seabral - U Medvedgrad je usađen jedan potpuno neprirodan i neprimjeren sadržaj. Ne ulazim u njegovu umjetničku vrijednost, ali Medvedgradu stoji - kao i Medvedgrad njemu - kao kamionu gaće. Uostalom, stručna javnost se križala rukama i nogama zbog takve ideje, ali uzalud.

@ Pfaff - Nisu šuze već tene, vulgo tenisice - visoke i s jačim đonom. Dušu dale za landranje, a nisam osjetio nikakve posljedice jer su nove. Što se tiče tvoje trave (u preobrazbi u sijeno) morao bi mi poslati koju sliku da vidim kako to izgleda. Kada sam bio mali meni su kod dede i bake kao najmlađem uvaljivali dva najgluplja posla. Jedan je bio da vadim iz sijena onu biljku koju u Ivaniću zovu ščavjak, a ima ružan običaj da raste u travi i nakon košnje pocrni. Drugi nije bitan jer valjda nemaš konja da sa njega tjeram obade.

@ lokführer - Ne čini ti se, upravo sam predmet zezancije rodbine na Facebooku. A ja se vadim da je to optička varka zbog majice s vodoravnim prugama.

[thomcro]

...

@ lokführer - Ne čini ti se, upravo sam predmet zezancije ...

... svjestan sam da te navodim na greh al' drugi put malo korigirat fotošopom

[Pfaff]

... svjestan sam da te navodim na greh al' drugi put malo korigirat fotošopom

 

Da zna fotošop, bio bi na slici u društvu sa Severinom!

[Portos]

 

Da zna fotošop, bio bi na slici u društvu sa Severinom!

 

Ahahahahaha

 

Odlično si se razgibao, ja isto samo malo dalje i malo više, ali to ću tek prikazati ovih dana. Zamirisale su mi jagode pa odoh baciti se u grijeh...

[ZlayoZg]

Stanley,uvijek nam prirediš nešto novo i zanimljivo i stvarno je gušt gledati i čitati.Sjedi,5+.

[Pfaff]

@ Pfaff - Nisu šuze već tene, vulgo tenisice - visoke i s jačim đonom. Dušu dale za landranje, a nisam osjetio nikakve posljedice jer su nove.

Tene su samo podvrsta roda šuze (pojam vs. kategorija ili kako je već to išlo...)

 

 

Što se tiče tvoje trave (u preobrazbi u sijeno) morao bi mi poslati koju sliku da vidim kako to izgleda. Kada sam bio mali meni su kod dede i bake kao najmlađem uvaljivali dva najgluplja posla. Jedan je bio da vadim iz sijena onu biljku koju u Ivaniću zovu ščavjak, a ima ružan običaj da raste u travi i nakon košnje pocrni. Drugi nije bitan jer valjda nemaš konja da sa njega tjeram obade.

Košnja se kod mene svodi na anihilaciju tj. nije mi na kraj pameti skupljati sijeno. Radi uvida evo par sličica:

Ljivada zapad:

 

 

Ljivada istok:

 

(slikano nakon košnje)

 

Od opreme imam flaksericu:

 

(uz nju ide fertun, orma za nošenje, kaciga i vizir)

 

I onu što se gura:

 

 

Obadovah neima, ali su komarci već dostigli pristojne dimenzije!

[thomcro]

...

(uz nju ide fertun, orma za nošenje, kaciga i vizir)

...

... e da mi te videt

[egérke]

Ja bih rekao "vodičica".

[Stanley]

Sjetih se da nisam komentirao Pfaffovu ciljanu planinarsku lokaciju. Prošao sam neposredno uz nju, ali nisam svraćao (taman posla). I tu sam u mlađim danima ostavio nešto love: