Dragi forumaši, forum zeljeznice.net slavi veliki jubilej - 20 godina postojanja i molim vas da odvojite par minuta svog vremena i javite sa na ovu temu.

Jump to content

Stanley

Moderatori
  • Posts

    19306
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    52

Everything posted by Stanley

  1. U trajektno pristanište Valbiska stigli smo dovoljno rano da se osvježimo u ovom kafiću: Trajekt Ilovik na liniji Valbiska - Merag: Još uvijek je tmurno, ali kao da će se razvedriti: Idemo prema Cresu: Iskrcavanje u Meragu: Tomičina Mazda: (Nastavlja se)
  2. Za idući broj mog kupusnog lista odlučili smo pripremiti reportažu o poštanskim uredima u Primorsko-goranskoj županiji. Do sada sam obišao sve županije na obali Jadrana, ali na otoke, osim Korčule, nisam išao iz prometno-logističkih razloga. Puno vozikanja, puno potrošenog vremena, a malo ljudi… Ovaj put odlučili smo učiniti iznimku i obići poštanske urede isključivo na otocima. U dva dana posjetili smo 12 lokacija na Krku, Cresu i Lošinju. Putovanje mi je ujedno pružilo priliku da se podsjetim i na davna vremena svojeg djetinjstva i mladosti, ali o tom potom. Napominjem da je novinarski dio posla odradio moj šegrt i nasljednik Tomica, pa sam na svoju zadnju reportažu za poštarčine putovao više-manje kao turist. Iz Zagreba smo krenuli u četvrtak 5. studenog u 5.30. S obzirom na planiranu rutu odlučili smo se za Tomičin automobil, tako da smo od željeznice vidjeli vrlo malo. Ipak, našao se tu i tamo poneki motiv s pruge. Vrijeme nas je prvog dana kako-tako poslužilo, ali smo u petak doživjeli pravi povodanj. No, dosta priče, idemo na slike. Jutarnju kavu popili smo na autocesti, na odmorištu Ravna Gora, a zatim smo ugovorili mjesto sastanka s riječkim kolegom Damirom u ovom kafiću na Vežici: Popili smo kavu, a kako je Damir kasnio kratili smo vrijeme slikavanjem. Prognoza vremena je bila ni vrit ni mimo: U tim trenucima najmanje sam mislio na željeznicu. Odjednom se začula poznata buka vlaka u pokretu i ugledao sam žutku s putničkim vagonima. Nisam stigao reagirati odmah, tako da sam uhvatio tek dio zadnjeg vagona (u sredini slike): Komadić vedrog neba: Naš domaćin Damir napokon se blagoizvolio ukazati i krenuli smo put Krka. Žurili smo na trajekt za Cres, koji je kretao u 9.15. U vožnji sam uhvatio komadić pruge Škrljevo - Bakar: Slikano s mosta kopno - Krk: (Nastavlja se)
  3. Si, šefe! Znao sam da ćeš se ti prvi javiti i, naravno, pogoditi. A nagradu ćemo pretvoriti u blues slada i ječma prvom prilikom kad se sretnemo.
  4. Upravo sam se vratio s mojeg posljednjeg reporterskog puta za poštarčine. O tome opširnije sutra. Nagradno pitanje: gdje je ovo snimljeno? Prvi koji dojavi točan odgovor ima pravo napisati članak za Sindikalni glasnik na temu poštanskih vagona.
  5. Nažalost, ovaj put ništa od susreta s riječkom ekipom. Naš regionalac Damir odlučio je provozati nas malo trajektima po ugodnom moru, pa ćemo na Cres, Lošinj i Krk, a u povratku priobalnim naseljima i doma via Crikvenica. Stoga neće biti ni puno željeznice, ali ćemo putem valjda napiknuti kakav motiv.
  6. Svima koji mi budu rasplinjavali temu doći ću jedne noći mladog mjeseca s ovim (Izvedba: Tamara, 31. listopada Anno Domini ove)
  7. Da, ali treba to gledati i s druge strane: - sada sam na vrhu zgrade, a nekada su iznad mene bila još trojica; - bolje biti četvrti na selu nego šesti u gradu; - ovaj stan je ipak moj Moj Alberte, sve je relativno (rekao Einsteinov deda)
  8. Slobodan sam obznaniti svekolikom forumaškom pučanstvu, a naročito Riječanima, da je moja posljednja reportaža za poštarčine uglavljena za dane 5. i 6. studenog Anno Domini 2009. Kanimo obići nekoliko lokacija u Rijeci, a nakon toga ćemo se uputiti na Krk, Mali Lošinj i eventualno Rab (ako stignemo). Svakako bih želio iskoristiti prigodu da se nađem na kavi s riječkom forumaškom ekipom. Prikladniji dan je četvrtak, jer smo u petak na otocima. S obzirom da se moj presumptivni nasljednik Tomislav više nego dobro snalazi u šalabazanju poštarskim svijetom, a lokalni vodič Damir već zna za moje railfanovske nastranosti, nema problema da otkantam dio novinarskih obveza kako bih se mogao naći u društvu riječke ekipe. Gdje ćemo se naći, pretpostavljam, nije upitno. Recite tko i u koje vrijeme (mi dolazimo automobilom). Za svaki slučaj evo i broja mojeg mobitela: 098 298-818. See You!
  9. Je li? A što je ovo? http://zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=10443&start=0 Još smo pozvali vas Slavonce da nam se pridružite. A da ćemo produžiti do Osijeka i Belišća odlučili smo tek na samom putovanju. No, idući put ćemo se najaviti na vidljivijem mjestu (recimo pod Razno).
  10. Pa i planirali smo neku mesinu, ali zbog promjene plana nije bilo vremena.
  11. Hehe, Ćiro, hvala ti na komplimentu. Mislim na ono ''mladi'', jer izvorna ideja je bila moja (60 godina). Baš jučer je Portos dečkima govorio nešto u stilu: kakva je to družina koju još-malo-pa-penzić mora pogurati u akciju. A što se tiče ovoga: ... ja svakako planiram obići i pruge Vinkovci - Gunja i Vinkovci - Županja, znam da će još par ljudi sa mnom, pa se možemo naći i napraviti dernek.
  12. Pozdrav i tebi. Sreća je i tvoja i moja što nismo ista generacija i što nismo npr. u 1966. ili 1967., jer bi se garant potukli. Tih godina su tučnjave između Trnjana i Trešnjevčana ušle u legendu... Šalim se, naravno. Ja sam po naravi miroljubiv i nisam bio ni blizu takvoj vrsti ''zanimacije'', iako sam, stjecajem okolnosti, dobio svoje upravo od momaka iz ova dva kvarta. Na Trnju (bivši klub Lola, Kruge 48 ) su mi neki likovi iz čista mira razbili nos i blago me iscipelarili, a na Trešnjevci sam morao kupiti ciglu. Trnje je uz Trešnjevku moj omiljeni zagrebački kvart, jer sam tamo dugo godina vodio izviđače. Većina mojih najboljih prijatelja (pa i poneka bivša cura ) potječe upravo s Trnja. Nema više ni starog Trnja ni stare Trešnjevke. Sve se mijenja, nalazim tek poneki trag ambijenta u kojem sam se nekada kretao. To je uostalom i normalno, Zagreb se razvija i ne živi se od prošlosti. Gledaj stvari ovako: nisi ti zakasnio, već sam ja uranio i neću vidjeti ono što ćeš ti tek doživjeti. Pa ćeš jednog dana pričati svojem potomstvu kako je nekada u Zagrebu bilo nešto što se zvalo željeznica, a nekakav Štef... Stipe... aha Stanley je pričao i o nečemu što se zvalo... kako ono... Sam... Samo... je li Samoborček?
  13. Umjesto u Našicama ili Osijeku, u brzi za Zagreb na kraju smo se ukrcali u Bizovcu. Vrijeme od pedesetak minuta između dva vlaka iskoristili smo za predah uz pivkana, a glad smo na brzaka utažili pizzom podnošljive kvalitete. U Bizovcu smo vidjeli rijedak prizor: tri Macose skuplane u jednu garnituru. Ja nisam od onih koji će reći da mrze Macosu, naprotiv, ali ih je čak i meni bilo dosta za jedan dan. Ovdje naš strojovođa (onaj koji nas je vozio u Belišće i natrag) silom prilika preuzima ulogu manevrista: Sve je u redu, možemo dalje: Tu zmiju od tri Macose bolje će vam prikazati drugi, a ja napominjem da nam je došla još jedna i to iz smjera Osijeka prema Našicama: Ovi su izdaleka živčanili: - Maknite se, maknite se! - Snimka trostruke Macose je prizor dostojan kalendara KLJŽ-a: U očekivanju vlaka za Zagreb. Bilo je super, ali za jedan dan dosta: Trostruka Macosa kreće prema Osijeku, a s njom i kapitalci KLJŽ-a (i ovog Foruma): Naš brzi za Zagreb stigao je na vrijeme. Našli smo prazan odjeljak i udobno se smjestili. U Našicama smo čekali križanje s nečim. To nešto bilo je dugački teretni vlak. Na naš zlobni upit otkada teretnjak ima prednost pred brzim, prometnik je odgovorio: - Počinje šećerna repa. - Pa kad je tako... Zadnji vagon u garnituri bio je restoran. S obzirom da je pizza počela raditi, otišli smo u dvije smjene na osvježenje. Ovo je moje društvo: Toliko s moje strane o ovom izletu, neplanirano produljenom i napornom, ali iznimno zanimljivom. Osobno sam s popisa nikada prijeđenih pruga u Hrvatskoj skinuo dvije i još su mi ostale samo relacije Rijeka - Šapjane, Varaždin - Golubovec, Osijek - Beli Manastir, Vinkovci - Županja i Vinkovci - Gunja. To ćemo riješiti najkasnije do kraja iduće godine, a ponešto od toga, lako je moguće, i u ovoj godini. Putem smo skovali neke planove, o kojima ćemo opširnije izvijestiti uskoro. Najprije članove KLJŽ, a zatim i svekoliko forumaško društvo. S obzirom da su moji suputnici snimili pregršt fotografija smatrajte moj prilog (naravno uz Antona) tek uvodom u jedan od, vjerujem, najopširnijih putopisa na Forumu.
  14. Dojmove iz Osijeka nisam bilježio, to prepuštam drugima. Nema tome dugo otkako sam se javio iz ovog lijepog grada putopisom sa službenog putovanja, stoga se ne želim ponavljati. Mogu jedino reći da mi je bio užitak provozati se osječkim tramvajem, prvi puta nakon 40 godina. Naime, u svibnju 1969. vozio sam se od nekuda do kolodvora i to u staroj Škodi koja u ono vrijeme još nije bila muzejski primjerak. Eh, da, moram napomenuti da sam društvu pokazao naselje (moguće sam pogodio i zgradu) gdje stanuje naš forumaški prijatelj dnovakovic. Nakon vožnje tramvajem upali smo u Macosu za Belišće. Do Bizovca ništa posebno, dalje po ravnici - da ravnija ne može biti - 30 km/h. Prvo stajalište od Bizovca su Ladimirevci: Tu nas je napustila jedina suputnica u našem odjeljku, neka mlada cura kojoj smo se vjerojatno popeli na vrh glave našim motanjem od prozora do prozora, glasnim kikotanjem i brbljanjem o takvim glupostima kao što je željeznica: Uz prugu se nađu i svakakvi nasadi, plantaže... Evo nas na skretnici, a to je znak da ulazimo u neki kolodvor: Kolodvor je Valpovo: Društvo neumorno visi na prozorima i razgledava okoliš: Ivog je danas prevalio najviše kilometara (preko 600), ali se itekako isplatilo: Još malo i na cilju smo... Ulazak u kolodvor Belišće: Kolodvor. Tu smo bili i lani, ali nismo došli vlakom: Naša Macosa čeka povratak u Osijek: Viđeni fotografi: Imali smo prigodu razgovarati i sa strojovođom, od koga smo čuli pregršt zanimljivih priča. Ovaj gospodin je nekada vozio i dizel-hidrauličnu lokomotivu serije JŽ 741, popularnu ''plavušu'', od koje je izrađen samo jedan primjerak (prototip) i koja se nalazila u VV Vinkovci. Od majstora smo čuli da je putničkom prometu na pruzi Bizovac - Belišće nastupio Sudnji dan, ali teretni vlakovi idu svakodnevno. Ova pruga je prvobitno i izgrađena samo za industrijske potrebe. Kako je nastala sedamdesetih godina, ujedno je i zadnja novoizgrađena pruga u Hrvatskoj. Slijedi završetak (s moje strane)
  15. Prema prvobitnom planu trebali smo imati ''bavljenje'' u Našicama cca 2 sata, tamo pronaći restoran za ručak, a zatim se vratiti brzim vlakom via Koprivnica koji iz Našica kreće u 12.49, a u Zagrebu je u 16.22. Međutim, još u kafiću u Novoj Kapeli-Batrini Toma nam je stavio bubu u uho. Nabacio je ideju da Macosom iz Pleternice produžimo do Osijeka i iskušamo novu tramvajsku liniju do Bikare i natrag, a bilo bi dobro provozati se i prugom Bizovac - Belišće dok nisu ukinuli putnički prijevoz (što će se, kako čujemo, nažalost dogoditi s novim voznim redom). Nakon dugog i kratkog dogovaranja ideja je jednoglasno prihvaćena. Naročiti entuzijazam pokazali su ivog i drstoka, koji nikada nisu bili u Osijeku. Ove promjene plana imale su kao posljedicu brojne akrobacije s prijevoznim kartama, ali je sve riješeno bez problema. U Našicama smo imali predah od nekoliko minuta, što smo iskoristili za čik-pauzu i poneku fotografiju. Najprije lijepo uređena zgrada kolodvora: Valja nam protegnuti noge i razmijeniti dojmove s dosadašnjeg puta: Prugom Zagreb - Osijek ja sam se navozio na desetke puta i nije mi se dalo puno snimati. A i Portos je uzeo kratki predah... ... dok društvo u kutu raspravlja o nekakvim dekama : Ne pas se pencher au dehors - e pericoloso sporgersi : U Bizovcu smo zatekli tzv. sabirno-manipulativni ili radni vlak, nazovite ga kako hoćete, s jednim i to službenim vagonom: Ne'š ti meni uteć: I evo nas u Osijeku. Na stajalištu Osijek-Vodovod pridružio nam se forumaš 1142-007, koji će nam biti vodič kroz zavrzlame tarifnog sustava osječkog gradskog prometa: Forumaško-klubaška elita nešto mudroslovi: Na peronu je brzi za Zagreb, isti onaj kojim smo se prvobitno trebali vratiti: A evo i njega, došuljao se odmah iza naše Macose: Nastavlja se
  16. Našice - pregrađe. Tu negdje dolje morala bi biti cesta Požega - Našice: Pruga je u dobrom stanju, ali znak upozorava majstora da malo prikoči: Sada bi već morali biti blizu Našice City: I jesmo, potvrđuje crkveni toranj: Posljednje stajalište na pruzi: Našice Grad Još koji kilometar... ... niz opaki nagib... ... do ulaznog signala koji nam poručuje da se malo strpimo: Dobivamo slobodan prolaz... ... i ulazimo u kolodvor Našice: Nastavlja se
  17. Približavamo se još jednom kolodvoru: Londžica: Ovdje se nalazi gomila materijala za izgradnju kosječne mreže (za rekonstrukciju kolodvora Londžica i pruge do Našica?): Nastavljamo kroz šumu: Biti će tu zamjene tračnica: Posljednje stajalište prije Našica. Sada se već spuštamo niz Krndiju... Opet kroz šumu: A evo i njega: novi industrijski kolosijek do cementare u Našicama (točnije: u Zoljanu). Fotoaparati škljocaju k'o sumanuti: Ovdje je pruga u puno boljem stanju: Nastavlja se
  18. Približavamo se najljepšem dijelu ove zanimljive pruge, onom preko planine Krndije. Krndija je niska planina, ali je treba prijeći pa pruga ima uspone i do 16 promila. Tračnice su mjestimično vlažne, a na pruzi ima i lišća... Stajalište Ljeskovica: Približavamo se brdima. Lijepo se vidi uspon... ... koji iznosi 14 promila: Zavoja je sve više... ''Zeleni tunel'': Grob čovjeka koji je projekirao ovu prugu, a zvao se Ištvan Takač: Nastavak slijedi
  19. Smjestio sam se na odgovarajući položaj i prepustio se ispaši. Prvo stajalište: Zarilac: Pruga dobrim dijelom prati tok rječice Londže. Ovaj vodotok izvire negdje na planini Krndiji, a utječe u Orljavu kod Pleternice: Pruga je od Pleternice do blizu Našica, nažalost, u komatoznom stanju. U nju se ništa ne ulaže. Osovinski pritisak je 16 t/os, a dopuštena brzina jedva 30 km/h. Teretnog prometa nema, a putnika je malo. Naravno, tko bi normalan putovao vlakom uz takvu ''brzinu''... Ali je vožnja zbog lijepog okoliša pravi užitak. U dva navrata ispred vlaka nam je pretrčala srna! Stajališta Knežci i Ciglenik neka vam prikaže netko drugi, a ja sam snimio stajalište Latinovac... ... koje ima čak dvije ''zgrade'' ... ... a Latinovac je tzv. eko-selo. Na ovom imanju uz prugu gazda uzgaja razne vrste domaćih živina, od gusaka do konja: Opet malo pruge: Konačno se približavamo i nekom kolodvoru. Na pruzi Pleternica - Našice postoje dva kolodvora: Čaglin i Londžica. Ovo je Čaglin: Ima čak i jedan teretni vagon: Nastavak slijedi
  20. U Macosi nije bilo gužve, tako da smo okupirali za sebe cijeli jedan odjeljak i razmilili se po prozorima: Prugom Nova Kapela-Batrina - Pleternica - Požega - Velika već sam putovao, tako da me u ovoj prigodi nije previše zanimala. Ono što me potaknulo na ovo putovanje je pružna dionica Pleternica - Našice, jedna od rijetkih u Hrvatskoj gdje me nikada nije bilo. Jedna usputna snimka, reda radi: Kolodvor Pleternica, pogled prema Novoj Kapeli-Batrini. Tu se odvaja krak za Požegu i Veliku, a mi moramo promijeniti vlak. Naša Macosa ide prema Požegi i Velikoj, a mi ćemo presjesti u Macosu iz Požege za Našice i Osijek. Veza je dobra i čeka se tek koju minutu. Ima ovdje i manevrista: Naravno, jer je u kolodvoru teretni vlak Velika - Slavonski Brod: Još malo i krećemo, ovaj put u nepoznato: Ima i ovdje Plassera, a ima i Theurera : Nastavak slijedi
  21. Zagrebačko-zagorska ekipa (može i obratno) vratila se zadovoljna i prepuna dojmova, pa idemo redom u riječi i slici. Portosa i ivoga zatekao sam u zadnjem vagonu ranojutarnjeg Zagorca, koji iz Vrapča polazi u 05.16. Portos je ušao u Zaprešiću, a ivog se kotrljao iz Velike Vesi via Zabok još od 4 ujutro. Stoga predlažem da mu KLJŽ na idućoj skupštini svečano dodijeli titulu Živa Volja. Evo njih dvojice u Bt-u: Na Glavnom kolodvoru sveopći pičvajz: prvi peron je nestao! Točnije, nestajao je njegov kolosijek. Na večer, kad smo se vratili, već je bio položen novi, a podbijačica ga je nemilo mijesila i tlačila. To će vam naknadno prikazati Portos, a od mene dvije ranojutarnje snimke: Na peronu sam se pridružio i drstoka: Kupili smo povratne karte za Našice, u polasku via Nova Kapela-Batrina, u povratku via Koprivnica. Prodavačica je bila jedna od onih bistrijih i nije se dala zbuniti, naročito kada su dečki iza mene počeli govoriti: meni isto što i njemu. Smjestili smo se u vagon Nikole Tesle i čekali polazak. U zadnji čas k nama se dokotrljao zadihani lik, a to je reiche06 koji je do kolodvora morao taksijem: Na putu do Nove Kapele-Batrine nije bilo snimanja jer se prozori nisu mogli otvoriti, a taj dio pruge ionako je već konzumiran milijun puta. Vagon je bio jedan od onih što ih je osuvremenio Gredelj. Komentare o udobnosti i dizajnu bolje da ne spominjem, ali moram reći da je naš odjeljak imao nagibna vrata. Naime, svaki čas su ispadala iz ležišta i nakrivila se. Jedan naš forumaš-gredeljevac od silnog štucanja mora da je završio na Hitnoj. Još jedna osobitost ovog vlaka bio je kondor, koji je nekih pet puta zavirio k nama i pitao: - Jesam li vam pregledao karte? - Rekao sam dečkima: - Ako dođe još jedanput, majke mi, slikati ću ga i metnuti na Forum! - Srećom, bio je pošteđen takve vrste publiciteta. U Novoj Kapeli-Batrini pridružili su nam se Anton i Toma, pa smo svi skupa završili na jutarnjoj okrijepi: A zatim trk prema Macosi koja kreće za koju minutu. Biti će to Dan Macosa, ali o tome u nastavku. Slijedi nastavak
  22. Ako ideš iz Prečkog (sudim po tvojem profilu), pođi Zagrebačkom prema sjeveru i skreni lijevo na Oranice. Idi ulicom Oranice sve do ispred podvožnjaka na pruzi. S desne strane vidjeti ćeš ulaz u kontejnerski terminal. To ti je najjednostavniji put i nikako ne možeš fulati. Druga je mogućnost da uđeš u Špansko, na ulazu u naselje kod Auto Willa skreneš desno i slijediš glavnu ulicu (tamo gdje vozi ZET-ov bus) prema sjeveru sve dok ne izbiješ na prugu. Do ulaza u terminal imaš cca 200 metara. To ako ideš pješice, biciklom ili autom. Za javni autobusni prijevoz ne znam, mislim da nemaš izravne linije. U svakom slučaju, sada znaš gdje se ulazi u terminal. Za pješačenje ili bicikl postoje i nešto kraći putevi, ali te sada neću zbunjivati još i prečicama koje možeš (preporučam na povratku) otkriti i sâm. P.S. Odakle ti je profesor koji ne zna objasniti gdje je kontejnerski terminal?
  23. Izgledalo je kao napušteni ranžirni kolodvor s desetak kolosjeka zaraslih u travu i čičke. Još malo i izgledalo bi k'o danas Trnava, ali tamo je već prava džungla. Kolosjeke su maknuli ranih devedesetih, prije izgradnje kontejnerskog terminala.
  24. Tvojoj znatiželji budi udovoljeno. Nalazi se ovdje, na slici je lijevo: Moram priznati da mi nije jasno zašto to pitaš, ako si pregledao putopis. No, nije bitno. Kontejnerski terminal nalazi se na mjestu bivšeg RK Vrapče, južno od Ilice i željezničke pruge prema Zaprešiću. Ako ideš Ilicom prema zapadu to je s lijeve strane, neposredno prije podvožnjaka na Oranicama i početka Aleje Bologne, tamo gdje se Ilica sasvim približila pruzi i ide usporedno s njom. Ulaz u terminal je kod podvožnjaka na Oranicama. Ako te još nešto zanima, samo pitaj.
×
×
  • Create New...