Stanley

Kako najavio tako i nastavio. Od srijede 27. do petka 29. svibnja boravio sam u Zadru. U hotelskom naselju Borik imali smo IV. Sabor (kongres) Hrvatskog sindikata pošte. Sabor se održava svakih 5 godina. Raniji dolazak iskoristio sam za reportažu o Središtu pošta Zadar u mojem kupusnom listu. U srijedu popodne i u četvrtak ujutro obišao sam nekoliko lokaciju u Zadru, a skoknuo sam još do Biograda i Benkovca. Iako sam svih ovih dana bio doslovce u paklenoj gužvi, putem sam uspio zabilježiti i komadić željezničke tematike. Dosta brbljanja, idemo na slike. Srijeda ujutro, na putu prema Zadru. Moj kolega i vozač Davor nije postavljao glupa pitanja, već je spustio prozor da lakše snimim prugu Karlovac - Bubnjarci. Pa što se vidi, vidi se: Mali Off Topic. Povijesna jezgra Zadra je prepuna spomenika kulture. Ovo je katedralna crkva Svete Anastazije ili Svete Stošije. Moj prijatelj, vodič, vozač i pomoćni fotograf Dujo nije baš sasvim razumio da hoću više od najljepšeg romaničkog pročelja u Hrvatskoj, a manje od pločnika, no nećemo sitničariti... Nakon posjeta poštanskom uredu u Benkovcu... ... zamolio sam Duju da me odveze do obližnjeg kolodvora. Ni on nije postavljao suvišna pitanja. Upravo smo izašli iz kombija, kad evo iznenađenja: ulazi Šved iz Knina! Sve se odigralo tako brzo da sam ga uspio snimiti kad je već bio u kolodvoru: Još nekoliko snimki na brzaka. Pogled prema Kninu: ... i prema Zadru: Za kraj:

Od moje malenkosti ovaj put nikakvih fotki, jer nisam ponio fotoaparat. Naime, istog dana u mojem stanu bio je tulum u povodu 3. rođendana moje unučice, pa sam spravu ostavio djeci da ovjekovječe taj značajni događaj. Da ne ispadne kako sam se samo slikao, evo kratkog osvrta na jednu epizodicu: Na stazi krava pojavilo se stado slonova u čudnim plavim bojama. Čelna krava, spazivši nas onako nanizane po cesti, zastala je i počela nas nekako čudno promatrati. Goveđe društvo iza nje također se ukipilo iščekujući dalji razvoj događaja. S obzirom da sam kao klinac naučio nešto o kravama (načuvao sam ih se na paši u Ivaniću), zaključio sam da su se životinje uplašile uljeza i savjetovao ostatku ekipe da se maknemo s ceste, što je moguće više u stranu. Nakon poduljeg oklijevanja čelna krava je prikupila hrabrost i krenula prema kući, tj. svojoj štali. Za njom su polako krenule i ostale. Dok smo se mimoilazili i gledali se međusobno ispod oka ja sam, moram priznati, škicao što se plemenitim životinjama nalazi između stražnjih nogu. Ne bih se volio sresti s bikom u ovako delikatnoj situaciji...

Smatraj da ti je mjesto u fijakeru rezervirano.

Prije večernjeg rastanka ekipe i pokreta mili-moji-kuda-koji ja se uputih, zlu ne trebalo, na ispust prerađevina od piva. Pod onim krovom sretoh turbo-ljubaznog šefa kolodvora i pitah ga gdje je ono mjesto za naročitu uporabu, a on me ljubazno uputi u WC prometnog ureda. Majica KLJŽ sva vrata otvara! Više o tom susretljivom gospodinu u nekom drugom putopisu. P.S. Pfaff, dobra ti je ova digresija na subotnja putešestvija.

Ali postoje 2 (dva) fijakera dvoosovinca.

U Vojvodinu ćemo ići sve dok zdravlje služi i nâs dvojicu i one koje posjećujemo. Koliko sam shvatio, krajnje je vrijeme da nam se ti i STIB pridružite u fijakeru.

Do kolodvora Županja Sava. Ima ga u starim voznim redovima (recimo do šezdesetih).

Potpisujem. Ali je moja ocjena 5-, jer je zaboravil Hrastovac. Usput i jedno pitanje: odakle se broje tuneli? Pretpostavljam od Sunje? A tunel Viktorovac (u Capragu) bi onda pripadal pruzi Zagreb - Novska?

Ne, već ono što vi doli zovete fjaka.

Kao prvo, to nije nikakav Norin nego legendarni Sertić. Norin mu je okupacijsko ime. Ko kaže da ga niko ni kupil? Sertića je kupil (čuj: kupil!) neki kamenjarac početkom devedesetih i nazval Norin. Išel sam u Norin (ne govorim o Sertiću) samo jedanput, s kolegom na povratku iz posla, a bili smo prije vani nego nutra jer je sve smrdilo na farbu. Koja je usput rečeno bila siva, ko u provincijskoj vojarni. A društvo koje se tam počelo okupljati bolje da ne spominjem. Ja jesam ljubitelj zore i dana, ali Jure i Bobana nisam i ne bum. Danas je zgrada u stanju, otprilike, kao Cesargrad.

Krećeš se po krivim mjestima. Ma bili smo mi u KŽMZ u dva navrata i to dosta dugo, ali smo odlučili izaći na zrak jer je bilo zagušljivo. Još sam si mislio da te zvrcnem na mobitel, ali sam iz nekog razloga pomislio da nećeš doći. Ja sam bi(j)o prvi put na susretima KŽMZ. Vidim da se neki žale da je bilo malo ljudi. Kako tek izgleda kad ih ima puno, hodaju jedan drugome po glavi? By the way, knjiga o 101 je prva liga i vrijedi svake uložene lipe.

Nadam se da ćemo do Knina stići prije nego li ja postanem penzić.

Dovraga, Toma, pa ipak si ti išel na Filozofski, pa bi čovjek očekival da znaš jezične začkoljice. Približavate se BLATIMA i izlazite iz BLATA. Mjesto se zove Blata (množina od blato) upravo zbog tih povremenih jezera oko njega. Na to sam ja već upozorio, ne sjećam se više koga, u jednom od ranijih putopisa. Priznajem da je i mene zasvrbio prst, ali nisam htio Tomi kvariti ovaj prekrasni putopis. Da ne ispadne kako samo kudimo, autora treba i pohvaliti jer se ipak popravlja: jedan kolodvor više nije ''Oštarij'', već (ispravno) Oštarije.

Bravo, majstore, uživao sam u ovoj fotopisno-mjestopisnoj prikazbi. Abantiissa, ni vrag da ste i vi pod okupacijom?

Kod stajališta Zoljan?

Može jedna sugestija? Daj piši Mrzlo Polje umjesto M.Polje, vjerojatno ima na Forumu ljudi koji (još) nisu čuli za taj kolodvor. Ne razumijem razloge ovakvom kraćenju naziva službenih mjesta, osim ako nisi u opakoj žurbi. No hard feelings? Dobre su ti fotke, samo nastavi.

Je, a baš si mislim kako nam je uspjelo doći do neta dva i pol dana prije tebe.

Ja znam. Nismo svi stali u ciljnik, pa se Svebor (prirodno) usredotočio na stranu di je tatek. Slažem se da je bolje umjesto mene ugraditi nekog komada. Može Angelina Jolie, ali bih ja nekako (s obzirom na dob) preferirao, recimo, Miru Sorvino. Usput, andi i ivog, kaj je s vašim fotkama? Znate li da se štrajk mora po zakonu unaprijed najaviti?

Za neupućene: onaj skroz lijevo (južno od seabrala), koji se nekom pomutnjom na slici ne vidi, sam ja. Sorry, nisam mogao odoljeti napasti. A baš sam se ''blicao'' na ovu snimku... Neka, neka, pljusnuti ću ja fotku moje malenkosti na istome mjestu iz 1972.

Već ti je bilo i vreme. A kaj se tiče ovoga: Ako si zaista oprezan, da prijeđeš Bolonju treba ti više vremena nego da ideš pothodnikom. Prijeko preče, naokolo bliže. Nemoj da ti ja (kao sused) jednog dana pišem na Forumu nekrolog! Usput, simpa ti je putopis. Zgodan tekst i lijepe fotke.

Budi pribilježeno za povijest kako je ovo bio tvoj jubilarni 100. post, pa skromno čestitam. Drugim riječima: zakaj se ne javljaš češće!?

Benti, skoro sam opal sa stolca kad sam videl da nas (i) ErrAseR hvali. Znam da ste ti i Karavela vozili po toj pruzi. Ajd nabaci koju fotku iz tog vremena ak je imaš. Mislim da je Karavela već nekaj postal s kumrovačke pruge.

Bilo je samo za članove KLJŽ i nisi ništa propustio, jer se o tome pisalo na zatvorenom dijelu Foruma (samo za članove KLJŽ). Nema problema da nam se pridružiš na izletima KLJŽ (biti će vrlo atraktivnih već u svibnju!), ali se prije toga blagoizvoli učlaniti u Klub. Sorry, takva su pravila igre. Ti si jedan od najaktivnijih railfanova i pitam se zašto već nisi pristupio KLJŽ. Tu ti je odavno mjesto, kao i mnogim drugim forumašima. Nemoj reći da ti je problem 50 čuna upisnine + 150 godišnje članarine...

Mala digresija na temu putopisa: Isti vlak, bolje rečeno loksu, snimio sam i ja dok sam čekao Macosu u Vrapču. Naime, imao sam namjeru snimiti Macosu s ekipom KLJŽ-a u dolasku. Pretpostavljao sam da će biti na prozoru s fotićima (i bili su). Vlak 3200 trebao je biti u Vrapču u 08,02. Minutu prije vidio sam da se u daljini, iz onog ''hupsera'' kod mostića preko potoka Vrapčak, pojavljuje neka mrlja i dva svjetla. Počeo sam ciljati fotićem i onda primijetio da nešto ne štima. Svjetla su bila nekako preblizu jedno drugome u odnosu na oblik vozila, a osim toga: otkada Macosa ima pantograf? Skužio sam da je riječ o teretnjaku i htio sam ga snimiti, ali su mi neke babe zaklonile pogled na prugu premještajući se prema rubu perona kako bi se pripremile za ulazak. Stoga sam uspio okinuti samo jednu i to lošu (mislim na fotku ) iz blizine. Nisam je mislio stavljati na Forum, ali... Kad sam upao u društvo pitao sam jesu li kasnili u polasku. Nisu, rekoše mi, ali su stajali u Kustošiji pet minuta iz bogtepitakojeg razloga. Pa evo tog razloga:

U Sloveniji uredni objekti željezničke infrastrukture, pruge za 20 t/os, a što je najvažnije ima dosta prometa. Jedino vlakovi ne voze vikendom, pa nismo mogli slikati nikakav vlak. Prelazimo granicu i nalazimo jad i bijedu. Ovo je, kakti, kolodvor Kumrovec: U bolja (željeznička) vremena ovdje su znala biti istodobno i po 3 (tri) putnička vlaka. Vidio na svoje oči i vozio se na desetke puta. Ovo su ostaci nekadašnjeg vodocrpilišta za parne lokomotive. U kasiranom vagonu nalazila se pumpa koja je vodu uzimala izravno iz rijeke Sutle: Andi je pokušao okrenuti skretnicu i nije mu jasno zakaj ne ide: A ne ide zbog ovoga: Pruga je izgrađena 1956., ovo je novije: U Kumrovcu smo od tuge i jada odlučili nešto pojesti. Dok smo čekali odojka i puricu s mlincima, ja sam iskoristio vrijeme da zabilježim komadiće svojih sjećanja na mladost. Uz sliku Kumrovečke doline neraskidivo su vezana dva srednjevjekovna burga. Iako su odavno u ruševinama, još uvijek dominiraju dolinom. Ovo je Kunšperg (slovenski: Kunšperk) na obronku istoimenog brda. Ispod razvaline nalazi se selo Kunšperk (općina Bistrica ob Sotli). Pavao Šterc, kovač iz Kunšperka, bio je vođa štajerskih seljaka u velikoj hrvatsko-slovenskoj Seljačkoj buni 1573. Burg je izgrađen krajem 12. stoljeća (1176.), promijenio je mnogo gospodara, a napušten je u 17. stoljeću. Kao mladić popeo sam se do njega dva puta i to, naravno, od pruge. A kada bi vlak napustio stajalište Zelenjak prema Kumrovcu, obavezno bih se premjestio na prozor s lijeve strane da gledam Kunšperg... A ovo je Cesargrad. Izgrađen je vjerojatno u 12. stoljeću. Prvi put se spominje 1399. kada ga je Sigismund (Žigmund) Luksemburški darovao Hermanu Celjskom. Kasnije je pripadao grofovima Erdödy. Stradao je u Seljačkoj buni 1573., a potpuno je napušten u 17. stoljeću. Na Cesargradu sam bio dvadesetak puta. Postoje dvije planinarske staze, jedna iz Klanjca i jedna iz Zelenjaka: Nakon što smo utažili glad i žeđ krećemo dalje. Tunel Zelenjak (na teritoriju Slovenije): Voda nije za piće? Naravno, kad je niti nema! Nije ni Cesargrad ni Kunšperg, to su razvaline kolodvora Klanjec: Još jedan pogled na staru gradinu, ovog puta sa klanječkog kolodvora: Krećemo dalje niz kumrovačku prugu. Ekipa kod stajališta Gredice: Draše, nekada Draše - Bizeljsko. To je svojedobno bio kolodvorčić (tovarište?) s jednim vrlo kratkom pomoćnim kolosijekom: Ovdje je Sutla vrlo blizu pruge, a zatim se udaljava prema jugozapadu: Prosinec. Nekada kolodvor sa tri kolosijeka. Kolodvori Klanjec, Prosinec i Vukovo Selo imali su u dlaku isti izgled: tri kolosijeka, te kolodvorska zgrada i robno skladište istovjetnog tipa. Stajalište bez vlakova, ali sa dvije natpisne ploče: Još jedno stajalište bez vlakova, ali s tragovima života. Tko zna kaj si baba misli: I na kraju Vukovo Selo. Kolodvor je katastarski na teritoriju Slovenije, dakle mi smo, tehnički gledano, špijuni jedne strane sile. Životinje i željeznica: umjesto vlakova petelinček sa svojim kokicama: Nečiji topli dom: Tragovi nekadašnjeg manipulativnog kolosijeka: Za kraj jedna ''meteorološka'': To je sve s moje strane. Suputnici su snimili obilje fotografija i ne sumnjajte da će ovo biti jedan od zaista spektakularnih putopisa. Ajmo, dečki!