VICTOR

Sad je Zapadni ipak malo sređen pa ste imali sreće. Inače je prije tak smrdilo da bi i tvorovi padali u nesvijest

Outstanding photos

Daleko san ti ja od Dobrog Duha! Svaka čast Riječanima, bravo PS:Nemojmo tak Ines na zub, morti sve dojde na svoje

Ja se pridružujem pohvalama Jura se napokon dokopao brena i zaista su slike fenomenalne. Čestitke i za slike sa sajma, zbilja ... za oči pasti Može jedno ... trivijalno pitanje, Jura? Je li bilo spojnica za kupiti

Puno hvala na karti Heh...ja ne poznajem puteljke, ali imam popis tunela Svi su vidljivi na karti. 1.DOLENJA VAS-94 m Tunel na drugom kilometru pruge, izmđu Mikuličića i Dolenja Vasi, nalazi se između dvije ceste. 2.VRANJE 1-493 m Gotovo potpuno skretanje u 90. Nalazi se nedaleko zaselka Baričevići do kojih vodi, kako se čini, poljski put. 3. VRANJE 2-728 m Nakon 151 m odmah slijedi najduži tunel na trasi i u stvarnom 90 zavoju. Rekao bih da se do mjesta između dva tunela može samo penjući se jer nikakva druga puta ne vidim na karti. 4. MANDIĆI - 264 m Tunel kod Boljunskog polja. Zadnji na trasi. E sad, riječka ekipa je slikala ili prvi ili zadnji tunel, mislim prvi jer je najkraći i najdostupniji zbog cesta.

Hm...ja sam dugo mislio (sad vidim neopravdano) da je to tunel Borut na pruzi za Pulu A da nije četvrti tunel na raškoj pruzi, onaj najjužniji? (Pfaf, ako imaš kartu..ova mi se jako sviđa )

Izuzetna vijest, odlične fotke A zašto je šved tamo? Hm...da nema kakve veze s izborima...

Zahvaljujem . Svakako ću se potruditi pronaći još koju destinaciju, najvjerojatnije Varaždin.

Čista simfonija za oči Predivno, hvala Ante

A dobro, malo pjesničke slobode, tvrde da je ograničenje 30, a meni se učinilo još sporije

Zgodno Kak si se uspio uvući u loksu?

Autocorrect na djelu

U srce, vidim, zgodih mnogu umjetničku dušu... Za one koje vole više tekst a manje slike, preusmjeravam na.... http://www.inet.hr/~vikmihal/

Zahvaljujem svima na pohvalama Zapravo...čudan jedan splet okolnosti, bio sam prilično nezadovoljan slikama koje su bile uvjetovane mojim smještajem u vagonu pa sam pomislio kako "izvući" i obogatiti putopis tekstom. Naravno, svi ste prepoznali Peićev stil, ja ga izuzetno visoko cijenim i dopustio sam si to epigonstvo. Inače, sam Peić je rođen u Požegi pa se sve nekako zgodno zaokružilo. Mislim da svatko od nas ima tu žicu, treba malo više opuštanja, promatranja, a toga, u ovom našem užurbanom svijetu, nedostaje. Zato i imamo deficit pismenosti (radim u školi i to vrlo lako primjećujem). Nažalost, iako često putujem vlakom, putujem uvijek na istoj relaciji Trnava - Zapadni i nazad. Moji izleti na kakvu dulju prugu su isključivo vezani za Zg-Velika i obratno. Preko ljeta sam imao ideju otići do Varaždina, ali nisam. Pokušat ću to realizirati u skoroj budućnosti, mislim da bi moglo dobro ispasti.

Mislim da ćete se složiti da ima neke čari u neplaniranim putovanjima. Takvo je bilo i ovo moje, na neki način, odlučio sam se na njega večer prije. Na Glavnom kolodvoru, dočekaše me moj vlak, dva Beea, jedan Aeelmt te zeleni, pomalo ofucani Bl, teško se uklapao u ovo, recimo, pomalo luksuzno društvo. Kasnije se pridružio još jedan Bee i svježe obnovljena 1142 009. Standardna gužva na Glavnom kolodvoru. Napokon se uputih u vagon, gotovo pola sata prije polaska. I umalo ostadoh bez dobra mjesta. Ah, kupei. Možda su oni zgodni, svrsishodni za sklapanje novih prijateljstava, ali ja ih pomalo doživljavam kao kakvu natrpanu sobu. Što bih dao za jedan Beelmt, posebno zbog slikanja, ovdje sam osuđen na desnu stranu. Stoga ni moje i inače oskudno fotografsko umijeće pretrpi dodatnu štetu. No, to ne bješe moj kupe. Ne posebno ljubazno na to me uputiše kondukteri (mogao bih se zakleti da na ulazu nije pisalo ništa) koji me otpraviše van i tek tada nakeljiše tu zlosretnu cedulju. Srećom, nađoh svoje mjesto u prednjem vagonu, ali jedva. 9 sati. Krenusmo. Nisam ni osjetio, vrlo ugodna spoznaja bez karakteristična trzanja, cukanja. Vlak poče pomalo gutati kilometre. Pogled udesno, na Istočni kolodvor, Borongaj, moju Trnavu...Tresu se lagano novine na koljenima, ja nervozno škljocam kotačićem na fotoaparatu. Ljudi u kupeu uglavnom slušaju glazbu. Mladić do mene sluša tamburaše, jak mu slavonski naglasak, kao, uostalom, i većini putnika. Do njega mlađi ćelavi čovjek, kanda pomalo zabrinut. Preko puta malo jača gospođa kovrčave crne kose, do nje djeojka, umorna, suhonjava, tamne kose u repu, uskoro uspavana od nježnog struganja vlaka, otvorila usta, nakrivila se...Preko puta mene žena blondina, srednjih godina, s pomalo strogim očalima kao da je kakva učiteljica.. Truckamo se tako kroz Sesvete, gledam teretnjaka što čeka naš rep. Vani nije hlado, ali nije ni vruće. Ugodno se osjećam u košulji, ali je jakna spremna za kakav ledeni val. I on je uslijedio. Kako je vrijeme prolazilo, tako je bilo sve hladnije i hladnije, strujanja pod prozorom sve neugodnija... Vani sunce, subotnje prijepodne, rana jesen. Paletne se boje lagano uvlače u krajolik, mrenasti oblaci poput paučine zastiru modrinu neba. Ivanić Grad – veliku gužvu napravismo, sigurno na nas sipaju kletve svi koji užurbano žele na tržnicu, u knjižnicu, na kakav brzi subotnji posao. Ne ljutite se ljudi, evo, rampa se već diže. Pogled prema autocesti. Lijepo se vodi novi čvor za Križ, ljeskaju se vozila i srebrni branici u daljini. Mi smo brži od njih. Sigurno. Ili možda....Most preko Česme, provučeni smo kroz rešetku, ali nam nije ništa. Popovačo, stižemo... Kutina, gradić, pomalo neugledan, okužen Umjetnim gnojiovima, neutješno izgleda sa svim tim dimnjacima. S lijeva koloplet industrijskih kolosijeka, vagona, plavih manevarskih signala. I moj škrgut zubi. Pruzi nije dobro. Sve više tetura prema Banovoj Jaruzi. Nekoliko oštrih zavoja, šumski prijelazi, šuma uz nasip. Gotovo da čujem ptice. Pozdravljaju nas I brenči im odzdravlja. I njima i nekom vozaču što je pomolio nos na prijelazu. Banova, teretnjak čeka križanje s nama. Tek što se zaustavismo, nahrupi na prugu kao mačak na mlijeko. Gle, pruga prema Sunji, nedaloko nje žuti vagoni, radi se nešto. Hvala Bogu. U Novskoj čeka šveđanin, zguren i malen kao kakav hrušt. Prolaze mjesta, polja, šumarci. Brenči si tu najviše dadne oduška i vuče nas na istok, ali ne može više sustići sunce što već bijaše visoko odskučilo i djetinjasto se katkad skrilo iza oblaka. Okučani, Nova Gradiška. Napuštam kupe, onaj Slavonac je zacijelo jedva dočekao rokadu prema prozoru. Njegovi svirci i tako stalno sviraju o ravnici. Lijepo izgleda vagon, prilično nov, moderan, sofisticiran. A onda pogled prema podu. Lijepa naša kulturo – zgasili smo je baš kao odvratni čik. Nova Kapela, napuštam vlak. Smrznut. Još od Kutine sam u jakni. Preznojen. Čas mi je vruće, čas mi je hladno. Slava onom tko je uključio klimu. Biser. Gori mi u slabinama, licu... Makosa, plavac, čeka me. Izgleda modernizirana. Krinka je to, stara sjedala za putnike su intaktna. Već valjda zadnjih dvadesetak godina. Moji brzi brza prema Brodu, ta neće tračati s priprostim dizalešem... Ne da se plavac. Juri uz koridor oko stotke, može i on...Juri dok ga zavoj ne baci lijevo, prema Bučju, Sulkovcima, Rakitnici i svoj bijedi hrvatske željezničke infrastrukture. Prozor prljav, ta šta ćeš gledati, putniče namjerniče. Kao oaza u svom tom očaju ukaza se Pleternica. Gle, i ondje teretni sa 2044 čeka na križanje. Dvadesetak vagona jedva stalo u kolodvor. Desno pruga ne može odoljeti zovu Krndije i Našica. Uhljebila se trasa upravo između obronaka brda, vijuga i škripi. Podvožnjak, skladišta, Požega. I inače zguren, u kotlinu bačen grad nemušto izgleda sa stanice. ta i nevažan je, jedva minutu-dvije stoji plavac ne bi li pokupio srednjoškolke za Mihaljevce, Trenkove, Veliku. A one donijele graju, živost. Ponosna je makoza, korisna je. Djevojčad raspreda o koječemu, u mislima su već negdje vani, navečer, u kakvoj birtiji, nadam se, uz tambure. Ili su u krilu kakova bećara...He, Bože, ko' će ga znati... Tužna je Orljava, vlak huči preko mosta. Što zbog loše pruge, što zbog ne baš pouzdanih prijelaza juri vragometno dvadeset i sedam na sat. I tako stalno. Gle, tačke one brže idu....Polja, ravnice, bregovi, šikare, neugledne zakućnice i uređeni vrtovi, ošišane živice i smaknuti telegrafski i električni stupovi. Mihaljevci, zgrada s brojem 7. Trenkovo, blijedi toranj sv. Dmitra. Dolazim na kraj svijeta. Ne da masiv Papuka preko, samo lijevo i desno. Preplašena pruga odustaje, neće dalje, postiđena gleda natrag prema Požegi. Meki, pitomi, poljima, šumama i vinogradima oslikani obronci brzo kapituliraju pred gordim brdima. Slavonske Alpe kao bačene na stol. Dorska ljestvica, pada na drugi ton. Sirena makoze udara tercu...nema više.... Ne mogoh dugo bez vlaka. Spustih se zajedno s noći na stanicu. U Velikoj pustoš, mrak, slab klitkaj sove i simfonija zrikavaca. I hihot mladih snaša što čekaj svoju tračničku plavu limuzinu. Ususret svjetlu, buci, svjetlu, poganim cajkama - ne zanima ih cvrčak na orahu, miš u kukuruzu, lavež šarova u daljini. Tambura zaječi u srcu, osta na drugom tonu ljestvice. I ne prevali se. Zeleno svjetlo prometnika, ritam sekcija skretnica nevarenih šina i – show je gotov!

Bravo, bravo, fenomenalno... Svaka čast za tunele, he, kad bi se danas toga netko primio ... I ta raška pruga je jako zanimljiva i uočio sam neke detalje, likovna signalizacija mi se čini friško postavljena, a u usjeku je i predsignal koji je, čini mi se, aktivan. Znam da malo brazdim u OT, ali rečeno je negdje da jednom mjesečno drezina prođe do raše. Bilo bi maestralno provozut se tuda i snimiti kompletnu trasu

Uf, stvarno fascinantna brzina, superm hvala puno

I moj kraj Tamo gotovo da dežuram. A 2063006 se često vidi tam na putu prema Istočnom. Još jednom sve pohvale Nego, koliko je dugačak najdulji tunel na unskoj pruzi i nalazi li se u BiH ili kod nas?

Ines je sve točno rekla, ali ako bi ona pogledala svoje postove, onda bi interpunkcija imala misu zadušnicu. To njeno dociranje je krajnje neumjesno Daj se, dakle Ines, više otkvači od toga i drži se teme. Mene fascinira situacija s tri lokomotive...prilično raritetno, zar ne

Četvrti je. Sinac, Split, Brajdica, Debeljak. I to zelene Jako me intrigira ta zadarska pruga....

Hoćemo još.... Fascinantne, rekao bih i raritetne slike... Kad smo dotakli zadarsku prugu i tunele, zanimljivo je da u popisu tunela nisam našao njihova imena... Ipak...zadnji tunel pred Zadrom je dulji (1.3 km) i od Kupjaka na riječkoj pruzi. Mislim da se zove Debeljak...točno?

A što reći...genijalno, maestralno, impresivno, erudicija kakva se rijetko viđa. Rijetko tko si dadne toliko truda. Nemoj se niš nervirati za đureka...to nisi mogao znati i prava je sreća da si i ovak slikao... A ubuduće furaj cijeli borbeni paket baterija....nemilice trošiš Olyja, i to radiš fenomenalno I gospodo, mislim da ovdje glavna zvijezda nije đurek, već nas cijenjeni moderator

Sjajna reportaža...ko zna kak je izgledalo kad je dizelka brundala među zgradama

He he, cura je svemu kriva Fenomenalne slike. ..napor kojim se lokse penju je gotovo opipljiv...žalosti me, doduše, zadnja slika, još uvijek je loše stanje sa signalima

Meni nikad preveč slika.