Suhopolje je planirano po kalupu pruge koja je danas ne prepoznatljiva (Banova-Pakrac-Virovitica-Barč) pa je stoga logika kolosječne situacije "ulaz u pravac-izlaz u skretanje" bila i u Suhopolju, kao što je danas još uvijek u Daruvaru. Iz vremena dok su još postojali kolodvori Sladojevci, Feričanci... i tovarišta Virovitica Predgrađe i Vukosavljevica, Suhopolje je imalo po numerciji 7 kolosjeka, od toga dva šturca iz prvog (VI. i VII.), na svaku stranu po jedan. II. kolosjek je bio demontiran, a III. je bio ulazi iz pravca Virovitice, a IV. iz pravca Pčelića. Nasuprot stanične zgrade, na V. kolosjeku bila je dugačka vojna rampa. Na I. kolosjeku bila je kolska vaga, uz magacin sa rampom. I još, IV. kolosjek je bio dulji od III. iako su oba bila prolazna nepravilana. I dok su prema uzdužnom profilu većina kolodvora imali štitnice, Suhopolje je imalo jednoručne likovne, dok se na uzdužnom profilu ne vide predsignali, tj. nije ih bilo. Npr. u tom vremenu nedaleka Rasputnica, tj. Pčelić je imala prilazni signal od Suhopolja a štitnicu od Osijeka. Sigurno je da Suhopolje nije imalo funkciju bilo kakvog namirivanja parnjača. Možda zbog "zauzeća" dva kolosjeka za prolaz umjesto jednog pravilnog za bilo koji smjerova dolaska je nalagao viši stupanj razvedenosti dodavanjem šturceva. Analogija bi mogla biti na stanicama prema Banovoj Jarugi, jer u doba izgradnje nije bilo na umu podravskog smjera povezivanja željeznicom.