Bilješke sa granice oziroma državne meje

[Stanley]

Nastavak sa prethodne stranice

 

Malo okolopružne flore:

 

 

Panorama s agrarom, brdima i oblacima:

 

 

U jednom trenutku se začula sitna zvonjava. Najprije sam se ponadao da opet dolazi vlak, ali je to crkvica u Laduču zvonila podne:

 

 

Odlučio sam još malo pričekati da eventualno naiđe još neki vlak. U međuvremenu mi je za oko zapela ova ograđena livada:

 

 

Na ogradu su i vrata:

 

 

Nema majci unutra:

 

 

Toliko puta sam bio ovdje, a tek sada vidim o čemu je riječ:

 

[Stanley]

Nalazište još čeka arheologe:

 

 

Čekanje se isplatilo:

 

 

Još jedan teretnjak, ovaj put HŽ Carga:

 

 

 

 

 

 

Ode on, a odoh i ja. Za petnaestak minuta ''bavljenja'' na ŽCPR-u više nego dovoljno.

[Stanley]

Rozga 16. kolovoza 2020.

 

Danas me opet spopala vožnja biciklom i to kamo me put odnese i dokle stignem. A put me nosio na rutu Šenkovec - Harmica - Vukovo Selo - Kraj Donji - Bijela Gorica - Kraj Gornji - Rozga... i natrag. Trasa brdovita-dolovita i zavojita, svaki čas neki uspon ili spust. Na strmijim usponima bicikl sam morao gurati, a toga je bilo podosta.

 

Obavezan pogled na Dobovu:

 

 

Iz Vukovog Sela lokacija koju je netko nazvao trgom, a riječ je o običnom proširenju u zavoju ceste:

 

 

 

 

Ipak je najljepši pogled na dolinu Sutle:

 

 

Kurija Ratkaj u Kraju Donjem, danas samo usput:

 

 

Jedna (vjerojatno) tajkunara, meni grozan kič:

 

 

Od muke sam napravio jedan selfie:

 

 

Volim njuškati po kulturno-povijesnim zanimljivostima pa sam naišao i na ovaj sakralni objekt. Župa Svete Ane u Rozgi spominje se već u XIII. stoljeću, a svojedobno se protezala sve do Novih Dvora Klanječkih i obuhvaćala je današnju župu Kraljevec na Sutli i dio župe Marija Gorica. Sadašnja župna crkva Svete Ane je izgrađena 1842. u klasicističkom stilu za vrijeme župnika Jurja Ročića i uz pokroviteljstvo grofova Erdödy. Crkva se tretira kao sakralna graditeljska baština i ima status zaštićenog kulturnog dobra:

 

[Stanley]

Ovo je kapela Blažene Djevice Marije u predjelu zvanom Lušaki. Najstariji je sakralni objekt u ovom kraju, izgrađen 1609. godine. Kapela je oštećena u potresu 1880. i današnji izgled je dobila nakon obnove 1884. godine. Oko kapele je formirano groblje:

 

 

Tu sam naišao na jednu ljubaznu gospođu koja mi je objasnila kako otići do željezničkog stajališta Rozga. Morao sam se malo vratiti cestom, pa prije župne crkve desno u polje. Cesta nije asfaltirana:

 

 

Kompozicija sa čekom i Slovenijom:

 

 

Trebalo je ići još podosta dalje...

 

 

... a ja sam zbrojio činjenice: a) za koju minutu će biti podne i sunce me prži direktno u bulju; b) cestovna podloga je sumnjiva i ne želim riskirati pucanje gume; c) obadi i druga leteća gamad su nesnosni i d) ne isplati se trapiti za nešto što već imamo na snimkama. Ovu je načinio seabral i jedino fali ljetna džungla:

 

 

Obitelj (P)Ferdinand u Rozgi:

 

 

Da ipak ne izdam željeznicu tri slike iz Kraja za kraj:

 

 

 

[Stanley]

Ništa posebno, 29. kolovoza 2020.

 

Nekoliko sličica sa jučerašnje male rekreacije na biciklu, đira do Drenja Brdovečkog. Najprije pogled na Sloveniju i Mokrice:

 

 

Zatim prema jugoistoku i Samoborskom gorju u daljini:

 

 

Rascvjetani bicikl u Laduču još jednom i u više slika:

 

 

 

 

 

Ne ide bez željeznice - Brena u strojnoj vožnji prema Dobovi:

 

[Stanley]

Put u Zagreb, 1. rujna 2020.

 

Jučer sam putovao u Zagreb na prvi sastanak Kluba željezničkih modelara Zagreb nakon ljetne stanke. Vlakom sam išao od Sutle do Zaprešića, a dalje automobilom dinastije paja.

 

Stajalište Sutla i mačak-railfan, rođak našeg Čarlija:

 

 

Dvije makine u Savskom Marofu:

 

 

Jedan veliki kumulus:

 

 

Prilaz stajalištu ŠIĆ VKA (u predgrafiterskom životu Zaprešić Savska):

 

 

 

Dvije impresije sa kolodvora Zaprešić:

 

 

 

I za kraj moji modelarski kompanjerosi maskirani u odmetnike:

 

[Stanley]

Zaprešić, 2. rujna 2020.

 

Danas sam se uputio u Zaprešić, na tržnicu i u supermarket Plodine, pa donosim nekoliko usputnih impresija iz ovog kratkog putovanja.

 

Građevinska mehanizacija na budućoj cestovnoj obilaznici:

 

 

Stajalište ŠIĆ VKA, vulgo Zaprešić Savska, u smjeru Harmice ostalo je na istom mjestu. Malo je okljaštreno:

 

 

 

 

 

 

Nekadašnje stajalište Brdovec:

 

 

Sadašnje provizorno stajalište Brdovec:

 

[Stanley]

Zagreb 6. rujna 2020.

 

Jučer prije podne boravio sam u Zagrebu i obavio jednu obiteljsku zadaću, a usput .se malo motao po gradu.

 

Na stajalištu Sutla dočekao me dežurni prometnik:

 

 

Jedna pružna:

 

 

Mjesec i HŽ Infra:

 

 

Iznad Save je magla:

 

 

Ode Som prema Harmici i za koju minutu je natrag:

 

 

Privremeno stajalište Brdovec:

 

 

Privremeno stajalište Zaprešić Savska:

 

 

Dvije ljepotice u Zaprešiću. Herkules na desnoj strani radi na remontu pruge i za sobom vuče plato vagone sa novim tračnicama:

 

 

I evo me na Glavnom u Zagrebu. Moćna makina zaslužuje više od jedne slike (ne kanim se ispričavati zbog položaja sunca):

 

[Stanley]

 

Nekoliko sličica sa Zrinjevca:

 

 

 

 

 

Jelačićev trg jutro nakon anti-antikorona mahnitanja:

 

 

 

 

[Stanley]

Dolac:

 

 

Kaptol:

 

 

 

 

 

 

 

Autobus na okretištu Krematorij:

 

 

Gaj urni:

 

[Stanley]

Povratak malo autobusom i malo stubama:

 

 

Župna crkva Svetog Ivana Krstitelja na Novoj Vesi. Sagrađena je između 1795. i 1800. godine na mjestu stare gotičke župne crkve iz 1374. Smatra se najznačajnijom kasnobarokno-klasicističkom sakralnom cjelinom u Zagrebu:

 

 

Čekanje tramvaja:

 

 

Ovaj ide u kontra-smjeru:

 

 

Eno i moje četrnaestice:

 

 

Na Mihaljevcu čeka petnaestica:

 

 

Okretište Dolje:

 

 

I evo me na današnjem sekundarnom cilju, kod Bandićevog osmog svjetskog čuda:

 

 

[Stanley]

Buduća žičara djeluje impozantno, jedino mi je lokacija donje postaje malo sumnjiva. Kao da je građevina pala sa neba i zatrpala prostor ispred Tunela:

 

 

Nekoliko detalja:

 

 

 

 

 

 

 

 

[Stanley]

 

Ponovo u tramvaju:

 

 

Na Glavni kolodvor stigao EC 210 iz Vinkovaca za Villach:

 

 

 

 

Može ulaz:

 

 

Ne može ulaz:

 

 

Jedna usputna:

 

 

Svugdje je lijepo ali je kod kuće najljepše:

 

[Stanley]

Jučer, dok sam na stajalištu Sutla čekao vlak za Zagreb, došuljao se teretnjak s kalcitom iz Gospića:

 

 

Dva Vectrona i 112 osovina:

 

[Stanley]

Usputnice, 26. rujna 2020.

 

Danas sam na kratko boravio u Zagrebu i po običaju okinuo nešto fotografija. Najprije ide osvrt na jedan zanimljiv susret na Glavnom kolodvoru u Zagrebu.

Imao sam dvadesetak minuta vremena do polaska mog vlaka za Harmicu i sjeo sam na sjedalicu u praznom setu klupa. U jednom trenutku prišao mi je neki nepoznat čovjek i pristojno upitao je li slobodno sjesti. ''Naravno, samo izvolite'' - odgovorio sam. Sjeo je na najudaljeniju stolicu na drugoj strani. U ruci je imao plastičnu bocu od dvije litre napunjenu do vrha vinom i ponudio mi je da gutnem. Zahvalio sam i odbio.

Čovjek je na to razvezao priču kao da smo stari znanci i dobro me zabavljao do dolaska vlaka. Zove se Ibro, rodom je iz Bosanskog Novog i ima 67 godina. Pitao sam ga reda radi poznaje li Hasana Mehukića, mog nekadašnjeg desetara - komandira odjeljenja za vrijeme služenja vojnog roka, također iz Bosanskog Novog. Ne samo da ga je poznavao nego su bili  bliski rođaci. Bili, jer je Hase nažalost pokojni. Po Ibrinom pričanju bio je jedan od najbogatijih ljudi u tom kraju i sve mu je odnio rat.

I onda je moj Ibro skrenuo priču na rat. Bio je, kaže, u Hrvatskoj vojsci na ličkom ratištu i ustupio joj je na upotrebu dvadeset svojih konja. Kaže kako mu konje nisu htjeli vratiti pa je upao kod Mirka Norca u njegov ured u Gospiću s pištoljem u ruci i odvalio mu šamar. Poslije rata je bio svjedok na sudu u Rijeci, u procesu protiv Norca zbog ratnih zločina u Divoselu. Opisuje uz smijeh kako mu je u dvorište kuće sletio helikopter i kako su ga UNPROFOR-ci prevezli u Rijeku na svjedočenje. Tu se pozdravio s Norcem, ovaj ga je pitao treba li mu novaca, a Ibro mu je odgovorio da hoće veću mirovinu. Na to je Norac nazvao neki broj i rekao ''sređeno''.

Tu je razgovor prekinuo dolazak vlaka za Harmicu. Bez obzira koliko je bilo istine i koliko bajanja u pričama mog neočekivanog kompića susret je bio zanimljiv i ispunio mi je rijeme čekanja na vlak.

 

Moj Ibro slikan iz vlaka. Snimka je uvredljiva za majstore fotografije, ali neka se nađe:

 

 

I nekoliko fotografija iz vlaka za Harmicu, a najprije Zaprešić Savska:

 

 

U Zaprešiću smo se premjestili na lijevi ili južni kolosijek, a sjeverni je na jednom mjestu izvađen:

 

 

Duž sjevernog kolosijeka su na više mjesta obavljani radovi, u prolazu sam uhvatio nešto od mehanizacije:

 

 

 

Novi betonski pragovi u kolodvoru Savski Marof:

 

 

Vlak se gotovo potpuno ispraznio:

 

 

I za kraj jedna iz območja državne meje - naš Mic se kraljevski uvalio na krevet unuke Dine:

 

[mgalic2]

Mic je onjušio hladnije vrijeme, pa šta je sigurno - sigurno je.😁

[Stanley]

Mačja posla, 28. rujna 2020.

 

O vlakovima drugi put, danas je glavna faca naš Čarli.

 

Vrijeme je da potražim kojeg miša:

 

 

Tu nešto šuška:

 

 

Ne buš mi pobegel:

 

 

Hmm... Da nije zbrisao na onu stranu?

 

 

Naći ću ja tebe:

 

 

Gdje se kvragu sakrio?

 

 

Nema ga ni tu:

 

 

Ništa, više sreće drugi put:

 

[Stanley]

Zaprešić, 2. listopada 2020.

 

Danas sam opet bio u susjednom i najbližem mi velegradu, gdje sam obavio kupnju potrebnih artikala na tržnici i u supermarketu.

 

Stigao sam puno ranije od vremena polaska vlaka pa sam malo prošetao okolicom stajališta. Stupio sam i na tlo susjednog i prijateljskog Ključa Brdovečkog, gdje me nisu pitali za putovnicu. Ustvari, nije bilo nikoga u blizini:

 

 

 

 

Jedina živa duša bio je dežurni prometnik:

 

 

Pohvala HŽ PP-u na kompletnoj informaciji:

 

 

Ekspresni vlak iz Kustošije, Podsused Stajališta i Zaprešić Savske dolazi na prvi peron:

 

[Stanley]

Gdje me zapade pošarani Mađaron, bljak:

 

 

Kod Zaprešić Savske strojevi miruju...

 

 

 

... osim onog u daljini koji kopa punom parom:

 

 

Som za Dugo Selo:

 

 

Dva Soma u mimoilaznoj situaciji:

 

[Stanley]

Neuspio desant na Ilirske provincije, Medsave 8. listopada 2020.

 

Nakon oblačnog i hladnog jutra pojavilo se sunce i pozvalo na šetnju. Kako mi okolica stanovanja više nije toliko privlačna krenuo sam ponovo od Zaprešić Savske do obale Francuske. Prepješačio sam preko 10 km u oba smjera, neloše za starkelju u 72. godini.

(Prvi posjet Napoleonovim Ilirskim provincijama opisan je OVDJE.)

 

Kod Zaprešić Savske radovi na južnom kolosijeku su u punom jeku:

 

 

Radi se i na pješačkom pothodniku:

 

 

ŽCPR:

 

 

Cesta prema novom nadvožnjaku:

 

 

Potok Lužnica:

 

 

 

Teretnjak u daljini:

 

 

Nema ništa ljepše od prirode:

 

[Stanley]

 

 

 

 

 

 

 

[Stanley]

Z1 za bicikliste:

 

 

Jedno uređeno gospodarstvo:

 

 

Blizu sam:

 

 

 

I evo Save:

 

 

 

Namjeravao sam prijeći u Medsave i malo procunjati selom gdje nisam nikada bio, ali je skela izvan prometa zbog visokog vodostaja rijeke:

 

 

[Stanley]

Skela je vezana na drugoj obali:

 

 

A ti putuj:

 

 

Dođoh, vidjeh, okrenuh se i odoh.

Divljač na putu:

 

 

Poludivljač na putu:

 

 

Ovaj mi pobježe doslovce ispred nosa:

 

 

Nema veze, vrijeme od 62 minute do drugog vlaka biti će iskorišteno za kratak predah uz pivce, a zatim i malo motanja oko željezničkih građevinskih strojeva:

 

 

 

[Stanley]

Bez riječi:

 

 

 

 

 

 

 

 

[Stanley]

Nakon što sam se zasitio i Plassera i Theurera uhvatio sam Soma iz Savskog Marofa:

 

 

 

Jadni ostaci nekadašnjeg stajališta:

 

 

I onaj tamo radi punom parom:

 

 

 

Evo nam još jednog teretnjaka:

 

 

 

Ode taj prema Dobovi, a uskoro ću i ja za njim: