Kako sam glede 140 godina riječke pruge putovao u Brod Moravice

[Pfaff]

Iliti: Karolinom i Lujzijanom do željeznice

 

Šlag na torti proslave 140 godina riječke pruge trebala je biti najavljena proslava u Brod Moravicama 19. listopada.

 

 

Jutro je osvanulo svježunjavo s običavajućim vedrim odsjajima na nebu. Naložio sam vatru, vratio se natrag u krevetac i slatko zaspao...

 

 

 

u devet ujutro bilo je već puno ljepše pa sam najboljoj, etc., etc... rekao da ja idem na kraći izlet do Brod Moravica. To je manje od 30 kilometara i bit ću natrag do ručka. Aha!

 

 

Krenuh na uobičajeni način: Karolinom preko Mrkoplja na Stari Laz i Ravnu goru. Dok je kod mene u grabi još bilo mutno, ovdje na 1000+ m/nm sunce je zlatilo šarenilo jesenskih boja šume

 

 

 

Cesta se strmoglavljuje put Ravne gore

 

 

Ovu zavičajnu zbirku moram jednom ići pogledati

 

[Pfaff]

Na ulazu u Ravnu goru skrenuh lijevo na spojnu cestu koja preko Šija vodi ka Kupjaku i Lujzijani

 

 

Kupjak. Ovaj potez ceste bilo je nekoć omiljeno mjesto za dečke s radarima. Danas nema više ni njih

 

 

Na ulazu u Skred još jedan primjer tradicijskog graditeljstva odlazi u povijest

 

 

Skrad. Nekadašnje krajputaško odmorište za autobuse (mislim da se zvalo "Tranzit") gdje smo blagovali sir i vrhnje i štrudle, danas je renovirano i zove se, mislim, "Viktorija". Ima i kockarnicu

 

 

Onaj grozni spust / uspon na relaciji od Skrada do Donje dobre gdje smo spominjali majke roditeljice šleperima i njihovim šoferima, danas odiše bukoličkim ozračjem, a promakne tek gdjekoji auto.

 

 

Gornja Dobra. Opaaaa? Škriiiip! Pa kad sam već tu, a ima se vremena...

 

[Pfaff]

Stajalište Žrnovac GE: 14°56'15.61"E 45°26'59.45"N

 

Stajalište Žrnovac nalazi se na mjesto gdje je pruga od Lujzijane odijeljena brdsko-planinskim grebenom kojeg je vrh Skradski vrh. Sljedstveno tome, cestuljak (asfaltiran, doduše) vodi najprije uzbrdo, a kad dođeš na bilo dočeka te znak koji veli da do pruge imaš još jedva 250 metara. Nizbrdo, jasno

 

 

Đeš', na me?! Taman sam u zadnji čas uočio da svjetlosno upozorenje na ŽCPRbezR koji se nalazi tik uz stanicu, opako žmirka. Dok sam začuo tutnjavu i isukao fotić, ostalo mi je za uspomenu ovo (istinabog, položaj za slikavanje dizela i nije nalik onima kod Podruta!).

Volim ja bliske susrete!

 

 

Onda sam lijepo parkirao Pfaffmobil na drugoj strani i vratio se pješice snimiti službeni objekat

 

 

 

 

Pogled niz prugu u smjeru Brod Moravica...

 

 

... i pogled niz prugu u smjeru Skrada

 

 

Ovo me podsjetilo na: "Baba za repu, dida za babu...". Rekao bih: propali pokušaj prikupljanja sekundarnih sirovina

 

 

Osmerokutna kula za obranu elektronike i telekomunikacijske opreme od Turaka. Možda još iz doba Zrinskih?

 

 

"Hidrogradnja"

 

[Pfaff]

Ajmo malo obići prostore namijenjene putujućem pučanstvu. Čekaonica

 

 

Lovci na sekundarne sirovine su došli na svoje. Očito im je bila zanimljiva samo kapa od lijevanog željeza

 

 

Ormarići za raznu opremu

 

 

 

Strujomjeri su još uvijek tu. Jedan je u funkciji (onaj što mjeri potrošnju lampe na fasadi kraj table koja gori danonoćno)

 

 

Životni prostor nekadašnjeg djelatnika. Kuhinja

 

 

Ostatak nečijeg života prekopan i razbacan. Tako je zatrpano da se u zadnji dio stambenog prostora gdje su, pretpostavljam, bile sanitarije, uopće ne može pristupiti

 

 

Kroz ovaj zatarabljeni prozorčić je marni djelatnik nekoć prodavao karte putnicima-namjernicima

 

 

Dnevni boravak/spavaća soba. Sve isprevrtano k'o da im je "Uskok" prošao kroz kuću. Sličnu sam situaciju snimio onomad u Liču.

Pretpostavljam da scenario ide otprilike ovako: Ukine se posjed službenog mjesta, a u zgradi ostane živjeti neki željezničar, možda i s životnom družicom. Onda nastupe smrtni slučajevi i/ili staračka onemoćalost pa se preživjeli prebace u neki dom ili ih djeca uzmu k sebi, a cijeli jedan život sa svim uspomenama ostane u nezaključanom prostoru. Onda dođu maroderi i počnu prekapati...

 

[Pfaff]

Kuhinjski stol je završio pod lipom

 

 

Šupe. Vrata drvarnice su nedavno obnovljena iako nezaključana. Ima čak i nešto drva unutra.

 

 

Ćenifa za vanjske korisnike. Čak relativno upotrebljiva. Za nuždu.

 

 

Cijeli objekt je u relativno dobrom stanju. Izgleda da je relativno nedavno napušten

 

 

U međuvremenu se razmahalo sunce pa mogu snimiti put kojim mi se valja vratiti natrag

 

 

Lipa, sunce i Pfaffmobil

 

 

Ovdje nisu prošle divlje svinje već šum(ar)ska vozila. Asfalt ovdje prestaje, al' ima šumskih puteljaka k'o u priči.

 

 

Sve sam vidio, sad mogu na drugu stranu nizbrdo put Gornje Dobre pa dalje u dolinu.

 

[Pfaff]

Donja Dobra. Ponovno srećem prugu

 

 

 

Desno iza ovog zavoja je poznati tunelić kroz kojeg Lujzijana prolazi ispod pruge i dalje se penje prema Moravicama i Vrbovskom. Ja ću lijevo.

 

 

Lijevo je kolodvor Brod Moravice, al' to ću kasnije. Sad sam već kratak s vremenom pa ću desno uzbrdo uz usku stazu planinsku. (Za one koji ne znaju: ova uska cesta kraj kamenoloma se zimi ne koristi jer je uska i opasna, ali sad po suhom vremenu bez snijega može proć)

 

 

Odmah blizu je pravi ŽCPRsaR

 

 

Osvrtaj unazad. Sunce mi (ofkors) nije saveznik, a fotić se fokusirao na šareni grm pa ga nikako nisam mogao nagovoriti da slika prizor u dolini. Ispalo je malo impresionistički. U svakom slučaju, lijepo se vidi zavoj Lujzijane, pruga i komad ceste koji se dosta strmo penje uzbrdo.

 

 

Evo me na cilju.

Stotinjak metara dalje naletim na jato djevojčica u bijelim narodnim nošnjama s jednim wannabe ovnom predvodnikom kako veselo hodaju uzbrdo. Stanem, otvorim prozor i upitam gdje je fešta.

"Samo idite ravno. To je u centru, ne možete pogriješiti!", ljubazno su mi objasnili. Hvala im, vidimo se...

 

[Pfaff]

Brod Moravice su po broju stanovnika najmanja, ali i najstarija općina u Gorskome kotaru. Na relativno velikoj površini od 62 km², živi oko 1000 stanovnika u 38 naselja (neka su danas prazna):

 

Brod Moravice, Colnari, Čučak, Delači, Doluš, Donja Dobra, Donja Lamana Draga, Donji Šajn, Donji Šehovac, Goliki, Gornja Lamana Draga, Gornji Kuti, Gornji Šajn, Gornji Šehovac, Goršeti, Kavrani, Klepeće Selo, Kocijani, Lokvica, Maklen, Male Drage, Moravička Sela, Naglići, Nove Hiže, Novi Lazi, Pauci, Planica, Podgorani, Podstene, Razdrto, Smišljak, Stari Lazi, Šepci Podstenski, Šimatovo, Vele Drage, Zahrt, Zavrh i Završje.

 

Evo me u centru. Mjesto je izrazito uredno i čisto. Jas zlobno pomislio da je to ipak uticaj željeznice koja je paravojna struktura pa su se ljudi tradicionalno naučili redu. Moja pak tvrdi da je to zato što su muški radili na željeznici i bili stalno okolo pa nije tko imao praviti nered

 

 

Ima i pošta ()

 

 

Na samom raskršću je lijepo uređen mali park s nekoliko skulptura...

 

 

 

... te lijepo održanim i uglancanim spomenikom palim borcima

 

 

Ma, vidi, molim te? Pa ja sam znači stigao doma!!!

 

 

Ovo čak izgleda bolje nego u mom selu...

 

[Pfaff]

Ima i crkva sa spomenikom nekakvom (taj im je i u općinskom grbu)

 

 

Zgrada narodnog doma u kojoj je i Općina

 

 

Što sve ima okolo

 

[Pfaff]

U Domu ima i krčma, ali joj je Linić došao glave

 

 

Zanimljivo složen plakat. Jedino ga je nemoguće fotkati

 

 

Na ulazu u salu tradicionalni željeznički doček (ono drugo nije rizling nego domaća brlja). Eh, zašto vozim...

 

 

Ovo su moji mali prijatelji koji su mi objasnili kako stići na odredište

 

 

Opet ona gay zastava. Ma tko je samo složio boje?

 

 

U vrlo lijepoj dvorani su i bočna vrata za glumce koji se polako prikupljaju. Svi su željezničari došli u svojim odorama (gospon, bumo vam mi dali uniforme ili bute ih donesli od doma?). Ovaj prugasti je u ratu s mojim blicem

 

 

Mlade snage HŽ-a

 

[Pfaff]

U polukrugu ispod pozornice smjestili su 12 stolica. Na svakoj je bilo ima gosta, željezničkog penzionera...

 

 

... a otraga su svakom napisali šalabahter

 

 

Da ne gnjavim sa slikama, transkribirao sam natpise sa stolica!

 

Josip Štimac: Cijeli ste radni vijek proveli na željeznici kao i vaš otac i oba djeda. Zato i ne čudi vaš hobi skupljanja predmeta vezanih za željeznicu

Josip Pleše: Bili ste prometnik. Vaš otac također je bio prometnik i šef stanice u Brod Moravicama. Otkud ta ljubav prema željeznici?

Boro Jurković: Boro, recite što držite u rukama i čemu je to služilo (fagle)

Ivan Grgurić: Ive, beli ste gotovo cijeli radni vijek strojovođa. Kojim ste lokomotivama upravljali i koja vam je ostala u posebnom sjećanju. (Ivan Grgurić se, nažalost, nije pojavio)

 

 

Stjepan Crnković: Vi ste bili pregledač. Recite nam nešto o tom poslu.

Stanko Srkoč: Neki vlakovi kojima ste upravljali imali su posebna imena. Koja? (Školica, Radni, Denčar)

Rudolf Rački: Prije nekoliko desetljeća često smo čuli "Idem na raspored". Objasnite

Matija Delač: Na starim vlakovima službovali su i "brenzari". Koja je bila njihova uloga i pozicija u vlaku.

 

 

Josip Štimac: Prije nego ste postali strojovođa, bili ste ložač na parnjači. Recite nešto o tom poslu, što je "fender" i zašto je ložaču bilo najteže iz Škrljeva prema Lokvama?

Josip Pleše: Bavili ste se telefonijom. Koji je bio vaš posao i na kojim ste relacijama radili?

Boro Jurković: Vi ste kao "banozegar" predvodili grupu pružnih radnika. Recite nešto o o tome i o "štrekanju"?

Ivan Grgurić: Budući željezničar

 

Sa strane je na stoliću bilo nekoliko artefakata. Meni je posebno zanimljiva gas-maska

 

 

Telefon "na vergl"

 

 

Za to vrijeme su vrijedne dobriovoljke iza zastora na pozornici imale neke vrlo zanimljive aktivnosti

 

 

Obećao sam im da će biti na internetu

 

 

Kad sam već na pozornici, a publika se još nije pojavila...

 

 

Bit će, meščini, i

 

[Pfaff]

Penzići

 

 

Gospon prometnik (Josip Pleše) u službenoj pozi

 

 

 

Štrekari (mislim da spadaju u aktivni sastav)

 

 

Dječica imaju posljednju probu nastupa

 

 

 

 

Još jedan penzić

 

 

[Pfaff]

Poučen iskustvima iz sličnih situacija gdje se snimatelji "velikih" odnosno "ozbiljnih" medija bahate po terenu i najčešće umetnu svoju debelu guj'cu između publike i onoga tko nešto govori, povukao sam se sa svojom skromnom opremom na balkon. Tu sam zatekao dvoje mladih koji su bili zaduženi za rukovanje suvremenom opremom. On je iz HŽ-a, ona nije. Ljubazno su me dočekali, ponili mi stolicu, a dobio sam i kopiju prezentacije koja se vrtila na ekranu. Hvala!

 

 

Čeka se početak. Sve je spremno

 

 

U parteru se društvo još uvijek migolji oko stola s "Mirogojčekom"

 

 

Mužikanti & tamburaši (svi ex željezničari)

 

 

Gledalište se polako puni...

 

 

 

 

Došla je i gospođa Vlatka...

 

 

... i nešto dužnosnika HŽ Infre

 

[Pfaff]

Počasni gosti su zauzeli mjesta, a štrekarji nose prag

 

 

Evo njega s bakljom (Boro Jurković & fagle)

 

 

Štrekarji drže noge čvrsto na pragu da im ga netko ne odnese

 

 

Visoki gosti u prvom redu. Lijevo na slici kraj gđe. Vlatke je načelnik općine dipl. ing. Dragutin Crnković kojeg je, kako netko reče, Općina posudila od željeznice!

 

 

Pijoniri maleni... Oooops, ne , nije to to...

 

 

Publika (dio)

 

 

Cijelu sam priredbu snimio s balkona. Nije bogzna kakva snimka, ali je dokument. Pa tko želi, neka pogleda.

 

[Pfaff]

Po završenom programu špediralo nas je na kat gdje je u jednoj prostoriji postavljena mala izložba željezničkih artefakata i uspomena

 

 

 

Malo za maketare (sad vidim da sam se zaboravio potpisati u knjigu dojmova)

 

 

 

 

 

Novine, stručne publikacije...

 

[Pfaff]

Uredski pribor. Prisustvovao sam zanimljivoj sceni gdje je stariji željezničar objašnjavao mlađem (roba cca 40+ godina) čemu služi ono s četvrtastim poklopcima i njihaljka s bugačicom. Osjećaš se odjednom katastrofalno starim kad vidiš da su predmeti svakodnevne uporabe kojih se sjećaš iz mladosti danas muzejski eksponati...

 

 

Telefoni i datumari

 

 

Pribor za datumare. Uvijek me oduševljava kad vidim kako su lijepo i precizno bile izrađene kutije i stalci u kojima se držala razna oprema i alati

 

 

 

Držalo i brus za olovku. Kad sam 1972. počeo raditi u pokojnoj "Jugoliniji", ovakava je oprema bila još uvijek na stolovima starijih knjigovođa. Niš se nije bacalo

 

[Pfaff]

Još par prizora (bila gužva)

 

 

 

 

 

 

 

 

Zanimljiva uniforma. Željezničari su uvijek bili skloni pjesmi i svirci

 

 

[Pfaff]

I onda nas je opet pozvalo u prizemlje. Svečana dvorana je doživjela nevjerovatnu preobrazbu ('rvacki: transformaciju)...

 

 

Ona mlada djevojka s balkona sad slaže tanjure (Gorani bi rekli: pladnjeve)

 

 

A onaj mladi HŽ-ovac si je našao drugu...

 

 

U očekivanju

 

 

Malo sam izašao na zrak

 

 

Daklem ovo se izrodilo u pravi domjenak. Niks minjoni i grickalice – svinjče à la "Na Drini ćuprija"

 

 

I vino (srećom bilo kriminalwassera jer vozim. Šmrc! A bilo je tako lijepe jantarnožute boje)

 

 

Ja počeo skromno i pristojno. A onda su donijeli i drugi oval...

 

 

Na kraju su napokon donijeli i one kolače kojima sam se divio prije dva sata. Bili su odlični

 

 

Svirci su se prihvatili instrumenata pa se na kraju čak i zaplesalo

 

 

Čitava priredba (proslava, event) bila je poseban doživljaj. Osobito su ganutljive bile priče i uspomene starih željezničara. Ne znam koliko su razgovjetne na filmu (ja sam već pomalo tvrd na ušesima pa nisam baš meritoran za procjenu) tim više što se uglavnom govorilo na lokalnom narječju.

Organizacija je bila odlična pa se i ovim putem zahvaljujem organizatorima.

[Pfaff]

Bilo je vrijeme za krenuti kući (najbolja, itd., itd... mi je u međuvremenu SMS-ala da si je već nešto pojela, a ja nek se opustim i uživam). No, uprkos tome, imam još neobavljena posla.

Cestu koja iz središta mjesta vodi na kolodvor su prekopali i tuda se ne može pa se moram vratiti kuda sam i došao na Donju Dobru pa onda desno

 

 

Moram najprije proći kroz mali tunelić ispod pruge (sjetio sam se one priče o dimenzioniranju prometnica za širinu dvije konjske guzice – kad su gradili ovu cestu/prugu ništa šire nije ni postojalo)

 

 

Stanica Brod Moravice GE: 14°57'38.11"E 45°27'55.88"N

Vjerovatno najpoznatiji kolodvor u zavoju u 'Rvata – pogled u smjeru Skrada

 

 

I pogled u smjeru Moravica (zbilja je u zavoju!)

 

 

Kolodvorska zgrada. Na bočnoj fasadi je spomen-ploča/plakat o kojoj se pisalo. Ista onakva kakvu sam kvazi-slikao u predvorju Doma u Brod Moravicama.

 

 

Sad je bolje

 

 

Vodonapojnik I.

 

 

Magyarski proizvod

 

 

Vodonapojnik II. Porijeklo nepoznato

 

 

Ćenifa

 

[Pfaff]

Civilna strana kolodvorske zgrade

 

 

Malo niže od mog domicilnog kolodvora

 

 

Trapatura nedefinirana...

 

 

Prometnik u društvu reportera Karlovačke televizije (jednog od onih što se uvaljuju u prvi plan)

 

 

Navodno stiže vlak pa sam se dok čekamo uvaljao domaćinu u radni prostor

 

 

 

Stiže iz smjera Skrada. Teretnjak

 

 

Aha! Znači nije točna informacija da od Lokava dalje voze brundave smrdljivke! Kasnije mi je domaćin objasnio da zbog radova na potezu Ogulin – Plase i dnavnih zatvora dolazi do navale teretnog prometa u ostalo vrijeme pa HŽ Cargo nema dovioljno elektri i stoga po potrebi ubacuju dizele.

 

 

Nije to bio samo teretni vlak. Križao se on tu s brzim iz Zagreba

 

[Pfaff]

Bome se teretni tu lijepo strmopizdio nizbrdo

 

 

 

Za pobegulje ima i šturc koji vodi uzbrdu. Mudra ideja

 

 

... do Beograda

 

 

RAP

 

 

Oprostih se od domaćina (imali smo zanimljiv razgovor o budućnosti željeznice u 'Rvata) pa ću dalje. Pristupna cesta do samog kolodvora je nezgodna pa se vozila uglavnom parkiraju na suprotnoj strani. Onda svi navuku zaštitne prslukove pa preko kolosjeka...

 

 

Odlučio sam se vratiti preko Brod Kupe. Idem vidjeti kako izgleda kupska dolina u jesen...

Cesta slijedi prugu

 

 

Tipična željeznička stambena zgrada negdje kod prve skretnice

 

 

Stražarnica. BTW, prolazni kolosjek je dug nekih 600 m, a obilazni nešto preko 400.

 

 

Pa-pa!

 

[Pfaff]

Cesta od kolodvora do Brod Kupe je uska, dosta zavojita i pretpostavljam neugodna poslije kiše jer je posuta lišćem. Mjestimično je serpentinasta jer se mora spustiti nekih skoro 300 meteri u dolinu Kupe. Imao sam sreću da je bilo sunčano pa se šuma žarila svim mogućim jesenskim bojama

 

 

 

Kupa

 

 

 

 

 

Evo me u Brodu na Kupi

 

[Pfaff]

Sad se moram iz grabe popeti u Delnice



Je, tu sam...





... i opet vidim prugu!



Sungerska Plana. Još kilometar do kuće



Parkirao (kao uvijek) na rikverc – spreman za bijeg. I tu je sunčano...



... i bome toplo



Fala, mala! (Za one koji ne znaju: Pfaffmobil je )



Na kraju – mali zemljovid na kojem su ucrtao trasu mog šalabajzanja



A ovo je za one koji si žele isplanirati neki trekking između Kupske doline i Lujzijane

[Pfaff]

A evo što je Marinko Krmpotić napisao u NL:

BROD MORAVICE
PROSLAVA 140. GODIŠNJICE PRUGE KARLOVAC – RIJEKA
Trajna veza stanovnika Gorskoga kotara i željeznice

I danas je na području Brod Moravica i brojnih sela teško naći kuću u kojoj veći dio članova obitelji nije na neki način poslom bio vezan uz željeznicu

BROD MORAVICE » Jučer i prekjučer goransko središte obilježavanja 140. obljetnice puštanja u promet pruge Karlovac – Rijeka bile su Brod Moravice, a činjenica da je za značajan dio Gorskoga kotara nedvojbeno velik i važan datum obilježen u najmanjoj goranskoj općini samo je pomogla da se jasnije vidi značaj kojeg je željeznica imala za razvoj onih dijelova Gorskoga kotara u kojima je bila izgrađena. Naime, i danas je na području Brod Moravica i brojnih malih lijepih sela ovog kraja teško naći kuću u kojoj veći dio članova obitelji nije na neki način poslom bio vezan uz željeznicu, a pažnje je vrijedan podatak da su male Brod Moravice u proteklih stotinjak godina dale sedamdesetak vlakovođa (!) i nekoliko stotina radnika čiji je posao bio vezan uz željezničarska zanimanja.
No, velike zasluge za pretvaranje brodmoravičkog kraja u središte goranske proslave 14 desetljeća željeznice na ovom područlju pripadaju i Etno udruzi »Turanj« koja je, uz pomoć državnog poduzeća Hrvatske željeznice organizirala dvodnevna zbivanja tijekom kojih su se Brodmoravičani i njihovi gosti prisjetili lijepe željezničke prošlosti. Tako je najprije na kući obitelji Šneller u Donjoj Dobri postavljena spomen-ploča, a na željezničkoj postaji u Brod Moravicama info tabla o značaju željeznice za ovaj kraj. Na kuću Šnelerovih u Donjoj Dobri spomen-ploča svjedoči o tri generacije te obitelji koja je dala značajan doprinos razvoju hrvatskih željeznica. Anton Šneller (1818.-1872.) znan je kao graditelj drvenog željezničkog mosta u Zagrebu, njegov sin Matija (1842.-1929.) bio je među vodećim graditeljima pruge između Moravica i Skrada, a njegov sin Mate (1875.-1951.) bio je ravnatelj željezničke uprave u Zagrebu te pomoćnik ministra prometa u kraljevini Jugoslaviji. Spomen-ploču u Donjoj Dobri u ime Udruge »Turanj« otkrila je Dijana Arbanas, a info tablu na zgradi željezničke postaje u Brod Moravicama sadašnji šef postaje Ivica Turković i nekadašnji Josip Štimac. Svečanost je priređena tren prije dolaska putničkog vlaka kojeg je otpravila prometnica Milana Ivanišević i s kojeg su, kao i desetljećima ranije – sve od 1891. godine kad je postaja izgrađena – na maloj brodmoravičkoj stanici sišli školarci, studenti i ostali putnici, a priču o djelićima željezničke povijesti ovog kraja prije otkrivanja info table okupljenima je iznio proučavatelj goranske povijesti mr. Emil Crnković.
Središnji čin prisjećanja na davnu 1873. godinu dogodio se u Domu kulture Brod Moravice gdje je udruga »Turanj« u suradnji s OŠ Brod Moravice organizirala priredbu »Naša željeznica« tijekom koje se kroz ples, pjesmu, stihove i riječi pokazala vezanost ljudi ovog kraja uz željeznicu, a posebno su pozdravljeni i pljeskom ispraćeni najstariji željezničari s ovog područja koje je predstavio i s njima porazgovarao Boris Delač koji je uz predsjednika Udruge »Turanj« Dražena Brajdića te brodmoravičke osnovce i srednjoškolce vodio program kojem su nazočili i predstavnici HŽ-a na čelu s Miljenkom Belančićem, direktorom Regionalne jedinice organizacije i regulacije prometa Zapad te načelnikom Brod Moravica Dragutinom Crnkovićem.

[Stanley]

Lijepo, lijepo, na uobičajeno visokoj razini kako nas je razmazio autor. Baš onako za gušt uz jutarnju kavicu.

Malo cijepanja dlaka na račun organizatora: neka od pitanja napisanih penzićima su pomalo glupa, a plakat s prikazom vuče na pruzi Rijeka - Moravice je svetogrđe; umjesto lokomotive 38 stavili su 11; dobro je da nisu stavili i onu šaku u oko sa riječkog kolodvora (51). No, važno je da je fešta - kako vidimo - bila lijepa i uspješna.

I da, poštanski broj Brod Moravica je 51312.

[seabral]

Lijepo si se proveo ... a još ljepše nam sve skupa opisao. Hvala ti !

 

Samo još uvijek ne mogu baš glatko pratiti i smjestiti u prostor ona tvoja opisivanja kako si vozio Karolinom, pa našao odvojak prema Lujzijani, pa onda opet svratio na Karolinu .... ali uz knjigu koju si mi preporučio "svakim danom u svakom pogledu sve više napredujem"