Silver

Usporedi ga malo. Ako liči na fotku, ne ljubi ga... Sad definitivno nema greške tko je vragu ispao iz torbe: Pfaff

Otkad si u pemziji, izjave su Ti postale lakonske... Vjerojatno je to posljedica prelaza iz jednog "stanja" u drugo. Nastaje u "kompjutoru" "Delete" za mnoga znanja koja su korištena tijekom aktivnog rada a sada su postala intelektualno smeće. Kažu stariji da to traje neko vrijeme i to po principu: najprije "Delete" a ono što ostane "Defragmenter" i život teće po onoj: "Duh ne stari ali tijelo izdaje"

Najkraće: lijepo za oko a sjetno za dušu.

Pozdrav kompletnoj ekipi što znaći i onima koji se lijeće a trebali su biti u prvom sastavu. O imenima neću

Vrlo lijepo i zanimljivo. Zavidim vam na svakom kilometru i jako mi je žao što sam već najavljeno putovanje morao u zadnji čas otkazati. Narod kaže: "Čovjek snuje a Bog odlučuje", protiv toga se ne može. Lijep pozdrav ekipi. P.S. Ne štedite na fotkama, nemate dvije iste.

To je ipak opomenica za smjer prema Samoboru i to zbog Sokolske koja je važila kao "neuralgična" točka na tom dijelu pruge. Naime da je to tako i sam sam se u to uvjerio. Imao sam i ja susret bliske vrste, na sreču bez nekih večih posljedica. Nastradao je prednji lijevi bratobran na Taxi vozilu. Čovjek čuo zvuk sirene ali zbog leda na kolniku nije mogao stati već se doklizao ravno pod ralicu. Naravno, "vlak je uvijek brži" - bezobrazno istinito bilo i je. Dobar ti Sshpanzirtext i to toliko da si me probudio iz letargične žabokrečine

-zar i ti u društvo mudraca? Mogli bismo onda osnovati Holding mudraca na tračničkom forumu. Sory, malo OT

Vidim opićila te nostalgija, što će reći da je pemzija vrlo blizu , neka, neka i meni se već nabralo 18 dana, doduše nikako da stigne rješenje, ali valjda će. Što se tiće onog komada namjerno oblikovanog betona vjerotatno je pružna opomenica ćim se nalazi na trasi nekadašnje, neprežaljene Samoborčekove pruge. Iz fotografije se ne vidi točna lokacija i zato evo texta iz pravilnika: "Pružna opomenica se postavlja na 300 met ispred svih onih neosiguranih putnih prelaza kod kojih je vidik spriječen. Smatra se da je vidik spriječen kod onih putnih prelaza kod kojih se dio ceste u dužini od 25 metara računajući od sredine kolosjeka na putnom prelazu na jednu i drugu stranu ne može sa vlaka pregledati sa daljine od 300 metara", kraj citata. Pozdrav

Ovaj putopisni štiklec pisan je kao detalj iz sječanja na jedno vrijeme. Drago mi je da je kao takav prepoznat. Silver

Dr. Nikola Nikolić u svojoj knjizi ''Jasenovački logor'' (bio je zatočenik tijekom 1942. godine, a izvukao se zahvaljujući razmjeni za neke Nijemce koje su zarobili partizani) spominje manevarsku lokomotivu u kolodvoru Jasenovac, kojom su upravljali ''ustaše s položenim ispitom za strojovođe''. Navodno je ta lokomotiva preuzimala vagone i odgurala ih u logor. Ako je to točno, posada lokomotive vrlo vjerojatno je pripadala Luburiću i njegovoj logorskoj postrojbi, koja je uspjela pobjeći na Zapad. Ali to je već u domeni nagađanja. Da, ovo bi moglo držati vodu. Ovu priču mi je ispričao jedan majstor, sada već davno pokojni, koji je u želj. radioni (Gredelju) radio na popravkama želj. prometala. No tko bi se sve sjetio detalja i koliko su zaista točni a koliko "frizirani".

Kojeg vlaka? pozdrav toma Mislio sam na strojovođu ovog vlaka koji je uvlaćio vlak u unutar ograđenog dijela zatvora. Ovo nije sigurno, ali navodno da se radilo o jednom strojovođi i pomoćniku koji su imali pristup unutar zatvora. Ponavljam to je dio priče koju sam čuo davno, davno. Sad što je istina a što ono drugo Možda i negdje nešto piše o tome ali nisam naišao. Osobno nemam ništa sa tim osim što mi je zanimljivo.

@Ferito, lijepe fotografije, sviđa mi se stil snimanja

Mene netko mulja... G. predator je na početku ovog diskursa označio rečenog spavača kao pomoćnika strojovođe??? Možda čovjek nana na desnoj strani jer je tamo 'ladovina? A što ak ide na rikverc, jel ima i takva solucija?

Zanimljivo a i zabavno, naime kaj si toliko zapel za tu točku G kad je bilo i drugih točkica

Sam si si kriv, jer kao iskusan u životu morao si znati da informacija mora biti potpuna a ne za čovjeka koji spava reći da je šofer. Čovjek malo ubio oko. Ne mogu a ne primjetit da sam i ja imao takvu pozu na času političkog vaspitanja Sory na malo izvan tema

I ja se slažem da je snimka dobra samo nekako s obzirom na tvoje godine previše trese. Oćito nisi ruku podboćio na tijelo pa te "prevarilo" Sa kakvom aparaturom si snimao?

Iz ove priče mene zanima kako je završio strojovođa ovog vlaka, im li negdje kakva informacija o tom čovjeku. Mislim da mu nije bilo nimalo lako.

A kaj ak su imali nekog glupog posla i nisu mogli a hteli su ići na "friški zrak"? Daj budite fletni i kipajte fotke na svetlo dana. Lijep pozdrav cijeloj ekipi.

Znači, odgovornih nema. Pojeo vuk magare....ajoj...........pojeo mačak puža i nikome ništa, pojeo bez slate i zaspao. vrlo zabrinjavajuće.

Koliko se vidi iz priloženog meni je konstanta pobjednička. Nepopravljiv si.

Nedjelja 21.06.2009 Kad nedela dojde dragi prijatelj kam da se pojde? Vu Zagorje naše, em se zna, nigde ni tak lepo kak je tam. A tam je jedno lijepo mjesto zvano Sv. Križ Začretje i ima svoj željeznički kolodvor koji pamti vrijeme kada je na njegovim peronima vrvilo kao u košnici pčela od radnika-putnika. Vlak je bio jedino prijevozno sredstvo na dulje relacije u ona vremena kada se na ovim prostorima o auto cestama i raznim tipovima automobila samo sanjalo. Radnici-putnici slijevali su se iz svih okolnih mjesta u velikom broju kako bi prvim jutarnjim (4h) vlakom za Zagreb otputovali na svoja radna mjesta (početak rada bio je u 6h). Lokomotive parnjače carevale su prugama. Vagoni su bili stari i neudobni sa drvenim klupama za sjedenje, zimi često i bez grijanja. Unatoč takvim uvjetima vožnje trebalo se izboriti za sjedeće mjesto kako bi se barem još malo nadoknadilo sna do Zagreba Gl. K. Bilo je i putnika koji su imali i po sat vremena pješačenja do kolodvora preko «sedam gora» po blatu, kiši i snijegu. Nimalo laka zarada kore kruha. Godine su prolazile a radnika-putnika bilo je svakim danom sve manje. Mnogih koje sam poznao već dugo nema među živima a nema ni dugogodišnjeg šefa kolodvora. Sadašnjem se zahvaljujem na ljubaznosti prilikom mog posjeta kolodvoru. Da je prošlo mnogo vremena od ere radnika-putnika svjedoče i sijede vlasi na glavama nas koji smo kao djeca živjela dane djetinjstva u ovom lijepom zagorskom mjestu. Na žalost i nekoliko mojih prijatelja iz djetinjstva nema više. Ono što se nije puno promijenilo je zgrada kolodvora. Ona je još tu, dočekuje i ispraća rijetke putnike nadajući se boljim vremenima. Pogled na kolodvor iz smjera Zagreb Zgrada kolodvora Putnička blagajna Putnička čekaonica-nema više stare peći "dimilice" na ugljen Zazidana vrata nekad glavnog ulaza u čekaonu Kolodvor sa prilaznom ulicom Skladište, sudeći po izgledu teretnog prometa praktički više nema Pumpa još uvijek odolijeva zubu vremena Mjesna crkva - tako je vidi putnik kada siđe sa vlaka Mjesto Sv. Križ Začretje kada se gleda sa kolodvoru prilazne ulice Radni vagon U daljini se začuo zvuk sirene iz smjera Zabok Nedjelja popodne - jedan putnik u dolasku Pozdrav majstoru na putu prema Krapini Prelaz preko pruge iz smjera Krapina Isti prelaz druga strana Dolazi vlak iz smjera Krapina ..i ulazi u kolodvor Napuštajući kolodvor Sv. Križ Začretje u smjeru Zabok nailazi se na novoizgrađeni industrijski kolosijek što znaći da će kolodvor i dalje živjeti i da mu možda dolaze bolji dani, ja mu to želim Ovaj kratki putopis nedjeljnog popodneva završiti ću riječima koje sam naučio od ovdašnjih ljudi živjeći neko vrijeme među njima. Popevke sem slagal i rožice bral i vsu svoju ljubav sem drugim ja dal A žalost navek sem v srcu ja skril ni nigdo me žalil i sam sem tak bil A mojemu srcu tam suza pak ni i će mi je teško popevka zvoni Če siromah sem, vse drugom bi dal popevke i srce i ne bu mi žal.

Fakat su ti se suputnici izgubili. Ili su im fotke propale na suncu , ili pak su čvarci i kulen preteška hrana za ovdašnje vlakoljupce. Pozdrav svima

Sad vidiš kakav je to neugodnjak kad Ti se svi obraćaju s pretjeranim poštovanjem, pridržavaju stolicu u lokalu, nose piće, brinu se da li Ti je hladovina dovoljno duboka, jel' Te bole noge...

Jako dobro! Baš si mi svojim duhovitim primjedbama i lijepim fotkama popravio ovu, brrrr, smrznutu nedjelju.

Pojma nemam tko je to započeo, ja sam samo postupio po onoj da žabu nije teško u vodu natjerati Što se tiće posluge kod Pina ja zadovoljan a ne vidim ni na ovoj dvojici neko nezadovoljstvo.