VICTOR

He.he..što bi Ćiro rekao...utvaram si da sam imao kakva posredna utjecaja na ovaj putopis Bravo, svaka čast, znači da nisam jedini biciklookovlakofotkalo Izuzetno respektabilna tura...zapravo ti se svi dijelovi vrla nam grada zbliže biciklom. Vidim da bijaše u Trnavi, sigurno si primijetio da BLING-BLINGA samo južni, ne i sjeverni ŽCPR signal (izgleda da to HŽ uopće ne tangira ). Fino što si skoknuo do Resnika, ali nisam vidio da si okinuo kojeg teretnog...he to se treba čekati...znam ja dobro Uskoro ću i ja uzvratiti udarac...

Stanley, i inače maestralni tekstovi sad su obogaćeni fotkama. Što reći osim BRAVO i zazvati te da i ubuduće to činiš

Fakat, jedanm lijepi, lijepi dan.... Ono trnavsko čudo rado mijenjam za jedan teretni...ima zainteresiranih.?..

Imaš na našem forumu, na jednom ranijem putopisu od moje malenkosti : http://zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=7388&start=0 Hvala puno Eto, desilo se da to ne vidjeh

Imaš možda koju slikicu iz Đakova ...taj dio mi se čini dost slabo pokriven fotkama

U to sumnjati ne treba Trebao si koji teretni dovuć za sobom u Veliku

Sjajno, velički dečko, sjajno

Oh, teretni vlak, tunel...i moje najiskrenije čestitke

He..al često je linija (pruga) zauzeta Bravissimo.. .tjoj...pun si elana...možda se kamera nađe, npr., na Sunja-Novska. Naravno, kad to bude moguće (za bar 3 godine ) Dereš pošteno ti tog SX- a

Krasne slike...pitanje za fotokutak..radiš na automatici? Izgledaju sve bolje i bolje... Aj jednom dovuci žutotraku do Borongaja da je uslikam

15 dana kasnije nisam mogao oduprijeti se želji za teretnim vlakovima. A nabavih i bicikl pa sam sad neovisan o službenom vlaku. I tako, eto mene za 15-ak minuta na starome mjestu. Izlet je bio neplaniran, uhvatila me inspiracija i imao sam dobar predosjećaj. No, 10-15 min ništa i već me hvata znana nervoza. No, odjednom čuh zvuk kojeg dugo nisam čuo, a tako mi je drag Ni prošlo dugo, kad ti evo najomiljenije kombinacije: brenci na dugačkom miješanom teretnog i sjajno raspoloženim strojopvđom što mi sveudilj mahaše (a ja nespretan to ne uhvatih ). Puno više volim takav pozdrav od pozdrava sirenom Eh, kad bi svi strojovođe bili kao on A onda je osvanula i jedna crvenoplava Mislim da promatenik nije bio isti, da je, možda bih mu se javio... I tako, bijah sretan s ova tri i lagano otpedalirah doma

Gospodo, bijah ja opet ondje 2.7. - dana kad me poslužilo vrijeme, ali ne i vozni red. Nevjerojatno je da takvim koridorom prođu 2 teretna vlaka!!!!!! No, dobro..evo par slikah...pak se nisam osudioo otići do nadvožnjaka, malo previsoka trava za moj ukus i tak.. Evo onih koji su bar malo spasili izlet... Tad još bijah bez bicikla i čekah za službeni za Sesvete. Prometnik je skužio da imam fotić i rekao: O, još jedan zaljubljenik za željeznice! He, tad mi laknulo, sve ovisi o osobi, a ovaj je bio vrlo pristupačan i razgovorljiv. Požalio sam se na slab promet na što mi on reče da traba doći između 2 i 4, kad ih zna proći i po 30 teretnih Zgodno je to, ali moje fotografsko umijeće se jedva održava danju, a kamoli noću Zahvalio sam mu i ušau mađara. Eh, da nam je više ovakvih prometnika

Fascinantno, jednostavno fascinantno. I prvi budinščinsko-podrutski roštiljhi ovaj su definitivno dva meni najdraža topica na ovom forumu. Ja ću se ponoviti i opet postaviti pitanje: kak su strojovođe reagirale naletjevši na ovakav roj railfanova? Inače, koje god se zauzme mjesto za fotkanje na ovoj pruzi čini se da se ne može fulati. Ipak, onaj zavoj na sjeveroistočnom izlasku iz Podruta je nešto - neopisivo. Ak bum ikad igdje kupil/sagradil vikendicu, to bi bilo tam

Poneka rečenica i slika sa "poslovnog" izleta, uglavnom sva nastavnička škvadra je nazočila. Potrefilo se da je ta jednodnevna ekskurzja pala baš na petak 13. Cijelim putem atmosfera je bila sjajna, posebno na povratku, pjevalo se sve u šesnaest Za početak, pozdrav cugu zagorskome... Krenusmo put Karlovca. Slikica pruge za Ozalj s vijadukta Drežnik. Vrijeme se bilo tmurno i svježe, sa stalnom prijetnjom kiše. Nakon kavopiš pauze u Ravnoj Gori, naša prva destinacija bijaše špilja Vrelo nedaleko Vrata. Zanimljiv podzemni prostor, lako prohodan betoniranom stazom bez ijedne stepenice. Tempratura je konstantno 5 stupnja, a sa stropa je neprestano kapala voda zbog kraškog terena i nedavnih obilnih kiša. Po povratku na autocestu bus je morao svladati respektabilan uspon od 18% (zadnji put sam tako šta vidio pred dvadesetak godina na Potkorenu). Tu nastade i ova slika: Nakon tuinela Hrasten, počeli smo se spuštati prema Meji tj. Krku. Svoje sam kolege upozorio na spektakularnost epskog zcpr-a: Nekim čudom sam uspio uhvatiti i stanicu u daljini: Dolaskom na krčki most sjetio sam se onih forumaških napisa o povozevivanju otoka željeznicom. Gledajući trenutno stanje, mislim da je to zasad pusta fikcija. Bome, Krkom smo se truckali poprilično, pomalo i stajali jer se obnavlja cesta (i to tako temeljito da se vozi po makadamu). Sljedeće odredište bio nam je Jurandvor i crkvica sv. Lucije - kolijevka hrvatske povijesti i pismenosti. Naravno, pogledali smo i kopiju Baščanske ploče (original je u Zagrebu u HAZU). Zadnji cilj bila nam je Baška gdje smo ručali u jednom hotelu. Kroz par sati, krenuli smo za Zg i ondje dospjeli oko 21 sat. Prvi put sam bio sudionik jednog takvog izleta i bio sam izuzetno zadovoljan jer je drukčije vidjeti ljude koje svakodnevno susrećeš kad su opušteni i bezbrižni. Putovanje uvijek znači susret s nepoznatim. Taj susret je zanimljiv, no zna i dezorijentirati, zbuniti. U tom trenutku sjetim se pruge kao nečega na što sam se trajno zakačio i koja je poput kakva vodiča u nepoznatim predjelima. Lijepo je biti railfan.

Svakako, ali tek negdje poslije 25. lipnja Pa meni paše, iza 20. počinje ferije Zato ovih dana dišem na škrge

Zanimljivo, danas na toj pruzi vidjeti brzi bi bilo ravno čudu. Ja zaista mislim da bi i ovdje moglo biti putničkog prometa. Silno mi žao što me zadesilo onakvo vrijeme, sigurno ću reprizirati vizitu, a mogli bi se i mi zg-forumaši skupiti i napraviti tamo kakav foto-desant. Jedino je pitanje kad bi išli: ujutro ( oko pol 7 ujutro) ili navečer. Osobno sam za jutarnju varijanto (to mi ni nikakav problem) jer bi fotkanje bilo lakše, a ne limitirano dolaskom mraka. Nadam se da ima ranoranioca zainteresiranih za takav pothvat

Thx Svi smo mi..ovaj...frikovi

Jednostavno - bravo!!!

Mislim da je trubio promateniku koji se ne vidi u kadru (mislim da je mene teže mogao vidjeti ispod one nadstrašnice).

Iako je nebo prijetilo cijelo popodne, u 2 minute do 7 sati odlučio sam krenuti put Trnave i napokon otputovati daleeeeeko u – Resnik! Začas sam bio na stajalištu, pomalo ohrabren i nebom koje kao da je izgledalo manje zlokobno. A mnogi čekaju vlak, golema većina želi na zapad, puno je mlađarije, mnogi od njih u tamnom. Čudna i pesimistična generacija I iz upravo pristiglog vlaka s istoka, viri gomila znatiželjnih mladih glava.. Dolazi moj mađar, devetnaestica, gotovo potpuno prazna, nikome nije privlačan natpis ZAGREB GK – KLARA. U Čulincu se ukrcalo nešto ljudi. Izgleda da se svi poznaju i da su svi na putu u milu im firmu. Jedino ja sam uljez koji škljocka kotačićem na fotoaparatu. Odmah već opjevani oštri desni zavoj, a i signal vrišti mirnim i treptavim žutim svjetlom. Brzina nije neka, ali brzo se prođe šumarak i stigne na odredište. Zagreb Resnik. Par puta na godinu okrznem kolodvor pogledom iz auta, no stvarno je neobično kako ne opazih da nema perona. Iskobeljah se nekako iz elektromotorca, a on odgmiže prema olujnom jugu. Uviđam stanovitu promjenu vremena, zaparu tjera jugozapdnjak, tipičan onaj vjetar pred kišu. To me malo smrkne jer treba izdurati tri četvrt sata vani. Još je jedna moja zabluda pala u vodu: kolodvorska zgrada nije tako velika i prostrana i nema nikakvu vražju čekaonicu. Pa logično, što će im kad živoe od 2 (4) putnička (i to službena) vlaka dnevno. Zaista se pitam ne bi li ljudima bilo interesantnije i brže vlakom do Sesveta. Smrknuto vrijeme prijetilo je mojim slikama i mojem raspoloženju. Gajio sam ambiciju šetnuti do nadvožnjaka, ali nisam dospio dalje od one drvenjare jer su munje postajale sve češće, glasnije i bliže. Bilo je još ideja, ali sve ih je zatvorilo hirovito nebo. Iako je kolodvor u mjestu, osjetio sam se prilično sam. I mnogi što prelažahu prugu zacijelo su me u čudu bili gledali jer se u onome kraju rijetko nađe takva putnička ptica. Imadoh, dakle, neobične utjehe: vlakove koji su povremeno prolazili i klinčadiju u obližnjoj kući što deraše stihove stanovitog automat-pjevača. Mjesto, onako skutreno, bačeno na rub periferije između ogromnog smetlišta i pitoresknog šumarka, velikih silosa i nježnih starih seljačkih drvenih kućeraka, jedva skucanih novogradnji i polutajkunskih zgradica mi nije izgledalo blisko i prijateljsko iako je godinama u meni rasla želja za ovim posjetom. Tako sam se, prilično sramotno, skrio ispod jedne nadstrešnice, bit će prilično nove, koja služi kao zaklonište automobilima osoblja kolodvora. Odande sam kao kobac (hrabar jedino u tom "kavezu" ) objektivom prijetio pruzi i vlakovima. A njih je bilo iako sam očekivao više. Ubrzo nakon mog mađara, prošla je elekta strojno pa elektra s kraćim teretnim prema Žitnjaku. Par minuta iza protutnjala je i svirnula 2062 s rolama i easima i sve do dolaska mog mađara prema jugu više nije prošao nitko. U tom sušnom razdoblju oluja se prilično zgrozila i munje bljeskale sveudilj. Sjetio sam se kako sam ovdje znao viđati cisterne pa sam sad odahnuo jer je kolodvor bio potpuno prazan. No onda se sjetih da je par metara dalje "benzinska" odnosno "plinska" stanica za automobile. Da ne povjeruješ. Te sky high misli otjerala mi je brena na jednom pristojnom teretnom prema Sesvetama. Ni par minuta nakon tog u istom smjeru 1141-3xx s kraćim vlakom. Već prilično ozlojađen svojim "kavezom" i nezgodnim vremenom, postade mi dosadno i tjeskobno, čak je i ona klinčadija nekud otišla. Došlo mi je da se naslonim na drvene stupove nadstrašnice, ali sam se zabazeknuo vidjevši čavle kako zlokobno strše van. Kad god bi nailazio vlak čuo bih zvono iz prometnikova ureda i brzo uočio promjenu signala. No, ovaj put nije bilo ničeg, isti onaj mađar se tiho došuljao kao noć. Bome, prava bijaše umjetnost popesti se na njega. Makar vrlo često razmišljam o nebuloznosti povratka preko Sesveta, danas sam bio sretan zbog toga jer sam bio u prilici po prvi puta provozati se jugoistočnom stranicom triangla. Iako je već bila tama koju su gotovo u pravilnim razmacima ništile munje, jasno se vidjela Branimira i grad iza nje. Pruga kao čvrsta granica, kao rijeka između grada i prirode. U Sesvetama uobičajena živost na koju navikoh kada ondje dolažah pred neko vrijeme zbog stanovite osobe. Privlače li me Sesvete zbog nje ili vlakova. Znam odgovor, znam tko preteže, tko prevledava. A ovo drugo, možda je to tek ugodno sjećanje, ništa više. Moj mađar otpustio me na petom kolosijeku. Svaka čast prometnicima, ali zaista je nejasno zašto ga nisu postavili na prvi koji je elektrificiran i uvijek, uvijek prazan. Ovako putnici poput kokoši skakuču po tračnicama i kamenčićima. Ja se nisam s njim vraćao kući, otišao sam se malo okrijepiti. Vjetar se igrao s krošnjama, a nebo pokazivalo čudesnu raskoš, napose ondje gdje bi naoblaka popucala. Pravi show, light show kad bi snažno bljesnulo. Munje su parale puno jače no u Resniku, makar moram priznati da ni u jednom trenutku nije bilo zaglušujuće grmljavine. Raspoloženje potpuno oprečno do Resnika: žamor, razgovor, grljenje mladića i djevojke. A onda...upit putnice o kašnjenju...prometnik potvrđuje da jedan prigradski kasni zbog pregaženja. Kod prolaska vlakova jedan je nosio zelenu svjetiljku, a drugi slabu bijelu lampu. Život kao jedan bljesak, ode. A šta je život...petak je...ljudi su vani, mladi zuje okolo poput pčela, kreće sve dalje. Kišica rominja. Pregledavam slike na fotoapaatu. Vidim silos, lokomotivu, kolodvorsku zgradu, bijesno nebo. Dolazi mi vlak i polazim kući. Doći ću opet u Resnik... Naravno, sve rečeno ću i fotodokumentirati. Peh što se vremena priče me pratio, no ne mogu se stalno na to izvlačiti. Prije svega shvatite slike kao informativni dodatak tekstu, a nikako kao neku umjetničku ambiciju 8ako to tražite, na forumu zaista ima pregršt foto majstora).. Izostavit ću Trnavu (sanajte je već i vi i ja ) već evo legendarnog čulinečkog zavoja: Mađar 019 na cilju nakon 5 minuta vožnje SJEVER JUG Malo orijentacije, pogled prema sjeveru..(Čulinec) ...i jugu (Žitnjak)... elektra ususret oluji Kolodvorska zgrada Samo naselje Ljudima nije lako, stvarno ne bi HŽ propao kad bi napravio najobičniji jedan peron i umetnuo daske preko kolosijeka da ljudi mogu preko... Slika je loša, smuljana još naknadnim intervencijama, ali moja prva sa brenom na teretnom SAMO RAILFAN MOŽE LUNJAT OKOLO PO OVAKVOM VREMENU! Jedna noćna... Okinuto s triangla (čisto da se ima): ...i mađar koji me dopeljao u Resnik, otpeljao me u Sesvete i skrasio se na 5. kol. Post bi i ranije bio pla siran da nije strahovite brzine Imageshacka I još nekaj za kraj : http://www.youtube.com/watch?v=q0UjBeoMuw8

He-he, pitam se jel i naš Erraser navek ovak dobre volje

E dakle...stvarno svašta... Nekima bi trebalo razbit nešto drugo ....017 je fini-friški, iako svakim danom sve manje

Sjajan putopis s terena koji je prilično rijetko pokriven fotkama.

Fenomenalan foto-safari, čisti užitak. Eh, da se može snimiti unska i zadarska pruga kamerom....

Bravo, svaka čas za putopis Poznajem još neke koji su također bili na tom skupu.