Nikola-Zabok

Odličan putopis na standardno visokoj razini, kakvu smo već naviknuti od tebe. Bez obzira što gotovo svaki dan prolazim zabočkim kolodvorom, uvijek mi ga je drago vidjeti iz malo drugačije perspektive, stoga hvala ti na ovom izuzetno zanimljivom prikazu.

Bilo je to još jedno lijepo okupljanje forumaša u velikom broju, događaj koji je bio ispunjen istinskim railfanovskim ozračjem i koji ćemo dugo pamtiti. Hvala svima na ugodnom druženju i ponovilo se. Malo atmosfere za stolovima...

Hvala Joža!

Šira kolodvorska situacija, osim Fiata nailazimo i na parnjaču 53-003 Uz parnjaču je i zanimljiva zbirka signalizacijske opreme. Zvono ŽCP-a u daljini najavljuje skorašnji dolazak vlaka koji se ukazuje u obliku solidno popunjenog i lagano zakašnjelog duplog Fiata (813/4 129+123), koji nakon kraćeg zadržavanja produžuje prema Sv.Roku. Svjedočimo susretu dvaju generacija iste serije motornih vlakova, te prometniku i Zeusu u akciji, svaki zaokupljen svojim poslom. Nakon križanja se odlazimo zagrijati u obližnju biblioteku. Vrijeme je brzo prošlo i počeo je padati mrak, što znači da je polako trebalo razmišljati o povratku. Na kolodvoru nas je dočekao prekrasan zalazak sunca i Fiat spreman za polazak prema Đurmancu. Bilo je to još jedno lijepo, railfanovski provedeno poslijepodne. Hvala svima na ugodnom druženju i do sljedećeg (pograničnog, a možda i kružnog) putovanja.

Slijedi lagana vožnja (20 km/h) kroz tunel Lupinjak i prelazak državne granice/meje. Sljedeći kolodvor je Sv. Rok ob Sotli, gdje nas dočekuje slovenska granična policija. Arhitektura kolodvorske zgrade je vrlo slična onoj u Đurmancu. Do Rogateca imamo još dva stajališta, Dobovec i Vidinu, koja su opremljena starijim tipom nadstrešnice kakvu možemo pronaći u Žutnici, ali itekako služi svrsi. Nakon nešto više od pola sata vožnje pograničnim vlakom stigosmo u Rogatec. Ovdje ćemo imati pauzu od nekih sat vremena. Ekipa se već razbježala po kolodvoru i fotografira naveliko. Portret našeg Fiata, svježeg i blistavog nakon revizije, koji je mirno roktao u leru, očekujući povratak s već upaljenim crvenim žaruljama. Osobna iskaznica, revizija, i, ono najvažnije, pločica s relacijom.

Hvala Portos na otvaranju teme. Počinjemo standardno, 3013 s Osmicom i pet vagona, te zborom Plavaca na zabočkom kolodvoru. Ukidanjem poslijepodnevne zamjene Plavaca novim voznim redom tri Plavca jedan do drugog postaju standardan prizor u Zaboku, do sada je krapinski uvijek stajao iza duplog na 3008. Nakon okupljanja na zabočkom kolodvoru i fotkanja već dobro poznatih motiva sjedamo u prikolicu jedanaestice i krećemo na, na prvi pogled, sasvim uobičajeno putovanje. Putem do Đurmanca nismo ništa slikali, a vrijeme je uz razgovor brzo teklo. Odradili smo i prvo stajanje na novootvorenom stajalištu Pristava Krapinska, koje je bilo popraćeno proklizavanjem Plavca te vožnjom rikverc do promašenog perona. Približavanjem Đurmancu krenula je licitacija o tome koji bi nas Fiat mogao čekati za nastavak putovanja. Izdaleka ugledavši nešto bliješteće crveno-kremasto odmah smo znali da je riječ o starom Fiatu. Tipovao sam na 046, jer je on zadnje vrijeme bio na pograničnim vlakovima. Ispostavilo se da je riječ o 041, najnovijem nultom Fiatu s revizije, koji je nakon podužeg boravka na bleiburškoj pruzi tek nekoliko dana prije stigao u Celje. Slijedi iskakanje iz Plavca i trk u kontra smjeru, kako bi zabilježio prizor na koji smo čekali dugo godina – međunarodni suret motornjaka na đurmanečkom kolodvoru. Nakon okidanja se valja brže-bolje vratiti na drugu stranu kolodvora, kako mi Slovenac ne bi kojim slučajem pobjegao. Svježe obnovljeni Fiat je kako izvana tako i iznutra oduševio blještavilom i čistoćom. Interijer odiše ugodnom mješavinom mirisa laka, vebasta i svježeg tapecirunga. Nakon zauzimanja mjesta u Slovencu (bilo ih je napretek) je pred nama najzanimljiviji dio vožnje – prvi susret s novoobnovljenom prugom. Stajalište Hromec je dobilo novi asfaltirani peron i nadstrešnicu kakvu imaju i neka druga stajališta na krapinskoj pruzi (Štrucljevo, Dukovec, Pristava), te takvo ušminkano nakon dugo godina očekuje vlakove.

Bilo je odlično. Hvala svima na ugodnom druženju i nadam se da ćemo tako i sljedeće godine. Milenijska fotografija svih sudionika roštilja...

Hvala na komentarima, drago mi je da vam se dopao naš putopis. Jako mi se svidio Požeški kraj, podsjeća me na Zagorje, kako zbog krajolika tako i u željezničkom smislu (nulti plavci ), ali ima i prava slavonska obilježja naročito u vidu izduženih naselja uz cestu. Nadam se da će biti još prilike za poneku vožnju ovom i drugim slavonskim prugama.

Za kraj, evo pregleda svih kolodvora i stajališta koja smo obišli. Brzina je na čitavoj pruzi 60 km/h, osim nekoliko laganih vožnji zbog nepreglednih i nezaštićenih željezničko-cestovnih prijelaza. Kolodvor Velika - završna točka požeške pruge, na industrijskim se kolosijecima vrši utovar trupaca i kamena Stajalište Trenkovo Barun Franjo Trenk (1711. - 1749.) Rođen u plemićkoj obitelji pruskog podrijetla u južnoj Italiji, a obrazuje se kod požeških isusovaca. Po uzoru na obiteljsku tradiciju, opredjeljuje se za vojnu službu. 1741.g. sudjeluje u ratu za austrijsko naslijeđe na strani kraljice Marije Terezije protiv pruskog kralja Fridrika II. Osniva Trenkove pandure, četu sastavljenu od dobrovoljaca, ali i pomilovanih hajduka pretežito s područja Slavonije i Srijema. Odjeveni u vojne uniforme slične onim turskima, panduri su nerijetko izazivali pomutnju i strah kod neprijatelja. Također, u redovima Trenkovih pandura se prvi put u povijesti pojavljuje vojna glazba. Postrojba je nekoliko godina uspješno ratovala na bojištima diljem Habsburške monarhije. Sam barun Trenk je, dijelom neutemeljeno, optužen za nasilno postupanje prema civilnom stanovništvu te pronevjeru sredstava iz državne blagajne i zbog toga osuđen na gubitak čina pukovnika i doživotnu tamnicu. Odbio je moliti za oprost, te je utamničen u Brnu (današnja Češka), gdje je u 39. godini skončao život. Stajalište Mihaljevci Kolodvor Požega - najveći kolodvor na pruzi, u njegovoj se blizini nalazi i željeznički spomen-park Kolodvor Blacko-Jakšić - dobio je svoj naziv iako se naselje Blacko nalazi čak četiri kilometara u smjeru Pleternice Stajalište Novoselci Kolodvor Pleternica - jedino željezničko čvorište, ovdje se odvaja pruga za Veliku, te ona za Našice, na kojoj će, nadamo se, sljedeće godine biti ponovno uspostavljen promet Stajalište Sulkovci Stajalište Bučje-Koprivnica Stajalište Ratkovica

Budući da sljedeća dva sata nije bilo nikakvog prometa, odlučili smo navratiti autom do Požege. Grad je na mene ostavio odličan dojam, lijepo je uređen i ima zanimljiv smještaj odmah podno Požeške gore. Otišli smo do centra grada i tamo se napričali o željezničkim - uglavnom o vagonima i motornim vlakovima - te neželjezničkim temama. Glavni trg Požeška katedrala Spomenik fra Luki Ibrišimoviću Fra Luka Ibrišimović (1620. – 1698.) Franjevac i protuturski borac, rođen u Požegi i školovao se u samostanu u Velikoj. Služio je kao župnik u Ratkovici i Velikoj, te poglavar franjevačkih samostana u Našicama i Velikoj. Bio je četiri mjeseca u turskom zarobljeništvu i prijetila mu je smrt na kolcu, no braća franjevci su ga otkupili i spasili mu život. 1675. imenovan namjesnikom zagrebačkog nadbiskupa u Slavoniji. Fra Luka Ibrišimović organizira oružani ustanak stanovništva zapadne Slavonije protiv turske vlasti. 12. ožujka 1689. je obranio Požegu od napada turske vojske, te zajedno sa svojim pristašama protjerao neprijatelja. Tom prigodom mu je nadjenut nadimak „Sokol“, a brdo iznad Požege, na kojem se odigravala bitka, nazvano njemu u čast Sokolovac. Pomalo je došlo vrijeme za povratak kući. Usput smo navratili do stajališta Sulkovci, koje nismo imali prilike poslikati iz vlaka, kako bismo objedinili sva službena mjesta na Požeškoj pruzi. Pogled prema Pleternici Prema Novoj Kapeli-Batrini Treći susret s Plavcem 031, na vlaku 6613 iz Nove Kapele za Požegu Odlazimo do stajališta Bučje-Koprivnica, gdje čekamo Plavca 010 na vlaku 6610, kojim ću se voziti do Nove Kapele. Pogled u smjeru istoka, prema naselju Bučje.

Naš Plavac je spreman za polazak. Napuštamo Veliku Ulazak u stajalište Trenkovo, pruga je u dobrom stanju Da, ovuda se doista vozi 60 km/h! Evo nas opet u Požegi, ovaj put ćemo se zadržati kraće. Plavac se napunio učenicima iz prijepodnevne smjene. I tako je prva vožnja obnovljenom Požeškom prugom došla kraju. Silazimo u Pleternici, a naš Plavac nastavlja prema Novoj Kapeli-Batrini.

Ovaj je post posvećen Plavcu 7121 031, posljednjem preostalom u originalnom izdanju. Dana 24.09.2013. je napunio 10 godina od zadnje revizije. Iako mu vanjski izgled ostavlja dojam da je na kraju snaga, vrlo je pouzdan te udoban za vožnju. Štoviše, u eksploataciji se pokazao boljim od nekih svježe obnovljenih garnitura, tijekom proteklih četiri godina gotovo da nije imao kvara. Predlažemo da se tijekom sljedeće revizije očuva u izvornom obliku, za više pojedinosti pogledajte u temi: http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/13046-7-121-031-u-izvornom-obliku/ Veliki reflektor, jedinstven u floti Plavaca, te analogna sirena i stari brisači pogonjeni zrakom, detalji koje uz 031 jedino još ima 7121 022 Detalj sa čela prikolice Osobna iskaznica motornog vagona, lijevo se vide kuke za pričvršćavanje ploče s natpisom relacije Datum revizije Osobna iskaznica prikolice Detalj čela motornog vagona, s većim HŽ logotipom koji je nekada bio karakterističan upravo za čelo motornog vagona Stara crvena žarulja, još jedan detalj koji nestaje. Na reviziji se nadomještavaju crvenim ledicama, uz 031 ih jedino još ima 022 Klasičan interijer podserije 7121 000 u motornom vagonu Unutrašnjost prikolice, osvježena novim presvlakama na gazištima sjedala

Ulazak u Veliku, industrijski kolosijeci, u pozadini stadion bivšeg NK Kamen Ingrad (sada NK Papuk) i planina Papuk Nakon podizanja brzine, zadržavanje u Velikoj je produženo sa 7 na 46 minuta, kako bi se održao stari vozni red. Znači da ćemo imati dovoljno vremena za naslikavanje. Prije nego li krećemo u akciju odlazimo se javiti prometniku, koji nam je bez problema dopustio slikanje po kolodvoru. Iako je riječ o krajnjoj stanici na lokalnoj pruzi, kolodvor Velika je jako lijepo uređen Kraj pruge, u ovom će se smjeru možda u dalekoj budućnost ići prema tunelu kroz Papuk i dalje sve do Slatine Rođak Pfaffovog prijatelja Ložionica Nalazimo i okretaljku koja je nekada bila u stanju prihvatiti parnjaču serije 51 Industrijski kolosijek je u vrlo dobrom stanju Eanossi natovareni trupcima. Lijepo je vidjeti da ima tereta, nadamo se da će sad nakon podizanja brzine i skraćivanja voznog vremena teretnjaci ići sve češće

Nastavljamo Zlatnom dolinom

Nakon naslikavanja Plavca 031 iz svih mogućih kuteva, napuštamo N.Kapelu-Batrinu i dolazimo u Pleternicu dočekati Plavca na vlaku 6609 s kojim smo namjeravali otići do Velike. Putem do Pleternice smo razgovarali, osim o željeznici, i o razlici građenja kuća u posavskom i požeškom kraju i o različitosti izgleda i mentaliteta sela. Stižemo u Pleternicu, kolodvor je bio prazan jer su strojevi radili na pruzi prema Čaglinu. Pogled prema Požegi/Našicama Prema Novoj Kapeli-Batrini Nakon okrjepe (sendviči) odlazimo kupiti karte, i ubrzo je na kolodvor nahrupila gomila srednjoškolaca koji su se spremali na poslijepodnevnu smjenu u Požegu. Nakon nekog vremena iz smjera Nove Kapele dolazi Plavac kojeg smo očekivali i smještamo se u motorni vagon. Vlak je bio gotovo do zadnjeg mjesta popunjen. Iako mu je prošlo deset godina od zadnje revizije, Plavac 031 je u solidnom stanju, odlično ubrzava i ne ruži mnogo, a interijer je dobro očuvan. Napuštamo pretežno oblačnu Pleternicu, i što smo se više približavali Požegi, iznad nas se sve više otkrivalo veliko polje vedrine. Nakon 13 kilometara ugodne vožnje brzinom od 60 km/h dolazimo u Požegu, gdje ćemo se zadržati 19 minuta. Plavac se gotovo potpuno ispraznio, ali je zato ušlo nekoliko školaraca za Veliku. Francuz u Požegi Parnjača u društvu Plavca