Leaderboard

2h kasnije se vraćamo na kolodvor. Naš vlak stoji spreman sa čak 2 ljepotice. Neko prevlačenje čini se. Dakle za danas još preostaje provozati se ŽRSom i sakupiti dojmove noćne vožnje. No ja čujem da nešto brunda na kolosijeku do i znam što to brunda. Po mrklom mraku prelazim na drugi peron i prizor je kao iz nekog filma u sovjetskih vremena. Vraćam se na prvi peron i ulazimo u vlak. Iznutra vagon nije tako prljav i nije jako osvjetljenje. Svaki kupe ima malu lampicu i njome je i hodnik osvijetljen. Ugodan ambijent. Vrijeme je za uživanje uz otvoren prozor na foteljama, pravim mekanim foteljama. Dolazi kondukter i dobivam prvu rukom pisanu kartu koje sam svjestan. Od Doboj Do Vijačani I nazad 49km Razred 2 20% popusta KM9,60 (4.80 EUR) Pečat ŽRS Banja Luka Pred tjedan dana su nakon 7 godina digli cijene za čitavih 20 centi🙈 Ponudio nam je da svoj trojici zajedno ispiše jednu kartu, no bez pogovora je pristao da svatko dobije svoju za uspomenu. Stariji gospodin, simpatičan. Stanica Vijačani je najdalja do koje smo mogli doći, već se u sljedećem kolodvoru križaju vlakovi. Vlak ide dosta brzo i vožnja je vrlo ugodna. Fotelje su zakon! U minutu točno stižemo u Vijačane. Na stajalištu mrak a naše ljepotice koje su nas duplom snagom vukle, jure dalje.

A evo i spomenika šnjegotincima Budući da malo kasnimo u planu, a za prvi dan je bilo planirano je štošta, ja požurujem da se krene. Taman kad smo odlučili krenuti signal u smjeru Doboja skače na zeleno. Gotovo u glas smo u čudu viknuli: "Ide vlak!" Iz zavoja je sa 80-90 kmh izjurio teretnjak. Koji je to već bio taj dan, tj u par sati? Pa ŽRS šiša i jad od HŽa. Lokomotiva: nepoznata 441 (broj prljav) Teret: ruda Pozdrav iz Šnjegotine. Slijedeća dva nastavka slijede sutra a do kraja mjeseca ću završiti cijeli putopis sa popratnim videima.

Slijedeća lokacija je trebala biti stajalište Mlinska Rijeka. No od toga ništa jer se do stajališta uopće ne može doći osim planinarenjem. Preko brda i po 6km zavojitih cesta stižemo do prijelaza iza kolodvora Šnjegotina. Cesta je vrlo strma, uska i zavojita. Prometa skoro ništa. Dok smo stajali ovdje je odozdo s desna došao veliki kamion s prikolicom i drvima. Uz kratki pozdrav je prošao i majstorski manevrirao u brdo. Nakon kratke pauze nastavljamo do kolodvora Šnjegotina, svega 1km vožnje. Kolodvor Šnjegotina u km 32. S ceste se do kolodvora dolazi preko ovog mosta. Prelazi se bistra rijeka Šnjegotina. Kolodvorska zgrada...ime samo na ćirilici. Izlaz prema Doboju Zavoj i izlaz prema BL. Iza je i tunel. Zadnji nastavak za danas kroz 10ak minuta

Stižemo u kolodvor Ukrina u mjestu Dubrava Stara. Kako dolaze do imena kolodvora, ne znam. Pogled prema Doboju Pogled prema BL Gotovo sve kolodvorske zgrade između Banja luke i Doboja su urednije nego HŽove Ovdje vlaka nije bilo (nije ni prošlo puno vremena od zadnjeg teretnjaka) pa krećemo dalje. Htjeli smo još nekoliko lokacija u blizini slikati, ali je put bio makadam pa nam je bilo dosta toga. Slijedeća lokacija je prilično nasumično odabrana jer je vlak iz Doboja bio u blizini. Asea je ostala nepoznata, trubio je u zadnji tren kad me skužio. Slijedeća lokacija za slikanje je trebalo biti stajalište Rakovac, tj prijelaz iza njega. I ovdje je STrail🙈 Kućica stajališta se vidi u daljini. Gledamo na Banja luku Okret i gledamo na Doboj. Čeka se vlak iz Banja luke. Kreću otprilike u isto vrijeme a sad smo već blizu Doboja pa je dobojski prošao prije. Kroz 25 minuta bi trebao i banjalučki. No lokacija ne odgovara svima, pa sjedamo u auto i vozimo do slijedećeg prijelaza.

Da, tih 5 minuta nas je koštalo lijepog ulova, lokacija je u zavoju baš bila obećavajuća. Ako tome dodamo da sam bio razočaran što se nisam mogao popeti na most i prošetati kroz tunel, malo je pokvarilo dan (naravno da mi je vrlo brzo palo na pamet da bi me vlak dočekao taman na mostu ili tunelu te da bi onda bilo belaja). Kolega (povremeno pročita ovdje što se objavi) je nagazio gas i suprotno svim očekivanjima smo, kad smo zašli za brdo, ugledali vlak kako se vucara kroz zavoj i izgledno je sve sporiji i sporiji. Svaka čast na vožnji još jednom! Kratki pogled na mape mi je odao da vlak zbog usporavanja nije došao niti do slijedeće lokacije gdje smo htjeli slikati. Vozimo se tik uz vlak i uz još malo gasa smo ga prestigli i stigli na lokaciju. Vlak je morao STATI zbog MINI prijelaza na kojem se jedna rampa (ona stara spigana) nije do kraja spustila. Logično ali mrvicu neobično. Prijelaza nema na Googleu. Lokacija: kolodvor Čelinac u km 12 iz BL Lokomotiva: 441 055 Teret: praznina Prijelaz je odmah iza zavoja, da nema vlaka vidjela bi se jedna rampa. Strojovođa se rastrubio a pomoćnik razmahao. 3 fotografa su bila zadnje što su očekivali na putu u Doboj. Eto dobrog ulova. Budući da se slijedeća lokacija nalazi, kao i ovaj kolodvor, uz cestu te pošto je vlak spor, kolega gazi papučicu i stižemo na slijedeću lokaciju; mali žcp u zavoju. Na opće čuđenje posade vlaka spremamo sačekušu i uz uzajamni pozdrav snimamo vlak. Ovdje se lijepo vidi kako mašu. Pozdrav i vama ako ste slučajno na forumu:-) Kako su mi lijepe ove Asee🥰 Ovdje vlak još nije bio navukao maksimalnu brzinu, ali je ubrzavao. Dok je zadnji vagon prošao, dok smo se potrpali u auto...imao je svakako malu prednost. I još je cesta prestala pratiti prugu pa je to dodatna komplikacija. Od jedne lokacije (žcp u blizini) se moralo odustati. Naš rally vozač radi čuda 😎 Lokacija: kolodvor Jošavka u km 21 Mislim da je zadnje što su dečki očekivali bilo da ih opet hvatamo. Ali opet su mahali i trubili i bilo im je fora, to se svakako dalo očitati na licima. Strojovođa nas je prvi uočio. Na fotki pune kvalitete se vidi da gleda ravno u mene. ✌🏻☝🏻 - nek se ovo računa kao 3 prsta. (Kome nije jasno, nek bolje pogleda sliku) U ovom trenutku smo jako zadovoljni. Daljnjeg lova nema jer se cesta odvaja od pruge i ne bismo imali šanse stići vlak u idućih 40km. Previše lokacija bismo morali žrtvovati.

Zbog izbora sam se nakratko vratio u Zagreb, pa je ispalo da sam u 3 dana riješio čak tri vlaka (svaki dan po jedan). 18.04.2024 četvrtak Najprije kratki boravak u Dupcu i vožnje sa (neuobičajenim) plinašima na 212 i 279, a onda: 6112.111 (8028) Čulinec > Zagreb GK 6112.105 (8037) Zagreb Gk > Čulinec 19.04.2024 petak Neplanirano sam morao s autom na servis, ali sam prije toga uspio otići tramvajem do Zapadnog kolodvora i uloviti: 6112.107 (8031) Zagreb ZK > Zagreb GK 20.04.2024 subota Najprije sam mislio krenuti odmah ujutro natrag na more, ali sam vidio da 003 vozi prema Sisku (i da će se vjerojatno uskoro vratiti) pa sam ostavio auto kod Lisinskog, i otišao busom 268 do Buzina. I opet sam bio jedini putnik na praznom i zapuštenom stajalištu, ali vlak je bio točan i polupun, pa sam odradio: 6112.003 (5104) Buzin > Zagreb GK Vlak je označen crveno jer se jedino s njim još nisam uopće vozio (krajem ožujka je još bio na KP4 u Končaru), a ujedno je to i prva vožnja s njime u ovoj godini. I ovaj je bio točan pa sam tako već prije 9 krenuo i (preko Vratnika i Senja) stigao u Selce prije podneva. Ostali su dakle još samo: 004, 005, 110, 201 (i 310 kad bude isporučen) Nastavak opet nakon povratka u Zagreb...

Uz kolodvorsku zgradu vidljive su na četvrtom kolosijeku jedna HŽ Cargo ASEA i jedan Vectron. HŽPP broj 4605 već je daleko u brdima, a HŽ Cargo sa kontejnerima iz Brajdice slijedi ga u prostornom razmaku. Već sam krenuo kući no evo opet ovaj strojni ! HŽ Cargo ASEA i 1 Vectron isto HŽ Cargo. Parkiram, iskačem iz auta pa preko hrpe pragova do pogodnog mjesta. Prolaze natrag trećim kolosijekom prema kolodvorskoj zgradi. I odlaze prugom prema Sušak Pećinama.

Škrljevo 25. travnja 2024. godine. Dok sam se parkirao i stigao do kolosijeka vlak 4605 već je ulazio u tunel Baudine a HŽ Cargo Vectron je na putu za Sušak Pećine. Pred kolodvorskom zgradom vidimo još dva Vectrona. Na drugoj strani HŽ Cargo dvije 1141 odlaze sa kontejnerima sa Brajdice prema Zagrebu.

Konačna lokacija koju smo odabrali za sačekušu je bio poljski žcp prije kolodvora Stanari. 20 minuta do dolaska vlaka, možemo se opustiti i razgledati naokolo te uživati u svježem zraku. Usred ničega smo. Pogled prema Banjaluci I pogled prema Doboju. Lijevo je regionalna cesta, iza zavoja odmah kolodvor a posao nam olakšava predsignal koji će najaviti dolazak vlaka. No kao i još stvari taj dan, stvari ne teku sasvim onako kako smo zamislili. Teku još bolje! Jedno 5 minuta kasnije čujemo trubu. Definitivno Asea, ali ne iz onog smjera iz kojeg smo je očekivali. Lokomotiva: nepoznata 441 Teret: praznina za Omarsku ŽRS je očito vješt u slanju vlakova u zadnji čas i planiranju križanja, jer je putnički vlak došao u minutu točno kako sam izračunao da će proći kod nas. Oba vlaka su trubila, što je na kraju dana score od gotovo 100% vlakova koji su trubili i blicali. Izračun je bio da ćemo s lovom na vlakove imati oko 20 snimki te možda jedan teretni. Na kraju nas je ŽRS nagradio povećim brojem neplaniranih snimaka. Zadnja lokacija je odrađena, napokon idemo u Doboj!

Vlak je prošao, blizu smo Doboja i lov je gotov. Umorni smo ko psi već i opušteno vozimo prema gradu, čak smo i u nekoj gužvi zapeli. Prvo i osnovno pravilo trainspottinga je, da uvijek pogledaš što se nalazi na najvećem obližnjem kolodvoru. Prva destinacija u Doboju je bio kolodvor. Nikud nam se nije žurilo, svi vlakovi su došli već i polako mi idemo prema peronu. Okret na lijevo zbog nekih zvukova... Vlak 6405 & 441 092 opet su ulovljeni Šetamo po peronu do lokomotive, mašinovođa nadgleda izlaz putnika i otkapčanje vagona. U prolazu pozdravlja i kratko čavrljamo. U ovome trenutku zaista ne mogu ne primijetiti koliko su ljudi prisni ovdje. Pozdrave te, možeš čavrljati sa svima ako si normalan i dopustit će ti stvari koje nisu svakodnevne. Dojam ŽRS-a iz perspektive snimača: - lijepi vlakovi, samo definitivno moraju poraditi na čišćenju. - u minutu točno se drže voznog reda - brzine prilično dobre i infrastruktura kolodvora je u redu. Za stajališta se ne može reći isto. - Vrlo uljudni i prijateljski raspoloženi radnici. Možeš slikati i snimati po graničnim kolodvorima, prijelazima...gdje god želiš. Samo je bitno da ne radiš štetu. Definitivno je nadmašeno očekivanje, pogotovo s teretnjacima i drezinama. I s tim mislima idemo u apartman, no to nije sve za danas.

U republici srpskoj nema streetviewa na Googleu skoro nigdje. Dakle mogu samo nagađati kakav je put. S glavne ceste smo se odavno skinuli i već neko vrijeme tumaramo po očajnim makadamskim i blatnjavim cestama. Ali barem je pogled lijep... Na spustu s brda je bilo i malo asfalta. Stižemo na stajalište i prijelaz Umka. Bez table, bez perona, bez ičega... stajalište Umka je prava pogađalica. Nalazi se u mjestu Šnjegotina Velika. Dalje opet po regionalnoj cesti, čini se još prilično visoko.

Sljedeća lokacija je trebala biti ispod mosta preko Vrbanje iza kojeg odmah počinje tunel. Ja bih se probao popeti na most i prijeći preko njega u tunel ali je makadam bio no-go pa smo ostali na žcp-u "Bjelopotočkih žrtava", odmah pored Vrbanje. Zaželio sam se vratolomije ali neće me🙊 Pogled prema BL I prema Doboju. Odlična lokacija, samo kada bi neki vlak naletio... Ali od vlaka ni v. Srpski STRAIL HAHAHA Teče teče u Vrbanji mali slap, Što u njem znači moja mala kap? Tu sam pojeo sendvič i navalio da krenemo dalje, jer se još nismo maknuli s mjesta skoro. Tek smo u km 8. Dečki su htjeli ostati još 5 minuta ali su popustili. Zašto čekati bezveze na praznoj pruzi? Drezina prošla, 2 teretna prošla...nema ničeg više. Osim toga već je 13h. I taman kad smo otišli, prešli preko Vrbanje i vozili se uz prugu s druge strane rijeke, vidimo teretni vlak. A kako sam ljut bio...2 minute strpljenja bi bilo dovoljno da ga ulovimo.