Leaderboard

Evo i drugog nastavka i pravog početka avanture. U Karlovcu me čekao drugi prijatelj s kojim sam se autom zaputio dalje. Ceste su odlično očišćene ali od ekstremne hladnoće tanko zaleđene pa nam je za 60tak km trebalo 2h. Prvih 30 km je prošlo opušteno uz prosječnu brzinu jednaku brzini vlaka Osijek-Erdut. Ako je netko naslutio da putovanjem u Karlovac zapravo želim preko granice, čestitke, pogodio je. Dolaskom na granicu Janez brat pregledava da nema ilegalaca u autu i po uvjerenju o istom prijazno nam želi sretan i siguran nastavak puta. Vrlo simpatičan čovjek koji svoju noćnu smjenu shvaća ozbiljno i nemam prigovora na kontrole pošto je naša policija apsolutno nesposobna kontrolirati granice sa Srbijom i Bosnom. U to sam se nebrojeno puta sam uvjerio...tek pokojeg zgrabe i naprave od toga priču. No nazad na željenicu; nakon granice jedno 200m ravno pa desno i dolazi se do kolodvora na koji je do prije Corone dolazio i naš Šved. Dobrodošli u Metliku! Rani vlak u 3:55 ne polazi jer je subota (što smo znali) ali nas je svejedno ljutilo. No usprkos ljutnji (nemojte to preozbiljno shvatiti) analiziram kolodvor i ostajem frapiran. Putovao sam prugom Karlovac - Bubnjarci nekoliko puta u nekoliko mjeseci prije njezina gašenja. Stanje svega tamo je katastrofa i pošto je ovaj kolodvor na pljucomet od Bubnjaraca očekivao sam otprilike slično stanje. No čini se da je državna meja čarobnjak jer ovaj kolodvor ima lijepo uređen parking (iako sad prekriven debelim ledom tvrdim kao kamen) te natkriven i osvijetljen parking za bicikle. Snijega je ovdje još više i zahvaljujući kombinaciji svijetala i snijega nastaje lijepa slika. Pogled je na izlaz iz kolodvora u smjeru Črnomelja. Kolodvor čini se nema mehaničke skretnice. Onaj most je cesta od granice kroz Metliku i dalje prema Ljubljani. Kratki okret i pogled na ponos SŽ-a o kojem ću u daljnjim nastavcima pisati još dosta. Dizel Flirt stoji osvijetljen reflektorom koji se za razliku od drugih svjetala ne gasi, kako bi kamere koje snimaju cijeli kolodvor imale dobru sliku. Iz motornog odjeljka tiho brunda nešto što nije motor a zaboravio sam kako se zove. Možda @zvonimir ili @Portos mogu pomoći. A malo dalje je zabijen i Kanarček. Iza Kanarčeka je izlaz prema posljednjem stajalištu u Sloveniji, Rosalnicama te onda ubrzo i most preko Kupe i Bubnjarci. Radi se o garnituri 023. Kolodvor dalje nisam slikao jer nas je iz Prometnog "urada" gledao otpremnik pa smo se pokupili dalje. Kolodvor je kompletno obnovljen, čist, uredan, pod video nadzorom i ima pipu za vodu. Dakle kolodvor u zadnjoj slovenskoj rupi je bolji od većine naših većih kolodvora...sjajno saznanje!🙈 Dalje se vozimo prema Novom mestu i na južnom ulazu u grad skrećemo lijevo sa glavne ceste i radimo produljenje puta da dođemo do pruge da mogu za sebe (i vas) slikati infrastrukturu. Prvi prijelaz je već u samom Novom mestu. Naravno Strail-ov s bakljama. Pogled prema Metliki. Pogled prema Novom mestu. Auto ostavljamo na parkiralištu nedaleko ovog prijelaza (ne znam zašto je tamo parking) i po cesti se vraćamo do prijelaza na samom ulazu u grad. Nema prometa pa s državne ceste slikam prugu. Pogled prema NM Pogled na žcp. Cesta je zaleđena ali manje od pločnika pa hodamo cijelo vrijeme po cesti. Na povratku sam napravio pogrešku i išao po pločniku. Svega 10 koraka kasnije skupo plaćam tu pogrešku čije posljedice sam predvidio 1 sekundu prije nego što se dogodilo: stao sam na led koji je skliskiji od ostalog i u 0.1 sekundi izgubio bitku i raspao se nasred pločnika. Srećom predvidio sam pad netom prije (nisam više stigao izbjeći ledenu površinu) i ispružio ruke otraga pa usprkos jakom padu prođoh neozlijeđen. A evo i tog žcp-a. Pogled prema NM Pogled prema Metliki. Danas ću objaviti još jedan nastavak u kojem analiziram željezničku infrastrukturu u Novom mestu. Informacije radi, ovo je slikano oko 2:40 i temperatura se spušta na famoznih -15°.

Hvala! Nastavaka će biti još dosta i slijede neke od najboljih slika koje sam imao priliku napraviti i to isključivo zahvaljujući prekrasnoj prirodi. Hvala! Oni vjerojatno drže motor toplim i baterije punima? Koliko goriva to otprilike potroši? Sada dolazimo do kolodvora Novo Mesto. Jedini pravi kolodvor u gradu. Slike od subote u 3:10 Ulična tj. parkirna strana Sve je besprijekorno čisto. Kao što vidite dobro osvjetljeno, S klupicama i čekaonicom... I nekakvim pločama... Pa pokoj im vječni! Pogled prema Centru i Kandiji Pogled prema Ljubljani Tko je gledao video popularnog RailRelaxationa, svi ovi vagoni su već dugo tu. Nažalost ovdje je skončao i Kanarček 😥 Napokon gotovo... previše tih stajališta i svega ima u šašavom NM! Ali je impresivno za gradić od 25.000 ljudi. Sad smo napokon nadomak početka putovanja. Čuje se nekakvo škripanje i kroz maglu se čini da stiže NLO. Slikano (zapravo snimano) sa rampe za aute u Kandiji koja se više ne koristi. Onda se čuju motori i postaje jasno da dolaziiiii... ...dizel Flirt! I to sa natpisom Ljubljana, iako je kao strojna garnitura došao sa kolodvora Novo Mesto (iz depoa). Vlak čeka polazak u 3:48 za slovensku prijestolnicu. Temperatura i dalje divnih -15°. Majstor je unutra i slijedeći nastavak je napokon sa putovanja Deželom. Ja ne crtam grafite, ali sam dakako ostavio svoj trag na rampi u Kandiji dok smo čekali vlak. Laku noć svima i do sutra:-)

Novo Mesto je grad koji zaslužuje poštovanje. U malenoj Sloveniji, a ipak industrija jača nego u cijelog Bosni (da ne uspoređujem uvijek sa hrvatskom...već i mene srce boli od saznanja kako 1 grad okrene više para od cijele države). U gradu se nalazi središte i tvornica slovenskog farmaceutskog diva "Krka", čije tablete me liječe od grlobolje već godinama pa se osjećam kao investitor u grad 😎 (opet šala naravno). Za još više novaca i radnih mjesta brine Adria Mobil, proizvođač kamp kućica, karavana i sličnog koji se prodaju po cijeloj Europi. I naravno najpoznatiji, Revoz, gdje izađe više od 280.000 automobila marke Renault Twingo III i GT i Mercedes (Smart Forfour) godišnje. Kapa dolje za Slovence i Novo Mesto! Slijedeće slike nastale su jučer po povratku u 22:45 Revoz... naravno da imaju svoj kolosijek i stajalište za radnike. To se zove "omogući ljudima pa će koristiti". Kolosijek iz Revoza se 100m od mene spaja sa prugom NM-Metlika, na izlazu iz sljedećeg stajališta. I pogled na ulaz. Malo dalje je most preko glavne ceste i ograda tj. ulaz u tvornicu. Novo Mesto ima 4 stajališta. Najjužnije je "Novo Mesto Šmihel". Očito nedavno obnovljeno. Pogled prema NM. Pogled prema Metliki LED svijetla, lijepe ploče, uredno i čisto. Za to ne mogu hvaliti SŽ već slovenski mentalitet da se ipak manje uništava sve pa eto ova stanica čuva svoje originalno stanje. Dokaz da je riječ o Sloveniji a ne nekom stajalištu iz zapadne Europe. Uzeo sam si 5 minuta vremena i napravio malog snjegovića. Možda uveseli nekoga idući dan:-) Uz klupice na otvorenom, stanica je opremljena dvama nadstrešnicama u kojima se također nalaze klupe s naslonom, vozni red i one su osvijetljene dok voze vlakovi. Zadnji vlak je ovdje prošao prije 5 minuta. Bravo za štednju energije i poreznih novaca! Također postoji i sat te crveni stup na kojem se nalazi info dugme i SOS dugme. Ako nekome treba pomoć, taj će je zasigurno dobiti. Slijedeće slike nastale su u subotu oko 3h. Svega par sto metara dalje je slijedeće stajalište. Novo Mesto Kandija. Ovdje je počelo putovanje SŽ-om, tu je ono i završilo. Parkirali smo auto na ovom velikom parkiralištu. Moto je očito "prideš avtom, daljše greš vlakom". Naizgled uredna obiteljska hiža je zapravo stajalište. Još jedno parkiralište i nadstrešnica za bicikle. Pružna strana zgrade. Stojim na prvom kolosijeku koji završava u zidu, tj rampi i ono se više ne koristi. Ovo je prije bio kolodvor, no sad je po svemu sudeći stajalište. Pogled prema Ljubljani. Pogled prema Šmihlu. Nadstrešnica, 2 klupice i ništa više. Nismo nešto jako višoko. Rampa se spušta ručno. Stojim na peronu i gledam prema žcp-u i Šmihlu. A sad prema sljedećem stajalištu. Pošto vlak dolazi tek za 20 minuta, odlazimo do žcp-a Iz Kandije ima još par sličica, ali njih ću objaviti sutra jer ne pašu u analizu. Jako blizu Kandije nalazi se rijeka Krka preko koje vode 2 mosta: mračni, stari željeznički most i lijepo osvijetljen cestovni. Odmah iza mosta je i zadnje stajalište u NM. Slijedeće slike nastale su jučer u 22:55 E sad priča postaje zanimljiva, jer ovakvo stajalište još u životu nisam vidio. Auto smo parkirali sa sva 4 na postaji gore. Nema parkinga, nema ničega. Stajalište je niže od ceste i jedini pristup mu je preko ovih stepenica. Nema nadstrešnice, već ovaj sunco/kišo a očito o snjegobran gdje možeš popiti i pićence dok čakaš vlak. Pogled prema Kandiji i lijepo se vide i mostovi i Kandija. Most počinje odmah na stajalištu. Slika obrađena da vidite bolje. Original je dolje. Dobrodošli na Novi Mesto Center. Ispričavam se na lošoj slici ali nakon 3 dana smrzavanja sam to htio samo obaviti čim prije i doma. Nisam imao volje više i nisam pazio kako su slike ispale. Stajalište krasi zavoj, par drveća, klupica, zgrada u kojoj žive ljudi i signal. To je ta zgrada. Vandalizam je vidljiv iako je čini se star dosta Dolje Krka odmah preko pruge i u daljini druga obala. A stajalište je odmah iza tunela iznad kojeg ide cesta do kolodvora. Pogled od tunela prema Kandiji. Kolodvor i početak putovanja ću ipak objaviti u sljedećem nastavku kroz par minuta.

Pozdrav svima! Nakon više od godine dana nastavljam s putopisima. Od sad će tekst putopisa biti popraćen sa više slika nego što je to dosad bilo, a biti će i detaljniji! Također nakon više od godine dana ne korištenja "usluge" PP-a, polu-uspješno je preživljena i vožnja u tramvaju. Za prvi putopis nakon stanke sam pripremio svega 1 dan staro putovanje i jednu pravu pravcatu zimsku idilu koja je puna uspona i padova u svakom značenju tih riječi. Uživajte!! Na ponešto neobičan put krećem u petak 19.1. navečer u 21:40 sa Savskog mosta. Autobusnom linijom 164 se vozim do Mavračića, gdje zbog mraka i snijega odmah po izlasku iz autobusa upadam u grabu. Sva sreća da je temperatura bila daleko ispod 0 pa se sastav grabe dovoljno ukrutio da sam brzim izlaženjem uspješno izbjegao natopljene cipele. Stajalište Mavračići od autobusne stanice udaljeno je hodom desetak minuta a u blizini ni žive duše (barem sam tako mislio). Put u selo Mavračići je pravi snježni tunel, vrlo ugodan osjećaj čak i po noći i hladnoći. Iza zavoja iz gornje slike je odvojak do stajališta, također dobro očišćen i osvijetljen što me za Hrvatsku začudilo. Dolaskom na stajalište saznajem da niti moj vlak 4108 za Dugu Resu, niti brzi za Split nisu krenuli jer HŽ nije u stanju po zimi spojiti vagone kako treba. U nadi da će se stvari uskoro pokrenuti, koristim dodatno vrijeme za dokumentiranje jednog od najslabije posjećenih stajališta u zemlji. Valja reći da je stajalište usred ničega i u zavoju gdje se vlak uvijek prilično nagne. Na klasičnim sastavima se vrata nekad ne mogu zbog toga zatvoriti. Tabla stajališta s dvije ukrasne kapice, u odličnom stanju i gomila snijega u pozadini. Ovdje ga je stvarno puno palo, u što ću se uvjeriti kasnije. Pogled prema Karlovcu i apsolutnoj tmini. Okret i pogled prema Zagrebu i klaustrofobičnom dijelu stajališta. napomena: slijedi dulja priča prije nastavka pravog putopisa, ali isplati se pročitati:-) Cijelo vrijeme sam bio na telefonu sa kolegom iz Zagreba koji me na SM otpratio na bus i pratio situaciju s vlakovima gledajući most. Osim toga nalazim se sam usred ničega i onda je lijepo čuti poznati glas, pogotovo ako ne znaš kada će se hrvatske željeznice udostojiti poslati bilo kakav vlak. I ne, ne patim od nikakvih bolesti ili strahova, da se ne bi donio neki krivi zaključak. U slijedećih nekoliko minuta kreće val problema: 1. Temperatura rapidno pada i moji izračuni da mi dodatna odjeća prije ulaska u vlak neće trebati, padaju u vodu (ili bolje reći dubok snijeg?). Počinjem se ozbiljno smrzavati i osjećati bolove uzrokovane hladnoćom na najmanje 40% tijela. Nisam u stanju poduzeti ništa u smjeru oblačenja jer bih morao prvo skinuti i tu odjeću i obuću koju imam. 2. I 15 minuta nakon što su oba vlaka trebala krenuti, niti jedan se ne miče iz Zagreba, jer naravno da putnički čeka brzi. 3. Kao nastavak na točku 2, razlog mog dolaska u Mavračiće, kao optimalne lokacije za snimiti brzi vlak pod gasom, u zavoju i brzinom većom od one ranjenog puža u Zagrebu te pod dobrim osvjetljenjem, također pada u vodu jer je 4108 ipak pokrenut sa 20+ minuta kašnjenja. 4. Po betonu čujem tapkanje slično nekoj životinji, a nakon rapidnog okreta vičem prijatelju na telefon "ogromno pseto!". Ne znam otkud se stvorio niti čiji je, ali me odmah počeo ganjati. Nikoga nije bilo ni blizu ni daleko pa sam se zbog veličine životinje i agresivnog ulaska u scenu zaista prepao. Nakon igre skrivača koja ga je ljutila, pustio sam njemačkom ovčaru da dođe mene i napravi samnom što želi, uz salvu naredbi na njemačkom koje su začudo upalile. Zaista je ogroman bio i cijelog me pomirišao: cipele, noge, jakna, ruke, trbuh a kad je došao preblizu bolne muške zone sam ga novom salvom naredbi dobio da se odmakne. Idućih 10 minuta je prošlo tako da je moj novi prijatelj (pravi ljepotan u zimskom odijelu) u potpunoj tišini šetao stajalištem i stalno se vraćao do mene da me provjeri. U nekom trenutku mi je pukao film jer ne znam gleda li me ta glupa životinja sad kao svoj teritorij, svog alfu ili plijen koji čuva. To gotovo da je bio vuk već!! Koristim njegovo odsustvo da preskočim prugu i maknem se iz njegovog neposrednog okruženja. Tragovi govore više od bilo čega što ja mogu reći...sada sam stajao u dubokom snijegu koji je i psa očito smetao pa je malo skoknuo natrag na peron, malo istraživao žbunje ali stalno se vraćao do mene. Čekaonica ugođajem podsjeća na brojne filmske scene, samo čekaš kad će se nešto dogoditi 😅 Jedno 20 sekundi prije dolaska vlaka skačem na peron. Pas je istraživao okolicu perona sa 4. slike i prekasno je shvatio da je došao vlak i da odlazim. Na moje oduševljenje dakako. Na 4108 su poslali 6112 204 s kojim sam iz druge perspektive imao već problema pa mi je u lošem sjećanju. Vlak je prazan i dohvaća astronomske brzine HŽa, na čitavih 10 sekundi. Tokom cijele vožnje konduktera nije bilo. U vlaku je grijanje radilo na 200% i bilo je toplo, iako se sa svih strana hladnoća kao kroz putar probijala u vlak i imao sam osjećaj da pri vožnji negdje ulazi jer je pirkalo hladno. Progrijan i smrznutih nogu dolazim u Karlovac gdje snimam brzog i nastavljam putovanje. U Karlovcu osim problema s hladnoćom prestaju svi problemi i kreće jedno od najboljih putovanja koje sam poduzeo. Aha da, i on se sjetio doći 🥳 (screenshot iz videa, ispričavam se na ne-kvaliteti) Prvi dio završavam sa, nadam se i vama, lijepom slikom najboljeg hrvatskog stajališta. Svaka čast onomu tko ga je osmislio; lijepo, originalno i dostojno jedne zemlje koja nije totalni raspad. 2. nastavak slijedi odmah!

Powerpack ili diesel-generator

Predivno, jedva čekam nastavak💪😃.