Ja sam u tu zgradu dolazio još kao klinac, jer je moja teta punih 40 godina radila u Sektoru za razvoj u tadašnjem PTT-u i često sam dolazio k njoj na posao, a u toj zgradi su testirali i montirali svu opremu. To je i opredijelilo moj životni i profesionalni smjer, jer nakon toga sam znao što želim studirati i čime se želim baviti. Često sam u toj zgradi boravio i tokom svojeg studiranja u prvoj polovici 80-tih, prvo na praksi, a kasnije dok sam pripremao i pisao diplomski rad. Bio sam tamo i na razgovoru za posao 2001. godine kad sam se iz Austrije vraćao u Hrvatsku, no na kraju sam se ipak zaposlio u njihovoj konkurenciji.
U tim godinama kad sam tamo često je zgrada bila dobro čuvana i pazilo se gdje tko kamo ide, što mi nije bilo ni čudno obzirom na svu tu opremu. Takav sličan pristup sam vidio i u bečkom Arsenalu, gdje su smješteni mnogi bitni dijelovi infrastrukture Telekom Austrije. Obzirom na prirodu svojeg posla u austrijskom Ericssonu 1990-tih godina, tada sam dobio trajnu propusnicu za Arsenal i pristup čitavoj zgradi, no nije mi palo na pamet vrludati po katovima u kojima nije bila smještana oprema za koju sam bio zadužen.