Jedan vrludopis: Malešnica - Zapadni kolodvor - Jabukovac

[Stanley]

Danas sam opet malo odstupio od svojih rutinskih pješačkih tura i ponovo se spustio na štreku.

Odlučio sam procunjati po južnom dijelu zagrebačkog Zapadnog kolodvora, a ostatak ugodnog ljetnog prijepodneva posvetiti još jednom prisjećanju na djetinjstvo (i mi penzići smo nekad bili djeca ).

Bez puno uvodnih riječi krenimo na put.

 

Kad sam kupio stan u Malešnici, a tome je upravo 20 godina, slika je bila grozomorna: novogradnje za useljenje, betonski kosturi u izgradnji, građevinske jame, dizalice… malo asfalta, beskonačno puno blata i tek poneko stablo zaostalo iz nekadašnjeg ruralnog ambijenta. Danas je Malešnica jedno od ljepših zagrebačkih naselja, ugodno za življenje i vrlo dobro povezano javnim prometom sa središtem grada.

U onom bloku oker boje, samo s druge strane, stanuje moj forumaški sused :

 

 

I Malešnica ima svoju rivijeru: potok Vrapčak. Istini za volju nije za kupanje, čak ni kad nabuja, ali je ugodno i popularno šetalište:

 

 

 

 

Umjesto prema jugoistoku danas sam krenuo uzvodno, prema sjeveru:

 

 

U Vrapčaku ima ribica, čuje se žablji orkestar, a naselila se i pačja škola:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Šetalište se zove:

 

 

I tako stigosmo do pruge. Ljubljana nije jedini grad koji ima Tromostovje:

 

 

Ovo je jedna od rijetkih preostalih uspomena na Samoborčeka:

 

 

A ovo je jedini trag nekadašnjeg izvlačnog kolosjeka Ranžirnog kolodvora Vrapče. Tu je 35-ica radila punom parom:

 

 

Dok sam se motao ovuda pozornost mi je privukao zeleni signal:

 

 

I to za njega:

 

 

Nisam brojao vagone/osovine, ali je bio opako dugačak:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Ovdje je nekada bilo stajalište Samoborčeka i zvalo se Vrapče-Općina. Zgrada je očito dograđivana, a tu se danas nalazi (između ostalog) i neki restoran:

 

 

Nekadašnja zgrada RK Vrapče, danas stambeni objekt:

 

 

Negdje ovdje odvajao se ulazni kolosijek za RK Vrapče iz smjera Zidanog Mosta:

 

 

Gazda si je fino sredio životni ugođaj, a čini se da i nije neka sirotinja:

 

 

Danas je ovdje travnjak, a tu su nekada bili izvlačni kolosijek (lijevo) i kolosijek Samoborčeka (desno):

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Prolaz kroz područje bivšeg RK Vrapče teško je moguć, jer je danas tamo Kontejnerski terminal.

S južne strane snimio sam ovu šikaru, gdje je nekada bila Samoborčekova pruga (po nasipu rastu stabla):

 

 

Dalje sam se morao motati sim-pak-tam, južno od Kontejnerskog terminala i vojarne MUP-a. Ovo je jedna od uličica kojima sam prolazio:

 

 

I tako, motajući se malim ulicama, ponovo sam izbio na prugu. Ovog brzaka snimio sam na brzaka:

 

 

Docipelario sam do stajališta Kustošija:

 

 

Odvojak pruge za Kontejnerski terminal:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Iskliznica je bila zatvorena.

Neki umobolnik je pošarao čak i ovaj signal, i to u neposrednoj blizini kolodvorske zgrade. Gdje su te famozne RVR-ovce, ganjaju fotografe ili jednostavno negdje hrču?

 

 

Stigao sam do zgrade na kojoj je nekada pisalo Črnomerec T.K., a danas piše Zagreb Zapadni kolodvor. O povijesti i današnjem statusu ovog dijela zagrebačkog željezničkog čvora detaljno nas je informirao mali.paja.

Ušao sam u prometni ured, ili što već je, te prometniku pokazao dozvolu za snimanje. Gospodin je bio iznimno susretljiv i ljubazan, čak mi je na kraju našeg kratkog susreta poželio ''mnogo sreće u snimanju''. Lijepo od njega, svaka čast.

Malo iz unutrašnjosti:

 

 

 

 

Zgrada izvana, po tko zna koji put:

 

 

Ova je prozujala usput:

 

 

Nastavlja se pred večer. Idem nešto baciti u kljun, a zatim po unučicu u vrtić. Upadi nisu zabranjeni.

[Stanley]

Ljepotica drijema:

 

 

Ovi dečki su nešto gunđali tipa ''kaj ovaj tu slika?''. Nesporazum smo brzo izgladili, pa se i našalili (''sam najte da nas žene vidiju''):

 

 

Briga njih što im tutnji za leđima:

 

 

''Živi promet u mirovanju'':

 

 

Uputio sam prema udaljenijim (južnim) kolosjecima i najprije nabasao na cisterne:

 

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

 

 

Pogled u susjedstvo:

 

 

Moj pravi cilj bio je najjužniji (mislim da je 13.) kolosijek, pa sam prešao preko platforme na jednoj cisterni. Začudo, nisam umazao ni ruke, a kamo li odjeću.

Ovaj kolosijek se očito koristi za prekrcaj sipkog tereta:

 

 

Bivša ložiona danas je poslovni objekt. Hajde, bar nije ruševina poput one u Gračacu:

 

 

 

Nastavlja se

[hadzibane]

Bravo Časna Mladino!

Zaista lep prepodnehodofotopis!

Usudio sam se unileteti,obzirom da ste napisali da se sme unileteti...

Željno se očekuje još!

[Stanley]

Neke objekte bivše ložione očito još koristi HŽ. Slikano izdaleka, nisam se usudio ići bliže:

 

 

Polako nastupa horror-dio priče.

Moj nećak Leon, da ima tri godine, rekao bi: - I kud tad? Mot ga jebat! :

 

 

Nekako sam se provlačio kroz floru, a bogami i faunu (uglavnom gušteri):

 

 

''Rasputnica'' od nikamo za nikuda:

 

 

 

I tako sam stigao do umjereno napučenog groblja stare krame:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Bravo Časna Mladino!

Zaista lep prepodnehodofotopis!

Usudio sam se unileteti,obzirom da ste napisali da se sme unileteti...

Željno se očekuje još!

Ma naravno, zašto ne bi uletio. I thanks na pohvali.

Ja bih sve to odvalio u jednom cugu, no ovo je bila tzv. objektivna teškoća :

 

Morao sam po Dinu u vrtić (rekla je mami: - Neka dođe Deda i neka dođe ranije!). Na zapovid, vojvodo, zna se tko je gazda u kući.

Fotka nipošto nije Off Topic, jer je snimljena dok smo čekali ZET-ov bus na liniji 146.

[Stanley]

Ja'l horror ja'l tuga, ocijenite sâmi:

 

 

Opet me kuba Imageshack, moram na novi post.

[Stanley]

 

 

 

 

 

Ovo je besumnje najoriginalnije rješenje gdje ostaviti staru kramu:

 

 

I inače je ovaj zadnji (najjužniji) kolosijek Zagreb-Zapadnog, ex Črnomerec TK, doslovce zatrpan smećem i kojekakvim krupnim otpadom. Cijelo vrijeme hodanja kroz tu džunglu pazio sam da ne stanem u kakav, da prostite, drek.

 

Nastavlja se

[Stanley]

Oznaka teretnog vagona za kutnu garnituru, stavite to u FAQ :

 

 

No Comment:

 

 

Kratki pogled na vedriju stranu:

 

 

Kolosijek-groblje ima i betonske pragove:

 

 

Ovakvih rupa u ogradi vidio sam nekoliko. To je put za utrapljivanje kućne krame HŽ-u (za mumije iz RVR više neću ni pitati):

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Sa ovog kolosjeka nema majci mrdanja:

 

 

Iz totalne depre konačno sam izbio u život:

 

 

Bio sam toliko zapanjen činjenicom da na HŽ-u još postoje pristojni vlakovi da me ovaj Zagorec zatekao:

 

 

Koloplet:

 

 

Zovite ga vi Zapadnim koliko hoćete, ali za mene je bio i ostao Črnomerec TK:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

I tako sam stigao do podvožnjaka na Selskoj cesti. Pokraj mene je prozujao još jedan Zagorec, ovaj put u kontra-smjeru:

 

 

Ovdje je nekada bio ŽCPR s brkljom:

 

 

A tu negdje je svojedobno stanovao mali dfranc i radio svakojake nepodopštine po pruzi i vlakovima:

 

 

Pri kraju današnjeg vrludanja, ničim izazvan, odlučio sam posjetiti neka mjesta iz svog djetinjstva.

Na raskrižju Selske i Ilice dočekao sam tramvaj. Naravno, u poplavi bezbrojnih NT-a naišla mi je baš ova krama:

 

 

Izašao sam iz tramvaja na Britanskom trgu. Dobri stari Britanac nije se puno promijenio od mojih dječačkih dana. Jedino su taksiji izgledali drugačije i bili su parkirani na suprotnoj strani Trga:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Završetak ove priče posvećujem prije svega našem poštovanom forumaškom prijatelju Marku, poznatijem kao ruxrux, koji nas svakodnevno prati i s nama se druži iz daleke Kalifornije.

Pažljiviji pratitelji mojih putopisa znaju da sam pokazao i mnoge lokacije kojih se sjećam iz svog djetinjstva i mladosti. Pa ću ovom prigodom pokazati i mjesta koja sam danas obišao nakon puno godina.

Britanski trg, upravo je stigao ZET-ov bus sa Pantovčaka:

 

 

Bus Britanski trg - Mihaljevac. Pedesetih godina odavde su kretale samo dvije linije: Britanski trg - Pantovčak i Britanski trg - Cmrok. Na obje linije vozili su stari ''Londonci'' i to u prizemnoj varijanti (nisu bili na kat):

 

 

Ja idem (pješice) ovamo:

 

 

Ove stube nekada su nas vodile do kuće Većeslava Holjevca. Tu smo se mi klinci znali okupiti dok su nam starci bili vani (kojim povodom, ne bih znao reći). Na nas je pazila Tatjana, kao najstarija među klinčadijom:

 

 

I tako sam stigao do vrata zgrade u Nazorovoj 24, gdje je moja obitelj stanovala od 1953. do 1956.:

 

 

Nastavlja se

[Stanley]

Zgrada u Nazorovoj 24. Mi smo stanovali u prizemlju, u stražnjem okruglom aneksu koji se na slici ne vidi. Taj aneks bio je doslovce usječen u brijeg, stoga su nam sobe gledale u okrugli betonski zid. Stan je bio toliko vlažan da su nam cipele za nekoliko mjeseci pozelenjele. Nakon našeg odlaska tu više nitko nije stanovao.

Ipak, za ovu zgradu vežu me lijepe uspomene:

 

 

Druga strana ulice, tu je negdje odrastao naš ruxrux:

 

 

U jesen 1956. dorastao sam za školu. Već smo znali da ćemo uskoro odseliti, no trebalo je negdje početi.

Ovo je ulica kojom sam prvi put pronio školsku torbu:

 

 

 

Nastavio sam usponom od cca 300 promila.

Ne sjećam se više svih starih puteva u školu i iz škole, ali pamtim Jorgovanićeve stube. Čini mi se da ih više nema i da to nije to. Ili ipak jest? Rux će me dopuniti i/ili ispraviti:

 

 

Slijedi završetak

[Stanley]

Tim stubama izbio sam ravno pred Kalmetino ministarstvo (Apage Satanas!), stoga ne vjerujem da sam u školu išao baš tim putem. No, ne vidim potrebe razbijati glavu takvim detaljima nakon toliko godina...

Park Tuškanac. Tu smo se kao klinci znali igrati, a zalazili smo i kasnije (i igrali se) kao odrasliji - o detaljima ne bih .

 

 

Eto me pred konačnim odredištem današnjeg vrludanja:

 

 

Ovo je nekada bila osmogodišnja škola Jabukovac, koju sam pohađao oko dva mjeseca. Nakon selidbe u Savsku upisao sam se u školu u Koturaškoj:

 

 

 

Natrag sam se spustio kroz svježinu jedne od najljepših zagrebačkih park-šuma: Tuškanac.

Namjeravao sam otići pješice sve do Britanca kroz Rokov perivoj, no pred nosom mi se stvorio ZET-ov bus i onda... kud će suza neg' na oko:

 

 

Toliko o današnjem šalabazanju moje malenkosti. A jest me bilo tamo gdje normalan čovjek rijetko zalazi.

[hadzibane]

Još jednom,Časna Mladino,ovo beše prelepo,ali,u isto vreme i jako tužno...

 

Sve čestitke na lepom šetopisu.))

Ja ću ovih dana to isto napraviti po industrijskim zonama Sombora,te uslikati koliko je železničkih artefakata "sačuvano"...

Planirao sam i Temu otvoriti no...................

[dfranc]

Baš mi se dopalo Hvala ti na trudu uloženom da bi ovaj putopis ugledao svjetlo interneta.

[ivog]

Čovjek bi rekel, u "tim godinama" bi čovjek trebal odmarati, gledati serijice i slično, dok naš Stankec imam osjećaj bu se još na kraju s Brunom uputil u kakvo istaživanje lokalnih pruga pješice..

[Stanley]

Čovjek bi rekel, u "tim godinama" bi čovjek trebal odmarati, gledati serijice i slično

Pa i šetnja spada u odmor. A ti bi meni utrapil sapunice, ha?

 

bu se još na kraju s Brunom uputil u kakvo istaživanje lokalnih pruga pješice

Bruno mi je malo podaleko, ali se spremam s malo bližim forumaškim kolegom na novu hodnju. Vožnja vlakom: uključena. Odredište: kaj vas briga. Putopis: akobogda, idući tjedan.

[dfranc]

howg

[VICTOR]

Vrlo šarmantan vrludopis

 

Hvala

[ZlayoZg]

Stanley,sa tobom nikada nije dosadno i uvijek nađeš neke zanimljive rute kojima prođeš i u gušt je ovo čitati.Bravo.