ruxrux

Jel to ona bijela srednje-desno?

Najljepši dio riječke pruge. BTW - neki dan sam pročitao biografiju Alfreda Pala, čovjek je između ostalog proveo nekoliko godina na Golom otoku, a rečenica koju sam zapamtio je bila da čim je u vlaku čuo škripu kotača i osjetio veliki spust, znao je da je to Škrljevo i to mu je bila potvrda da ide na Goli, jer je jasno bilo da se tu negdje odvaja pruga za Bakar.

Hvala na izvijescu, dobro si to obavio.

Hvala ti na putopisu, naravno da me dirnulo da si se i mene sjetio. Stanovali su neki ljudi poslije, to je sluzilo kao podrum-ostava koji se iznajmljivao. Stanovao sam u stanu oznacenim crveno. To nisu Jorgovanićeve stube. Dotične se nalaze znatno niže i spajaju Nazorovu prje i Nazorovu poslije dva zavoja, kako je naveo Profa. Ovo su Zamenhoffove stube koje u to doba kad si ti išao u školu najvjerojatnije nisu postojale, to je bila prazna livada. Kasnije 60ih su napravljene stambene zgrade lijevo i desno, jedino je jedna stara vila bila s desne strane koja je gledala na ulicu IG Kovačića, a poslije pretvorena u djecji vrtic u koji sam ja isao. Stube su dodane kad i zgrade, po pričanju moje bake. Iz Zamenhoffove (ex Borošine) postoje tri izlaza, ovo je jedan od njih i tim putem sam ja išao u školu većinom, a najvjerojatnije si ti išao jednim drugim stubama malo niže, koje su napravljene 30ih godina, s iste strane ulice. Molim još par zapažanja: Taksiji na Britancu su zaista bili parkirani na drugoj strani, koja nije uopće služila za promet nego samo za taksi i za dostavu za plac, toliko je malo bilo auta da je sav promet išao onuda gdje si ti slikao svoju fotku, dvosmjerno dakle. Poslije su otvorili i onu drugu stranu, promet je išao suprotno od ovoga danas, auti su prema jugu išli ovom stranom na kojoj si bio ti slikao, ali se to promijenilo. Dugo godina nakon micanja taksi stajališta ostala je rupa u zidu zgrade na Britancu gdje je bio telefonski ormarić s telefonom na koji se izravno moglo nazvati taksi prije institucije radio taksija. Zamenhoffove stube izbijaju ravno na kuću u kojoj je živio PHP-FT, a ministarstvo je na broju 61, malo udesno. To je nekad bio lovački muzej kojeg sam nekoliko puta posjetio, a nakon dolaska nove vlasti muzej je istjeran i unutra je ušao Jure Radić sa svpjim nekakvim ministarstvom te su se od tada unutra redali tko god je u tom trenu bio važan. A OŠ Jabukovac je danas na drugoj lokaciji, tamo je napravljena dvije godine nakon što si se ti odselio. Za mene je velika vijest da je u onoj zgradi bila škola, nikad mi ne bi palo na pamet, vidiš.

Hvala puno, bio sam dosta dirnut, pogotovo sto ja i inace cmoljim kad treba otici iz Hrvatske, pa na sve to i moji dragi prijatelji me nazovu taman pred put!

Uvijek rado pogledam izviješća s izložbe kžmz! Bio sam sto posto siguran da ćeš to marljivo odraditi. Drago mi je da su magnetići našli svoje nove domove.

He, he, ja bih definitivno rekao da je to jezik od moje punice Ne slušaj previše GPS, loše ćeš se provesti, ne zna baba unutra kako je nama vani, sto put sam se zeznuo, čak i u Zagrebu me vodi baba preko nečijeg dvorišta - ucrtano u zemljovid, a nema puta. Super ti je inače serija fotki, baš zanimljivo za nas koji ne poznajemo dobro tu prugu. Na onoj blagajni gdje si napisao "Dašak prošle slave" možda se nekad mogla kupiti karta i za Zagreb?

Izuzetno impresivan događaj. No ipak najviše me se od svega dojmio zvižduk parne lokomotive. Stvarno neobično i lijepo. Hvala svima koji su ovaj događaj popratili slikama.

Hvala sto ste ovaj lijepi dan podijelili s nama.

Vrlo dobro! Lijepo ste se vidim proveli, drago mi je. Jasno jedino mi je zal kaj ne mogu s vama...

Izuzetno zanimljivo. Mozda bih mogao dodati i jedno zapazanje - za vrijeme olimpijskih igara maraton se trci po gradu i okolici gdje je olimpijada, a organizatori se cesto trude lijepo pokazati gradske zanimljivosti, pa je to ujedno i prilika upoznati grad i iz jedne neobicne perspektive. Evo ove tvoje slike iz onog ljetovalista juzno od Atene su me podsjetile upravo na taj maraton.

Cuj, znas vec da si pogodio i mjesto i vrijeme i temu tak kak meni bas pase, pa kaj bi ti covjek rekel neg - super!

Hvala na lijepim slikama Portos. Moram samo primijetiti da se nekad u Sarajevu zima nije tako lako predavala.

Hvala ti djede Stanko na izuzetno ugodnog crtici. Bas sam se lijepo razveselio u ovo kisno kalifornijsko poslijepodne, taman mi je tvoja prica sjela fino, od goluba putnika za Golubovec do otkrica istine o Malom Paji

Pa dobro si ti to obavio, mislim i dimnjak i sve. Kaj je "vjencanica" stvarno naziv za onaj krovni trokut?

Sjecam se da je meni baka pricala dvije legende - da su se na Kleku ogulinske vjestice nekad okupljale te je tamo zaspao kraljevic Marko, mada ne znam bas nista o toj legendi. Da li uopce kraljevic Marko spada u hrvatski folklor, buduci da je vezan i uz Kosovo?

Pfaffe, svaka cast na izvjestaju, a Portosa covjek ne bi prepoznao! Zanimljivo kak je tema o izlozbi KZMZ prerasla neocekivano i u siri putpis. Dok sam ja sluzio JHA u Kopprivnici, Kralus je bio omiljeno mjesto za izlazak. Po danu smo isli u birtiju Miki, navecer dom JHA ili Kralus.

Eh, moram se javiti na ovaj post - vec sam pisao Stankecu na pp ovo sto cu sada reci, jer mu nisam htio sjesti usred putopisa izmedju dva posta. Cresko-Losinjski kraj je moja pradjedovina, odnosno konkretno Nerezine. Koliko ja znam, svi koji se prezivaju kao i ja su rodom iz Nerezina. Cestom prema jugu se prije Osora i Nerezina prodje kroz Belej. Otocani taj Belej naglasavaju na ovom drugom e, Belej. http://img407.imageshack.us/img407/787/pb050186.jpg Belej ce mi uvijek ostati u sjecanju kao "kraj golgote", naime kad sam bio dijete mi nismo imali auto te smo u Nerezine isli busom, a ti autobusi 70ih i 80ih su bili grozni - svaki malo pusta smrad iz motora u kabinu, a cesta po Cresu je bila Bogu za plakat. Grozan put koji je bila najveca kazna za mene, a prolaskom kroz Belej znao sam da je toj golgoti dosao kraj i da ce skoro Osor i Nerezine. Da se razumijemo, tada nije bilo ceste i trajekta za Merag, vec se na otok Losinj dolazilo iskljucivo preko Porozine. Onda Osor. Promotrite dvije Stankecove slike dolje (znam da se ne smiju slike kvotati, ali nuzno je radi razumijevanja): Primijetite da se tu radi o lokaciji stare ceste i starog pokretnog mosta - pri tom mislim na staru staru cestu, iz doba od prije Talijana, dakle Austro-Ugarska. Ova sadasnja cesta je radjena mislim 50ih, a trenutno je u fazi znatne modernizacije, ukljucujuci i brzu obilaznicu oko Nerezina (za sto sam hvala na pitanju bio izvlasten s jedne parcele). U to doba nije bilo naravno asfaltirane ceste po otoku, samo su gradici imali poplocane ulice, a izmedju mjesta se islo naravno iskljucivo brodom i kad pogledate da je grad Cres na suprotnoj strani otoka, bit ce jasno zasto su Rimljani iskopali ovaj kanalic izmedju Cresa i Losinja. Taj kanal je doduse u rimsko doba bio racuna se oko 100m sjeverno, zatim je stotinama godina bio ponovno zatrpan, da bi se negdje u srednjem vijeku ponovno otkopao, na mjestu na kojem je i danas. U Osoru imamo zanimljiv muzej cija je kustosica jedna moja daljnja rodjakinja, a Mali Losinj ce nadajmo se uskoro dobiti hrvatskog Apoksiomena. Nerezine je mjesto mojeg porijekla, djed mi je iz Nerezina i sad cu zakljuciti (nadam se da mi Stankec nece previse zamjeriti) pricom o vjencanju mojeg djeda i bake. Moj djed je - vjerovali ili ne - obozavao vlakove, a moja baka je bila iz prilicno imucne zagrebacke obitelji, upoznali su se na studiju u Nancyju. Djed je bio poslan na studije u Zagreb (radi se o godini 1919.), na teret cijele nerezinske familije, a tamo je pak uspio dobiti stipendiju za studij kemije u Nancyju. Baka je istovremeno odlucila studirati u Nancyju upravo zato jer je njen otac bio imucni zagrebacki bankar, njoj cini se nije trebala stipendija. Jasno da su se dvoje Hrvata sprijateljili, te su se po povratku sa studija i ozenili. S obzirom na to da je mogao imati bogatu svadbu, moj djed - railfan - je unajmio cijeli putnicki vlak iz Rijeke za Zagreb, ukrcao unutra svatove i muzikase, te proslavio negdje uz prugu u Gorskom Kotaru. Moja jedna teta cak tvrdi da je pronasao zgodno mjesto gledajuc kroz prozor, pa povukao kocnicu, no ja bas nisam siguran u tu varijantu price.

Vrlo zanimljivo, kak se vidi koliko je tu povijesti u jednom kolodvoru. Koliko je tu samo vlakova prolazilo! Za razliku od Stankeca, meni je prva asocijacija bio Arsen Dedic.

Roni ima dobre fotke, jako dobre. One iz Engleske su bile zanimljivije ali i ove su daleko od losih.

Drempa jel ti to onaj novi fotic? Imas par prilicno obecavajucih fotki!

Vrlo lijepi putopis, bas je uzitak bilo pogledati. Nego, ... To ti posebno napominjes da te mi ne bi zafrkavali da ti je bicikl losi ili kaj?

Care! Samo sam htio provjeriti jesi li budan

Evo da i ja dodam par fotki, tek tak da se upotpuni nas lijepi dan u VK. Veselo drustvo ceka polazak U Vinkovcima su me vise zanimale elektre: Anton je poslao svog sugradjanina Reiche06 da nam pokaze depo. Gle kaj su veseli: Slikal sam dosta, samo i drugi su vec postali, pa necu ponavljati. Samo jedna koja mi je eto nekako srcu draza: Diesel + kandidat za cistiliste: Sprava: Kolodvorske vizure: Ja sam pri kraju dana vec bio "na rezervi", jer mi se mantalo u glavi od bolesti vremenskih zona, tak da sam se triput moral pljusnut dok se nisam sjetio da je onaj simpaticni mladic bio u stvari VICTOR.

Budinscina je bila preplavljena hodocasnicima, neki su isli cak i bosi, pa su si pred kolodvorskom birtijom Cug vidali rane.