Neobičan hobi

[mali.paja]

Ovu priču sam stavio pod putopise. Možda je za neku drugu temu? Ukoliko netko od administratora smatra da je za neku drugu temu neka premjesti. Nazvao me početkom mjeseca kolovoza (augusta) SDZ362. "Da li možeš sa jednom skupinom Engleza koju ja vodim malo ih provodati po kolodvorima? Vrlo rado! Samo javi kada, kako bih vidio radi svoga rasporeda službe". I dogovor je postignut. U nedelju 05.08. iz Budimpešte sa vlakom 204 dolazi skupina od 7 ljudi sa posebna tri vagona koji su njima na raspolaganju. Oni bi u ponedeljak 06.08. htjeli malo obići kolodvore ili mjesta gdje se nalaze lokomotive. Isti dan sa vlakom 211 bi se sa svoja tri vagona zaputili prema Srbiji. SDZ362 dolazi o5.08.autom iz Beograda. Kada stigne u Zagreb nazvat će i ja ću doći. Termin mi odgovara jer sam bio iz noćne i lijepo ću se stići naspavati. Nalazimo se na kolodvoru. Vlak 204 kasni iz Mađarske nekih 50 minuta. Taman imamo vremena za kavu. Sjedamo na ulazu u podhodnik i SDZ362 me upoznaje kakva je to grupa. To su ljudi koje zanimaju samo brojevi lokomotiva i drugih vučnih vozila. To i ne mora biti u voznom stanju. Bitno je da ima samo broj. Mogu biti i stare oznake iz Jugoslavije. Može biti i samo dio lokomotive. Čak ne moraju oni biti u blizini toga. Svi imaju dvoglede i kada vide lokomotivu zapisuju broj. Ukolko je lokomotiva u daljini onda sa dvogledom gledaju broj. To je jedan tipični Engleski hobi. Tih hobista ima po nekim procijenama između 2 000 000 do 5 000 000. Nemaju nikakav klub ili udrugu. Na kraju godine izdaju knjigu. Vidio sam knjigu od prošle godine. Samo brojevi lokomotiva i ništa više. Nema nikakvog popratnog teksta niti slika. Slika je samo na koricama. Na knjizi od prošle godine su slike naših dizelki. Knjiga obično ima neki skupni naslov. Naprimjer: lokomotive jugoistočne Europe, lokomotive baltičkih država i slično. Zapisivani su i brojevi lokomotiva iz Njemačke, Austrije, Italije itd. Svi participiraju u tiskanju knjiga. Pdaci su tiskan obično po regijama. Malo mi je to čudno. "Što sa tim brojevima? Ništa", odgovara SDZ362. "Eto, oni između sebe pričaju da su nekad negdje vidjeli neku lokomotivu -XY-". Još mi je to malo čudno. "Ma nije to ništa! Jednom sam vodio neku skupinu u kojoj su bila dva brata. Njih su zanimali brojevi vagona. U Beču na teretnom kolodvoru smo se zadržali par sati. Išli su popisivati sve vagone. Kada smo konačno krenuli, drugi su nešto pijuckali i razgovarali. Ta dva brata su sjedila i kontrolirala brojeve vagona. Uspoređivali su da li su nešto duplo ili krivo zapisali". Ovim hobijem se bave ljudi raznih zanimanja. Ima i željezničara. Grupa koju ću ja voditi ima 7 članova. Zakupili su tri vagona od firme "MAV nostalgija". O vagonima ću malo kasnije pisati. Cijeli put plaća jedan od glavnih menadžera za infrastrukturu britanskih željeznica. Ostali nemaju veze sa željeznicom. Spavat će u vagonima. U ponedeljak imaju zadržavanje u Zagrebu. Poslije podne njihovi vagoni idu sa vlakom 211 do Rume. Tu ostaju noćiti. Drugi dan imaju obilazak depoa Ruma. Kasnije ih vozi posebna elektra do Beograda. Nakon obilaska Beograda vozi ih posebna elektra do Požarevca. Tu ih čeka jedina ispravna lokomotiva serie 661 iz Zaječara. Sa ta tri vagona idu u Zaječar preko Majdanpeka. Po toj pruzi već nekoliko godina nema putničkog prometa. Iza toga idu u Niš, Makedoniju i Kosovo. Kosovari su samo radi ove skupine otkazali cijelodnevni zatvor pruge. Tamo se vrše pripreme i remont pruge za elektrifikaciju. Vlak 204 je malo skratio zakašnjenje. Upoznajem se sa skupinom, i dogovaramo se za program za sutrašjni dan. Predlažem da večeras odemo po Glavnom kolodvoru i depou. Prijedlog je prihvaćen i idemou u obilazak. Javio sam se prometniku na kolodvoru i kasnije nadzorniku lokomotiva. Zaboravio sam napomenuti da je skupina imala uredno odobrenje od HŽ-a za obilazak i slikanje. Na žalost nisam ponio fotić i nema ništa noćnih snimki. Nakon obilaska povratak u vagone. Okrijepa uz piće. Vruće je jako. Dogovor je da se nađemo negdje oko 09 sati drugi dan.

[seabral]

Ovo je samo još jedan od primjera koliko je riječ railfan zapravo široki pojam: nekog zanimaju brojevi loksi, neki vode statistiku vagona, neki vole fotkati vlakove, neki guštaju putovanja vlakovima, ... itd itd. A u očima preostalog svijeta smo svi mi jednostavno samo - čudaci

[baltazar]

@ mali.paja: Se zna možda koliko košta to putovanje?SDŽ362 je to organizirao? Ovaj hobi mi jako vuče na Monka

[file]

Išli bi oni meni u miliciju na razgovor...

[mali.paja]

Ovu priču sam stavio pod putopise. (...)

Idemo dalje sa pričom. Prvo se ispričavam za čekanje nastavka. Par dana nisam bio doma a i imam dosta posla sa pripremom izložbe u Zaprešiću za 150 godina pruge Sisak-Zaprešić-Z.Most.

Drugi dan putujem vlakom u Zagreb. Zovem neke forumaše na posijet salonskim vagonima i vožnja u njima do kuda se dogovorimo poslije podne. Nisam našao zainteresiranih. Dolazim u vagon. Pijem kavu. Englezi se malo motaju po Glavnom kolodvoru. Odlazimo na Ranžirni kolodvor. Javljamo se šefu, točnije pomoćniku jer je šef na godišnjem.

 

 

 

 

 

 

 

 

Čekamo prijevoz za povratak.

 

 

[mali.paja]

Odlazimo u Željeznički muzej. Htjeli smo ići i u Tehnički muzej. Na žalost isti je ponedeljkom zatvoren za posjetitelje. Trebali smo ići u Končar i CIOS. Pošto u CIOS-u nije bilo nikakve lokomotive odustaje se od posijeta. U Končaru je bio kolektivni i nije se moglo ući, a kolioko se sjećam ni tamo nije bilo ništa od lokomotiva. Uglavnom poslije Željezničkog muzeja idemo pješice na ručak u vagon. Bilo je neko jelo IZVRSNO. Ne sjećam se kako se zvalo. Pića po želji. Pijača je sva Mađarska. Ne smiju putem uzimati neku drugu pijaču. Problem su granice. Da carina pronađe kakvu drugu pijaču nadrapali bi. Za to ima popis i na toj deklaraciji mora biti to što je popisano. Može biti i bez ičega ukoloko se popilo, ali usputne nadopune ne smije biti. Kod hrane je pak drugačija priča. U usputnim mjestima znaju kuhari ići i na tržnicu po namirnice, pogotovo sezonske. Nakon ručka kava. Ima još par sati do polaska vlaka. Malo pričamo o ovom neobičnom hobiju i općenitim stvarima. Neki Englezi još idu malo po kolodvoru. Malo slikaju i tramvaje. Pitam ih da li žele osim željeznice pogledati što drugo? Možda kakvu kulturno pvijesnu znamenitost? Ne zanima ih to.

U sljedećem nastavku ću napisati nešto malo o vagonima i firmi MAV nostalgija.

Edited September 18, 2012 by STIB
izbrisan citat prethodnog posta

[mali.paja]

 

Vagon broj 51 55 888 1004-1 u sredini je salon vagon i kuhinja. Napravljen je u bivšem DDR-u. Temeljito je restauriran 2003 godine ima klimu i svoj vlastiti izvor energije. Može prometovati brzinom do 160 km/h.

 

 

 

 

Kuhinja i priprema ručka.

 

 

 

[mali.paja]

Salon.

 

 

 

 

 

 

 

 

[mali.paja]

 

 

 

Ovo su slike vagona broj 56 55 898 9004-7. U vagonima nije bilo dopušteno slikanje unutrašnjosti. Vagon je izgrađen 1998 godine i vlasnik je bila Mađarska pošta. Veoma kratko je služio svojoj svrsi. Pošta je odustala od prijevoza željeznicom i vagon je prodala. Godine 2008 napravljena je velika obnova koja je dugo trajala. Od prvobitnog stanja ostao je samo krov i podvozje. Ostalo je sve novo. To je sada DELUXE spavaći vagon. Sposoban je za brzinu od 160 km/h. Ima 5 dvokrevetnih kabina. Sve imaju kupaonicu, WC i klimu. Ima još jedna kabina za pratitelja. Interesantno je i to da je vagon bio i u Siriji, točnije Damasku. Posluga je moguća u svako doba dana i noći.

[mali.paja]

 

 

Vagon broj 51 55 888 1004-1 u sredini je salon vagon i kuhinja. Napravljen je u bivšem DDR-u. Temeljito je restauriran 2003 godine ima klimu i svoj vlastiti izvor energije. Može prometovati brzinom do 160 km/h.

Kod ovog vagona sam zaboravio napomenuti da je napravljen 1982 godine.

[Adam]

Ovo je samo još jedan od primjera koliko je riječ railfan zapravo široki pojam: nekog zanimaju brojevi loksi, neki vode statistiku vagona, neki vole fotkati vlakove, neki guštaju putovanja vlakovima, ... itd itd. A u očima preostalog svijeta smo svi mi jednostavno samo - čudaci

 

Taj engleski hobi ima i vlastiti naziv - trainspotting, koji se toliko uvriježio u popularnoj kulturi kao sinonim za opsesiju oko nečeg trivijalnog da je po njemu nazvana i knjiga, kasnije pretvorena u film pod (režiserskom) palicom genijalnog Dannyja Boylea (knjiga i film nemaju mnogo veze sa željeznicom, doduše).

[68847]

... u očima preostalog svijeta smo svi mi jednostavno samo - čudaci

 

"Konglomerat budala"

[mali.paja]

Ovo je treći vagon koji je bio u skupini. U njemu je osoblje koje koje opslužuje goste. U njemu znaju biti: šef vlaka ili kako oni kažu memadžer, kuhar, slastičar, konobar, pekar,.... Kroz Srbiju dobiju jednog željezničara koji ih prati po cijelom putu i spava u vagonu. Zahvaljujući SDZ362 malo sam uslikao unutrašnjost vagona, točnije njegovu kabinu. Malo podatak o vagonu: Napravljen je 1962 godine za tadaše mađarsko čelništvo sa Janosem Kadarom na čelu. To je bio spavaći vagon I (prve) klase. Ima 10 kabina. Sve kabine imaju klimu. Na kraju se nalazi WC i kupaonica. Zbrinjavanje otpada je ekološko. Ništa ne ide na prugu. Vagon je sposoban za brzinu od 140 km/h. Unutrašnjost je presvučena sa drvetom koje se specijalno radilo za vagon.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

[mali.paja]

@ mali.paja: Se zna možda koliko košta to putovanje?SDŽ362 je to organizirao? Ovaj hobi mi jako vuče na Monka

Cijena je poslovna tajna. Uglavnom SDZ362 mi je rekao neke općenite podatke. Cijena ovisi o skupini i broju. Isto tako i o programu. Ova vožnje je dosta skupa. Cijene znaju biti i po par tisuća eura po osobi.

Ovo putovanje prati od osoblja 5 ljudi. To je šef i pomoćno osoblje (kuhar, konobar, pekar, sobar). Uglavnom svi dosta rade sve.

[mali.paja]

Vlak 211 krenuo je "R" iz Zagreba. Ja sam sa Englezima išao do Dugog Sela. Par slika odlaska vlaka iz D.S.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

[mali.paja]

MAV nostalgija je privatni operater u Mađarskoj. Njihovo je vlasništvo i lokomotiva NOHAB. Osim muzejskih lokomotiva imaju i elektre serije V43. Ruski DMV-i za Srbiju kroz Mađarsku je prijevoznik bio MAV nostalgija.