Stanley

Super fotke jedne pruge koja je pomalo ''po strani'', tj. ne spominje se baš često na Forumu. Imam dva pitanja: - Je li Novo Selo Rok nekada bio kolodvor? U glavi mi je ostala primisao da su se tamo križali vlakovi. Ili mi se nekaj zmešalo? - Ima li tragova nekadašnjeg stajališta Krištanovec? Nalazilo se između Novog Sela Rok i Vratišinca. Thanks na odgovorima.

Drniš - Žitnić, most preko Čikole (ak me pamćenje služi ). Bravo, ivog, super reportaža.

Eto, pustiš Zagorca u malo bolji vlak i odmah misli da je to bogzna kaj. Šalim se, no hard feelings. Zanimljiva reportaža, ivog. Nisam se nikada vozio ICN-om za Split, što ne znaći da neću. Vjerojatno idem već na proljeće, a s mučninom nemam problema. Jedino bi mi nedostajalo ono što sam uvijek činio vozeći se Ličkom prugom, a to je da visim na prozoru (otvorenom) na relaciji Plaški - Vrhovine i Gračac - Knin.

Za vaš desant saznao sam još u utorak. Rekao mi je thomcro što se sprema, ali sam zamoljen držati jezik za zubima. Jučer mi je poslao SMS da ekipa stiže u Zagreb, ali vidim da riječki Dobri Duh nažalost nije u priči. Uz čestitku na zanimljivoj reportaži slobodan sam upitati jeste li percipirali najvažniji željeznički infrastrukturni objekt u Zagrebu - stajalište Vrapče (trenutačno u rekonstrukciji)? Prošli ste pokraj njega.

To već spada u grad Rijeku. A onda bih morao spomenuti još i Savu i Kupu.

U cijeloj ovoj pod-priči najzanimljivije je kako si se odjednom ti stvorila i što uopće tražiš ovdje.

Naravno da je (bilo) lijepo. S obzirom na tvoja dosadašnja (oskudna) putovanja HŽ-om ima da te što prije privedemo u Rijeku i to ICN-om. Putem ćemo ti lijepo pokazati npr. rijeke koje prate prugu - Mrežnicu i Dobru, kolodvore Karlovac, Oštarije, Ogulin, Moravice, Delnice, Lokve, Fužine, Drivenik, Plase, Meja, Škrljevo, Sušak-Pećine..., tunele Kupjak, Sljeme, Kalvarija..., ponor gdje su ostaci poštanskog vagona i još čuda toga, a sve za nešto više od tri sata vožnje. Ha?

Pa nisam se među vama baš osjećao kao gost, već kao kolega na proputovanju (ista ''firma'', samo druga lokacija). Što se čašćenja tiče nemaj brige, vidimo se mi opet. Uostalom, ja sam inicirao ovaj susret i najavio da zovem bar prvu rundu. A rekao sam vam da sam nešto uštedio na dnevnicama. Tko je vidio nositi ''višak'' u Zagreb? Usput, jesi me nakitio (tj. nahvalio) da mi je skoro neugodno. Hvala u svakom slučaju na lijepim riječima.

Evo i mojeg skromnog doprinosa ovom putopisu. Tekst sam pisao u žurbi, pa sam ponešto jamačno i propustio. Putovanje Po naravi posla dosta putujem, a kad god mogu birati odlučujem se za vlak. U ponedjeljak i utorak bio sam u Istri, kako bih za časopis koji uređujem napravio reportažu iz Središta pošta Pazin. Obišao sam poštanske urede (redom) u Žminju, Poreču, Umagu, Kaštelu (granični prijelaz), Puli i Fažani. Do Rijeke sam putovao vlakom, a dalje me vozio automobilom naš regionalni povjerenik Damir. Iako nisam imao ni minute vremena za željeznicu, naravno da sam ''škicao'' na prugu gdje god sam je vidio. Jučer ujutro sam, primjerice, prošao uz kolodvor u Puli i vidio dosta teretnih vagona, jednog Šveda i teretnjak s 2062 koji se, očito, spremao za polazak. Obećao sam sebi da ću jednom, za vlastiti gušt, proći vlakom relaciju Lupoglav - Pula i natrag. ICN U Rijeku sam otputovao u ponedjeljak ujutro ICN-om 500, a vratio se jučer ICN-om 501. Ovo je bilo moje treće putovanje nagibnim vlakom. Sve za Rijeku, iako sam po prvi put doživio putovanje cijelom relacijom (prije smo u Fužinama presjedali na autobus). Isto tako, po prvi puta odlučio sam se za 1. razred. Tražio sam rezervaciju za sjedalo do prozora i smjestio se odmah iza kabine strojovođe. Naravno, nisam propustio priliku ''škicnuti'' tu i tamo kroz staklena vrata kabine. Moje mišljenje o nagibnom vlaku (kada je riječ o duljim relacijama) općenito nije najpovoljnije. Previše je tijesno i po udobnosti se ne može ni približno mjeriti s Francuzom ili klasičnom garniturom. I sjedala su spartanska, čak u 1. razredu, pa bih forumašima koji gunđaju na Bt rado priuštio jednu vožnju ICN-om. Ovo je putovanje bilo ipak neusporedivo udobnije od prethodnih, prije svega jer smo u odjeljku bili samo trojica putnika, od kojih je jedan ušao u Ogulinu. Stoga sam se mogao raširiti, sretan da nemam susjeda na sjedalu do mene. U takvim uvjetima nemoguće je, recimo, čitati novine bez naguravanja laktovima. Isto je bilo i na povratku - samo dva putnika (2. razred bio je pristojno popunjen). Sama vožnja bila je OK. Osobno nemam problema s mijenjanjem nagiba i ne patim od mučnine. Dapače, od Zagreba do Rijeke uredno sam potamanio četiri sendviča i popio ponuđenu kavu bez obzira na kut kretanja. Brzina vožnje bila je impresivna. Najveću brzinu, kako sam čuo od strojovođa, ICN dostiže na dionici Hrvatski Leskovac - Horvati (155 km/h). Ipak je najuzbudljivije bilo na dionici Fužine - Rijeka, gdje je ICN klizio po onim zavojima kao Kimi na Formuli 1. I 500 i 501 nakupili su usput po desetak minuta zakašnjenja, prije svega zbog nekoliko laganih vožnji, a posebno sam zapamtio dionicu kod Mrzlog Polja. U povratku je 501 imao malo ''šalabazanja'', pa smo, primjerice, u Fužinama i Ogulinskom Hreljinu čekali križanje s lokalnim vlakom, a u kolodvorima Mrzlo Polje i Zdenčina vođeni smo u skretanje. Pred nekim kolodvorom u Gorskom Kotaru stajali smo na ulaznom signalu i čekali da uđe teretnjak iz suprotnog smjera. S obzirom na prikupljenu minutažu imam dojam da je strojovođa ICN 501 negdje potegnuo malo brže i da je smanjio zakašnjenje na minimum, ali to je već nagađanje. Na kraju, zahvaljujući sretnom stjecaju okolnosti (čitaj: Glažaru) imao sam priliku provesti kraće vrijeme u upravljačnici ICN 501. S dečkima sam se vozio od Rijeke do iza Škrljeva. Bili su vrlo ljubazni i susretljivi, pa su rado udovoljavali mojoj znatiželji, a pitanja je bilo sijaset. Mogao sam ostati s njima i dulje, ali ih nisam htio (ni hipotetski) dovoditi u moguću neugodnu situaciju. No, da se nije već spustio mrak ne bi me ni Dragi Bog maknuo bar do Delnica. Poslije ovog putovanja moje mišljenje o ICN-u je nešto manje nepovoljno. S riječkom ekipom Prvi susret imali smo već u ponedjeljak na peronu kolodvora Rijeka. Kroz staklo na vratima ICN-a, dok se još zaustavljao, vidio sam poznatog gospodina s fotoaparatom u ruci. Bio je to thomcro, Dobri Duh riječke forumaške ekipe, koji me dočekao prema najavi. Na peronu je bio i moj sindikalni kolega Damir, prilično zbunjen ovim susretom ''u troje'' (kasnije sam mu sve objasnio). Popili smo piće, malo pročavrljali i zatim svatko na svoju stranu - do sutra. Dogovorili smo sastanak u kafiću riječkog kolodvora u utorak između 15 i 15.30 sati. Ja sam stigao nešto ranije, pa sam najprije kupio rezervaciju i na kratko odšetao do obnovljene lokomotive 51 - vrlo lijepog spomenika na vrlo pogrešnom mjestu. Thomcro je najavio da će doći nešto ranije, no u kafiću ga nije bilo. Ali sam zapazio jednog gospodina, bliskog mojoj generaciji, za koga sam pomislio da bi mogao biti Pfaff. Nisam se htio zaletjeti i još sam malo njuškao po kafiću, kad me Pfaff dozvao po imenu. Rekao mi je da se thomcro mota po kolodvoru i, naravno, fotka za svoj gušt. Za koju minutu društvo se kompletiralo. Stigao je thomcro, a ubrzo za njim i Phalanx. Nedugo nakon što nas je najmlađi član društva napustio (bio je u žurbi zbog nekih obveza) pojavio se još jedan mladi lik širokog osmjeha - Glažar. Obećao je da će doći ako stigne i došao je. Proveo sam u vrlo ugodnom i simpatičnom društvu riječkih forumaša nekih sat i pol, a onda je došlo vrijeme da pokupim krpice i uđem u ICN. Thomcro nije propustio prigodu upasti (po prvi put) unutra i obaviti ''očevid'', a Glažar me upoznao s majstorima i sredio da prime znatiželjnog uljeza u upravljačku kabinu. U međuvremenu smo razmijenili ''robu''. Ja sam donio Pfaff-u obećanu knjigu o parnjačama (na raspolaganju je i ostalim zainteresiranim riječkim forumašima, nema žurbe za vraćanje!), a thomcro i Phalanx su me obradovali DVD-ima koje ću na miru pogledati čim se sastanem s dovoljno slobodnog vremena. Vrijeme je prošlo vrlo brzo. Biti će prigode za nova (i dulja) druženja, a ja ovim putem upućujem još jedan veliki pozdrav riječkoj forumaškoj ekipi - do idućeg susreta.

Hebi ga, krivo postano. Molim brisati.

O mojim dojmovima sa cijelog putovanja nešto opširnije sutra ujutro i to u tekstualnom obliku. Najprije da uglazbimo jedno pitanje terminološke naravi. Ja se nisam osjećao kao gost, već kao zagrebački kompanjeros u tranzitu. Riječani (uključivo i goranski dio ekipe) su definitivno super društvo. Šteta je da smo se mogli družiti samo sat i pol vremena, a i to je naprosto proletjelo. Na kraju, da udovoljim i seabralovoj znatiželji. Imao sam ugodu gledati kroz ''šoferšajbu'' kako klizimo kroz Sušak-Pećine sa 90 km/h. Bio sam u upravljačnici do iza Škrljeva, popričao s majstorima (jedan je vozio do Moravica, a drugi dalje do Zagreba) i naročito buljio na prugu. Dalje im nisam htio smetati, a ionako se već spustio mrak. Sasvim drukčiji doživljaj od kuhinje u lokomotivi 11. Kako rekoh, opširnije sutra (imao sam dva iznimno dinamična i naporna dana i pomalo mi se zijeva).

I moje skromne čestitke na sjajnom putopisu.

Sjajno, kad se ide?

Bravo, Pfaff, čestitam na super reportaži. Žao mi je što nisam mogao biti s vama, ali mi je drago da sam vidio mnoga poznata lica i upoznao (preko fotki) neke nove forumaške face. Nego, ne vidim na slikama bjosipa i ghpacera. Jesu li uopće došli?

Great report indeed! Congratulations, with only one little objection: that bridge is placed between Prljevo and Plavno (not Pribudić).

U pravu si, parnjača jest 22 i nikada nije vozila u Istri (u redovitom prometu). Ostaju dvije mogućnosti: - to je muzejski vlak na istarskoj pruzi (u što blago sumnjam) - fotka je snimljena u Zagorju i to, po svoj prilici, negdje na relaciji Zaprešić - Zabok ili Zabok - Hum-Lug, a kako je dospjela u Istru ne bi štel, kakbirekli, nagađati

O kojoj je dizelki riječ? Serija 661 (HŽ 2061) vjerojatno nije mogla ići na ovu prugu zbog prevelikog osovinskog pritiska. Bilo bi dobro da preslikaš fotku (kad budeš u mogućnosti), pa da riješimo ovaj ''misterij''.

Ako misliš na brzi vlak za Pulu i to u razdoblju prije ukidanja pruge Kanfanar - Rovinj, do Divače je vukla JŽ 661 (HŽ 2061). Dalje je vlak vukla parnjača. Kad sam išao na maturalno putovanje u Poreč (svibanj 1968.), od Divače na dalje vukla nas je parna lokomotiva kakvu do tada nisam viđao. Vjerojatno je riječ o seriji 28(?).

Ti 4-osovinski vagoni su direktna kola Beograd Rovinj i Zagreb - Rovinj, koja su vozila u ljetnoj sezoni u sastavu brzog vlaka za Pulu. Preporučam provjeriti u nekom voznom redu iz vremena neposredno prije ukidanja pruge.

To je očito bunker iz II. Svjetskog rata. Malo bih te ispravio u vezi onog ''perona'' u Rečici: to nije peron, već navoz (rampa) za pretovar tereta. Inače, pridružujem se čestitkama na zaista izvrsnoj reportaži, kojom si zaokružio ovu temu.

To ne možemo kategorički ustvrditi. Pozivamo se na podatke koji su nam bili dostupni, tj. pošto kupili po to prodali.

Mislim da smo već bili u žurbi. Ili smo se prepali cucka?

Čini se da je zgrada još uvijek tamo, doduše pregrađena i uklopljena u nekakvu nadogradnju.

Potpisujem ovo što je napisao seabral. I bravo za reportažu!