Stanley

To je isključivo tvoja odluka, zavisno od procjene vlastitih mogućnosti. Računaj na pješačenje od cca 8 km u oba smjera, a tome dodaj i motanje oko, unutar, a možda i iznad tunela Paulovac. P.S. Tek sada vidim da sam ipak trebao otvoriti novu temu. Ubit će me admini, a možda i autor ovog putopisa. Ili da fotke jednostavno pljusnemo u ovaj topic? Vederemo, rekli bi Talijani.

Pa kad si prije upao? To se zove brzo reagiranje! Usput, zaboravih napisati: članovima KLJŽ preporuča se nošenje službene odore (majice).

Nema smisla otvarati novu temu, pa priopćenje stavljam ovdje. Razmišljam o jednom zgodnom sutrašnjem izletu, a zanimanje pokazuje i Portos. Raspored izleta izgledao bi ovako: Odlazak iz Zagreba 983 - Zagreb GK 07,20 - Mišulinovac 09,20 (direktni vlak) Povratak u Zagreb 2362 - Paulovac 12,41 (Mišulinovac 12,46) - Bjelovar 13,00 972 - Bjelovar 13,37 - Zagreb GK 15,14 (direktni vlak) Program između 09,20 i 12,41 (raspoloživo vrijeme oko 3 sata i 20 minuta): - kolodvor Mišulinovac (km 42,468 - kilometarske udaljenosti računaju se od kolodvora Križevci) - šetnja do stajališta Paulovac (km 45,100) - nastavak šetnje do tunela Paulovac (km 46,603 - 46,964, L=361 m) - povratak pješice do stajališta Paulovac, eventualno do Mišulinovca Sve u svemu, laganini šetnja po friškom bilogorskom zraku, dušu dalo za rekreaciju i, naravno, još jedan mali putopis. Ako ima zainteresiranih (uključivo i domoroce iz subregije Bjelovar - Kloštar), javite se do otprilike 21 sat. Svi ste dobrodošli u ekipu. P.S. Roštilja i sličnih delicija nema, nešto za prigristi nosimo svaki za sebe.

Rekoh da ni za živu glavu neću odati lokaciju, ali nakon ovako lijepog predavanja... Batina. E sad, je li Gornja ili Donja? P.S. Palačinke s blagvama su zakon.

Ako misliš na Turčin, on je točno u smjeru 90° dakle istočno. A u svezi glede: Ne vidi se, ali je relativno blizu pruge jer sam za vrijeme berbe puno puta čuo (relativno blizu) zvuk 2044 i/ili 2062. Kad si me već povukao za jezik, ispričati ću crticu iz mojeg gljivarenja u tom kraju. Bilo je to početkom kolovoza 1991. Osobno volim jesti gljive, ali nisam toliko upućen da bi ih brao sâm. Pravio sam društvo prijatelju i vjenčanom kumu Dubravku (za poznavatelje mojih sabranih djela to je onaj koji se sa mnom švercao na teretnjaku 1973., te koji je iz Novske u Zagreb putovao via Bosanski Novi promjenivši tri vlaka). Dubravko je vrstan gljivar, koji je učio od najboljih. Hodali smo šumom u paru, na razmaku od dvadesetak metara. Moja zadaća bila je izviđačka, tj. trebao sam dojaviti svaku uočenu gljivu ili skupinu gljiva, a Dubravko je odlučivao je li to jestivo ili nije. Nabrali smo punu košaru krasnih vrganja. Na jednoj livadi uz rub šume primijetio sam neobičan prizor: u travi jaja na oko! Nisam imao pojma što je to, ali sam pozvao Dubravka na očevid. A on je uzbuđeno rekao: - To su blagve! Među gljivama blagva je isto što i smuđ među riječnim ribama - vrhunska delicija. Pojavljuje se, u pravilu, krajem kolovoza nakon što prođu kiše oko Velike Gospe. Raste iz bijele smjese, iz koje viri samo vrh klobuka, pa prizor podsjeća na pečena jaja na oko. Sve što treba učiniti je razgrnuti bijelu smjesu i ubrati gljivu. Njam! Sorry za Off Topic.

Jedan moj kolega s posla godinama je išao u svoju vikendicu na Braču biciklom. Od Zagreba do Supetra trebalo mu je dva dana, a noćio je negdje uz cestu Gračac - Knin (u vreći za spavanje). Živa volja... No, pustimo Off Topic. Putopis je vrlo zanimljiv. Dobra su mi ona Cerja. Jedno je tužno, drugo se ne boji, treće je novo... Bilo bi dobro saznati porijeklo ovih toponima, iako se podosta može naslutiti. Ivanšćica je jedna od rijetkih planina u Hrvatskoj na kojoj nikada nisam bio, osim na obroncima. Uključivo berbu vrganja i blagvi, koje domoroci ne beru jer ih smatraju otrovnim(!), a na lokaciji koju ni za živu glavu neću odati.

Mislim da posvećujemo previše pozornosti jednoj budali tj. kondukteru. Postojanje takvih je, nažalost, činjenica koja se mjeri statistikom. Duletu treba omogućiti dobivanje dozvole za fotkanje na HŽ-u, pa da dalje uživamo u njegovim putopisima.

Čestitam na izvrsnom putopisu. Sreća je da ti ona blesava ''kontrašpijunaža'' nije upropastila slike. Vinkovčani će znati bolje, ali mi se čini da je tu Ivankovo još daleko. Udaljenost između kolodvora Vinkovci i Ivankovo je cca 8-9 km. Prije bih rekao da je riječ o rasputnici Jarmina (odvajanje kolosijeka za kolodvor Vinkovci - teretni).

Nisu grmatičke već prvopisne. Primijetio sam da mnogi forumaši pišu u velikoj brzini i gutaju slova (ili ubace pokoje nepotrebno), a nemaju vremena - ili im se ne da - pročitati i ispraviti tekst. Meni osobno to ne smeta, kao ni pravopisne i gramatičke greške. Jer ovo je forum ljubitelja željeznice, a ne natjecanje apsolvenata kroatistike. Dakle, bitno je da razumijemo što pisac govori i slikama prikazuje. By the way, s obzirom da sam na godišnjem namjeravam se i osobno uputiti do Ivanića, vjerojatno idući tjedan.

Što te navelo da se motaš po mojem gruntu? Čestitka na zanimljivom putopisu iz mojeg, ajmo reći, polu-rodnog kraja. U Prkosu mi je rođena baka, a u Ivaniću mama. U Prkosu smo nekada imali vinograd i livadu za sjenokošu. Industrijskog kolosijeka u Ivaniću sjećam se iz vremena dok se još gradio. Kolodvor Deanovec nekada je bio puno življi, ne samo zbog prijevoza nafte već i zbog čestih križanja vlakova.

Dr. Nikola Nikolić u svojoj knjizi ''Jasenovački logor'' (bio je zatočenik tijekom 1942. godine, a izvukao se zahvaljujući razmjeni za neke Nijemce koje su zarobili partizani) spominje manevarsku lokomotivu u kolodvoru Jasenovac, kojom su upravljali ''ustaše s položenim ispitom za strojovođe''. Navodno je ta lokomotiva preuzimala vagone i odgurala ih u logor. Ako je to točno, posada lokomotive vrlo vjerojatno je pripadala Luburiću i njegovoj logorskoj postrojbi, koja je uspjela pobjeći na Zapad. Ali to je već u domeni nagađanja.

Pridružujem se. Uz opasku da je vrlo zanimljiv, bar meni, i tekstualno-grafički dio priče. Uz malu doradu mogao bi ići u FAQ, jer stvarno detaljno opisuje nastanak i karakteristike RK. Eto, vrijedilo je pokisnuti. P.S. Sali, kad idući put budeš išao u bespuća po ovako vrućem i sparnom vremenu, preporučam da poneseš naprtnjaču-hladnjak s prikladnim osvježenjem. Nije na odmet i sendvič za ''prevariti želudac'', a unutra stane i sklopivi kišobran.

Ako se ne varam, ovo je do sada najmasovnije okupljanje forumaša sa zeljeznice.net. Ja sam stjecajem okolnosti otvorio temu, ali bi ona ostala oskudna i siromašna bez ovako sjajnih priloga ostalih sudionika roštiljijade. Slobodan sam sa svoje strane čestitati svima. Usput sam primijetio da je miris roštilja opako razrajcao ostatak forumaškog društva, jer broj pregleda tuče sve rekorde.

Jedna delicija za drugom: Njam, njam... Nisam znao da se ovi kontinentalci tako dobro hrane. Jel ima repete? Čuj, sad kad si se najeo priznaj da bi ti bilo bolje živjeti u Hrvatskoj nego u Kaliforniji. Zeus, Vedi i drempa mudroslove na temu putničkih vagona HŽ-a: Hmm... Ovaj mađarski časopis puno je zanimljiviji od ''Željezničara'': Pfaff i Jean prevezli su moju malenkost i egérkea do Zagreba. Mene su iskipali na Glavnom kolodvoru, taman na vrijeme da uhvatim Zagorca u 19.04. Evo me opet na domicilnom stajalištu: Toliko od mene na ovu temu. Ostali su zasigurno pripremili pregršt dobrih i zanimljivih slika, pa očekujte zaista bogati putopis.

Nemoj da mi koji prijeđe u moje Međimurje bez putovnice! Smjestili smo se ispod cestovnog mosta preko Drave. To je bila razborita odluka, jer smo se na taj način zaštitili od kiš(ic)e. S riječi na djela: Majstor-pečenjar bio je Božidar, poznatiji kao 2063-XXX. Evo ga u musavom izdanju. Ne obraćajte pozornost na ono što piše iznad glave: Jedan moj prijatelj bi rekao: viđe situacije! Odjednom su svi utihnuli: (Uskoro završetak)

Pripremili smo sačekušu Macosi iz smjera Zagreba na ŽCPR kod sela Sveti Ilija: Društvo se sprema za prolazak Macose... ... koja se pojavljuje u zavoju iza brijega: Misija je uspješno obavljena. Nastavljamo put... ... do konačne destinacije za popunu zaliha u želucima: (Nastavlja se)

Iduća destinacija: Novi Marof. Tu nas je prometnik blagoizvolio upitati zakaj se motamo po kolodvoru, koga vraga slikamo i tko nam je to dopustio. Zeus i ja pokazali smo prstom na logo KLJŽ na našim majicama, rekli tko smo i obavijestili ga da imamo pismenu dozvolu od HŽ-a. Na to je prometnik postao vrlo ljubazan. Zeus ga je pitao zna li nešto o teretnjaku kojeg namjeravamo snimiti. Gospodin nas je na to pozvao u svoj ured i pred nama na računalu provjerio status vlaka. Vijest nije bila ohrabrujuća: teretnjak je još uvijek u Zaprešiću. Susretljivi prometnik zaslužuje svoju fotografiju: Dok se ostatak društva razišao mili moji kuda koji, uglavnom na kojekakve sačekuše, Pfaff, Jean, egérke i ja zasjeli smo u kafić kod kolodvora. Naš profesor i hungarolog promaknut je u ministra vanjskih poslova, jer za koju minutu vlakom iz Varaždina stiže Ferito i njegov kompanjon, a društvo im u vlaku pravi STIB. Vlak je stigao: Ovo su naši mađarski prijatelji: (Nastavlja se)

Napokon se krenulo. Prva destinacija: Podrute. Imali smo bogat vozni park: Odmah se navalilo na fotografiranje: Dečki, da me mama vidi! Capo di tutti capi: (Nastavlja se)

Od Zaprešića do Zaboka išli smo autocestom. Pfaff je dobro opalio po plinu i stigli smo na vrijeme da dočekamo 994 u Zaboku: Dečki iz vlaka su se konačno disciplinirali : Mi se odnekud poznajemo? Bio si na visini zadaće! Otpust! Od Zaboka do Budinšćine vozili smo lokalnom cestom, pa nam je 994 zbrisao i stigao prije nas. Dok je dio društva brbljao vani... ...primorsko-kalifornijski lobi udobno se smjestio u lokalnom kafiću: Društvo već postaje nestrpljivo. Idemo nekamo ili ne idemo? (Nastavlja se)

U Varaždinu je danas održana treća po redu roštiljijada forumaša zeljeznice.net. Svaki put nas je sve više. Ove godine bilo nas je čak dvadeset. Suučesnici su bili (abecednim redom): 2063-XXX, Bitter, drempa-tzv, drstoka, egérke, Ferito + njegov kolega (ime nisam zapamtio), ivog, Jean, neutralac, Pfaff, Portos, reiche06, ruxrux, Skretničar, Stanley, STIB, Victor, Zagi988 i Zeus. U Varaždinu nam se pridružio i lokalni domorodac Vedi. Nakon poduljeg nadmudrivanja oko pojedinosti (vidi podforum Razno) bilo je jasno samo to: - da se sastajemo u 8.30 na kolodvoru Budinšćina - da sa sobom nosimo goleme količine mesnih pripravaka i ostalih nezdravih tvari - da će se ostala pitanja, uključivo lokaciju za krkanje, rješavati u hodu Ja sam izabrao ovu kombinaciju za putovanje: od Vrapča do Zaprešića vlakom 8006, a dalje s Pfaffom i Jeanom. Pa krenimo s izvještajem. Jutro nije obećavalo ništa dobro. Srećom, nije se ostvarilo pravilo da se po jutru dan poznaje. Ovo sam jučer kupio u NAMI za 138 čuna: ranac-hladnjak. Napunio sam ga s 1 kg ćevapa, 4 sendviča i 4 Tuborga. Radi besprijekorno i dobro će doći ne samo meni, već i ostatku obitelji. Istim vlakom krenuo je i sused Božidar, poznatiji kao 2063-XXX. Na kolodvoru Zaprešić sastali smo se s Mediterancima Pfaffom i Jeanom: Stigao je 994, u kojem su bili STIB, egérke i Victor. Namjeravali smo ih snimiti, ali su oni blagoizvoljeli fotkati s druge strane vlaka. Teretnjak za Varaždin, kojeg smo kanili snimiti negdje usput ali ga nismo dočekali. O tom potom. (Nastavlja se)

Jesi ti siguran da sam ja popušil tu foru? Zračiti se s cjelokupnom prtljagom, hehe... Bilo je jasno da nekam idete. Ja sam najprije mislil da bute išli prema Koprivnici, a onda sam vas videl kak trčite kroz Mađara k'o nezdravi. Na kraju još i bljeskalica iz upravljačnice...

Pozdrav i duboki naklon, veliki Lovče na puž... pruge. Da te nema trebalo bi te izmisliti. Otkud si samo ovo iskopao? Ali bolje je da ne kažeš, jer bi se nezvani gosti mogli početi prebacivati preko plota.

Uvijek možemo reći da smo geometri ili nešto slično, koji su došli radi izmještanja pruge i pripreme zemljišta za divlju gradnju.

Išao sam vlakom do Santa Kruza (i natrag) prije desetak godina. Posjetio sam prijatelja u nekom selu blizu pruge. Ne mogu se sjetiti kako se selo zove, ali znam da je tamo prije par godina bila grda poplava. Lijepi tekst i lijepe slike, silver.

Hvala na posveti. A ja Tebi posvećujem svoj post broj 4.000, uz čestitku na simpatičnom kolodvoropisu. Jednog dana ćemo na sve to staviti pečat i potpise: A u svezi glede: Feedback je poslije ručka malo Bibinje? Ideja se prihvaća. Ja in case of emergency mogu brbljati dalmatinski k'o nezdrav, a Ti si kao Riječanin ionako zaštićena vrsta.