Stanley

Idemo dalje. Prvo sljedeće stajalište je ovo: Stajalište Vidina smo vidjeli samo s ceste, pa smo požurili do najvećeg kolodvora na pruzi Zabok - Grobelno: Brzi vlak iz Zaboka, Svetog Križa Začretja, Krapine i Đurmanca dolazi na drugi peron: Kolodvor Rogatec zaslužuje još koju sliku: Proizvodi Tvornice stakla ''Straža'' u Humu na Sutli prevoze se željeznicom preko Zidanog Mosta, jer je onaj ficlek pruge od Đurmanca do Svetog Roka ob Sotli izvan prometa. Ne znam kako bi ovo nazvao: motornjak ili grafitarji? Slijedi ''obrada'' kolodvora Rogaška Slatina: Preskočili smo dva stajališta - Tekačevo(?) i Podplat, pa stižemo do kolodvora Mestinje: Stižemo do raskrižja Stranje. Lijevo Rogatec (Đurmanec), desno Imeno (Kumrovec): Par sličica iz kolodvora Stranje. Naš službujući profesor egérke nije se mogao načuditi što će ovdje toliko kolosijeka. Idemo dalje. U Sodnoj Vasi slikao sam samo ovaj bivši robni magazin, kao prilog tvrdnji da je ovo stajalište nekada bilo kolodvor. Stajalište Početrtek Toplice: Iz Početrteka smo se uputili u obližnje Olimje, gdje smo posjetili čuvenu tvornicu čokolade (i nakupovali pregršt izvrsnih proizvoda), a zatim smo krenuli na malu osvežitev: Območje državne meje: kolodvor Imeno: Tu završava dio putopisa koji se odnosi na Sloveniju. Iako ćemo se još zateći na ponekom komadiću območja dežele, no o tome kasnije.

U subotu 18. travnja Anno Domini 2009. organiziran je izlet članova Kluba ljubitelja željeznice na relaciji Zagreb - Đurmanec - Rogatec - Stranje - Podčetrtek - Imeno - Kumrovec - Klanjec - Harmica. Cilj nam je bio istražiti ostatke pruga na hrvatskoj strani koje nisu u funkciji (privremeno?), obići aktivne pruge u Sloveniji, a usput se i dobro provesti. Idejni inicijator i organizator putovanja bio je Pataky, kome treba odati priznanje na zalaganju i izvrsno odrađenom poslu. Sudionici putovanja bili su (abecednim redom): andi, egérke, gaspa, Pataky, Portos, seabral i Stanley. S nama je trebao ići i drempa-tžv, ali je u zadnji čas morao odustati zbog privatnih obveza. Spomenimo da nam je cijelim putem društvo pravio i naš vozač Svebor, koji ima izgleda postati dobrim railfanom. Tijekom putovanja imali smo kontakt sa još dvojicom članova KLJŽ. U Krapini nas je (vani tj. u automobilu) dočekao ivog, koji nas je pratio po cesti do Đurmanca gdje smo se sreli ''u živo'' i odmah otišli na jutarnje piće. Tijekom dana nazvao nas je glavom i bradom Anton (za neupućene: predsjednik KLJŽ), koji se zatekao u Zagrebu i poželio je sresti se s nama po povratku. Nažalost, od toga nije bilo ništa jer smo kasnili u vremenskom rasporedu i propustili planirani vlak iz Harmice. Od Zagreba do Đurmanca putovali smo vlakom (Macosa v.r. 3200), a od Đurmanca dalje unajmljenim kombijem. Svi smo imali fotoaparate, od kojih su neki prave ''zvijeri'', pa očekujte u ovom putopisu brdo slika. Ja otvaram temu isključivo iz razloga jer sam se prvi pripremio, tako da će putopis biti rezultat timskog rada. Pa krenimo zajedno na put. Ja sam Macosu dočekao u Vrapču. Na stajalište sam došao nešto ranije, pa sam u čekanju ispratio čak šest vlakova - tri Mađara, dva teretnjaka i ovaj 991: Iz Đurmanca smo krenuli tragom pruge Zabok - Grobelno. Prvi puta fotoaparat sam izvadio iz torbe na privremeno zatvorenom stajalištu Hromec, koje je u dosta dobrom stanju s obzirom da već godinama nije u funkciji. Kako se vidi iz priloženog, neki fotkaju a neki žvaču. Portos je bio toliko zabezeknut kad me vidio s fotićem da je to morao ovjekovječiti za povijest KLJŽ. Ulaz u tunel Lupinjak s hrvatske strane. Od jednog Slovenca kasnije smo čuli da se u tunelu ne uzgajaju šampinjoni, već se izvode radovi na njegovoj sanaciji. Tračak svjetla u tami Hrvatskih željeznica? A brzina je bila moćna... Pruga je na slovenskoj strani u neusporedivo boljem stanju, iako od granice do Svetog Roka ob Sotli nema prometa. Čak je i signal u funkciji... Potražili smo i ulaz u tunel sa slovenske strane. Stigli smo jedino do mostića preko ovećeg potoka. Pataky nam je rekao da je taj potok zapravo Sutla! Sveti Rok ob Sotli. Ovdje počinje aktivni dio pruge. Nekada je ovo službeno mjesto bilo kolodvor, a zvalo se Lupinjak. Kaj je, kvragu, s tim aparatom danas? Nastavlja se, nemoj da mi koji upada dok ne završim!

Hoćeš reći da kolektivni ugovor ne razlikuje ugriz pudlice od ugriza pit bulla ? Pasmina nije specificirana, dakle priznaje se svaki ugriz. Ni jedan poštar nije toliko dekintiran, a bogami ni lud, da ide dražiti neku opasniju beštiju. A najveći neprijatelj poštara je vrsta Kroatische Strasser (hrvatski uličar).

Zahvaljujem svima na lijepim riječima i na ohrabrenju da nastavim snimati željezničke motive na marginama poštarsko-novinarskih putešestvija. Do mirovine će zasigurno biti još priloga u ovom topicu. Nego, u vrijeme dok sastavljam reportažu za moj kupusni list, prisjetio sam se još nečega: Na gornjoj slici je Poštanski ured 44253 Mošćenica, a uz njega je vezan bizarni događaj koji vam moram ispričati. Čini mi se da je o tome nešto bilo i u medijima, kao vijest tipa ''nakon neuspjele pljačke sâm se predao policiji''. Pri kraju radnog vremena u ured je upala spodoba s čarapom preko glave, izvadila pištolj i zatražila lovu. Voditeljica ureda je tobože pošla po novac, a zapravo je pobjegla na ulicu (putevima koje ne smijem opisati iz sigurnosnih razloga). Pljačkaš je krenuo za njom i, kad je vidio da od love nema ništa, odvezao se automobilom u policijsku postaju i tamo se predao. Voditeljica je pozvana na suočenje, ali nije bilo potrebe za prepoznavanjem jer je počinitelj rekao nešto u stilu ''ja sam taj''. A pištolj je bio obična igračka od plastike. Policajac je, prema riječima voditeljice, zapovijedio nesuđenom pljačkašu (inače mještaninu Mošćenice): - Izvolite se gospođi ispričati! Ova epizoda je završila kao svojevrsni crni humor. Mnoge poštarice i poštari nisu, nažalost, bili takve sreće. Svake godine u svibnju organiziramo tradicionalni nogometni turnir u spomen našem kolegi Robertu iz Vinkovaca, koji je prije desetak godina poginuo na radnom mjestu. Neki luđak (navodno PTSP) nije bio zadovoljan što ne može podići novac bez osobnih isprava(!), pa je na šalteru aktivirao ručnu bombu, ubio sebe i Roberta te ranio više ljudi. Jedna kolegica je ostala bez oka. Moj sindikat izborio se da u Kolektivni ugovor bude uvršteno pravo na odštetu za pretrpljenu pljačku, ili pokušaj pljačke, u iznosu od 15 tisuća kuna. Žrtvama takvih kriminalnih postupaka ujedno osiguravamo besplatni sedmodnevni boravak, zajedno s obitelji, u nekom od naših odmarališta na moru po osobnom izboru. Počeo sam crnim humorom, pa ću tako i završiti. Među poštarima u Kutini navodno kruži krilatica: - Ako ti treba lova, odi dražiti cucka! Jer za svaki ugriz psa poštaru, po Kolektivnom ugovoru, Pošta isplaćuje odštetu u iznosu od 2.000 kuna. Vidimo se na margini neke nove reportaže.

Znam da se u kolodvoru Lokve spajaju dvije teretne garniture iz Rijeke/Bakra u jednu. Nisam stručnjak za te stvari, ali i kao laiku čini mi se da kapacitet kolodvora Lokve jednostavno ne bi bio dostatan za zamjenu vuče bez zagušenja u prometu. Bilo bi dobro vidjeti komentar upućenijih ljudi, npr. strojovođa.

Mrak kolodvoropis. A kombinacija 2063 + 2132 je za vola ubit. Nego, jesam li ja dobro razumio da bi se u Lokvama uskoro trebala obavljati izmjena vuče? Nekako su mi kapaciteti za to tanašni. Miriše na neku novu forumašku temu, recimo pod radnim naslovom ''Kaos u...''.

Ne. Stajalište Strmec (koje je izgrađeno 1958.) imalo je, doduše, stupove slično Oroslavju, ali je zgrada bila manja. Objekt na tvojoj slici je naknadno dograđivan.

Vjerojatno je slučajno. S time da se ovaj čas ne mogu sjetiti ni jedne zgrade na Samoborčeku koja bi ličila na ovu u Oroslavju.

Sorry, nije lapsus linguae već je lapsus calami. Bolje da ti ja to napišem, nego da te se dočepa egérke. Pustimo sitničarenje, čestitam na stvarno prelijepom putopisu. I ja se veselim skorom putovanju koje si spomenuo. Samo da nas vrijeme posluži...

Vještina fotkanja? Stavio sam aparat na ''auto'' i okidao, pa što bude. Nakon što sam pregledao postove skužio sam da fotke i nisu loše ispale. Bez brige, sindikalni Olympus je kod mene doma i od sada nas više ništa ne može rastaviti.

Neću vas puno gnjaviti s poštarčinama, ali ih nećemo ni sasvim zaobići. Ne bi bilo umjesno, ipak su oni bili povod mojem putovanju pa i ovom putopisu. Ovo je zgrada Središta pošta Sisak, Prometne pošte i Poštanskog ureda 44000 Sisak. Nalazi se u Ulici Antuna i Stjepana Radića, u staroj gradskoj jezgri. Na pročelju se još vide tragovi rata. Unatoč bjesomučnom granatiranju grada Pošta je cijelo vrijeme normalno funkcionirala i obavljala svoju časnu dužnost prijenosa poruka među ljudima. Jedan kolega nam je 1991., nažalost, poginuo od minobacačkog projektila koji je pao usred dvorišta, a nesretnik je stajao vani ispred vrata. Moji prvi sugovornici bili su sisački poštari. Dočekali su nas opasno nabrušeni, jer su tek jutros saznali da će morati raditi na Veliku subotu zbog isplate mirovina. Subota je po našem Kolektivnom ugovoru neradna, osim u izvanrednim okolnostima. A izvanrednu okolnost priredili su im Sanader i Šuker, koji su se u zadnji čas dosjetili da isplata mirovina pred Uskrs donosi i ponešto bodova pred lokalne izbore. Evo nekoliko gnjevnih kolega u razgovoru ugodnom s mojim Miljcem regionalcem: Okrenimo se ljepšoj temi. Nije HŽ - Vuča vlakova jedina koja ima Lepe Brene: Ima li kojeg forumaša iz Siska, nemoj da mi ovo širiš dalje jer fotke objavljujem neovlašteno! Ajmo dalje. Majstor se muči s krepanim Tomos APN: I poštarčine znaju biti duhovite: Ovo je moj sindikalni kolega, drug, prijatelj i povremeni vozač Miljac: Današnju novinarsku dužnost sam okončao u Kutini. Miljac me iskipao na kolodvoru i vratio se u Sisak, a ja sam ostao čekati na kolodvoru svoj 746 koji će me odvesti u Zagreb. Usput sam ispucao nekoliko fotki. Za početak snimka kolodvorske zgrade: Izvana gladac, iznutra svinjac: Ovo sam morao snimiti: Moja pokojna baka bi rekla ''bikojna'': Usamljeni vagon, jedini na kolodvoru. Dok dočekam vlak i on će biti nekamo odguran: Od nekog mladića koji se motao po kolodvoru načuo sam da moj vlak navodno kasni pola sata. Odmah sam otišao do blagajne i pitao službujuće žensko čeljade je li vlak redovit. Potvrdila je kašnjenje od pola sata. Iz prosvjeda sam prošetao uz obalu jezera pokraj kolodvora, izj.bao mater HŽ-u i popišao se iza ovog Eas-z: Iz Zagreba stiže 743 za Vinkovce i to na vrijeme. Trebao se ovdje križati s mojim 746, ali je to vjerojatno obavljeno u Banovoj Jaruzi ili čak Lipovljanima. Evo 743 na ulasku u kolodvor: U međuvremenu se po kolodvoru motala amo-tamo i kratila mi vrijeme 2132-316, koja je izvukla onaj Eas-z i na kraju ga nekamo odgurala. Desno je 743 za vrijeme bavljenja u Kutini: Moj 746 na kraju je stigao u Kutinu s nekih 25 minuta zakašnjenja. Vukla ga je 1142-004. Imao sam kartu 2. razreda (kupljenu iz skromnosti tj. iz obzira prema sindikalnoj blagajni u ovom vremenu recesije), ali nakon što sam odšacao stanje preselio sam se u Aeelmt i doplatio kondoru razliku. U Moslavačkoj Gračenici vođeni smo u skretanje, jer je na prolaznom kolosijeku stajao putnički vlak. Okinuo sam fotku kroz staklo prozora i onda mi se pojavila poruka ''card is full''. Evo zadnje slike: I to bi bilo sve za ovaj put. Moja poštarsko-novinarska putovanja će se nastaviti, a željezničke motive koje uhvatim objavljivati ću i dalje u ovoj temi.

Za idući broj mojeg kupusnog lista za poštarčine odlučio sam napraviti reportažu iz nekoliko poštanskih ureda u Sisačko-moslavačkoj županiji. Pa sam se jutros uputio u Sisak vlakom broj 5201 Zagreb - Novska, polazak u 06,48 (drek, kasnio je u polazu oko 5 minuta). U Sisku će me dočekati kolega Miljac, regionalni povjerenik Hrvatskog sindikata pošte za Središnju Hrvatsku, koji će mi praviti društvo i ujedno biti vozač na relaciji Sisak - Mošćenica - Petrinja - Sisak - Kutina. Iz metropole Moslavine vraćam se opet vlakom u Zagreb. Na margini osnovne zadaće, koja je uspješno obavljena, pohvatao sam i ponešto od željezničkih motiva. Pošte se u ovoj prigodi dotičem samo usputno. Podsjećam da nisam majstor fotografije i nemam ni opremu ni ambicija za stvaranje izložbenih uradaka. Pa krenimo redom. Garnitura od 4 vagona Bl stigla je iz Novske via Dugo Selo. U Zagrebu su dodali još jedan Bl i to obnovljeni, a u njega sam se i ukrcao: Dolazi teretni na 6. kolosijek: Evo ga kroz prozor (mogli su ga bolje oprati, mislim na prozor): Koturaška 75, osmogodišnja škola koju sam pohađao 1956.-1964. Školu je tridesetih godina XX. st. projektirao poznati hrvatski arhitekt Ivan Zemljak. Jedno od njegovih najpoznatijih ostvarenja je i projekt osmogodišnje škole u Selskoj (kod ''Tesle'', crkve Sv. Marka Križevčanina i bivše vojarne), koju je 1987.-1990. pohađala moja kći. Sa ovog platoa ispred škole vam je mali Stanley buljio u vlakove dok je čekao da podvornik pusti čopor klinčadije u sveti hram znanja: A u ovoj zgradi sam stanovao 1956. - 1965., sasvim lijevo II. kat. I sa kuhinjskog balkona vidio sve i svašta na pruzi: Nego, ajmo mi prema Sisku. Klara: Odra: Velika Gorica: Ovdje sve piše: Turopolje. Tu su nas odveli u skretanje, a nemam pojma zašto. Nije bilo nikakvog križanja. Radovi na kolosijeku? Ako su ovo radovi... Pešćenica. Simon & Garfunkel: ''El Kondor Passa'': I ovdje piše: Piše i ovdje: U Gredi još jedno križanje: Stupno: Ušće Odre slikano sa željezničkog mosta. Kupa ima opako visoki vodostaj: I na kraju Sisak: Bez ovoga kod Stanleya ne ide: Nastavak slijedi.

U celoj priči počelo me zanimati kam je zgasnul slavljenik. Ni traga mu ni glasa. Sve si mislim da doma ovo čita, gladi bradicu i smišlja neku novu pesmu u reči i slici. Vidim da se neki hvale kak su ga čak vidli u živo. Jesam i ja, u četvrtak 26. ožujka iz Mađara oko 6,35 na peronu u Kustošiji, ispratil je jednu damu na vlak.

Kapa do poda prvom lovcu ovog Foruma. Iako se ponekad pitam jesi li ti uopće lovac, ili si divokoza (s obzirom na mjesta snimanja). Ne znam jesu li ljepše fotke ili tekst. P.S. Nisam skužio odmah, pa naknadno ubacujem: sretan ti rođendan!

I njegov rođak (brat? - ne sjećam se više) Slavko Bjažić, nekada predsjednik Saveza izviđača Hrvatske i utemeljitelj Otoka mladosti na Obonjanu. Obojicu Bjažića poznavao sam osobno, iznimni ljudi. Mladen nam je bio predavač na jednom tečaju za četovođe 1964. godine. Ako se to može nazvati predavanjem, jer slušati ga bio je neponovljivi doživljaj. Profešure, u horoskopu nam piše da će nas nervozna forumaška vlast opet maknuti u neko skladište Off Topica. Stoga Pfaffu preventivne čestitke na putopisu.

Hehe... Ja sam već sastavio prednacrt prijedloga jelov... itinerera gdje bi mogli provesti naše pojačanje.

Odi spat, koja crna nepoželjnost? Baš me zanima koga si to pitao i tko to niš ne zna, ali sada više nije važno. Jesi bio među nama na izložbi? Ako jesi, gdje si bio kada smo egérke i ja skupljali društvo i organizirali ''hodnju'' prema Samoborskom kolodvoru? Ako si se negdje izgubio, mogao si se prisjetiti što je pisalo na Forumu vezano uz izložbu i druženje nakon toga. Dakle, ako već nisi dobio zadovoljavajući odgovor od onih koje si pitao, trebao si se uputiti drito u Medvedgrad jer je takav dogovor objavljen na Forumu. Najgore što bi ti se moglo dogoditi je da nas ne zatekneš u pivnici, da nas eventualno malo pričekaš, a ako nas nema da nas uredno pošalješ u qrac. Što bi bilo neumjesno tj. nemoguće, jer smo bili tamo - živi, zdravi, gladni i žedni. Neki forumaški lik (ne znam tko) navodno nas je tražio u Medvedgradu i nije nas našao, jer je propustio zaviriti u prostoriju gdje smo bili. Deca, deca, vidi se da niste bili u izviđačima... Molim, nemoj se uvrijediti i misliti da je ovo neko popovanje ili, bognasoslobodi, napad na tvoju osobnost. Forum čitaj, daj se skoncentreraj!

Opća pošast vožnje u lokomotivi vlada ovim prostorima. Prijatelju Portosu čestitke za vrlo lijepi putopis. Jel mu to dođe kao zagrijavanje za Vojvodinu No 3?

Lijepo si oslikopisao, Pfaff, gdje si sve bi(j)o. Naročito mi je drago zbog ovog (nažalost kratkog) susreta: Nije bilo loše niti u ''Medvedgradu'', iako se nismo okupili svi u isto vrijeme. Najviše nas je, koliko pamtim, bilo 19, s tim da su neki u međuvremenu dolazili i odlazili, a čujem da neki nisu uspjeli pronaći društvo u pivnici(?).

Čestitam na vrlo lijepom putopisu sa jedne od rijetkih pruga kojima nisam nikada putovao (mislim na prugu Vinkovci - Gunja - DG). A što se tiče ove opaske... ... meni je i ravna Slavonija prelijepa. Možda je to stvar ukusa, ali kad se sjetim pogleda iz ''Save'' na beskrajna žuta polja uljane repice, ili vožnje kroz šumu kod Semeljaca, ili... ma pruga je zakon i u brdima i u ravnici.

Sjajno je to složio prvi Poeta među forumašima. Jedino bih ponovio staru izreku da se o ukusima ne raspravlja. Recimo, one dvije dame iz Podsuseda djeluju mi previše napirlitano. Ali im ni šminka ne pomaže da prikriju svoje godine.

Dobar posao, majstore. A što se tiče ovoga... ... ispod tog mosta nastala je ona moja slika s bakom i fićekom od 30. travnja 1967., nakon čega nas je murija ganjala cijeli dan (Fotografije - Vremeplov, mislim da je stranica 38 ).

Bravo majstore, izvrstan i vrlo zanimljiv putopis. Imam neke komentare. Najprije budi udovoljeno tvojoj znatiželji: To se zove blokhauz. Uglavnom se naziva (pogrešno) bunkerom. Potječe iz II. SR. Tu smo lani, ispod samog mosta, imali roštilj. Pruge Varaždin - Golubovec i Čakovec - Mursko Središće (Lendava) su neke od rijetkih kojima nisam nikada putovao. Opako si me narajcao da to učinim ovog proljeća. Ne znam što je popio onaj tvoj skretničar u Golubovcu, ali nastavljati prugu iz tog kolodvora prema Krapini bilo bi isto kao i povezati (željeznicom) Zagreb i Stubicu preko Adolfovca. . Prirodna trasa Varaždin - Krapina vodi iz Lepoglave preko Bednje i Jesenja, uz ponešto kopanja tunela. Vidim da jamraš protiv Bt-a. Etiam tu, mi fili! - rekao je jedan prije nego li je ispustio dušu. Momčad Hajduka (ona s Bearom, Franom Matošićem, Vukasom, Vidoševićem, Repcom...) putovala je pedesetih godina iz Splita u Beograd u vagonu 3. razreda, na drvenim klupama, cijelu noć i pola dana, uvalila Zvezdi tri komada i na isti način se vratila natrag. Gdje vam je sportski duh, braćo railfanovi?

Čestitam na izvrsnom putopisu sa jedne od mojih omiljenih pruga. Guzda, potkrale su ti se dvije greškice: Most je između Pakraca i Sirača, točnije Pakraca i Badljevine. Mislim da se zove ''Krndija''. Izlaz iz Sirača je prema Bijeloj - Daruvaru, a ne prema Pakracu. Na pakračkoj strani je rasputnica (lijevo kamenolom, desno glavna pruga prema Badljevini - Pakracu). Što ne kvari ugođaj cjelokupne, zaista lijepe, reportaže. Onaj most kod Čaglina, pretpostavljam, trebao bi biti preko riječice koja se zove Londža, a utječe u Orljavu kod Pleternice.

Ima. To jest, imao je. Riječ je o pružnoj opomenici koja najavljuje prijelaz nekog puta preko pruge, a strojovođa je dužan dati zvučni signal. Pretpostavljam da se tu nekada davno nalazio neki ŽCPR, ili bar prijelaz za pješake. O tome će najbolje znati Silver, koji je vozio Samoborčeka.