inflameswetrust

Požeških kamenitih vrata? Preko puta sam ja išao u osnovnu...ovaj svijet je zbilja malen

Ovo nisam ni vidio, hvala na nadopunama Kažeš da je poručnik iz Semeljaca? Moja mama je tamo radila više godina nakon završetka fakulteta

Zgodno Moram priznati da bih opet rado skočio do samoborčekovog kolodvora! Ima li planiranih susreta oko 22. do 26. ?

I ja ću reći dobrodošao, i bravo za reportažu! Napisao si dosta toga, i ja ću se osvrnuti na par stvari. Mostovi su zaista tu još od samog otvaranja pruge, i redovito se održavaju. Most u smjeru Velike je prefarban prije nekih 10ak godina, a svakih par godina infrastrukturci na njemu nešto održavaju. Imam i par slika negdje, ali nemam pojma gdje... Industrijski kolosijeci u Požegi se ne koriste prečesto. Za Plamen su zadnji vagoni išli 2009. godine, a silosi imaju željezničkog prometa tek par puta godišnje, ali onda zakrče kompletan kolodvor. Trenkovo i Mihaljevci su imali manipulativni kolosijek do 50ih ili 60ih godina kada je izvađen. Otad služe samo kao putnička stajališta. I da, skretnička kućica na istočnom izlazu se koristi za vrijeme većih manevri, i u njoj je i zapisnik za kontrolu skretnica. Onaj pješački most izgrađen je prošle godine, prijašnji je srušen prije nekih 10 godina zbog dotrajalosti. Nadam se da nije previše informacija Pozdrav

Odlično Za svaku pohvalu! Osobno jako volim uređene čekaonice poput ove, zbog toga mi bude mnogo draže čekati vlak u Pleternici ili Kapeli nego u Našicama ili Osijeku. Male su to stvari koje mogu puno značiti

Odličan putopis! Stvarno ga je bilo gušt pročitati! Moram priznati da u Labinu još nisam bio, makar sam sa ocem prošao dobar komad Istre (uključujući i sela na granici sa Slovenijom u potrazi za izvorom svog prezimena). Nego, nešto me kopka u primozgu. Negdje davne '96-'97. godine išli smo u Pulu, i sjećam se nekakvih rudarskih vagončića uz samu cestu. A tamo je bio i mini putnički vagon za rudare. Pretpostavljam da bi to moglo biti u blizini Labina?

Vrlo zanimljivo Drago mi je da Končar uspješno razvija svoju djelatnost, a ovo je tim više impresivno jer na svijetu postoji pedesetak proizvođača vjetroelektrana!

Pa, kad to tako gledaš, onda je ok. Ali ni nošenje bilo kakvog noža nije dozvoljeno svakome, pa analogno tome... I da budem iskren, nemam pojma o kojem je filmu riječ TV nemam, skupa je pretplata

Prekrasan putopis! Nisam siguran bih li se ja tamo usudio. Ne zbog udaljenosti, trnja ni terena, već zbog zaostalih mina...nije se s tim za igrati! Nego, je li uopće legalno hodati s mačetom okolo naokolo?

Hvala Dnovakovic, Victore, Stanley! I kao i uvijek, hvala na nadopunama i zanimljivostima!

Strossmayerov muzej. Odlučujemo vratiti se na kolodvor sa sjeverne strane, pored silosa. Međutim, usput smo saznali da tamo zbog ograde ne možemo proći. Dobro, ograda sama po sebi nije problem, problem je bodljikava žica na njenom vrhu. Usput nailazimo na kuću sa zanimljivim natpisom Nekako smo došli nazad do kolodvora, i s manje od 10 minuta vremena odlazimo poslikati što nismo dosad. Izlaz u smjeru Osijeka Ne zamjerite na toliko slika silosa, mene odmalena fasciniraju. Malo kolosijeka Evo i civilne strane WC na VC koridoru I još zadnja slika prije polaska Dolazi nam naš vlak Nekako smo uhvatili i traktor za manevru po kolosijecima. Malčice nam ga je pokrila visokotlačna cijev (Fox s njima inače nema dobra iskustva) no vidi se bar nešto Evo ga, gotovo nazad u Osijeku I karta s popustom! Eto, to je to. Što reći na kraju, bilo je zanimljivo, tom prugom se vrijedi povesti, a sam grad Đakovo je iznimno zanimljiv i kulturno vrijedan. Svakome preporučam! Ugodan pozdrav iz vrućeg Osijeka! Plameni & Fox

Na brzinu smo prošetali gradom, imali smo neka 2 sata za razgledavanje. Za početak nepoznata, ali lijepa zgrada Neobično ime ... Kao ona jadna lokomotiva na Gare Montparnasse.. Jedna prekrasna stvar kod Đakova je to što je grad iznimno zelen. Parkova ima dosta, a zelenih površina jednako kao i asvaltnih. Zato je unatoč toplom vremenu bilo iznimno svježe. Jedna od ulica u centru I vodoskok Crkva Svih Svetih. Izgrađena u 14. stoljeću, a za vrijeme Turaka pretvorena u Džamiju. Nakon odlaska Turaka, vraćena u prvobitno stanje. Korzo i katedrala u daljini Katedrala Sv. Petra. Neupitno jedan od najlijepših sakralnih objekata u Hrvatskoj. Biskupski dvor I još katedrale... Josip Juraj Strossmayer. Zašto ima dva imena? Bila su dva brata blizanca, Josip i Juraj. Nedugo nakon rođenja jedan od njih je umro, a budući da nisu znali koji je od njih, drugome su dali oba imena. Inače, J.J. Strossmayer je jedan od najpoznatijih Slavonaca u povijesti. Bio je mecena, veliki dobrotvor, osnivač HAZU-a i još mnogo toga. U svakom slučaju, jedan od najvećih ljudi ove zemlje.

Iskrcali smo se iz našeg plavca i krećemo pogledati kolodvor. Ja sam kroz Đakovo vlakom prošao nekoliko desetaka puta, no ovo mi je prvi put da sam vani na kolodvoru. Pročelje zgrade. Robni magazin Iza kolodvora nalaze se dvije bivše restauracije. Šteta što masovno nestaju kolodvorske birtije, ima nešto posebno u ispijanju kave/piva/čaja dok slušaš vlakove kako prolaze. Možda više nema ničega posebnog kada jedva ima vlakova... Kraj pretovarnog kolosijeka. Ne znam što je Foxu posebno na ovoj slici, ali kaže mi da ju moram stavit. Bivši vodonapojnik. Kolosijeci gledani s visine A uz prugu? Brzina 30 km/h, izlaz prema kolodvoru Strizivojna-Vrpolje i pomični branik na ljudski pogon. Prema Strizivojni, travuljaga u kolosjeku I nazad (Ima još)

Ima laganih uspona i padova, međutim, brzina je vrlo visoka, 100 km/h do Viškovaca. To je jedino po čemu se može zaključiti da je ovo koridorska pruga. Oštro oko primijetiti će zeca. Ovo je jako čudno, čeka na rubu nečega što izgleda kao tvrđava od šikare?? Vlak iz istog vlaka u zavoju Ovdje negdje počinje puzanje od 30ak km/h. Nekadašnji kolodvor Viškovci Močvara zbog koje je brzina takva kakva je Prije kolodvora Đakovo prolazimo pored vojarne. Unatoč tome što slikanje vojske nije preporučljivo, Fox je vrlo neustrašiv. Rusi Poslije vojarne, tu su silosi Đakovčanke odakle je onomad nelegalno izvučena gomila žita. Industrijski kolosijek. Tko god je pokrao to žito vjerojatno ga nije otpremio ovim putem. S toliko ljudi koji pregledavaju mapper, ta krađa bi ostala trajno ovjekovječena. Intenzivan teretni promet na kolodvoru Đakovo, sastavljen od jednog Habbins-z vagona. (ima još, ali slobodno komentirajte )

Ovo je jedan kratak putopis o Foxovom i mom kratkom putovanju od Osijeka do Đakova. Sve je počelo kada sam ja na putu iz Požege poslao poruku "ajde idemo negdje krajem tjedna, Đakovo ili tako nešto". U roku 10 minuta termin i vrijeme su dogovoreni. I tako 3.5.2013. krenuli smo na put. Kretali smo vlakom u 8:07, i dok sam se ja polako taljigao do kolodvora, Fox je već uredno slikao po kolodvoru. Plavac kojim ćemo ići Nije loš ovaj nathodnik za naslikavanje I uhvatio me kako se žurim preko mosta Ušli smo kupiti prijevozne isprave i usput bilježimo ranojutarno izvješće o polascima vlakova Ovo nas vozi U pozadini dupli šved za Vinkovce koji je prespavao u osječkoj ložioni Interijer, za one koji imaju tu sreću da se ne voze prečesto ovim vlakovima. Vlak je bio poprilično prazan. Sve skupa ni 10 ljudi. Jutarnja kava s automata (pas mater što nema više Slavonije Inn, ova stvarno nije nikakva) Do Čepina poneki bukolički prizor. Dobro se sjećam tih svih oranica još odonda kad sam pješke hodao ovdje. Reprezentativno stajalište WC Koridora Ciglana u Vladislavcima, osim Đakova jedinom kolodvoru između Osijeka i Strizivojne. Ciglana je nekada bila veliki korisnik željeznice, no sada jedva životari. Sablasno prazan pretovarni prostor Kolodvorska zgrada Još jedno stajalište, Vuka Krugovi u žitu. Ili ječmu. Ili raži. Ili čemu već. Ovo je ionako za Foxovu zbirku žitarica. Kroz Semeljce vlak samo protutnji, ovdje nema prometa jer je stajalište udaljeno par kilometara od mjesta. Slavonija je puna ovakvih lovačkih čeki. (TO BE CONTINUED...)

Fenomenalno ^^ Tko može bolje prikazati promjene napona nego Pfaff? Jedino ne bih htio da dođe do empirijskog utvrđivanja razlike u voltaži lupkanjem dlanom po žici! Ako smijem prokomentirati dvije stvari: 1. kotline su čudna stvar. Doživio sam više puta da je u Požegi magla da ne vidiš 20 metara ispred sebe, a na vrhu Požeške gore sunčano i vedro, uz par stupnjeva višu temperaturu. Kažu da je i u Bednji slična stvar 2. Ove arhaične putne karte se nerijetko nađu i po Slavoniji. Takve smo Fox i ja dobili kada smo išli u Pečuh . A tu i tamo zna cijena biti označena u HRD! (Županja-Osijek 13 000 HRD)

Fascinantno, što reći. Koliko je putopis dobar, toliko su uvijeti u kojima je pravljen loši. Mislim da se još nijednom nije dogodio slučaj poput "i stigli smo u Zagreb taman na vrijeme, da se stigne popiti kava ili čaj prije ostatka obaveza". Svejedno, samo nam Ti budi živ i zdrav, da mi naučnici imamo što čitati i od koga učiti :D

Jako simpatično čovjeku stvarno bude milo oko srca

Čitam redovito, i iščekujem svaki novi nastavak Drago mi je da vam se svidjelo na prvom dijelu putovanja inače , što se tiče veza s 258/259 one uvijek čekaju, meni se nije niti jednom dogodilo da sam propustio vlak (a vrlo često IC Dravu koristim kao vezu). Brzi vlakovi na X koridoru su sasvim druga priča...

Hvala svima U međuvremenu saznao sam da je lokomotiva sa slike 2062 024 (valjda taj podatak neće pokvariti cijeli putopis ) , nekada su takve stvari zanimljive... Ćiro_bos, malo srcem malo glavom a jedan od povoda je i činjenica da mi ovaj križ na vrhu Sokolovca blješti na terasu svake večeri, a tek sam se pred mjesec dana prvi put nakon dugog vremena popeo gore... I putopis je na čekanju jer mi je fotoaparat izdao povjerenje..

Mlađarijo, hvala! Seabral, mnogo ljudi ne zna da su brda oko kotline puna ostataka bivših tvrđava. Logično, s obzirom na geografiju, s vrhova brda moglo se vidjeti desetke kilometara u daljinu po lijepom vremenu, a okolo same ravnice. Ako te put nanese u ove krajeve, slobodno se javi!

Imam već neko vrijeme u glavi ideju o tome da ovdje pokušam prikazati požegu, ne samo kao jedan od mnogobrojnih željezničkih gradova, već i kao jedan mali, ali poviješću i kulturom bogati grad. Trudit ću se biti što objektivniji (makar je to vrlo teško s obzirom na to da taj grad poznajem već 23 godine) i dati što bolju sliku Požege kako je vidi jedan lokalni stanovnik. Putopis će vjerojatno uzeti nešto više vremena iz razloga što još nemam sve slike niti pripremljen sav tekst, a i ovog ljeta zadesile su me različite obaveze. Slobodno komentirajte, a ako smatrate da sam se od željeznice malo previše udaljio, vičite i popravit ću Pregleda same pruge i kolodvora bilo je već nekoliko, pa prilažem 2 teme koje najbolje opisuju taj dio. http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/4158-pozeska-pruga/ http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/11044-tamo-gdje-je-sve-poeelo-pruga-i-kolodvor-u-pozegi-0102082011/ Kao što sam već i rekao, ja ću se baviti ostatkom grada (makar ni tu željeznice neće nedostajati). Vrlo kratak uvod – Požega je grad smješten na sjevernom obronku Požeške gore unutar požeške kotline. Područje je naseljeno vjerojatno i prije antike, a svoje današnje obrise dobiva u srednjem vijeku. Požega ima oko 25000 stanovnika sa užom okolicom. Detaljnije o povijesti osvrnut ću se uz pojedine lokacije. Evo karte za orijentaciju: Putopis će ići kronološkim redoslijedom. Prvi dio – Požeška gora i Vrhovački grad 16. 07. jedan kolega i ja krenuli smo na brdo (šetalište je najčešće nasip uz rijeku Orljavu, ali dogovorili smo se malo promijeniti okolinu). Tamo smo planirali doći do križa koji je na vrhu Sokolovac, te nastaviti prema Vrhovačkom starom gradu. S brda se vide prekrasni pejzaži i napravio sam nekoliko pristojnih fotki. Kroz dio šume prolazi brdska biciklistička staza. Put prema Vrhovačkom gradu od centra Požege traje nekih 2 do 3 ipo sata ovisno o tempu hoda. Šuma je mješovita, hrast i bukva, na grebenima brda ima i crnogorice. Na dijelovima gore nalaze se čistine na privatnim parcelama. Ovdje ima prizora koji više liče na Zagorje nego na Slavoniju. Na karti je označeno mjesto Gradski Vrhovci, na vrhu malo sjevernije nalazi se Vrhovački grad do kojeg smo napokon i došli (znam da će ovo biti zanimljivo Foxu, ali vjerujem i nekim drugim forumašima koji vole povijest i arheologiju). Vrhovački grad nalazi se na 433 metra nadmorske visine (centar Požege je na 150 m), izgradnja utvrde vjerojatno datira negdje iz srednjeg vijeka, i prije turskih osvajanja praktički nema nikakvih zapisa. To je bila utvrda pravokutnog trocrta s poligonalnim predgrađem. Kula je bila okruglog tlocrta. Jedino što sam našao o njoj prije osvajanja Turaka je to da je utvrda bila zaštitnica Požege (1537 Požega je pala pod Osmansko carstvo). Ako nemate ništa protiv, prepisat ću dio teksta iz knjige „Iz požeške kotline“,nekadašnjeg požeškog gradonačelnika i kroničara Julija Kempfa: „15. travnja 1596. dizdar vrhovačkog grada beg Izmail-aga pozvao je k sebi na objed franjevačkoga provincijala O. Grgura Masnovića. Provincijal se baš desio u Požegi u svom poslu i pođe onamo sa svojim prijateljem požeškim građaninom Vidom Kovačevićem. Za objeda se porječka beg s fratrom, stade grditi kršćansku vjeru i rugati se franjevcima govoreći: “Kamo Turci s ćordom, tamo fratri s torbom!“, što znači otprilike, da gdjegod Turci osvoje svojom sabljom komad zemlje, eto i fratra s torbom, gdje prosi kao pravi prosjak. Provincijal ustao da brani sebe i franjevce. Beg se nato rasrdi i zamahne sabljom. Kovačević dočeka sablju, istrgne je begu iz ruke i presječe mu desnu ruku. Na tu buku dotrče begove sluge, sami kršćani. Oni pristanu odmah uz fratra Grgura mjesto uz svoga gospodara. Kovačević se s njima sporazumio pa udri iznenada na ono malo Turaka što je bilo u gradu i poklaše ih...“ Završilo se to odmazdom 400 požeških Turaka protiv 40 Kovačevićevih pristaša, gdje su svi pristaše pobijeni, ali palo je i 310 Turaka. 90 godina kasnije protjerani su Turci, a ovo je ostao spomen jednog otpora njihovoj vlasti. Nadam se da vas nisam zamorio ovim tekstom, pa evo nekoliko slika za malo osvježenja Ruševine su u jednakom stanju vjerojatno zadnjih 300 godina, dobro se drže unatoč vremenu i vegetaciji. Vratili smo se nazad da posjetimoi vrh Sokolovac. Sokolovac se nalazi na jednom od vrhova Požeške gore, točno iznad Požege (i moje kuće). Na tom vrhu 1688. godine Fra Luka Ibrišimović, zaštitnik Požege, zauvijek je potjerao Turke iz ovog kraja. Za vrijeme Domovinskog rata, narodna garda je na vrhu imala svoju protuavionsku bitnicu koja je trebala štititi Požegu od avionskih napada, te je tamo izgrađen bunker s rovovima. Malo slika (lijevi pas je kolegin engleski seter zvan Lota, a desni je moj avlijaner Sheldon ) Lota njuška ulaz u bunker Shema rovova Križ, strana koja gleda na Požegu je oblijepljena LED lampicama i blješti svake noći Kada sam imao nekih 8 godina, sa školom smo išli gore. Onda ovih kuća nije bilo. Dvije panorame grada Oštro oko zapazit će željeznički most A ja sam čak uhvatio i vlak na kolodvoru, 65461 pretpostavljam Ali lokomotivu ne znam. 2062 018 možda? Prolazeći dalje prema istoku ne bismo li se spustili do centra, uz jednu od vikendica vidim zanimljive detalje...željeznički pragovi nasred brda? ili samo neke nosive grede? hmmm... Zadnji motiv mi je Fra Lukino zvono bez zvona (neki cigići ga skinuli, izrezali i skoro prodali, međutim uhvaćeni su...svejedno, zvona više nema ) To je to za početak, nastavak slijedi sutra, te će biti više željeznice, a manje povijesti. Nadam se da ćete uživati čitajući! Pozdrav, plameni

Ja nikako, u Požegi sam do daljnjeg...Fox i ostatak osječana, samo naprijed!

Ispričavam se što nisam prije vidio, Sakuntala, hvala na pohvalama :D Kad tramvajac dođe na željeznički podforum mora da je dobro Plameni je prije svega ljubitelj glupiranja i spontanosti, a toga je na pješačenju bilo u velikim količinama. Doduše, ne znam ni sam što sam pokušavao bacanjem u travu...no nažalost, fleke na bijeloj majci još se uvijek vide

Hvala svima na pohvalama i komentarima! Malo forumaša je imalo prilike voziti se tom prugom, pa mi je drago (a garant i Foxu ) vidjeti da ste zadovoljni onime što smo pokušali dočarati hodajući Što se tiče putničkog prometa, složio bih se s marcom, vlakovi svakih pola sata su previše. Autobusi Veolije imaju 12ak polazaka dnevno u školskoj sezoni, i osim u špicama kada su krcati, uglavnom voze poluprazni, a tu su uračunati Belišće, Valpovo, Šag i Petrijevci. Ali ima ICE-3M dobre ideje, u ovom slučaju bi se povezali s Osijekom osim stajališta na belišćanskoj pruzi i Bizovac, Josipovac, te Višnjevac. Naravno, uz ideju o ponovnom pokretanju sustava prigradske željeznice itd. itd. Za početak ponovnog putničkog prometa smatram da bi optimalno bilo uvesti 6 polazaka dnevno u svakom smjeru, plavcima (7121).